Izbor knjiga

Da li se na Božić odista slavi rođenje Isusa Hrista? Da li se Isus Hristos rodio 25. decembra, odnosno 7. januara? Da li su apostoli slavili Božić? Da li su izvorni hrišćani držali ovaj praznik? Znate li šta Biblija kaže za božićnu i novogodišnju jelku? Zastanite na trenutak i razmislite malo! Veoma mali broj ljudi zna zašto neke stvari radimo u životu i odakle potiču naši običaji! Svijet na koji smo došli prepun je raznih običaja uz koje smo rasli i prihvatili ih zdravo za gotovo kao ispravne. Ali nikada se nismo zapitali zašto!


Paganski nehrišćanski praznik

Pretpostavljamo da je Božić kruna svih hrišćanskih praznika. Bez ikakve sumnje smo slijepo prihvatili proslavu Božića kao jedno od glavnih učenja i zapovijesti u Novom Zavjetu! Isto tako vlada pretpostavka da se Isus rodio 25. decembra, odnosno 7. januara i da Novi Zavjet ističe ovaj praznik kao vodeću hrišćansku svetkovinu. Vjerujemo da je običaj razmjenjivanja poklona nastao zato što su mudraci darivali Dijete Isusa. No, hajde da prestanemo sa pretpostavkama i zavirimo u istoriju i u Bibliju ne bismo li otkrili činjenično stanje!

Božić (engleski „Christmas“, što znači „Hristova misa“) u stvari potiče od rimokatoličke mise. Odakle katolicima takav običaj? Taj običaj dolazi iz paganskih svetkovina koje su se održavale 25. decembra, na dan rođenja boga sunca – Sola! Božić zapravo predstavlja drevni obred valizma (obožavanje boga sunca Vala), kulta koji Biblija osuđuje kao najgadniju idolopokloničku praksu! Štaviše, nigdje u Novom Zavjetu nema ni spomena o Božiću. Ni apostol Pavle, ni drugi apostoli, ni rana istinita hrišćanska zajednica nije svetkovala Božić! Ideja da se Isus rodio 25. decembra je jedna od gatalica ili priča (2. Timoteju 4:4), za koje apostol Pavle proriče da će prevariti svijet u ovim poslednjim vremenima. Prava istina je to da Božić uopšte ne predstavlja dan Hristovog rođenja! Štaviše, ma koliko taj praznik značio mnogima, njegovo poreklo nije hrišćansko nego pagansko – vavilonsko!

Ali, kakve to ima veze? Nije li ispravno svetkovati Božić u svakom slučaju? Zar nije dobro i lijepo to praznično „raspoloženje“, bez obzira na to kako je nastao sam praznik? VIDJEĆEMO!


Isus nije rođen 25. decembra tj. 7. januara[1]

Evo zanimljivog dokaza o tome kada je rođen Isus, što svakako nije moglo da bude zimi! Kada je Bogomladenac došao na svijet, evo šta se dešavalo: „A u istom tom kraju pastiri su noćivali pod vedrim nebom stražareći kod svoga stada“ (Jevanđelje po Luci 2:8). Ovo nikako nije moglo da se događa u decembru ili januaru pošto su pastiri u Palestini silazili sa planine najkasnije do prve polovine oktobra i zatvarali ovce zbog hladne kišne sezone koja nastupa u drugoj polovini tog mjeseca. Primijetićete da sama Biblija (u Pjesmi nad pesmama 2:11 i Knjizi Jezdrinoj 10:9,13) dokazuje da zima u Palestini donosi kišu, zbog čega je sasvim izvjesna nemogućnost da pastiri spavaju na otvorenom u decembru ili januaru. Tadašnji Jevreji su obično u rano proleće izgonili ovce u polja i pustinje, u vrijeme pred Pashu (Pesah) i tamo bi ih ostavljali do prvih kiša, piše Adam Klark u V tomu svojih komentara (strana 386). U nastavku teksta autor dodaje:

„Dok su boravili u polju, pastiri bi danonoćno stražarili pokraj svojih stada. S početkom prve kiše u rani mjesec Marhešvan, a to su oktobar i novembar po našem kalendaru (pošto ovaj mjesec počinje sredinom našeg oktobra), nalazimo da pastiri u to vrijeme čuvaju ovce na poljima tokom cijelog ljeta. Pa, budući da se tada još nisu bili vratili kući, argument da te godine oktobar još nije bio počeo samo je puka pretpostavka, kao i to da je naš Gospod rođen 25. decembra, kada na poljima nije bilo jedne jedine ovce; takođe je isključena mogućnost da je Isus rođen posle septembra budući da su ovce još uvijek bile na otvorenom, i to noću. Na osnovu toga treba odbaciti pretpostavku da je Isus rođen u mjesecu decembru. Hronologija nam ukazuje na činjenicu da su te noći ovce stajale na otvorenom“.

Svaka enciklopedija i druga literatura od autoriteta tvrdi da Hristos nije rođen 25. decembra. Katolička enciklopedija otvoreno govori o tome. Tačan datum Hristovog rođenja nije poznat, što priznaje svaki mjerodavni autoritet u svijetu, mada bih vam, kada bi ovdje bilo mjesta, ukazao na stihove u Svetom Pismu koji, ako ništa drugo, daju čvrste osnove za tvrdnju da je Hristos rođen rane jeseni, vjerovatno u mjesecu septembru – približno šest mjeseci nakon biblijskog praznika Pashe. Da je Bog želio da se pridržavamo i proslavljamo Hristovo rođenje, On ne bi od nas u potpunosti sakrio tačan datum Njegovog rođenja.

Enciklopedije kažu…

Ni u Novom Zavjetu, niti bilo gdje drugdje u Bibliji ne postoji ijedna riječ o tome da treba držati Božić. Vođeni nadahnutim učenjima apostola Petra, Pavla i drugih, hrišćani u prvom vijeku nikada nisu proslavljali Božić. Nijedan biblijski autoritet ne nalaže svetkovanje tog praznika, ma kako to čudno izgledalo. Odakle nam onda takav običaj? Budući da je Božić dospio u naše krajeve preko Rimokatoličke crkve, provjerićemo šta kaže enciklopedija koju je objavila ta crkva. Pod odrednicom „Božić“ stoji sledeće:

„Božića nema među praznicima najranije hrišćanske Crkve. Prvi dokazi o postojanju te svetkovine potiču iz Egipta. Paganski običaji vezani za mjesec januar podsjećaju na Božić“. U nastavku teksta priznaje se istina da „u Svetom Pismu samo grešnici slave svoj rođendan, dok sveci to ne čine“.

Enciklopedija Britanika tvrdi: „Božić nije postojao među ranijim praznicima u crkvi…“ Dakle, taj praznik nije uspostavio Isus Hristos, apostoli ili neki drugi biblijski autoritet, već je on tek kasnije odabran iz paganskih običaja i uveden u hrišćansku religiju.

Enciklopedija Amerikana kaže: „Prema mnogim izvorima Božić se nije slavio u prvim vjekovima hrišćanske crkve pošto se u hrišćanstvu uobičajilo proslavljanje smrti istaknutih ličnosti, a ne njihovog rođenja…“ („sveta večera“, ustanovljena u Novom Zavjetu, predstavlja spomen na Hristovu smrt). „…tek u četvrtom vijeku uspostavljen je ovaj praznik u znak sjećanja na taj događaj (Hristovo rođenje). Pošto se nije pouzdano znalo koji je datum rođenja Isusa Hrista, crkva u zapadnom Rimskom Carstvu je u petom vijeku naredila da se Božić zauvijek proslavlja na dan starog rimskog festivala posvećenog rođenju Sola!“

Kako je taj paganski običaj dospio u Crkvu?

Sada molim za vašu pažnju! Gore priznati istorijski izvori tvrde da tokom prvih dvjesta-trista godina hrišćanske crkve hrišćani nisu držali Božić! Tek negdje u četvrtom vijeku naše ere taj praznik prodire na Zapad, tačnije u Rimsku crkvu da bi tek u petom vijeku ta crkva naredila da se Božić slavi kao zvaničan „hrišćanski“ praznik! Dakle, kako se jedan takav bezbožan običaj uvukao u takozvano hrišćanstvo? Šaf-Hercogova enciklopedija, u svom tekstu koji nosi naslov „Božić“, daje jedno dobro objašnjenje o tome kako se odvijao taj proces:

„Ne može se precizno odrediti koliko je datum ovog praznika zavisio od najkraćeg dana u godini i paganskog festivala Brumalije (25. decembar), koji pada odmah nakon Saturnalija (17-24. decembar), kada se proslavljao dolazak „novog sunca“. Paganski festivali – Saturnalija i Brumalija – bili su isuviše duboko ukorijenjeni u narodne običaje da bi se za njih moglo reći da su nastali pod uticajem hrišćanstva… Paganski festival koji se proslavljao orgijama i razuzdanim veseljem bio je toliko popularan, da je hrišćanima bilo drago što su pronašli izgovor da, uz neke manje promjene u duhu i načinu svog slavlja, nastave da ga drže. Hrišćanski propovjednici na Zapadu i Bliskom istoku protestovali su protiv nedolične ispraznosti kojom se proslavljalo rođenje Hristovo. Hrišćani u Mesopotamiji su optužili svoju braću na Zapadu za idolatriju i obožavanje sunca pošto su ovi prihvatali taj paganski festival kao hrišćanski praznik“.

Ne zaboravite da je rimski svijet po svojoj prirodi paganski. Prije četvrtog vijeka naše ere broj hrišćana u Rimskom carstvu bio je mali. No, iako se njihov broj povećavao, hrišćani su neprestano bili izloženi progonu od strane Rimske vlade i rimskih pagana. Međutim u četvrtom vijeku na rimski presto dolazi car Konstantin, koji ispovijeda hrišćanstvo. On stavlja hrišćansku religiju u istu zakonsku kategoriju sa paganizmom i tada stotine hiljada ljudi u rimskoj civilizaciji počinje da prihvata takvo popularno hrišćanstvo. Ali ne treba zaboraviti da su ljudi u rimskom svijetu rasli sa paganskim običajima u kojima centralno mjesto zauzima idolopoklonički festival koji se održava 25. decembra. Svake godine ljudi su se tog dana veselili u naročitom prazničnom raspoloženju i duhu, pa budući da je ta svetkovina bila „pravo“ uživanje, ljudi nisu željeli da je se odreknu! Šaf-Hercogova Enciklopedija objašnjava i to da je Konstantin u četvrtom vijeku zvanično priznao nedjelju kao hrišćanski dan odmora (na engleskom „SUNday“, odnosno „dan sunca“). Stoga su pagani, koji se već tada masovno okreću „hrišćanstvu“, primili taj dan paganskog obožavanja sunca i uticaj manihejstva (teorije koja identifikuje Sina Božijeg kao fizičko sunce), što im je poslužilo kao izgovor da svoj paganski festival – 25. decembar (datum rođenja boga sunca) – proglase danom rođenja Sina Božijeg. Tako je Božić dospio u naše takozvano hrišćanstvo! Taj praznik se može zvati bilo kojim imenom, ali on i dalje ostaje taj stari paganski festival u kome se obožava sunce, a jedino što se promijenilo je ime kojim ga danas zovemo! Zeca možete nazvati „lavom“, ali on će i dalje ostati samo običan zec.

Još jedan citat iz Britanike: „Moguće je da su još 354. godine izvjesni Latini prebacili datum sa 6. januara na 25. decembar, kada pada praznik u čast boga Mitre ili rođenja nepobjedivog SUNCA. Sirijci i Jermeni ostali su vjerni 6. januaru, optužujući Rimljane da su obožavaoci sunca i idolopoklonici, utvrdivši da je praznik na dan 25. decembra izmišljotina Cerintovih učenika“.


PRAVO porijeklo Božića

Ako je Božić stigao u naše krajeve preko Rimokatolika, a oni su ga preuzeli iz paganizma, odakle onda paganima taj praznik? Gdje, kada i kako je nastao Božić?

Božić je glavni običaj izopačenog sistema koji biblijsko proroštvo i učenje naziva VAVILONOM. Njegovo praktikovanje započelo je u prvobitnom Vavilonu, gdje se taj običaj i razvio za vrijeme vladavine cara Nimroda! Da, Božić vuče korjene iz civilizacije koja je nastala nedugo nakon velikog Potopa u Bibliji (Nojeve barke). Izvorni osnivač vavilonskog sistema je u stvari Nimrod, unuk Nojevog sina Hama. Još od tog doba ovaj sistem dominira nad cijelim svijetom. Vavilon predstavlja sistem organizovanog takmičenja među vladama i carstvima u kojima upravljaju smrtni ljudi i zasniva se na ekonomskoj praksi utrkivanja (konkurencije) i stvaranja profita. Nimrod je bio graditelj vavilonske kule – izvornog Vavilona, kao i Ninive – drevne asirske prestonice – i mnogih drugih gradova. On je organizator prvog svjetskog carstva. Njegovo ime na hebrejskom dolazi od reči „Marad“, što znači „onaj koji se pobunio“ (1. Mojsijeva 10:6; 8-12). Mnogi stari spisi sadrže obilje podataka o ovom čovjeku, začetniku velikog, organizovanog, opštesvjetskog otpada od Boga, koji i dan danas preovladava u cijelom svijetu.

Nimrod je bio veliki zlikovac. Za njega se tvrdi da se oženio rođenom majkom – Semiramidom. Nakon njegove smrti njegova majka-žena počela je da propagira zlu doktrinu po kojoj je Nimrod navodno preživio smrt tako što je postao duh. Semiramida je tvrdila da je preko noći iz jednog mrtvog panja izraslo razgranato zimzeleno drvo koje simboliše Nimrodovo rođenje u novi život. Propagirala je i to da Nimrod svake godine na svoj rođendan posjećuje to zimzeleno drvo i ostavlja poklone na njemu. Dan Nimrodovog navodnog novog rođenja bio je 25. decembar! Upravo tu se krije pravo porijeklo božićne jelke. Narodi raseljeni nakon propasti prvobitnog Vavilona ponijeli su sa sobom ove običaje koji su vremenom modifikovani.

Spletkama i manipulacijama, Semiramida je uspjela da postane vavilonska „carica nebeska“, a Nimrod, mada pod raznim imenima, „Gospodar Neba“. U tom idolopokloničkom kultu Nimrod je, nakon navodne regeneracije, postao i lažni mesija, sin paganskog boga Sunca – Vala! „Majka i sin“ (regenerisani Nimrod i Semiramida) postali su glavni predmeti obožavanja u tom lažnom vavilonskom sistemu, a sam kult proširio se po cijelom svijetu. U različitim zemljama i na različitim jezicima „majka i sin“ nose različita imena. U Egiptu su poznati kao Izida i Oziris, u Aziji kao Kibela i Dijus, a u paganskom Rimu kao Fortuna i Jupiter. Krivotvorine Madone pronađene su čak i u Grčkoj, Kini, Japanu i Tibetu i to mnogo godina prije rođenja Isusa Hrista!

U četvrtom i petom vijeku stotine hiljada pagana u rimskom svijetu „prihvataju“ novopopularizovanu religiju – „hrišćanstvo“, ali zadržavaju stare paganske običaje i vjerovanja pod plaštom IMENÂ koja zvuče hrišćanski. Tako je ideja o Madoni (Gospi) i slika „majke i djeteta“ stekla popularnost koja je naročito dolazila do izražaja za vrijeme Božića.

Svi smo se rodili i bili vaspitani u ovom vavilonskom svijetu. Duboko smo zagazili u sve te običaje koje, evo, praktikujemo već cijeloga života. Učili su nas da te običaje prihvatimo sa strahopoštovanjem, kao nešto presveto. Nikada nismo marili da otkrijemo odakle su nam došli ti običaji – iz Biblije od Boga ili iz paganskog idolopoklonstva!

Kada otkrijemo istinu obično budemo šokirani. Nažalost, čista istina vrijeđa neke ljude! Međutim, Bog zapovijeda svojim vjernim propovjednicima: „Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova“. Ove činjenice su možda šokantne, ali to je čista istorijska i biblijska istina! Prava postojbina Božića je drevni Vavilon. Božić je sastavni činilac organizovanog otpada kojim je Sotona držao prevareni svijet u svojoj šaci tokom svih proteklih vjekova! U Egiptu se oduvijek vjerovalo da je sin boginje Izis (egipatsko ime za „caricu nebesku“) rođen 25. decembra. Većina paganskog svijeta slavila je taj čuveni rođendan mnogo vjekova prije rođenja Isusa Hrista.

25. decembar nije datum rođenja Isusa, istinitog Hrista! Apostoli i rana istinita hrišćanska zajednica nikada nisu slavili dan Hristovog rođenja. Ne postoji nijedna zapovijest, ni nalog u Bibliji o proslavi tog praznika. Naprotiv. Vjerovali ili ne, slavljenje rođendana je paganski, a ne hrišćanski običaj, jer je u direktnoj vezi sa astrologijom, koju Riječ Božja jasno osuđuje. Biblija nam ne nalaže da obožavamo „Majku i dijete“. Apostoli i rani istiniti hrišćani nikada nisu činili tako nešto! Sveto Pismo spominje da je anđeo rekao Mariji: „Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom“, a u nastavku tog stiha piše: „Blagoslovena si ti među ženama“ – dodatak koji u najvjerodostojnijim izvornim grčkim rukopisima ne postoji. Jelisaveta je rekla Mariji: „Blagoslovena si ti među ženama“, a sama Marija: „Od sad će me zvati blaženom svi naraštaji“ (Jevanđelje po Luci 1:28, 42, 48). Marija je dobila veliki blagoslov od Boga koji su zaista priznale sve potonje generacije, ali to ne znači da od nje treba praviti božanstvo, obožavati njenu ličnost ili je smatrati bogoslovom. Ona je obično ljudsko biće. Rasprostranjeno obožavanje Marije, „Majke Božije“ i doktrina o bezgrešnom začeću (tvrdnja da je ostala djevica do kraja života) načinili su od nje krivotvorenog posrednika između Boga i ljudi, što predstavlja nastavak drevnog vavilonskog idolopoklonstva koje se ustoličilo vještim obmanama Nimrodove žene Semiramide. Taj oblik idolopoklonstva neraskidivo je povezan sa idejom o „Božiću“! Tako su stare idolopokloničke „haldejske misterije“ – čiji je rodonačelnik Nimrodova žena – preko paganskih religija dospjele u katoličku crkvu, ali pod novim imenima koja zvuče hrišćanski. Iz katoličke crkve ove misterije su prenijete na protestanske vjeroispovjesti, nakon čega su se proširile i na sav današnji svijet!


Porijeklo svetog vijenca i imele

Odakle nekim ljudima običaj da drže imelu? Ovu biljku su zimi koristili stari pagani tokom festivala sunčeve prekretnice (suncostaja ili solsticija), pošto se smatralo da je imela, zbog njene navodno čudesne iscjeliteljske moći, svetinja za SUNCE. Paganski običaji ljubljenja ispod imele predstavljaju prvi korak u noć bančenja i pijane razuzdanosti – proslavu smrti „starog“ i rođenja „novog“ sunca u vrijeme zimskog suncostaja. Imela – svetinja u paganskim praznicima – je parazit! I sveta jagoda se smatrala svetinjom za boga sunca. Čak i paljenje vatre i svijeća u hrišćanskim ceremonijama predstavlja puki nastavak paganskog običaja da se bog sunca, koji polako klone, podstakne na život kada sunce stigne na najnižu tačku na južnim nebesima! U knjizi „Odgovori na pitanja“ autor Frederik Haskins piše: „Prema vjerovanju mojih izvora, upotreba božićnih vijenaca vodi porijeklo od paganskih običaja da se ukrašavaju zgrade i svetilišta za vrijeme praznika koji se slavio istog dana kad i Božić. Božićna jelka potiče iz Egipta, ali je ovaj običaj uveden mnogo ranije u odnosu na vrijeme kada se Božić pojavljuje kao praznik“.


Čak i BOŽIĆ BATA (DJEDA MRAZ)!

Ali dobri stari Djeda Mraz ili Božić Bata sigurno nije tvorevina paganizma! Nažalost – jeste. Stvarni Djeda Mraz po svom karakteru nije tako svet i velikodušan kako to mnogi pretpostavljaju! Djeda Mraz potiče od „Svetog Nikole“, rimokatoličkog biskupa iz petog vijeka.

U jedanaestom izdanju Enciklopedije Britanike, tom XIX, str. 648-9, kaže se sledeće: „Sveti Nikola, biskup iz Mire. Svetac koga su Grci i Latini slavili šestog decembra… Legenda o Svetom Nikoli, koja kaže da je potajno darovao miraz trima kćerima jednog siromašnog građanina, smatra se izvorištem starog običaja da se na noć Svetog Nikole (6. decembra) krišom ostavljaju pokloni. Ovaj običaj je potom prenijet na dan Božića, pa otuda i potiče veza između Božića i Božić Bate“.

Roditelji kažnjavaju djecu za laž, ali u vrijeme Božića ili Nove godine oni sami pričaju djeci laži o Djeda Mrazu! Možda zato nije čudo što mnoga djeca kad porastu saznaju istinu, pa povjeruju da je činjenica o postojanju Boga samo još jedan mit i legenda. Da li je hrišćanski učiti djecu mitovima i lažima? Bog kaže: „NE SVJEDOČI LAŽNO!“ Možda je laganje po ljudskom rezonovanju opravdano i ispravno, ali Bog kaže: „Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti“. U engleskom jeziku čak postoji izraz „stari Nik“, termin koji se odnosi na đavola! Da li mislite da ima neke veze između te dvojice? Sotona se pojavljuje kao „anđeo svijetla“, sa ciljem da prevari ljude!

I tako, kada ispitamo činjenice, ostajemo zapanjeni nad otkrićem da uobičajeno držanje Božića nakon svega i nije prava hrišćanska praksa, nego paganski običaj – jedan od vavilonskih puteva na kojima se obreo naš narod!


Šta kaže Biblija za božićnu jelku?

Ali ako Biblija ćuti o držanju Božića i u njoj nije zapisano da su apostoli i rana istinita Crkva svetkovali taj praznik, onda mora da piše nešto o božićnoj i novogodišnjoj jelci! Mnogi će se zaista iznenaditi kada budu čuli, a evo šta kaže Biblija – Knjiga proroka Jeremije 10:1-6: „Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi… Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku DRVO u šumi, djelo ruku umjetničkih sekirom; srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče“.

Savršen opis božićne jelke koja za Gospoda predstavlja „put naroda – uredbu (običaj) naroda“. U ovom biblijskom tekstu nam se zapovijeda da se ne učimo takvom putu i da ga ne slijedimo! Taj put se u ovom pasusu Svetog Pisma smatra idolopoklonstvom. Peti stih podsjeća na činjenicu da drveta ne mogu da govore i hodaju – moraju da se nose. „Ne boj ih se (drveta), jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti“. To nisu bogovi kojih se treba plašiti. (Neki čak pogrešno tumače ovaj stih misleći da je njegova poenta u tome da istakne kako nije važno da li čovek ima božićno drvo ili ne, ali ovaj stih to uopšte ne kaže.)


Davanje poklona – nije li to u skladu sa Svetim Pismom?

Ali kada je riječ o najvažnijem dijelu proslave Božića – kupovanju i davanju poklona – mnogi će trijumfalno uzviknuti: „Barem za to nam Biblija kaže da tako treba raditi! Nisu li mudraci odnijeli darove Bogomladencu?“ I u ovom slučaju očekuje nas poneko iznenađenje kada budemo saznali pravu istinu! Prvo obratimo pažnju na istorijsko porijeklo običaja razmjenjivanja darova, a potom i da vidimo šta Biblija tačno kaže o tome. Citiramo iz „Biblioteka Sakra“, tom XII, strana 153-155:

„Razmjena poklona među prijateljima karakteristična je za Božić i Saturnaliju, pa zato mora da su ga hrišćani prihvatili od pagana, kao što Tertulijan jasno upozorava“.

Činjenica je da običaj razmjenjivanja poklona među prijateljima i rođacima u vrijeme Božića, koji se tako čvrsto ukorijenio, nema u sebi ni najmanji trag hrišćanstva! To zaista izgleda veoma čudno! Taj običaj ne slavi rođenje Isusa Hrista, niti je nastao u čast tog dana, niti u čast Bogomladenca! Pretpostavite da neka vama draga osoba slavi rođendan i da želite da ga proslavite sa njom. Da li biste u tom slučaju pokupovali izdašne poklone za sve goste na žurci, razmijenili ih sa prijateljima i onima koji su vam dragi, a da potpuno ignorišete kupovanje poklona onome čiji rođendan slavite? Gledano iz tog ugla izgleda kao apsurd, a upravo to rade ljudi svuda u svijetu! Oni slave dan koji ne predstavlja datum Hristovog rođenja, troše novac koji su s mukom zaradili na poklone koje potom razmjenjuju sa prijateljima i rođacima. Štaviše, iz mog višegodišnjeg iskustva koje vjerujem da većina propovjednika može da potvrdi, mogu slobodno da kažem da sa približavanjem mjeseca decembra i januara skoro svi nominalni hrišćani potpuno zaborave poklon za Hrista, kao i razlog Njegovog rođenja.

Sada uzmite u obzir riječ Biblije o davanju poklona na dan kada je rođen Isus Hristos, u Jevanđelju po Mateju 2:1-11: „A kad se rodi Isus u Betlehemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci od istoka u Jerusalim i kažu: Gdje je car Judejski… I ušavši u kuću vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom“.


Zašto je Isus darivan?

Vidite da su se oni raspitivali za dijete Isusa koje je rođeno da bude car! Zašto su mu onda odnijeli darove? Da li zato što je bio Njegov rođendan? To sigurno nije bio razlog, jer su mudraci došli da ga vide nekoliko dana nakon njegovog rođenja! Da li su to učinili nama za primjer da bismo mi danas kupovali poklone jedni drugima? Ne. Dobro čitajte: oni nisu razmijenili poklone između sebe, nego „darivaše njega“. Dakle, svoje poklone dali su Hristu, a ne svojim prijateljima, rođacima ili jedan drugome! Zašto? Dopustite da citiram iz „Komentara“ Adama Klarka, tom V, strana 46: „Stih 11. (I darivaše ga). Ljudi sa istoka nikada nisu izlazili pred careve i velikane bez poklona u ruci. Ovaj običaj se može često primijetiti u Starom Zavjetu, a on još uvijek postoji na Istoku i nekim novootkrivenim južnim ostrvima“. Tu se dakle krije odgovor! Mudraci nisu uvodili nekakav novi hrišćanski običaj razmjenjivanja poklona među prijateljima u čast Hristovog rođenja. Oni su slijedili stari istočni običaj da daruju cara kada pred njega izađu. Mudraci su lično izašli pred rođenog cara Jevreja, pa je običaj nalagao da iznesu darove, baš kao što je i carica Šeba (carica Savska) donijela darove Solomonu u Starom Zavjetu i kao što mnogi danas nose poklon kada idu u važnu posjetu.

Ne, običaj davanja poklona se uopšte ne zasniva na tom događaju o kojem smo pročitali u Svetom Pismu. Naprotiv, kao što se vidi iz gornjeg citata iz istorije, riječ je o nastavku starog paganskog običaja.


Nismo ni SVJESNI da živimo U VAVILONU

Božić i Nova godina su se pretvorili u komercijalnu sezonu koja se svake godine izdržava od velike reklame. U mnogim prodavnicama i na ulicama vide se maskirani „Djeda Mrazovi“. Novine pišu o duhu Božića, prazničnom raspoloženju koje vlada tih dana i navodnom značenju tog praznika. Vjerske vođe i političari razmjenjuju čestitke i zdravice. Lakovjernim ljudima je toliko toga uliveno u glavu da se mnogi uvrijede kada im se kaže istina! Svake godine stvara se to „Božićno i novogodišnje raspoloženje“, ne zato da bi se slavio Hrist nego da bi se prodala roba! Uostalom, kao i sve sotonine prevare i ova se pojavljuje kao „anđeo svijetla“, budući da je napravljena da izgleda kao nešto što je dobro. Svake godine troše se milioni u svim valutama kada nastupi taj nalet trgovine na veliko, i to na štetu svega onoga zbog čega je Hristos i došao na ovaj svijet! Ta sezona kupovine dio je vavilonskog ekonomskog i religijskog sistema!

Živimo u Vavilonu, kao što je biblijsko proročanstvo i predskazalo, a da toga nismo ni svjesni! Upozorenje stoji u Knjizi Otkrivenja 18:4: „Izađite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate sa njenim grijesima i da vam ne naude zla njena“.

Herbert W. Armstrong



[1] Biblijski i naučni dokazi kada je zaista Isus rođen, mogu se naći u ovom članku.

Za dalje proučavanje:

Print Friendly, PDF & Email

2 odgovora na Prava istina o Božiću

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka