Izbor knjiga

Prema definiciji, ekumenizam je pokret za ujedinjenje svih hrišćanskih crkava i njihovo približavanje ostalim religijama svijeta. U korjenu ove grčke riječi nalazimo značenje „opšti“, „vaseljenski“, „univerzalni“.

Kako se crkve mogu ujediniti? Postoji samo jedan način: putem kompromisa.

coexist-earth2To je osnov na kojem se hrišćanske crkve i ostale religije svijeta ujedinjuju. Cilj je okupljanje pod isti krov svih vjerskih i ideoloških pravaca. Pošto okosnicu lažirane religije čine religijski biznis i duhovni monopol, u tom smislu ekumenizam predstavlja udruživanje na korporativnom nivou.

Suština poruke ekumenizma je da svi putevi vode bogu. Ekumenizam je važan segment procesa globalizacije na duhovnom i ideološkom planu radi uspostavljanja efikasnijeg sistema kontrole nad ljudima.

Ko želi kontrolisati svijet? Ovo je vrlo ozbiljno pitanje. Biblija jasno kaže da je to Sotona.[1] Ovaj svijet njemu i njegovim demonima potreban je za borbu protiv Boga Stvoritelja, ne bi li kako ovjekovječili zlo i obezbijedili sebi trajni kutak u univerzumu. Međutim, ono što im stoji na putu kao glavna prepreka je Božji Plan spasenja, čijim prihvatanjem svaki čovjek na zemlji se može pomiriti sa Bogom i kvalifikovati za vječni život. Da bi to spriječili, demoni neprekidno nastoje držati ljude u stanju duhovne i ideološke indoktrinacije. U tu svrhu kroz vjekove građen je sistem lažnih religija i ideologija koje su imale i imaju monopol nad čovječanstvom. Sotona bi takođe morao osigurati da niko u stvari ne želi Boga i spasenje, već njega, što bi mu teorijski dalo puno pravo na našu planetu. Najdjelotvornija metoda za uspješno funkcionisanje i sprovođenje ovih planova je mješavina istine i laži, tako što se laži dodaje onoliko istine koliko je dovoljno da bi izgledala vjerodostojno.

Iz ovog i mnogih drugih razloga, teološka pismenost je životno važna. To podrazumijeva poznavanje originalne izvorne Božje religije zapisane u kompilovanim knjigama koje nazivamo Biblijom. Da bismo se bavili otkrivanjem falsifikata, neophodno je poznavati original. To je prosta logika. Stoga je razumljivo da svakoj lažnoj religiji Božja Riječ nije stvarni autoritet, iako se mogu pozivati na nju, kao što je to činio Sotona prilikom kušanja Isusa Hrista.[2]

Da bi kontrolisali svijet, Sotoni i demonima potrebna su ljudska oruđa kao neposredni izvršioci. Prema istom obrascu nagodbe koji je Sotona pokušao da podvali Hristu u jednom kušanju (ako mislite da je to alegorija ili mit, u velikoj ste zabludi), „elita“ na zemlji dobija određene privilegije, moć, bogatstvo i vlast, kao i veliku pomoć svojih duhovnih mentora, za sprovođenje plana kontrole zemlje i njenih stanovnika. Mali broj upoznatih sa stvarnim gazdom na Zemlji uglavnom organizuju i vuku konce tajnih društava ili se nalaze na pozicijama od velikog uticaja.

ecumenical-prayer-meeting-at-assisi-in-1986

Ekumenski molitveni skup u Asiziju (Italija) 1986. godine

Osnovne potrebe čovjeka mogu se svrstati u dvije kategorije: duhovne i tjelesne. To znači da je na ideološkom planu potrebno kontrolisati religiju i filozofiju, što takođe uključuje vaspitno-obrazovni sistem, medije i politiku, dok se na planu biološkog opstanka kontrolišu ekonomija i prirodni resursi, za šta je potreba politička i vojna sila koja se sprovodi preko državnih aparata i međunarodnih organizacija.

Savremeno društvo i tehnološki razvoj višestruko su uvećali izglede za ostvarivanje globalne kontrole, što je u ranijoj istoriji bilo teško izvodljivo zbog fizičkih barijera. Stoga se moderno doba upravo kreće ka uspostavljanju dva jedinstvena cilja:

i)  stvaranje jedne svjetske religije;

ii) stvaranje jedne svjetske vlade (Novi svjetski poredak).

 

Koliko je ekumenizam star?

Odmah da kažemo mnogo je stariji nego se obično misli.

Izvorno hrišćanstvo napravilo je pravu revoluciju u tadašnjem civilizovanom svijetu. To je bila sila Božja koja se fizičkom represijom nije mogla zaustaviti. I to su shvatili zemaljski duhovni, politički i vojni stratezi. Šta mislite koji je najdjelotvorniji metod da pobijedite „nepobjedivog“? Pa naravno, ako ga ne možete pobijediti, pridružite mu se! Ili još bolje, predstavite se kao on. To su metode samog Sotone u borbi sa Bogom.

Već u 2. i 3. vijeku nove ere pojavili su se vjerski učitelji (tzv. crkveni oci) sa ciljem da ujedine hrišćanstvo i pagansku filozofiju, kao što je recimo bio Origen iz Aleksandrije. Hrišćanstvo je konstantno podrivano lažiranom teologijom i učenjima, tako da je broj istinski vjernih ljudi opadao i oni su vremenom postajali sve izolovaniji i nepoželjniji u sistemu. Konačno, pod imperatorom Konstantinom Velikim, kompromisna religija dobila je svog velikog pokrovitelja u Rimskoj imperiji.

Tako je nastao „hrišćanski“ monopol sa svojim nasleđem koje se baštini do današnjih dana. Logična posljedica ovog udruživanja bio je obračun sa „jereticima“ koji se mogu svrstati u dvije grupe:

i) jeretici unutar sistema;

ii) jeretici izvan sistema.

Prvu grupu čine različite frakcije i klanovi koji imaju pretenzije za prevlašću i uticajem u crkvi, dok su „najopasniji“ jeretici izvan sistema oni koji istrajavaju u čistoj vjeri i svojim primjerom predstavljaju svjetlost svijetu. Najveća opasnost po sistem ipak je bila Božja Riječ – Biblija – koju su pod različitim izgovorima uspjeli staviti u indeks zabranjenih knjiga tj. van domašaja naroda u 5. vijeku.[3]

Na ovom mjestu takođe je važno zapaziti da svaka kompromisna religija i ideologija stvara razdor i trvenja sama po sebi, najprije zato što nije vođena Božjim Duhom jedinstva, poniznosti i poslušnosti, već duhom koji, pod plaštom demokratije, teži dominaciji, sili i porobljavanju. Stoga su strah i prinuda jedini način da se ona održava, udruženi sa harizmom sotonske sile koja stvara duhovno sljepilo.

Tako u ranoj istoriji pseudo hrišćanske crkve nalazimo sedam ekumenskih sabora, koji počinju sa Nikejom 325. godine i završavaju na istom mjestu 789. godine.

 

Istorija se ponavlja

Protestantska reformacija opet je „aktivirala“ Bibliju i usmjerila pažnju ljudi na Božju Riječ. I još jednom, to se pokušalo spriječiti primjenom terora i sile od strane lažnih duhovnih autoriteta. I kako rezultati te „akcije“ nijesu bili u skladu sa očekivanjima, posegnuli su za najubojitijim oružjem: kompromisom. Različiti protestantski pokreti vješto su vraćani u sistem putem osnivanja crkava koje su vremenom dobijale veća „prava“ i privilegije u svijetu, žrtvujući načela.

Zatim, kad su svjetski stratezi počeli ozbiljnije da rade na projektu globalizacije, to je, između ostalog, donijelo i neo ekumenski pokret, početkom druge decenije 20. vijeka. Razni interdenominacijski sabori i konferencije doveli su do stvaranja Svjetskog saveza crkava 1948. godine. Pored ove, ustanovljene su i brojne druge ekumenske organizacije.[4]

 

Katolička crkva i ekumenizam – svi putevi vode u Rim

Zvanični Vatikan se u početku protivio ekumenizmu. Ali interesi i određene relacije uvijek su postojali. Godine 1964. na Drugom vatikanskom koncilu RKC je usvojila Dekret o ekumenizmu. Iako Katolička crkva zvanično nije član Svjetskog saveza crkava, ona je njegov glavni pokrovitelj i svim silama radi na tom planu. Razlog je jasan: ova crkva sebe smatra Majkom crkvom i duhovnim liderom oko kojega ostali trebaju da se ujedine.

 

Vavilon

U ovom članku nećemo se baviti detaljima ekumenskog pokreta niti za to ima potrebe. Naš apel i naglasak je na teološkom „opismenjavanju“ iz Božje Riječi, upoznavanju sa našim Stvoriteljom i Iskupiteljem, što će nam omogućiti da razlikujemo pravedno od nepravednog, čisto od nečistog, Božje od demonskog.

whore-revelation

Bog nas je u svom predznanju kroz Bibliju informisao o svemu ovome[5] tako da nema mjesta bilo kakvom iznenađenju.

Organsko sjedinjavanje svijeta u različitostima predstavlja zbrku ili duhovni Vavilon. I dok lažni vjerski, politički i drugi autoriteti pozivaju na jednu svjetsku religiju i jednu svjetsku vladu, Božja Riječ upućuje suprotan apel: „Izađite iz nje, narode moj, da ne budete saučesnici u njenim grijesima i da vas ne zadese njena zla!“ (vidi Otkrivenje 18; takođe poredi sa Otkrivenje 14:9-11).

Pavle Simović



[1] Vidi 2. Korinćanima 4:4; Jovan 12:31; Efescima 6:12.

[2] Vidi Matej 4:1-11.

[3] Za više informacija pogledaj dokumentarni film „Zabranjena knjiga“.

[4] Spisak vodećih ekumenskih organizacija može se pogledati na ovom linku.

[5] Upozorenja protiv lažnih učitelja:

Matej 7:15-17; Okrivenje 2:2, 6, 14-16, 20-23; 1. Korinćanima 15:12; 2. Korinćanima 11:1-4, 12-15; Galatima 1:6-9; 5:7-12; Filbljanima 3:17-21; Kološanima 2:4-8, 20-23; 1. Timoteju 4:1-3; 2. Timoteju 3:5-13; 4:3-4; 2 Petrova 2;  1 Jovanova 2:18-27; 4:1-3; Juda 3-19.

Nalozi za odvajanje od zabluda:

Rimljanima 16:17; Jovan 7:17; 8:31-32; 1. Jovanova 2:27; 2. Korinćanima 6:17; Isaija 8:20.

Biblijska definicija jedinstva:

Jovan 17:6, 8, 14, 17, 19, 21; 1. Korinćanima 1:10; Efescima 4:1-6; Filibljanima 1:27; takođe uporedi sa Rimljanima 15:5-6; 2. Korinćanima 13:11; 1. Timoteju 6:14.

Print Friendly

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka