Izbor knjiga

Mnogi, posebno mladi ljudi, na pitanje „Da li imate idola u životu“, odgovoriće vam potvrdno. Njihov idol je obično neka medijski eksponirana osoba, svijetu predstavljena kao uspješna, hrabra, moćna, najčešće fizički privlačna i naočita, stvarna ili izmišljena ličnost, koja živi u sadašnjosti ili znamo za nju iz istorije, legendi i mitova. Po pravilu, ljudi se poistovjećuju sa „junakom“ koji im je karakterno blizak ili, ako se radi o osobi suprotnog pola, zato što ga/je idealizuju kao najpoželjnijeg partnera. Kako god bilo, činjenica je da se velika većina ljudi „peca“ na idole.

Treba odmah naglasiti da idol nije isto što i pozitivan primjer. Mi na osnovu zdravog razuma zaključujemo da li nam određena osoba koju lično poznajemo ili imamo relevantne informacije o njoj, može poslužiti kao uzor u životu, ali to i dalje ne znači da trebamo postati njena kopija. Naravno, da bismo pravili dobre procjene, sami moramo biti na nivou intelektualne zrelosti da to činimo, u protivnom u opasnosti smo da padnemo u zamku idolatrije. Zašto je idolatrija zamka, vidjećemo kasnije.

hitler-1936Kult ličnosti označava nekritičko naglašavanje i obožavanje javne, političke ili vjerske ličnosti kao neprikosnovene ili nepogrešive. Primjera ima puno, a ako bismo tražili one najizrazitije, na tom spisku svakako bi se našli Hitler, Staljin, Lenjin, drug Tito, Fidel Kastro, Indira Gandi, Kimovi u Koreji… ili iz dalje prošlosti Marko Kraljević, Miloš Obilić, kralj Artur, Spartak, Aleksandar Makedonski, itd, itd. Iz duhovne sfere, najpoznatiji je rimski papa, koji je sebe proglasio nepogrešivim ex catedra na Prvom vatikanskom saboru 1869/70. godine.

Kako i zašto dolazi do stvaranja kulta ličnosti? Prvi i osnovni preduslov za igradnju kulta ličnosti je neznanje i neupućenost ciljane populacije gdje se kult gradi. Dakle, graditelj(i) kulta s jedne strane koriste neznanje, a sa druge podložnost i sklonosti ljudi da budu izmanipulisani. Ovo postaje lako izvodljivo jer se ogromne mase nalaze u stanju indoktrinacije, čak i kad se radi o osnovnim životnim pitanjima. Ljudi bez kritičke provjere, upotrebe zdravog razuma i logike prihvataju ono što im se servira stavljajući se u položaj zavisnosti od svojih autoriteta i sistema u kojem žive. Ovdje dolazimo do treće ključne pretpostavke za manipulaciju, a to je sklonost ka poistovjećivanju i kolektivna svijest – psihologija mase.

Ko stvara kult ličnosti? To su, jasno, oni koji žele vladati drugima. Oni nameću javno mišljenje preko svoje reklamno-propagandne mašinerije, kontrolišu izvore informacija, javno eksponiraju samo ono što im odgovara, grade sistem kroz koji će najlakše upravljati mehanizmima manipulacije, stvaraju privid demokratije ili narodnog izbora, daju prividne slobode, lansiraju svakovrsne zabave i dešavanja kojima je cilj skretanje pažnje sa najvažnijih životnih pitanja, dobijanje na vremenu ili umrtvljivanje razuma, savjesti i kritičkog duha svojih podanika. Najlakše je iskoristiti fizički, mentalno ili duhovno ruiniranu osobu, i u tu svrhu proizvedeno je mnoštvo zamki u koje upadaju ljudi još od malih nogu i dovode se u pomenuto stanje. Kolektivne zablude prenose se dalje, uz izvjesne modifikacije, sa generacije na generaciju.

Da bi se manipulacija održavala u životu zajedno sa smjenom generacija, podižu se nove ideologije i kultovi. Obično su svima zajednička lažna obećanja o boljoj budućnosti, koju svi isčekuju a nikako da se dogodi. Obećanje je lažno jer počiva na lažnim premisama. Kasnije ću objasniti zašto, i koji je, po mom dubokom uvjerenju, jedini izlaz iz ovog začaranog kruga prevare i neostvarenih želja i snova.

Razotkrivanje jedne obmane ili kulta ličnosti uopšte ne znači da neće sjutra taj isti izmanipulisani narod objeručke prihvatiti drugu obmanu ili kult. Kako je to moguće? Prosto jer im se puna istina ne otkriva, niti je žele, tačnije novi manipulatori eksponiraju neke zloupotrebe starih da bi sebe predstavili kao spasioce. Ali suštinu sistema nikad ne otkrivaju, jer je čak ni mnogi među njima samima nijesu svjesni.

 

Podjela idolatrije

Možda najbolja podjela koju bismo mogli napraviti je svrstati idolatriju u sledeće dvije grupe:

i) ateistička idolatrija, i
ii) teistička idolatrija.

1DollarBill  Olympic_Games2012-Opening_Ceremony ozzfest-ram

Obje su u suštini iste i međusobno se prepliću, s tim što je idolatrija u ateizmu više usmjerena na konkretne ličnosti ili obrasce ponašanja, dok religijska idolatrija predstavlja odsustvo istinske duhovnosti i vezivanje za žive ili mrtve objekte obožavanja, kao što su vjerske vođe, razne relikvije i kipovi, ikone, svetilišta i hramovi, duhovi, osobe koje se smatraju umrlim svecima, i drugi navodni posrednici između čovjeka i Boga.

Idolatrija je i nalaženje utočišta u materijalizmu (ako mislite da nije, pogledajte šta se dešava sa ljudima kad izgube bogatstvo – svog idola), kao i egocentričnost i svaka nenormalna usmjerenost na sebe ili svoja osjećanja.

Ako insistiramo na ostanku u ateizmu, apsolutno je nemoguće da ikada izađemo iz zabluda, nebitno u kojem obimu ih prihvatamo ili koji smo stepen oštećenja sopstvene ličnosti time proizveli. Slično tome, ako istrajavamo u lažnoj religiji, nalazimo se u istoj ako ne i goroj situaciji. Obično se smatra da monoteističke religije nose u sebi najmanje opasnosti od pseudo religioznosti. Međutim, da je to poluistina najbolje nam svjedoči direktno otkrivenje Božje volje i plana za čovjeka koje nalazimo jasno izložene u Bibliji. Do potvrde istinitosti Biblije možemo u potpunosti doći putem razuma, logike, nauke i, prije svega, želje da saznamo istinu o sebi i svijetu u kojem živimo, kada se sam Bog miješa u naš život i utiskuje svoje istine u naša srca (umove).

Jedan od vrlo jakih argumenata u prilog vjerodostojnosti Knjige koju nazivamo Riječ Božja upravo je način na koji ona razobličava idolatriju i uopšte svaku prevaru. Iz tog razloga Biblija je vjekovima bila stavljena van domašaja ljudi u indeks zabranjenih knjiga, a danas kad je dostupna uglavnom se predstavlja kao zbirka mitova starih naroda koji eto nijesu bili prosvijetljeni kao mi, nešto što je u suprotnosti sa dominantnom ateističkom filozofijom i teorijom evolucije (koja je, uzgred da kažemo, potpuno nenaučna, ničim potvrđena i suluda), nipodaštava se i gura na margine ili stavlja u istu ravan sa drugim religijskim djelima. Vjerovatno najveći prikriveni razlog njenog osporavanja i ignorisanja je želja za „nezavisnošću“ i životom po svom nahođenju. Stoga će ljudi spremno primiti lažne vođe i učitelje, žive ili mrtve idole, samo da bi umirili svoju savjest, našli izgovor, lažnu utjehu i opravdanje za svoj izbor i postupke.

Zašto nećete nikada čuti nekoga da kaže: „Moj idol je Isus Hrist“? Prvo zato jer Isus nije idol. Bog nije idol niti to može biti. Idole proizvode ljudi nadahnuti demonskim silama i onda im pripisuju božanske osobine ili se koriste terminologijom i dogmama nalik bibilijskim da bi ih pravdali. Drugi bitni razlog je što ljudi ne žele da budu kao Isus, da nose svoj „krst.“

Nastavak >>>

Print Friendly
Arhiva članaka