Izbor knjiga

Od samog svog rođenja suočeni smo sa jednom vrlo čudnom situacijom. Naime, čovjek ima potrebu da se pokriva odjećom, ne samo da bi zaštitio tijelo od hladnoće ili toplote, već i zbog osjećaja stida i sramote. Ako bismo upitali zvaničnu nauku, dakle opšteprihvaćene autoritete koji svoje teze izvlače na osnovu teorije da se mrtva materija samoorganizovala i nekako proizvela život, koji je kroz različite etape organske evolucije napokon iznjedrio čovjeka kao najsofsticiraniji „proizvod“ – kako to da nas evolucija nije uskladila sa prirodnim okruženjem, teško da bismo dobili ikakav smisleni odgovor. Isto tako ne bi znali odgovor na pitanje zašto nas muče osjećanja griže savjesti, straha, stida, zabrinutosti i drugih protivrječnosti koje izjedaju naše biće, ako su opstali „najjači i najbolji“. Kao da je „evolucija“ negdje strašno zatajila, ili se možda odvijala u retrogradnom smjeru?

Dakle, ili je „majka priroda“ bila posebno popustljiva prema čovjeku, ili se zapravo desilo nešto što je zakomplikovalo život najuzvišenijeg bića na našoj planeti i gurnulo ga na put propadanja i smrti.

Prema Bibliji, jedinstvenoj knjizi na svijetu, čovjek je prihvatio ponudu palog anđela Lucifera, njegov koncept dobra i zla, što je poremetilo prvobitni Božji poredak i odnose na relacijama čovjek – čovjek, čovjek – priroda i čovjek – Stvoritelj. Cijeli vidljivi univerzum postao je podložan propadljivosti, koji je, koliko god to nevjerovatno zvučalo, stvoren radi planete Zemlje i čovjeka.

 

Biblijski dokaz da je čovjek prije Pada u grijeh bio „obučen“ u svjetlost slave Božje

„Oboje su bili goli, čovjek i njegova žena, ali se nisu stidjeli.“ 1. Mojsijeva 2:25

Hebrejska riječ za kožu – „or“ – ista je kao riječ za svjetlost, što ukazuje da su prije Pada ljudi bili „obučeni“ u odjeću od svjetlosti slave Božje, te im stoga golotinja nije predstavljala problem.

Zbog Mojsijevog bliskog odnosa sa Gospodom prilikom davanja Zakona na Sinaju i kasnije, nakon tih kontakata na njegovoj koži dešavala se neobična promjena: „Izraelovi sinovi su vidjeli kako koža na Mojsijevom licu zrači svjetlošću. Mojsije je tada opet stavljao platno na lice, dok ne bi ušao da razgovara s Bogom.“ 2. Mojsijeva 34:35

„Ali ako je služba smrti, čija su slova bila ugravirana u kamenu, nastala u slavi, tako da Izraelovi sinovi nisu mogli netremice da gledaju Mojsijevo lice zbog slave njegovog lica, dokle ne iščezne…“ 2. Korinćanima 3:7

U neuporedivo većoj mjeri ovo se potvrdilo prilikom Hristovog preobraženja kojem su prisustvovali neki Njegovi učenici: „Šest dana kasnije, Isus sa sobom povede Petra, Jakova i njegovog brata Jovana i dovede ih na jednu visoku goru, gdje su bili sami, i pred njima se preobrazi. Lice mu zasja kao sunce, a odjeća postade bijela kao svjetlost.“ Matej 17:1,2

 

Kako je čovjek postao go?

„Tada je žena vidjela da je plod sa drveta dobar za jelo, da je primamljiv za oči i prijatan za gledanje. Zato ga je ubrala i okusila ga. Posle je dala i svom mužu, kad je bio s njom, pa je i on okusio. Tada su im se otvorile oči i shvatili su da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivala za bedra.“ 1. Mojsijeva 3:6.7

Sramota golotinje„Gospod Bog je dozivao čovjeka riječima: „Gdje si?“ Čovjek je na kraju odgovorio: „Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali sam se uplašio jer sam go pa sam se zato sakrio.“ Tada on reče: „Ko ti je kazao da si go? Da nisi jeo s drveta s kog sam ti zapovijedio da ne jedeš?“ 1. Mojsijeva 3:9-11.

Kako su to Adam i Eva postali goli? Šta se desilo?

Prije pada u grijeh, čovjek je bio „obučen“ u „odjeću“ od svjetlosti, slično kao što je to slučaj sa jednim drugim redom stvorenih bića – anđelima. Potencijali čovjeka i njegov sklad sa Bogom omogućavali su emisiju svjetlosti ili Božje slave koja je „ogrtala“ čovjeka i štitila ga od neprimjerenog izgleda i pojave. Ti mehanizmi su prestali sa djelovanjem nakon Pada, i ljudi su shvatili da su goli, što je bila krajnje neprijatna spoznaja. S obzirom da posle toliko vremena i nas prate osjećaji neprijatnosti i stida, možemo zamisliti kako su se osjećali naši praroditelji.

Po prvi put ljudi su osjetili nelagodu, strah, užas od neizvjesne budućnosti, potrebu da se sakriju…

Pali čovjek želi da se sakrije od Boga, da Ga zanemari ili izbaci iz svog djelokruga. Čovjek je izabrao da sam sebi bude „bog,“ da bude „nezavisan,“ ali Lucifer je preskočio da objasni Evi da to istovremeno znači odvajanje od izvora života, bijedu i smrt.

Isto tako, prvi put zapažamo pokušaj racionalizacije grijeha. Ovo je veoma važno da shvatimo. Čovjek ima potrebu da opravda svoje ponašanje, i učiniće bukvalno sve što se može zamisliti kako bi se oslobodio osjećaja krivice. Tako je Adam pokušao prebaciti odgovornost na Evu, Eva na zmiju, a oboje zajedno, implicitno, na Stvoritelja. To je duh laži, duh začetnika svake prevare, Lucifera ili Sotone, palog anđela zaklanjača, koji je gurnuo čovječanstvo u stradanje i smrt, zbog čega će konačno, pred cijelim svemirom, platiti kaznu svojom vječnom smrću.

Sami po sebi grijeh i zlo su nesvrsishodni, te shodno tome i pokušaji opravadanja istih mogu da budu sve samo ne racionalni. Srazmjerno nastojanjima za njihovim opravdanjem, povećava se količina zablude i stepen oštećenja čovječjeg razuma, tako da ne treba mnogo da nas iznenadi strahovita i sveopšta rasprostranjenost laži, neistina i poluistina.

Odatle postaje jasno otkuda u ljudima tolika potreba za zabludom; jednostavno mi očajnički posežemo za svime što nam se čini da može umiriti našu nečistu savjest uprljanu grijehom. Materijalisti, alkoholičari, narkomani, hedonisti, ljubitelji izmišljotina i raznih gluposti, zabave, igara i svega ostalog što stvara osjećaj prevarnog zadovoljstva i lažne sigurnosti, proizvod su pokušaja bjekstva od stvarnosti i znak slabog karaktera.

Stvoritelj je, premda je svakako znao šta se dogodilo, postavljao naizgled jednostavna pitanja koja su upravo navela Adama i Evu da ispolje pravi duh pada u grijeh i pobune.

Bog je zatim predočio posljedice takvog izbora. Zapazimo koliko se poremetio odnos čovjeka i žene. Istinska i čista ljubav pod novim okolnostima više nije bila moguća, i žena ne samo da se našla u podređenom odnosu prema čovjeku, već je i sama biološka reprodukcija postala veoma komplikovana i bolna za nju. Ako, dakle, patite zbog „ljubavi,“ bilo bi najbolje da se što prije otrijeznite i shvatite šta ljubav zapravo jeste i kako je možemo zadobiti u stanju u kojem se nalazimo, i da ona može biti trajna, skladna i vrijedna samo ako ispunjavamo svrhu svog postojanja. Tada će našu vezu blagosloviti sam Bog.

Golotinja duše najtragičniji je ishod pada u grijeh. Mi ne želimo Stvoritelja koji nam je dao život i koji nas voli, a želimo Sotonu koji nas vara, krade, koristi kao zamorčiće u borbi protiv Boga, manipuliše i sprda se sa nama, nudeći nam zauzvrat narkomanska „zadovoljstva“ kroz zloupotrebu već datih Božjih blagoslova. Nije li to zaprepašćujuće? „U raju je možda lijepo, ali u paklu je ‘ekipa’,“ krilatica koju ćete često čuti u ovom ili onom obliku od svjesnih ili nesvjesnih promotera satanizma. Međutim, loša vijest koja se skriva od „ekipe“ je da im slijedi vječna smrt, čije strahote nisu ni izbliza svjesni, iako su potpisali ugovor sa smrću.

 

Prikladna odjeća za pokrivanje golotinje

Iz cijele ove priče, čovjek je, dakle, izišao go, tjelesno i duhovno, Sotona i demoni su likovali što su stekli nove sledbenike i uporište za borbu protiv Boga, dok su se istovremeno pokrenuli različiti mehanizmi propadanja u prirodi, a Stvoritelj aktivirao Plan spasenja. I koji je tu najveći problem? Da Bog nešto obnovi ili nanovo stvori? Da uništi Sotonu i demone? Naravno da ne. Najveći zadatak koji je Stvoritelj postavio je obnova Božjeg moralnog lika u čovjeku, ili izvlačenje palog čovjeka iz ponora grijeha i smrti, iz kojeg procesa čovjek treba da izađe živ a zlo i smrt da budu uništeni. Povrh toga, Bog mora poštovati veliko načelo slobodne volje i izbora, opravdati svoj karakter, Zakon i pravednost!

Usko vezano s tim je pitanje prikladne odjeće za čovjeka. Prvi par posegnuo je za onim što mu je u tom trenutku bilo na raspolaganju: od spleta smokvinog lišća napravili su pokrivala za bedra. Ali Bog im je napravio drugu odjeću, od kože. To je značilo prvo žrtvovanje životinja, prvi obredni prikaz Plana spasenja i Velike Žrtve samog Božjeg Sina – izvršnog Stvaraoca – za spasenje svojih stvorenja. Bili su to počeci i prve pouke o jedinoj ispravnoj Božjoj religiji, onoj koja povezuje čovjeka sa Bogom i vodi ga spasenju. Odmah u sledećem poglavlju knjige Postanja nalazimo i prvi primjer sukoba između prave i pogrešne vjere koji se završio prvim ubistvom na Zemlji. Nema potrebe da kažem ko je koga ubio, pametni to znaju unaprijed.

Hebrejski jezik je vjerovatno jedan od najstarijih na Zemlji jer potiče iz kolijevke čovječanstva sa područja koje danas nazivamo Bliski istok. Na hebrejskom, riječi „odjeća“ i „sramota“ imaju isti korijen, što je direktna aluzija da je odjeća zapravo pokrivalo za sramotu. Ako razmotrimo neke biblijske tekstove, stvari postaju sasvim jasne.

„Neka se protivnici moji poniženjem zaodjenu, i neka se sramotom svojom kao plaštem ogrnu.“ Psalam 109:29

U knjigama Zakona (5 knjiga Mojsijevih) postoji mnoštvo tekstova koji govore o tjelesnoj i obrednoj čistoći i nečistoći, i svi oni sadrže važne pouke. Ono što čovjeka čini nečistim jednostavno ne treba da se radi, ili se u određenim situacijama radi ako se stvarno mora. Mnogi ljudi (pogrešno) vjeruju da su pod Novim savezom (zavjetom) „oslobođeni“ tih pravila. Isto tako odjeća ljudi koji su pod Starim Savezom obavljali tipsku svešteničku službu bila je bitna.

„Pokazao mi je Jošuu, prvosveštenika, kako stoji pred Gospodnjim anđelom, i Sotonu kako mu stoji zdesna da mu se protivi. Tada je Gospodnji anđeo rekao Sotoni: ‘Neka te Gospod prekori, Sotono! Neka te prekori Gospod koji je izabrao Jerusalim! Zar on nije ugarak izvučen iz vatre?’

A Jošua je bio obučen u prljave haljine i stajao je pred anđelom. Tada se anđeo obratio onima koji su stajali pred njim i rekao im: ‘Skinite s njega prljave haljine!’ Zatim je Jošui rekao: ‘Evo, skinuo sam s tebe tvoj prestup i bićeš obučen u svečane haljine.’

Tada sam rekao: ‘Neka mu stave na glavu čist turban!’ I stavili su mu na glavu čist turban i obukli su mu haljine, a tamo je stajao Gospodnji anđeo.“ Zaharija 3:1-5

„Savjetujem ti da od mene kupiš zlata pročišćenog u vatri i tako se obogatiš, i bijele haljine da se obučeš, da se ne pokaže sramna golotinja tvoja. Kupi i očne masti da namažeš oči, pa da progledaš.“ Otkrivenje 3:18

„Tako će onaj ko pobijedi biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati njegovo ime iz knjige života, nego ću priznati njegovo ime pred svojim Ocem i njegovim anđelima.“ Otkrivenje 6:11

„Radujmo se i veselimo se i slavu mu dajmo, jer je došla Jagnjetova svadba i spremna je njegova nevjesta! I dato joj je da se obuče u fini lan, sjajan i čist, jer fini lan predstavlja pravedna dela svetih.“ Otkrivenje 19:7,8

Biblijska simbolika odjeće više je nego jasna. Prljava odjeća je naša postojeća pala priroda i karakter, koje jedino Gospod može oprati i zaodjenuti svojom pravednošću i čistotom.

 

Odjeća u funkciji zadovoljenja ljudske taštine

Kakva odjeća je dobra za nas? Prije svega, ona treba biti načinjena od materijala koji nemaju štetne efekte po naše zdravlje, u funkciji adekvatne zaštite od hladnoće (ili vrućine), udobna i prikladna (bez nepotrebnog isticanja intimnih djelova tijela). Ali ljudska sujeta i glupost ne bi bili to što jesu ako se od svega ne napravi vašar taštine.

Skupocjena modaModa! Šta mislite ko je zapravo najveći svjetski modni dizajner? Coco Chanel, Giorgio Armani, Gianni Versace, Calvin Klein? Niko od njih već izumitelj mode, sam Sotona, ili preciznije neki od njegovih demona zaduženih za ovo polje rada. Glupost? Razmislite sami. Pogledajmo ko su ljudi iz svijeta visoke mode, kako se oni ponašaju, šta promovišu, i neće nam biti teško da saberemo dva i dva. I zbog hirova i biznisa takvih osoba, ljudi su spremni da uludo potroše gomile novca da bi paradirali pred svjetinom u nekom od poznatih „brendova“. Najveće dostignuće marketinga i komercijale je ubijediti ljude da kupuju ono što im uopšte ne treba ili je neprikladno za njih.

Odjeća je takođe postala pokretni reklamni pano za različite aplikacije na kojima se nalaze popularni bendovi i muzičari, političke i druge javne ličnosti, nebulozne poruke i slično.

Često se u svijetu prave aukcije gdje se po strahovito visokim cijenama prodaju djelovi odjeće koje je nosila neka poznata „zvijezda“. Koliko treba biti izmanipulisan za jednu takvu „investiciju“?

Ruku pod ruku sa industrijom modne odjeće ide kozmetika. Ciljano se proizvode preparati koji izazivaju zavisnost i zapravo štete koži i ljudskom organizmu (na sličan način radi farmaceutska industrija). Nema ničega lošeg u njegovanju tijela i kozmetika je poznata od antičke prošlosti, ali u prošlosti ljudi su znali šta je dobro za kožu i tijelo i koristili prirodne preparate sa bazičnim dejstvom.

Upečatljiv primjer biblijske ličnosti odane pomodarstvu, kinđurenju i mazanju je Jezebela, nemoralna i paganski orjentisana carica u Izraelu, žena cara Ahava, s kojom je prorok Ilija imao velikih problema (oko 874-852 p.n.e.). „Posle toga Juj je došao u Jezrael. Kad je to čula Jezebela, namazala je oči crnom bojom i lijepo uredila svoju glavu, pa je gledala s prozora.“ 2. Carevima 9:30 Ovaj čovjek, Juj (ili Jehu), nije dolazio nikakvim dobrom po nju, ali ona je očito željela da ga šarmira svojom pojavom.

 

Drugi izopačeni oblici prikrivanja tjelesne golotinje

Body artČinjenica je da uporedo sa degeneracijom čovjeka u svim aspektima, takođe propada i postaje sve manje privlačno ljudsko tijelo. Kao što smo već vidjeli, ljudi su od samog Pada navukli komplekse zbog svog izgleda, i to se stanje vremenom pogoršavalo. Pokvaren um želi od tijela napraviti atrakciju ne bi li kako naveo druge da zadovolje njegove poročne želje ili sujetu.

Da bi ga „ukrasili“, mnogi posežu za suludim sakaćenjem putem raznih oblika tetovaža, probijanja ekstremiteta i slično, što se danas razvilo u čitavu „nauku“ poznatu pod nazivom body art. U antičkoj prošlosti, kao i danas, takve prakse usko su bile povezane sa satanizmom.

 

Golotinja u funkciji širenja nemorala

Neprimjereno naglašavanje ili djelimično otkrivanje intimnih djelova (posebno) ženskog tijela je ono što bi modernim jezikom nazvali erotika.

Međutim, kad se jednom navučemo na „erotiku,“ to nam uskoro neće biti dovoljno već ćemo, baš kao pravi narkomani, poželjeti nešto „jače,“ što će nas više uzbuditi. Tako se korak po korak pada sve niže i dolazi do pornografije. Pornografija je jedan od najvećih poroka savremenog svijeta, i to tvorci ove industrije, legalni i ilegalni, vrlo dobro znaju da unovče. Sve to vodi u još dublje poroke i destrukciju, kao što su homoseksualizam i pedofilija. Te grupe se danas svim silama, pod plaštom lažne demokratije i „ljudskih prava“, bore da postanu „normalni“ i opštprihvaćeni članovi društva. Tako svijet munjevitom brzinom ulazi u poslednju fazu potpune moralne propasti koja prethodi strahovitim nesrećama i konačno Božjem sudu. Lokalni istorijski primjer takve moralne izopačenosti su biblijski gradovi Sodom i Gomor. Kakvi su bili stanovnici tih naselja možete čitati u 1. Mojsijevoj 18:20-33 i 19. glavi.

Naravno pornografija je oblik satanizma sračunat na uništenje ljudskog moralnog lika, bilo da se ona eksponira direktno ili kroz tzv. umjetničke pravce. Obnaživanjem tijela i sudjelovanjem u seksualnim perverzijama, takve osobe drsko i bezobzirno krše osnovna moralna načela, unižavajući se ispod nivoa životinja (koje, uzgred, nemaju problem sa golotinjom) i kaljajući Božje obličje u sebi. Koliko je to bitno satanistima, najbolji dokaz su ritualne orgije koje su se upražnjavale od antičke prošlosti do današnjih modernih „zabava“ tzv. „visokog društva“ koje su to isto uvijeno u oblande lažnog elitizma. Moralno razorene osobe su duhovno mrtve, mentalno i psihički poremećene, lišene osjećaja stida i griže savjesti. Takvi ne prezaju da i druge uvuku u svoju bijedu.

 

Duhovna golotinja

Tjelesna golotinja zapravo je jedna od očajničkih vidljivih manifestacija duhovne golotinje, pustoši i duboke nesreće u duši. Svi ljudi teže zadovoljenju u sreći i ljubavi, ali strašna sila obmane ne da im da identifikuju svoje stvarne potrebe i izvore istinske sreće i zadovoljstva, već kao narkomani hrle za drogom koja je mnoge poslala u smrt. Tamo gdje vlada smrt obavezno se skupljaju predatori i lešinari, koji nastoje da prigrabe što više žrtava. I umjesto da se sklanjaju od takvih mjesta kao od kuge, mladi i stari se prosto utrkuju ko će se naći na „ekskluzivnijoj“ lokaciji.

Kako objasniti ljudima suprotnost između života i smrti? Kako ih dovesti do spoznaje istine? Kako biti sudionik najvećeg čuda koje se dešava na svijetu – preobražaja ličnosti iz zla u dobro? Kako golog obući ili mu čak staviti do znanja da je neophodno da bude obučen? To je breme koje se može nositi samo uz Božju pomoć. I makar donekle doprinijeti stvaranju dobrih ljudi.

Sada znamo odgovor na pitanje koje smo postavili na početku našeg razmišljanja: zašto smo goli? Jer smo ostali bez odjeće koju nam je naš Stvoritelj namijenio. Vjerujem i da smo shvatili na koji način možemo da je opet dobijemo. Dotle, ostaje nam da budemo skromni i da od sramote ne pravimo vašar taštine i gluposti.

Pavle Simović

Print Friendly

2 odgovora na Golotinja tijela i duše

  • cetnje kaže:

    Zanima me iz clanka “Golotinja duse i tijela” stavka 3. nesto detaljnije, ako moze.

    • pavles kaže:

      Prva reakcija Adama i Eve nakon Pada bila je skrivanje od Stvoritelja. Konkretnije, sa njima je svakodnevno komunicirao Božji Sin kojega kasnije znamo kao Isusa Hrista. Objašnjenje koje su dali za skrivanje bilo je djelimično tačno, jer su ljudi počeli da “prilagođavaju činjenice” i lažu da bi prikrili stvarno stanje. Najveći problem je bila njihova duhovna golotinja, i zato Tvorac više nije bio poželjno društvo. Grijeh i zlo vode pravo u smrt čija sila zarobljava i vuče čovjeka. Njihov novi gospodar bio je Lucifer, a oni mali pobunjeni “bogovi”. Suština Luciferove prevare o dobijanju statusa “boga” sastoji se u zamisli da Bog zapravo nije potreban svojim stvorenjima, da oni i bez njega mogu da odlučuju o sebi i budu sami sebi zakon, budući da navodno imaju božansku prirodu sami po sebi. Ta prevara danas dostiže svoj vrhunac preko ateističkih zakona, demokratije i humanizma, koji će čovječanstvo dovesti do potpunog prihvatanja satanizma, što naravno dobro znaju oni koji vode čitavu stvar.
      Zahvaljujući Božjem Planu spasenja, Adam i Eva su mogli nastaviti živjeti ovim prolaznim životom i prihvatiti taj dar, a isto to je ponuđeno svakom njihovom potomku. Bog nam je obezbijedio vječni život, na nama je da prihvatimo ili odbijemo. Stoga se sile zla na sve načine trude da sakriju, zamagle, izopače i obesmisle Božju ponudu da se ljudima učini nepoželjnom, netačnom, nepouzdanom, nerazumnom, protivnom njihovim planovima i željama i sl., u čemu im svakako ide na ruku pala priroda koja upravo teži destrukciji. Ljudi se na različite načine dovode do toga da uopšte NE ŽELE da saznaju istinu. Mnogi kad se suoče sa istinom i nemaju više kud, u potpunosti je odbacuju i prikazuju kao laž, ili ako su u pitanju natprirodne intervencije Božje, tvrde da je to djelo demona, a da su nosioci istine sektaši, prevaranti i sl. To se u Bibliji naziva hulom na Svetog Duha, kad takvi prelaze granicu Božje milosti i za njih više nema povratka, jer Bog nema nikakvo alternativno ili čarobno rješenje koje bi im dodatno moglo pomoći. Drugim riječima, to je potpuno odvajanje od Izvora života.
      Mogli bismo konstatovati da su ljudi prihvatanjem koncepta satanizma na prevaru kojoj su se mogli oduprijeti izabrali stradanje i smrt, a da u ovom prolaznom životu svojevoljnim izborom ili potvrđuju svoj status malog boga, makar bio koliko miš, ili prihvataju ponudu novog života kroz vjeru u Božju pripravu, što ih kvalifikuje za vječni život. Naravno “mali bogovi” uvijek nastoje da budu što atraktivniji, uz veliku podršku i silu koju im daju demoni, kako bi put u smrt predstavili kao diznilend.

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka