Izbor knjiga

Dobri momci protiv loših momaka. Stara priča, ali da vidimo ko su sponzori ekipa. To vjerovatno ne znamo.

Možemo li na jednostavan način objasniti neka pitanja života i smrti koja vjekovima ljude dovode u velike zablude? Hajde da pokušamo.[1]

Odmah na početku da razjasnimo neke stvari. Imamo li mi sami konačne odgovore o životu i smrti? Ili, može li nam savremena nauka to objasniti? Ko će nam objasniti? Crkve, velike religije? Filozofi? Šta vi mislite ko treba to da nam kaže?

Pa naravno naš Tvorac. Ako ga ima, reći ćete. Time smo se već bavili na drugom mjestu pa pogledajte malo. Kad bismo stvari postavili na svoje mjesto i nazivali ih njihovim pravim imenom, bilo bi nam svima mnogo lakše i bolje. Nego mi, na žalost, volimo da nas lažu. Laž nam se sviđa.

Još kao djeca, volimo da nam stariji pričaju bajke. Kad bismo se sada upustili u istraživanje ko su osobe koje pišu bajke, siguran sam da bi se mnogi od vas veoma iznenadili. Ali već vam se svidjela „dobra vila“ ili „čarobnica“ koja je mahnula svojim štapićem i problemi su nestali, a princ i princeza su „srećno živjeli do kraja života“. Do kraja života? Znam, ta pomisao vam se toliko ne sviđa, ali navikli smo da to prihvatimo kao neminovnost. Ako život ima kraj, onda ne možemo biti baš presrećni. Zapravo u toj situaciji bio bi nam potrebniji narkomanski osjećaj „sreće“. Slažete li se?

heaven-hellŽivimo u vremenu kada nas s jedne strane zvanična nauka bombarduje ateističkim informacijama, dok, sa druge strane, gotovo svaka religija na svijetu širi dogme o nekoj vrsti zagrobnog života, pominjući termine kao što su „raj“, „pakao“, „čistilište“, „reinkarnacija“ i sl. Sve ovo je veoma prisutno u medijima, udžbenicima, literaturi koju čitamo, usmenom predanju i tradiciji… I ko je sada u pravu? Kome da vjerujemo? Ako smo skloni povođenju za mišljenjima drugih i prihvatanju „autoriteta“ (koji to nijesu), oblikovaće nas sredina i kultura u kojoj živimo. Ako, međutim, želimo istraživati, naši dometi zavisiće od toga koliko smo pošteni i spremni suočiti se sa istinom kakva god ona bila. Da, upravo tako!

Da ne bismo lutali i gubili dragocjeno vrijeme, rekli smo već da idemo pitati našeg Tvorca. Dužan je da nam to objasni (ako ga ima, reći ćete opet). Upravo činjenica da nam je objasnio sva bitna pitanja naše egzistencije i sudbine, najbolje svjedoči o Stvoritelju. Gdje nam je on to kazao? U knjizi koju danas zovemo Biblija, a koju su napisali ljudi direktno nadahnuti i pokrenuti od Boga. Oni to i sami kažu, a svi dokazi to potvrđuju.

Tvorac, dakle, želi da znamo ISTINU. Pa ko nas onda to dovodi u zabludu? Najlakše bi bilo da okrivimo jedni drugi. Međutim, Biblija otkriva identitet arhi lažova i naziva ga imenima kao što su Sotona, Đavo, Lucifer, Bezvrijedni, Otac laži, itd. I što je vrlo važno, Biblija govori o njemu kao o stvarnoj ličnosti, stvorenju drugačijeg reda od čovjeka, nekadašnjem anđelu na visokom položaju koji je nekada davno odbio status stvorenog bića i uobrazio da i sam bude bog.[2]

On ne samo što je uspio zavesti mnoga druga stvorenja njegove vrste – anđele – već, opet na žalost, i čovjeka. Koja je njegova najveća laž?

Na samom početku Biblije vidimo da je Bog, nakon što je stvorio nova bića po svom obličju – nas ljude na planeti Zemlji – ostavio mogućnost slobodne volje i izbora čovjeku, ukoliko se odluči da otkaže ljubav i poslušnost Bogu.[3] I Sotona se preko medijuma (zmije) obratio ljudima (tačnije Evi), rekavši šta? „NEĆETE VI UMRIJETI“. Nego ćete postati kao bogovi, itd, itd.

Dakle, Bog je rekao ukoliko prestupite zakone života, umrijećete, a novi „Prosvetitelj“ (Lucifer) je rekao: radite što vam se prohtije i živjećete kao bogovi. Ne treba nam mnogo pameti da zaključimo ko je u pravu.

Ova prvobitna laž kao eho ponavlja se kroz sve vjekove. Nema lažne religije ili filozofije na svijetu koja ne sadrži neki oblik učenja o zagrobnom životu. Da ne bismo gubili vrijeme proučavajući mnoštvo vjera, sekti i kultova po svijetu, treba da se teološki opismenimo – steknemo znanje iz direktnog Božjeg otkrivenja, Biblije – i onda nam je lako da testiramo bilo koju ideologiju, dogmu ili mišljenje. Stoga je Biblija vjekovima bila stavljena izvan domašaja naroda, da ne bi ljudi saznali istinu o manipulacijama onih koji polažu navodno pravo na duhovni monopol. Stvari su u biti jednostavne: oni vladaju ljudskim dušama i drže ih pod kontrolom trujući ih različitim nebiblijskim dogmama, a Sotona i njegovi demoni kao duhovni pokrovitelji upravljaju cijelim poslom, čineći, shodno procjeni, različite znake i čuda kako bi se robovi utvrdili na svom zlom putu (vidi Otkrivenje 16:13, 14).

dante-inferno

Nemojte misliti da su sujevjerje i različiti suludi običaji nastali slučajno. Ljudi su sistematski navođeni da tako postupaju i vjeruju.

Vjerovanje u život posle smrti proizvelo je pojmove kao što su „raj“, „pakao“, „čistilište“… fiktivna mjesta u kojima navodno uživaju sveci i pate grešnici. Dovoljno je čak i površno proučavanje Biblije da shvatimo koliko sve to nema utemeljenja u Božjoj Riječi i zdravom razumu. Ti termini zapravo i ne postoje u Bibliji, već su kroz vjekove religijski prevaranti zloupotrebljavali i krivo tumačili neke zapise. Iznenadićete se, nema ni riječi „crkva“. Taj izraz potiče od grčke riječi „circe“ – Kirke – koja je bila čarobnica, kćerka Heliosa, boga Sunca. No to crkvama nimalo ne smeta da proglašavaju svece, anatemišu (proklinju) „grešnike“ (čitaj: one koji su im stali na žulj), šalju u raj, pakao i čistilište, obavljaju različite službe i obrede koji nemaju nikakvog osnova u Božjoj Riječi, i što je najgore – navode ljude na idolatriju i otuđenje od Boga. Ateistima daju povoda da se sprdaju, a sami vjernici ne znaju šta vjeruju, pa tako nemojte da se iznenadite ukoliko usput naletite na nekog pravoslavca-ateistu, vjernika-maga, vjernika-astrologa, hrišćanina-solarnog jogaša, ili sličnu kombinaciju duhovne polupanosti.

Naravno ako želite ulaznicu za (fiktivni) raj, „dušebrižnici“ će se pobrinuti da vam je naplate shodno vašoj platežnoj moći. Isto tako, ako želite nečije “oslobođenje” iz čistilišta, ni to nije besplatno: zar ne treba neki „duhovnik – svetac“ da moli za vašeg bližnjeg „zloćudnog“ Boga da se umilostivi, pa tu je trošak za svijeće, različite priloge, hodočašća… Da ne pominjemo tragikomične slučajeve proglašavanja za svečeve osoba koje su bile osvjedočeni zločinci ili okultisti. Ali sud pripada Bogu koji će odlučiti o svačijem životu ili smrti za vječnost. Dobro ste pročitali: vječnost. To što neki među nama na Zemlji sada izigravaju bogove, ima težinu isto koliko i recimo zakon koji negira brak kao zajednicu muškarca i žene. Ne plašite ih se, kaže Božja Riječ.[4]

Vidite kako od jedne velike laži može da se „profitira“? Mislite li da će ta laž posle upornog ponavljanja i parafraziranja vremenom postati istina? Ako zaista mislite, to vam je kao da vjerujete u bajku o evoluciji. Jedni druge možemo izmanipulisati. Ali Boga ne možemo. Imajte to na umu.

 

Čemu nas uči Biblija?

– Mi se nalazimo u stanju grijeha, pobune protiv Boga i Zakona života (vidi Rimljanima 5:12; 3:9-12, 23).

– Zbog toga propadamo, starimo i umiremo prvom smrću (Rimljanima 8:19-23; 1. Mojsijeva 3:19; uporedi sa Otkrivenje 2:11; 20:6).

– Nakon smrti ne postoji nikakav oblik svjesnog bitisanja (duh životni se vraća Bogu, a tijelo se raspada u prah ili zemaljske elemente – vidi Propovjednik 9:5, 6; 12:7; uporedi sa 1. Mojsijeva 2:7).

– Ukoliko vam se „javi“ neki pokojnik, ko god on bio, znajte da imate posla sa demonima (vidi 1. Samuilova 28:6-25; Otkrivenje 16:14).

– Svi umrli jednako čekaju na ponovno podizanje u život od Boga (vidi 1. Solunjanima 4:14-17) koji će to uraditi iz sledećih razloga:

i) da bi darovao vječni život onima koji su prihvatili Njegov Plan spasenja ili živjeli prema dobroj savjesti u teološkom neznanju (vidi Jovan 5:28, 29; Danilo 12:2; 1. Korinćanima 15:50-57; Rimljanima 2:11-16);

ii) da bi sudio onima koji su izabrali zlo i prihvatili koncept satanizma i samim uzročnicima zla (Otkrivenje 20:5-15);

iii) da bi zauvijek iskorijenio pobunu i smrt (vidi Otkrivenje 21:4, 5; Isaija 11:6-9; 25:8; 65:25);

iv) da opravda svoj karakter pred licem cijelog univerzuma i dokaže na koji jedini način je život održiv i smislen (Rimljanima 14:11; Isaija 45:23, 24).

– Ne postoji nikakav fiktivni raj, već će planeta Zemlja i svemir biti obnovljeni prema prvobitnoj Božjoj zamisli i spaseni će živjeti na stvarnom mjestu kao stvarne ličnosti (Otkrivenje 21:1-5; 22:1-6; 2. Petrova 3:13; Isaija 65:17).

– Svetost stvorenih bića je uslovnog karaktera, Bog je taj koji posvećuje svojim prisustvom (1. Petrova 2:9; 2. Mojsijeva 19:5, 6; Isaija 62:12).

Ko, dakle, obavlja čitavo Djelo? „Dušebrižnici“ ili Bog? Stoga nije uopšte teško izabrati kome ćemo povjeriti naše živote i duhovno zdravlje, zar ne?

Pavle Simović



[1] Autor ovog članka je zdravorazumski i biblijski utemeljen u svojim stavovima, koji nijesu subjektivni ni nametljivi, niti favorizuju bilo čija vjerovanja ili dogme, osim onog što je Bog otkrio.

[2] Vidi Ezekiel 28:12-19; Isaija 14:12-17

[3] Ova tematika opširno je obrađena na drugim mjestima, u knjigama i člancima postavljenim na sajtu IRI.

[4] Vidi Matej 10:28; Jeremija 17:5.

Print Friendly

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka