Izbor knjiga

Prolog

Jerusalim, Judeja, početkom 30-ih godina 1. vijeka nove ere

Za samo dva dana počeće osmi dan praznika Pashe i praznik beskvasnih hljebova. Prvosveštenici i teolozi tražili su način na koji bi u tajnosti uhvatili Isusa i ubili ga. Oni su se složili da to ne treba da se desi tokom pashalne sedmice. „Mi ne želimo da imamo posla s masom ljudi“, rekli su.

Isus je bio u Betaniji, kao gost Simona gubavog. Dok je jeo večeru, došla je žena noseći sud sa skupocjenim mirisnim uljem. Otvorivši posudu, izlila je to ulje na Njegovu glavu. Neki od gostiju su pobjesnjeli. „To je kriminal! Čisto rasipanje! Ovo mirisno ulje se moglo prodati za više od jedne godišnje plate i to dati siromasima.“ Negodovali su tako u svojoj ljutnji, na ivici da ispolje svoj gnjev nad njom.

Ali Isus im je rekao: „Ostavite je; što joj stvarate neprijatnosti? Ona učini dobro djelo na meni. Jer siromahe uvijek imate sa sobom, i kad hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla; unaprijed je pomazala moje tijelo za ukop. I zaista vam kažem: gdje god se uspropovijeda jevanđelje po svemu svijetu, kazaće se i šta ona učini“.

Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, skovao je zavjeru sa prvosveštenicima, odlučan da Ga izda. Nisu mogli da vjeruju svojim ušima i obećali su da će dobro da mu plate. On je počeo da traži pravu priliku da im Ga preda.

 

Marija – ko je ona zapravo?

Četiri jevanđelja u Novom Zavjetu otkrivaju nam jednu osobu – Mariju iz Magdale, ženu koja se nalazila u bespomoćnoj situaciji, izopačena od seksualne eksploatacije. Pogubni efekti takvog života bili su tako loši da Biblija govori o „sedam demona“ koji su je kontrolisali (Galatima 2:5, 14; Marko 16:9).

Tokom vjekova, među naučnicima i teolozima bilo je popularno da etiketiraju Mariju Magdalenu kao prostitutku. Iznenađujuće detaljna slika mozaika izranja iz studije svega onoga što četiri Jevanđelja govore o njoj, ali izgleda da tu nema sugestije da je ona bila prostitutka. Umjesto toga, njen problem je bio neka vrsta grijeha zbog kojeg su je opsjeli demoni.

Biblija bez zadrške portretiše pojedince kao prostitutke ako je to zaista tako. Ništa nije sakriveno. Marija je možda imala čak ozbiljniji problem od obične prostitucije: neki naučnici vjeruju da vide dokaz da je ona bila nimfomanka, žena koju je demon požude, a ne želja za zaradom, udaljio od njenog razumnog rasuđivanja.

Demonska seksualna opsjednutost nije prijatna opsesija. Njeni zarobljenici se brzo uhvate jer zamke seksa idu do iskonskih korjena naše egzistencije. Mi smo bića kreirana po Božjem liku, „muško i žensko“. Seks nije nešto s čime se treba šaliti; to je stvar života i smrti u dubokim kreativnim tajnama Božjim.

I u Mariji nije bio samo jedan demon koga je trebalo istjerati; sedam njih se borilo za njenu dušu. Broj „sedam“ nije samo puki eufemizam. Biblijski dokaz sugeriše da je ona bila veoma inteligentna osoba; a što ste inteligentniji, više demona može stanovati u vašoj duši jednom kad u nju uđu. Ova žena je otišla zaista daleko.

Marijin identitet otkriva nam jevanđelje po Jovanu, kao i identitet  njenih kritičara. To su bili apostoli! Oni su bili spremni slijediti „glas razuma“ najracionalnije osobe među njima – Jude Iskariotskog, uskoro izdajnika Isusa Hrista!

 

Kako je ona postala takva?

Djelovi mozaika u četiri Jevanđelja uklapaju se međusobno pokazujući da je čovjek, koji ju je među prvima seksualno zloupotrijebio, bilo farisej Simon (priča iz Luke 7. možda ne znači ništa drugo, kao što ćemo vidjeti).

Marija je očigledno, kao mlada i ranjiva, bila uvučena u seksualno zlostavljanje. Iako su njena starija sestra i brat istaknuti u biblijskoj priči, nema detalja o ocu, koji bi trebalo da je Simonov brat. Iz nekog razloga, on ju je izgleda izgubio iz vida. Bljeskovi konteksta te priče sugerišu da je Marijino odgajanje i obrazovanje pomagao Simon, istaknuti crkveni vođa koji je živio u Betaniji (predgrađu Jerusalima, blizu kuće Marijine sestre Marte i brata Lazara).

Kao što se ponekad dešava sa stričevima i bratanicama ili sestričinama, Simon je mogao da započne emotivnu vezu sa Marijom. Živeći bez oca, ona je mogla nevino da odgovori na njegovu suptilnu agresiju. Vrlo je moguće da je ona ostala u drugom stanju. Ako je tako, stric Simon je sigurno očajnički želio da je što prije protjera, da ne bi njegova sveta i sveštenička reputacija bila ukaljana glasinama koje su bile očigledno istinite. Marijin put daleko od svega toga mogao je biti zagorčan najdubljom ozlojeđenošću u koju zapadaju mlade djevojke.

Popularni stav koji je identifikuje sa ženom uhvaćenom u preljubi u Jovanu 8:1-11 izgleda nema biblijsko uporište. Marijin problem je bio opsjednutost demonima a ne preljuba. Kao mlada Jevrejka iz odlične porodice, primivši pobožnost vrlo rano sa svojom sestrom Martom i bratom Lazarom, ona se vjerovatno nije odala prostituciji ni preljubi. Čak i da je tako, kontekst se ne uklapa u to. Žena iz Jovana 8 bila je u Jerusalimu, a Marijini problemi desili su se u Magdali, na dalekom sjeveru Galileje.

Najvjerovatnije, kad razmotrimo ljudsku prirodu, izgleda razumno da je Marija mogla otići u Magdalu samo da sahrani sebe u svojoj sramoti. Odredila je cilj u tami očaja. Filozofija „ništa ne ide nigdje“ mogla je da bude i njen stav. Očaj, mračan kao pakao, uz odgovarajuće nevjerovanje postalo je baza za višestruku demonsku opsjednutost.

Dalje, vrijeme dešavanja priče o preljubnici iz Jovana 8, postavljeno je blizu kraja Hristove misije, blizu njenog raspleta kada je prepirka sa narodnim vođama predskazala Njegovo predstojeće raspeće. Ali Marijin problem je postao očigledan dosta rano tokom Hristovog prvog misionarskog putovanja, jer se njeno oslobođenje desilo ili tada ili vrlo skoro posle toga. Mi vidimo da je ona bila u grupi na njihovom drugom misionarskom putovanju. Marijin identitet jedva da se uklapa bilo u profil jerusalimske prostitutke bilo preljubnice.

Stric Simon je bio veoma istaknuti, vrlo poštovani religijski vođa. Ne postoji priča o bilo kakvom neprikladnom odnosu sa Marijom koji je procurio u medijima tog doba. Uvijek učena da poštuje starije i patrijarhe svoje porodice, Marija je potčinila sebe tako da bude krotka i ugnjetavana, bez svog samopoštovanja. Kako su se frustracija i beznadežnost uselili u njenu dušu, ona je gajila toliko gorke mržnje u svom srcu da je postala emotivno poremećena. Kad je njena intelektualna sposobnost bila udružena sa emotivnim očajem, to je bio recept za odličnu podlogu da je zaposjednu demoni.

Ako je bila totalno lišena samopoštovanja (opsjednutost demonima prouzrokuje takvo stanje srca), drugi muškarci su onda takođe mogli da je zloupotrebljavaju (rimski vojnici su bili u Galileji). Njena mržnja prema muškarcima uopšte mogla je samo da bude sve dublja i ogorčenija. Tako ne bi prošlo mnogo vremena dok je ona postala ljudska duša naseljena tim agentima iskonske tame. Kad Biblija insistira na „sedam,“ to podrazumijeva da je ona bila izvan moći bio čije terapeutske pomoći.

Ali susret sa Nekim ko zna kako da pomogne, Nekim koji može da pomogne i nama, postala je njena dobra sreća.

 

Kako je Marija upoznala Isusa

Možda je brat Lazar ili sestra Marta ugovorila taj susret. Ona nikad ni izdaleka nije upoznala takvog čovjeka. Umjetnici i pisci su kroz vjekove divljali u svojoj mašti o seksualnoj privlačnosti između Marije i Isusa, ali Biblija ne nagovještava tako nešto.

Isus je znao da je On Božji Sin, ali On je takođe bio i Sin čovječji, potpuno ljudsko biće, „u svemu bio iskušan – slično nama – izuzev grijeha“ (Jevrejima 4:15). Njegova ljudskost je stalno bila vidljiva. Ali, nikad na planeti Zemlji nije postojala žena tako lijepa i šarmantna koja je mogla da postane mlada otjelotvorenog Sina Božijeg. On je već bio „u ljubavi,“ „vjeren“ ako vam je po volji, sa drugom „ženom,“ Njegovom čistom zajednicom (eklesijom) spasenih sa kojom će se vjenčati. Njegova „ljubav“ bilo je cijelo čovječanstvo.

To znači da nijedna žena, pojedinac, nisu mogli zauzeti to mjesto. Nikakva manja ljubav nije mogla biti ponuđena, jer to bi značilo neuspjeh Njegove misije! Oni koji pišu ovakve priče i snimaju filmove, ne razumiju Isusov karakter, ili prirodu prave ljubavi. Kad već volite, nijedna druga osoba ne može da se umiješa (zbog čega je preljuba nemoguća za svakog ko voli!).

Za Njega je bilo je dovoljno strašno da dopusti svojoj nedužnoj majci da Ga gleda razapetog. Kako je On mogao da dozvoli bilo kojoj drugoj ženi da bude tako mučena? Biblija izdvaja Mariju, Njegovu majku, kao jedinu ženu u istoriji čija je duša trebalo da bude „probodena mačem“, kako joj je stari Simeon rekao u hramu (Luka 2:34, 35 – grčka riječ „romfaia“ znači veliki Golijatov mač). Isus bi bilo koju drugu ženu poštedio saučestvovanja u duševnim mukama Njegove majke!

Ali Isus je volio Mariju Magdalinu, to je sigurno, na isti način na koji je volio bilo koje drugo ljudsko biće. To je bila nesebična, čista, samopožrtvovana ljubav. S obzirom da je „postao sličan ljudima“ (Filibljanima 2:7) i s obzirom da je „je sam znao šta je čovjeku u srcu“ (Jovan 2:25), On je razumio Mariju kako je nije razumjelo nijedno ljudsko biće do tad. On je razumio lavirint složenosti njene ženske ljudske prirode, posebno prirodu zlostavljanja njene duše. Kao Stvoritelj ljudi i Otkupitelj lično, On je znao, kako nijedan muškarac nije, šta je ona osjećala prema muškarcima.

Čak i u takvom neformalnom kontaktu, Isus bi svakom ljudskom biću koje sretne prenosio, na neki način, osjećaj samopožrtvovane agape ljubavi. Ako bi te duše otvorile srce da je „zadrže“, izvjesna mjera uzajamnosti nastala bi istog momenta. Prepoznavanje bi u početku bilo nijemo, jer „bezdana bezdanu doziva“ kad je nečija duša „klonula,“ kao što je bila njena. To nije bio njen instinktivan odgovor, već nešto mnogo dublje od toga, jer Isus je rekao „Moje ovce slušaju moj glas… i idu za mnom“ (Jovan 10:27). Marija je čula taj glas, i koliko god bio slabašan, njegov odjek se mogao primiti u njenoj mračnoj i zaglušenoj duši. Mi čitamo da „ljubav [agape] ne prestaje nikada.“ Očigledno, čak i u demonima opsjednutim dušama koje su iskrene, sposobnost da se osjeti agape ljubav takođe „nikad ne prestaje.“

U skrivenim slojevima njene svijesti, Marija je počela da osjeća upliv božanske nezemaljske ljubavi koja je Isusa na kraju i dovela do krsta. To je ono što je osvojilo njenu dušu. S njene strane je došlo do prepoznavanja, makar i u samo neznatnoj mjeri. Njoj je bilo potpuno nezamislivo da može postojati neki čovjek na zemlji koji bi je volio čistom i istinskom ljubavlju. Ali, ovaj Jedan ju je volio baš tako. Poslednja iskra duše koja je ostala u njenom srcu bila je probuđena. Ona je željela ono što je On imao, nešto beskonačno izvan seksa ili ljudskog drugarstva.

Nastavak >>>

Print Friendly
Arhiva članaka