Izbor knjiga

Uzvišena misija

Gospodin Miroljub Petrović jedan je od rijetkih ljudi koji je učinio velike stvari na polju religije, nauke i prirodne medicine na prostoru bivše Jugoslavije. Petrović je doprinio da veliki broj ljudi na ovim prostorima dobije korisne informacije iz ovih oblasti, što im je, vjerujemo, doprinijelo u poboljšanju kvaliteta života i upoznavanju sa osnovnim principima religije i zdravog života. Petrović je to radio putem predavanja, gostovanja na televizijama, publikovanjem knjiga i video materijala, kontakata sa ljudima… I kada se govori o Miroljubu Petroviću, dobre stvari koje je učinio uvijek treba imati na umu. Njegova misija je bila uzvišenog karaktera.

Petrović se, dakle, eksponirao kao promoter biblijskog kreacionizma, naučnih činjenica koje se vješto skrivaju od šire javnosti, i prirodnih zakona zdravlja. Takve stvari može da radi samo biblijski religiozna osoba. To podrazumijeva da sam Bog podržava i nadahnjuje te aktivnosti. Međutim, da li lik i djelo gospodina Petrovića prolaze biblijski test? To je osnovno pitanje kojim ćemo se baviti u ovom članku, jer to je naša dužnost prema Stvoritelju i prema ljudima koji su izloženi uticaju njegove nauke.

Karakterne i teološke mane

Kao i svi ljudi, Petrović ima svoje mane i slabosti, što i sam često koristi kao argument u opravdavanju postupaka ljudi bitnih za njegov koncept. Ne bavimo se njegovim manama u cilju njegove kompromitacije, zato što postoji Bog koji bolje od svih nas zna kakav je on čovjek, i to je pitanje njegovog odnosa sa Bogom.

Na njegove mane se mora ukazati kako bi se spriječile zablude kod ljudi koji vjeruju i slušaju Petrovića, jer on realno ima uticaj i harizmu.

Važnije od svega je da sam Petrović izađe iz svojih zabluda, poradi na sopstvenom karakteru i promjenama u životu kako bi se mogao vratiti svojoj prvobitnoj misiji. Petrovićeve mane se mogu podijeliti u dvije grupe – karakterne i teološke.

Sa trenutnim teološkim zabludama koje širi, a koje nemaju uporište u Bibliji, i karakternim manama, oličenim u temperamentu, netoleranciji, ružnom rječniku i sklonosti ka određenim mahinacijama, Petrović više pravi štetu nego korist svima onima koji ga slušaju i vjeruju mu, a najviše sebi.

Šta su Petrovićeva vjerovanja

Petrović je neko ko doslovno vjeruje u Bibliju, u šest dana stvaranja, da je Biblijski potop bio na globalnom nivou, da je Bog u liku svoga sina Isusa Hrista došao na zemlju i položio svoj život da bi pali čovjek bio spašen i imao šansu za još jedan život, vjeruje da spasenje ne dolazi djelima već milošću Božjom, vjeruje da je Šabat (subota) dan od odmora, vjeruje da je besmrtnost duše laž i zabluda… Sva ta vjerovanja su potkrijepljena Biblijom.

Petrovićeva nebiblijska nauka

Petrović je, međutim, iz nekog razloga godinama počeo da iskrivljuje sliku svega ovoga što vjeruje, na način što je počeo da propagira nebiblijsku nauku. Moguće da Petrović ne vjeruje u to što priča (nebiblijska nauka) i da to priča iz nekog interesa ili razloga koji je samo njemu poznat, ali Petrović mora da zna da sve što priča ljudi slušaju i na taj način rizikuje da ih dovede u zabludu koja može da ih skupo košta.

Petrovićeva nebiblijska nauka ogleda se u sljedećem: da će Bog u bliskoj budućnosti ponovo osnovati teokratsku državu Izrael sa svim zakonima koji su važili nekada u istoriji, da će se ponovo prinositi žrtve u budućem hramu koji će se graditi, da će Jevreji prihvatiti Isusa Hrista za Mesiju, da događaji koji se dešavaju u svijetu i na Bliskom Istoku predstavljaju potvrdu proročanstava i pripremu stvaranja teokratske države Izrael, da će Bog vrlo brzo da se obračuna sa grešnicima u svijetu u kontekstu jačanja i formiranja Izraela kao teokratske države… Petrović vrlo često napada Vatikan, kao organizaciju odgovornu za najveća zla na zemlji i protivnika Izraela, ali istovremeno navodi masone kao suprostavljenu organizaciju koja treba da potpane pod Vatikan tek u bliskoj budućnosti, slično kao i Amerika. Petrović uz to podržava kažnjavanje grešnika putem smrtne kazne na zemlji, kao što je to bio slučaj u istoriji u teokratskoj državi Izrael. On smatra da tako nešto treba uvesti i u drugim zemljama sa ciljem sprečavanja širenja grijeha i bolesti u društvu. Petrović napada protestante, liberalne i neoliberalne, sekte, navodno brani dobre katolike, napada učenja i prakse pravoslavne crkve a istovremeno navodno brani pravoslavlje, ne napada muslimane, napada sve koji ne misle kao on, vrijeđa, psuje, kritikuje, ponižava, briše postove na forumu Centra za prirodnjačke studije, čiji je osnivač, ne prihvata kritiku, naziva liberalnim i sektašima sve koji se pozivaju na Isusa Hrista a ne podržavaju koncept „oko za oko, zub za zub“… Petrović daje prednost Starom zavjetu u odnosu na Novi zavjet…

Vjerovatno u svemu ovome što Petrović promoviše ima i toga u što on lično ne vjeruje, nego se bavi promocijom kako bi zadovoljio određene svoje slušaoce. Ustvari, on misli da ih zadovoljava (dio pravoslavaca, katolika, muslimana). Petrović se na taj način ponaša kao političar, manipuliše i širi neistine.

Dokazi i objašnjanja o Petrovićevoj nebiblijskoj nauci

Formiranje teokratske države Izrael, gradnja trećeg hrama i privilegovanost jevrejske nacije, što je suština Petrovićevih stavova i izlaganja koja se tiču Izraela, potpuno je lažna i nebiblijska nauka, koja se kosi sa stvarnim biblijskim proročanstvima i zdravim razumom.

Hram

U najkraćem: Šta se dogodilo u hramu u trenutku kad je Hristos umro? Zavjesa ispred Svetinje nad svetinjama pocijepala se odozgo na dolje (Matej 27:51). Isus je tada uzviknuo: „Svršeno je.“ Jovan 19:30

Time je Bog pokazao da napušta to mjesto, koje tako prestaje da bude svetinja. Bez Božjeg prisustva to više nije Njegov hram. Zašto je završena služba u hramu? Zato što su simboli iz hramskih rituala počeli da se ispunjavaju Hristovom žrtvom na krstu i kasnije izlivanjem Svetog Duha na apostole na Pedesetnicu. Ako je Otac jednom ukinuo simboličke rituale zato što je počelo stvarno ispunjenje tih simbola, zašto bi se sada ponovo vraćao na simboličku službu? Ljudi su ionako izopačili žrtveni sistem, pa je Bog rekao da se gadi na njihove žrtve. Ako bi neko ponovo pokretao simboličke životinjske žrtve, time bi otvoreno negirao da je Isus kao Mesija umro na krstu za naše grijehe.

Dokazivanje potrebe za trećim hramom direktno se suprostavlja brojnim jasnim izjavama i tekstovima u Bibliji, logici i zdravom razumu, i predstavlja jednu od većih hula na Hristovo djelo i službu koju On sada obavlja u Nebeskom hramu. Žrtveni sistem je za sva vremena ukinut, jer je ispunjen, Žrtva je prinesena. Isus sada posreduje za ljude na Nebu, što ne samo da ne odgovara projevrejskoj priči, već ni zvaničnim navodno hrišćanskim crkvama koje održavaju sistem svojih „posredničkih“ službi.

U Jevrejima 10:9 stoji da Isus ukida prvo da postavi drugo. „Prvo“ se odnosi na obredni žrtveni sistem koji je služio kao podsjetnik na grijehe (9:3), a „drugo“ na Hristovu antitipsku stvarnu pomiriteljsku službu koja je počela u Nebeskoj svetinji.

Jevreji

Vjerovati da Bog ima privilegovanu naciju jednako je naivno i suludo kao polagati vjeru i nadu u privilegovane crkve ili pojedince. Božansko nadahnuće u poslanici Galatima otkriva: „Da među neznabošcima bude blagoslov Avramov u Hristu Isusu, da obećanje Duha primimo kroz vjeru… Jer ste vi svi sinovi Božji vjerom Hrista Isusa… Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškog roda ni ženskog; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avramovo, i po obećanju naslednici.“

1. Korinćanima 12:12, 13: „Jer kao što je tijelo jedno, a ima mnogo udova, i svi udovi tog tijela, iako ih je mnogo, čine jedno tijelo – tako je i Hristos. Zaista, jednim Duhom svi smo kršteni da budemo jedno tijelo – bili Judejci ili Grci, bili robovi ili slobodni – i svi smo jednim Duhom napojeni.“

Jasno je da više ne postoji podjela između Jevreja i ostalih naroda. Jevreji više nemaju primat u ni jednom smislu u odnosu na druge narode. Svi su jednaki pred Bogom.

Za prepotopnu generaciju, Bog je izjavio da Njegov „duh neće dovijeka trpjeti čovjeka. Eto im još sto dvadeset godina.“ (1. Mojsijeva 6:3) Bog je tada postavio granicu dokle će Njegova ponuda milosti trajati. Da li je ovo bio jedinstven slučaj? „A oni [Avramovi potomci] će se u četvrtom naraštaju vratiti ovamo, jer prestupi Amoreja još nijesu prevršili mjeru.“ (1. Mojsijeva 15:16) Ovdje vidimo da su i stanovnici hananske zemlje imali određeno vrijeme milosti.

Da li je ikad Jevrejima dato vrijeme da se pokaju? Danilo 9:24, 25: „Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu [Danilovom narodu – Jevrejima] i tvom svetom gradu da se okonča prestup, da se učini kraj grijehu, da se očisti krivica, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat na viziju i na proročanstva i da se pomaže Sveti nad svetima. Zato treba da znaš i da razumiješ: Od časa kad izađe riječ da se Jerusalim obnovi i ponovo sagradi pa do pomazanika vođe, biće sedam sedmica, i još šezdeset i dvije sedmice. Jerusalim će se obnoviti i biće ponovo sagrađen s trgom i opkopom, ali u teško vrijeme“.

Čak i bez povezivanja drugih vremenskih proročanstava iz Danila, dovoljan je ovaj tekst i malo znanja iz istorije da shvatimo da 70 sedmica sežu u godine prvog dolaska Mesije. Trenutak je da se opet podsjetimo priče o vinogradarima iz Mateja 21. glava. „A potom posla k njima sina svog govoreći: Postidjeće se sina mog. A vinogradari vidjevši sina rekoše među sobom: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. I uhvatiše ga, pa izvedoše ga napolje iz vinograda, i ubiše. Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će učiniti vinogradarima onim? Rekoše Mu: Zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugim vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vrijeme. A reče im Isus: Zar nijeste nikada čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašim očima. Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi.“ (37-43)

Dakle, jesu li se Jevreji kao nacija pokajali u određenom periodu? Odgovorio nam je sam Isus u priči o vinogaradarima, ali i na drugim mjestima u Bibliji, a računica kaže da je ovaj period od proročkih 490 godina istekao 34. godine kada je kamenovan Stefan posle dirljive propovijedi koja je zabilježena u Djelima 7. glava. Jevreji su izgubili sve privilegije koje su imali i nikada im više kao naciji neće biti vraćene.

Za detaljnija biblijska objašnjenja ovih tema pogledati sljedeće analize:

Globalna prevara o Izraelu

Božji narod i poslednji događaji

Miroljub Petrović i ja na putu za Izrael

Spasenje Izraela u očima apostola Pavla

Isus i Mojsije

Petrović direktno i indirektno nipodaštava učenje Isusa Hrista i apostola svojim tvrdnjama o novom Hramu, teokratiji, obračunu sa neistomišljenicima i grešnicima. Petrović konstatno govori da čovjek treba da živi po Mojsijevom zakonu i to najčešće potencira. Ljudi koji barem malo poznaju Bibliju znaju da ne postoje Mojsijeve zapovjesti. To su Božje zapovjesti koje je Mojsije zapisao.

Petrović vjeruje da je Isus Hrist Bog i da je On bio taj koji je komunicirao sa Mojsijem. Zašto Petrović onda ne kaže da čovjek treba da živi po Isusovim zapovjestima? Ili zašto Petrović nikada ne govori da treba da se živi po zapovjestima koje je Isus izgovorio tokom svog života na zemlji? Petrović svjesno ili nesvjesno manipuliše sa ovom temom. Petrović se ne poziva na zapovjesti Isusa Hrista, jer one pozivaju na ljubav, mir, praštanje, izbjegavanje osude drugih ljudi…, a to je nešto što Petrović ne želi da promoviše, jer on lično ne živi na taj način.

Petrović se poziva na Mojsija pri tom misleći na one zapovjesti koje su važile dok je Izrael bio teokratska država, a to je obračun i ubijanje grešnika, oko za oko, zub za zub i slično. Petrović, svjesno ili nesvjesno, promoviše krvoproliće i zato se nikad ne poziva na Isusove zapovjesti, već navodno Mojsijeve, iako je Mojsije bio primjer moralnog velikana, krotak u duši… Petrović sve one koji potenciraju Isusa naziva sektašima, liberalnim hrišćanima.

Oni koji malo bolje znaju Petrovića i posjećuju njegov forum da li mogu da zamisle da on propagira sljedeću Isusovu nauku:

„Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze; Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeđaju. Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti. I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici čine tako“. (Jevanđelje po Luci, 6 glava)

Petrović ovakvo shvatanje religije smatra „miki maus“ teologijom. To je povezano sa njegovim karakterom i temperamentom. Petrović je nekada bio adventista, a sada želi potpuno da se distancira od učenja Adventističke crkve. Problem je što Petrović distancirajući se od adventističkog učenja, distancira se i od biblijskog učenja, zato je i prigrabio (možda i podsvjesno) nauku o budućoj teokratskoj državi Izrael, gradnji hrama, obračunu sa grešnicima… Ovo je takođe usko vezano sa njegovom sklonošću ka nacionalnom ponosu i junačenju.

Zato kada god neko potencira hrišćanska načela oličena u Jevanđelju i apostolskim poslanicama, Petrović se ismijava nazivajući tu nauku liberalnom i sektaškom. Kod njega, jasno je, postoji potreba za svojevrsnim obračunom sa neistomišljenicima i pozivom na obračun sa grešnicima, a pošto takav stav nema uporište u Isusu Hristu i Bibliji, on se onda poziva na navodno Mojsijeve zakone koji su nekada važili u teokratskoj državi Izrael. Ovdje ne kažemo da su ti zakoni bili loši, već da su imali svoju svrhu i bili primjenljivi pod Božjom upravom i među izraelskim narodom koji je trebao biti odvojen od grijeha ostalog svijeta zbog specifične misije i tipske službe koja je predstavljala objavu Božjeg Plana spasenja. Novozavjetni koncept odvojenosti Bogu posvećene zajednice drugačije je koncipiran zbog izmijenjenih okolnosti i prestanka potrebe za obrednim službama.Sam Isus je onima koji su očekivali zemaljsko carstvo kazao da se Njegovo carstvo ne može braniti silom palog čovjeka, niti On to traži od svojih sledbenika.

Petrović je dobrim dijelom u pravu kada kritikuje stanje u crkvama, naročito u Adventističkoj crkvi koja je imala najveću svjetlost, ali je problem što iskrivljuje biblijsku nauku.

Nastavak >>>

Print Friendly
Arhiva članaka