Izbor knjiga

„Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju šta je dobro, a šta zlo. Definiše se kao oblik društvene svijesti, sistem običaja, navika, normi. Moral je relativan, jer nije isti u svim društvenim grupama i istorijskim periodima. Centralne vrijednosti morala su: dobro, ispravno i pravedno.

Moral je nastao u ljudskom društvu, još u prvobitnoj zajednici. Tokom svoje evolucije čovek je, najprije, živio u malim grupama gdje je bilo potrebno uskladiti svoje potrebe sa potrebama drugih. Na osnovu iznalaženja rješenja za to, formirana su pravila ljudskog ponašanja i nastala je filozofska disciplina – etika“.[1]

Da li ste zadovoljni ovom definicijom i objašnjenjem? Čovjek je evoluirao a zajedno s njime i moral koji je relativan, jer ga svaka grupa može prilagođavati po svom nahođenju.

Ovo što smo upravo pročitali samo je traženje objektivnosti u moru subjektivnosti. Da bismo o bilo kojem pitanju ispravno prosuđivali, najprije moramo biti svjesni stanja u kojem se sada nalazimo. Moramo biti načisto da li smo proizvod igre niza slučajnosti i preobražaja mrtve materije u život, ili inteligentnog dizajna. Zdrav razum, nauka i logika upravo nam ukazuju da je ovo drugo tačno. Dalje, Biblija nam daje jasno svjedočanstvo o našem Tvorcu i svim ključnim pitanjima ljudske egzistencije i sudbine. U Bibliji naš Stvoritelj nam objašnjava i da se čovječanstvo nalazi u stanju pada u grijeh, odnosno prekršaja Božjeg moralnog Zakona. Bog upravlja tvorevinom, a nijedna uprava nije moguća bez poretka i zakona. Čovjek je stvoren kao slobodno moralno biće, jer samo tako može da razvija svoj karakter i pokazuje ljubav prema Tvorcu i drugim stvorenjima. Plemenite karakterne osobine, čestitost i visoke intelektualne sposobnosti osobine su koje su trebale krasiti najveće između Božjih stvorenja. Kako možemo biti sigurni u ovo? Jer sve to imamo u svojoj prirodi i danas, oštećeno u većoj ili manjoj mjeri, ali dovoljno prepoznatljivo da ZNAMO da je istina sve što nam je Bog otkrio. Ako nećemo da znamo, to može biti samo namjerno odbacivanje činjenica, ignorisanje istine i gušenje glasa savjesti i razuma.

Dakle, ako imamo zdravo polazište, neće nam biti teško da izvučemo neke zaključke o moralu i shvatimo zašto se on relativizuje u svijetu.

 

Relativni moral

Možemo zapaziti da bez Boga odjednom sve postaje relativno. Čovjek se u stanju bezbožnosti gubi u beskraju koncepta mješavine dobra i zla.[2] „Bogovi u pokušaju“ stalno se trude da iznađu najbolja rješenja, ali ti napori odlaze u vjetar jer nemaju zdravog utemeljenja. Ljudi zapravo nastoje da što više uživaju u grijehu a istovremeno izbjegnu njegove posljedice. To, međutim, nije izvodljivo, i stoga se razvijaju složeni sistemi obmane koji narod uvijek drže na domaku „udice“ kako bi slijepo slijedili i vjerovali laži.

donkey-and-carrot

Do kakvih zaključaka relativizacija morala može da dovede svjedoči i primjer članka u dnevnim novinama koji se bavi moralnim opravdanjem homoseksualizma, a može se pročitati na ovom linku. Zapazite kako se pisac vješto koristi destruktivnim primjerima, devijantnim slučajevima u prirodi ili očiglednim kompromisima zvaničnih religija sa zlom da bi opravdao svoje inače potpuno neodržive stavove.

 

Moralna propast kao prethodnica svakoj drugoj propasti

Istorija mnogo puta i nedvosmisleno svjedoči da je ubjedljivo najčešći i najveći uzrok propasti kako pojedinaca tako i čitavih nacija upravo nemoral. Kako čovjek zapravo gubi moralnu osjetljivost? Tako što se okreće privremenim čulnim „uživanjima“ odnosno postaje narkoman. „Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od Oca, nego je od ovog svijeta.“ (1. Jovanova 2:16) „A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreći: Jedimo i pijmo, jer ćemo sjutra umrijeti. Ali Gospod nad vojskama javi mi: Neće vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, kaže Gospod, Gospod nad vojskama.“ (Isaija 22:13, 14) Umjesto sa Bogom koji daje život, ljudi sklapaju savez sa smrću: „Što rekoste: Uhvatismo vjeru sa smrću, i ugovorismo s grobom; kad zađe bič kao povodanj, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi utočište, i za prevaru zaklonismo se… I vjera vaša sa smrću uništiće se, i ugovor vaš s grobom neće ostati.“ (Isaija 28:15, 18)

Danas na svijetu postoji mnoštvo „agencija“ koje ljude navlače u nemoral i propast, sadašnju i vječnu. Nema potrebe da ih imenujemo, ko god želi da vidi, to je toliko jasno da bismo morali biti potpune budale da to ignorišemo. One suptilnije kriju se pod plaštom demokratije, ljudskih prava, navodnog prosperiteta, vjerskih ili političkih autoriteta i sl. Ljudi kao da se prosto utrkuju da proizvedu što više stvari koje će ih raspametiti, umrtviti njihovu moralnu osjetljivost i savjest. Sa druge strane, Riječ Božja jasno poziva na odgovornost očuvanja našeg tijela i duha u što je moguće boljem stanju kako bi mogli razlikovati dobro i zlo, sveto od nesvetog, čisto od nečistog.[3]

 

Falsifikovani moral

Sve što se prepusti čovjeku biće zloupotrijebljeno na neki način. Tako je čovječanstvo, između ostalog, dobilo i filozofe koji su „moralisali“ bez Boga, o čijim stavovima smo na početku ovog članka mogli čitati na Wikipediji.

Veliki broj ljudi nastoje da budu moralni u svojoj sili. Šta to znači? Zahvaljujući „zaostavštini“ svoje savjesti i plemenitog karaktera koje je Stvoritelj podario čovjeku prilikom stvaranja, svako društveno uređenje donosi koliko toliko pozitivne zakone koji definišu krivično pravo i odgovornosti prihvatljivog ponašanja. Tako samo u krajnostima satanizma nalazimo otvorene pozive na destrukciju i zlo.

Tzv. savremeno doba donijelo je dominaciju ateističke filozofije, kao drugu krajnost u odgovoru na različite teške zloupotrebe zvaničnih opšteprihvaćenih religija u svijetu. Već smo rekli da ljudi sve više teže svojim narkomanskim užicima koji ih tjeraju sve dublje u destrukciju, dok istovremeno donose zakone i pravila po kojima će se upravljati. Vremenom sve veći broj zlih osoba i prevaranata dolazi na pozicije od odlučivanja, i jasno je kakve će zakone oni uvoditi i nametati. Da bi to postigli nijesu dovoljni sami zakoni, već narod treba uvući u hedonizam, izreklamirati im i predstaviti poželjnim svakojake poroke i zlo kako bi DOBROVOLJNO pristali na sve što im sistem nudi. Usput da kažem, ovo je silama zla i samom Sotoni jako važno.

Shodno okolnostima prilagođava se javni moral. Tako možete upoznati ne mali broj „moralnih“ ateista, koji su „moralni“ u onoj mjeri u kojoj im je potrebno da izgrade željeni imidž u društvu i osiguraju svoj status. Zakon se ionako ne bavi njihovim mislima i skrivenim motivima pa se često čudimo kako je neki „dobar čovjek“ mogao napraviti neko zlo i šta mu se to odjednom desilo. Slično tome, u krivotvorenim religijama takođe nalazimo ogroman broj licemjera, lažno pobožnih i lažno moralnih ljudi, koji su najveća sablazan i kamen spoticanja onima koji u njima gledaju Božje predstavnike na Zemlji. Kad bi čitali i proučavali Bibliju, to im se svakako ne bi dešavalo.

Možemo, dakle, zaključiti da je moral u sili naše pale ljudske prirode ništa drugo do jeftini falsifikat, kojim možda možemo obmanuti jedni druge ali ne i Boga. Zbog toga u Bibliji nećete naći nijedan redak koji govori o moralu nezavisno od Stvoritelja i Njegovog Zakona. Pogledajte pažljivo u Rimljanima poslanici 7:14-25 kako apostol Pavle, vjerovatno najveći intelektualac 1. vijeka, razmatra to pitanje i šta je rješenje za naš problem sa moralom. Čitamo dalje u Bibliji: „Teško grešnom narodu, narodu ogrezlom u prestupima, zločinačkom rodu, pokvarenim sinovima! Ostavili su Gospoda, prezreli su Svetog Boga Izraelovog, leđa su mu okrenuli. Gdje da vas još udarim, kad se sve više bunite? Cijela je glava bolesna, cijelo je srce iznemoglo. Od glave do pete nema na tijelu zdravog mjesta. Ozlede i modrice i otvorene rane – nijesu očišćene ni zavijene niti su uljem ublažene.“ (Isaija 1:4-6) „Kao što je napisano: ‘Nema pravednog čovjeka, nema nijednog. Nema nikog ko je razuman, nema nikog ko traži Boga. Svi su zastranili, svi su oni bezvrijedni, nema nikoga ko čini dobro, nema nijednog.“ (Rimljanima 3:10-12)

Mi moramo biti BORCI protiv nemorala, ali borci u Hristu, inače smo unaprijed osuđeni na neuspjeh. Zašto? Jer nam Božji Zakon ne može oprostiti nijedan grijeh. Biblija to objašnjava jasnim jezikom ali morate sami čitati i razmišljati. Mogu nam se oprostiti pokajani i ostavljeni grijesi (nemoral), a to je moguće isključivo u Hristu.[4]

 

Moral u Božjem Zakonu

Prije oko 3500 godina, Bog je svom narodu dao Zakon Deset zapovijesti.

1. zapovijest: „Ja sam Gospod, tvoj Bog, koji te je izveo iz egipatske zemlje, iz doma robovanja. Nemoj imati drugih bogova osim mene.“

Bog Zakonodavac nas izbavlja od ropstva grijehu, jer samo On je u stanju to uraditi. Egipat je takođe simbol nevjerstva ali time ćemo se baviti nešto kasnije kad uđemo u suštinu ove problematike.

Onog trenutka kad dodamo još nekog „boga“ uz istinskog Stvoritelja i Izbavitelja, mi se odričemo morala i počinjemo ga prilagođavati svojim zamislima. Zato nam treba drugi, tolerantniji „bog“ odnosno demon.

2. zapovijest: „Ne pravi sebi rezani lik niti bilo kakvu sliku od onoga što je gore na nebesima ili dolje na zemlji ili u vodama ispod zemlje. Ne klanjaj im se niti im služi, jer sam ja, Gospod, tvoj Bog, revnosni Bog, koji pohodim prestupe očeva na sinovima, do trećeg i do četvrtog koljena, onih koji me mrze, a milost pokazujem i hiljaditom kolenu onih koji me vole i drže se mojih zapovijesti.“

Idolatrija je tema koju smo već obradili u tri vezana članka. Evidentno je da su svi oblici idolatrije u uskoj vezi sa nemoralom.

3. zapovijest: „Ne spominji ime Gospoda svog Boga na nedostojan način, jer Gospod neće ostaviti bez kazne onoga ko nedostojno spominje njegovo ime.“

Glupost, nepromišljenost i olako shvatanje morala može se uočiti u nedostojnom pronošenju Božjeg imena odnosno karaktera.

4. zapovijest: „Sjećaj se Šabatnog dana i smatraj ga svetim. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmi dan je Šabat posvećen Gospodu, tvom Bogu. Ne radi nikakav posao, ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj rob, ni tvoja robinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji živi u tvom gradu. Jer je za šest dana Gospod stvorio nebesa i zemlju, more i sve što je u njima, a sedmog dana je počinuo. Zato je Gospod blagoslovio Šabatni dan i posvetio ga.“

Subota je znak autoriteta i posvećenja Bogu Stvoritelju. Zamjenom tog autoriteta, mi u stvari biramo ljudski ili demonski autoritet, čime opet pokazujemo da želimo nemoralnog „boga“.

5. zapovijest: „Poštuj svog oca i svoju majku da ti se produže dani na zemlji koju ti daje Gospod, tvoj Bog.“

Bez ljubavi i poslušnosti u porodici prema roditeljima koji nam biološki prenose život, nije moguća ni ljubav prema našem stvarnom Ocu. Porodica je osnova Božje namjere stvaranja čovjeka po svojem obličju, te je stoga njena zdravost od ključne važnosti.

6. zapovijest: „Ne počini zločin ubistva.“

U većoj ili manjoj mjeri ova zapovijest se krši ne samo fizičkim ubijanjem već i nepravednim ponašanjem koje skraćuje život, njegovanjem duha osvete i mržnje, zlih namjera i svega drugog što ugrožava ljudski život.

7. zapovijest: „Ne čini preljubu.“

Ova zapovijest ne zabranjuje samo otvoreni nemoral u muško-ženskim i porodičnim odnosima, već traži neporočnost u namjerama i osjećanjima srca.[5]

8. zapovijest: „Ne kradi.“

Ovdje Bog zahtijeva strogo poštenje u svim međuljudskim odnosima, zabranjuje podvale na račun slabijih i neupućenih, otimačine i krađe.

9. zapovijest: „Ne svjedoči lažno protiv svog bližnjeg.“

Neistinite riječi, namjerno dovođenje drugih u zabludu, iskrivljivanje činjenica, svjesno prikrivanje stvari što drugome može nanijeti štetu, preuveličavanje, podmetanje svake vrsti laži…

10. zapovijest: „Ne poželi kuću svog bližnjeg. Ne poželi ženu svog bližnjeg, ni njegovog roba, ni njegovu robinju, ni njegovog bika, ni njegovog magarca, niti išta što pripada tvom bližnjem.“

Ova zapovijest ulazi u sam korjen grijeha zabranom želja koje dovode do nemorala.

 

Stvarni uzrok nemorala

Možda ste to već sami otkrili kroz čitanje ovog članka, ali ako nijeste evo: iza nemorala nalazi se nešto još dublje, a to je NEVJERSTVO prema Bogu. Kako znam? Kako bih drugo ako ne iz Božje Riječi.

Pročitajte prvo Rimljanima poslanicu 1:18-32. Tu je sažeto objašnjeno gotovo sve što smo rekli i ustanovljena jasna veza između bezbožnosti i nemorala svih vrsta. Bezbožnost je ujedno i nevjerstvo. Kroz Božje djelovanje pod oba Zavjeta vidimo koliko je vjera zapravo važna, naravno ne bilo kakva vjera, već vjera Božja. Isus je tokom svoje Misije na zemlji stalno naglašavao ispravnu vjeru i ukazivao na posljedice nevjerstva. Apostoli takođe. „Šta god nije po vjeri grijeh je.“ (Rimljanima 14:23) Na prvi pogled ova izjava može se učiniti pretjeranom. Međutim, to je potpuna istina, suština moralnog problema čovječanstva. Nevjerstvo je stanje duhovne odvojenosti od Boga – od Izvora života, istine, ljubavi, pravednosti… U stanju nevjerstva naš najveći domet je proizvodnja bezvrijednih falsifikata gore pomenutih vrijednosti. Možda ono što nas može najviše navesti na tanak led i učiniti da nam zabluda samopravednosti i moralnosti u svojoj sili izgleda prihvatljiva je postupanje po nalozima više ili manje oštećene savjesti, kao ostataka nasleđa karaktera koji je čovjek dobio prilikom stvaranja. Ne oslanjajte se, dakle, na nesigurne krhotine, koliko god izgledale dobre i svrsishodne u mnogim situacijama. Nama je potrebno nešto mnogo više, a to je spasonosna sila i ljubav Božja kroz vjeru koja nas vodi u pokajanje, oproštenje i konačno odvajanje od grijeha, nemorala i zla. Ne odbijajte najbolju ponudu ikada datu čovjeku i bićete zaista slobodni i srećni.

Pavle Simović



[1] Izvor: Wikipedia.

[2] Koncept satanizma ponuđen Adamu i Evi u Edemu. Vidi Postanje 3:5.

[3] Vidi 1. Korinćanima 3:17; 6:18-20; 10:31; Isaija 5:20-24 itd.

[4] Vidi članak „Božji Plan spasenja“.

[5] Vidi Matej 5:27, 28.

Print Friendly

1 odgovor na Moral i mi

  • ocu6 kaže:

    Odlicno objasnjeno! Covjek komplikuje stvari, svom snagom se trudi da stvori plodno tlo za svoju propast. Koliko je ljudska glupost velika. Sto sve covjeku nece proci olako. Prva definicija (nametnuta) o moralu u clanku “Moral i mi” zbog koje smo u skolama, i to srednjim bili ismijani (ako je nebi napamet znali cak i filosofski branili). Slatkorecivo, ali smrtonosno. Kako bi bolje posegnuli u pravcu te ideje da je “Moral skup obicaja koje definise sama zajednica…” uvijek bi bilo servirano da je Apostol Petar rekao: “Sve ti je dozvoljenjeno, al’ ti nije sve na korist.” Bog je jasan, a mi smo ti koji su nejaki, i svakako nejasno glupi.

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka