Izbor knjiga

Savremeni čovjek robuje mnogim predrasudama, od kojih je jedna od najvećih da su današnji ljudi superiorni u odnosu na naše daleke pretke u prošlosti. Takvom stavu uveliko doprinosi nametnuta ateistička propaganda o navodnoj evoluciji i razvoju čovjeka ka višim nivoima primata. Mnogi koji se smatraju religioznima takođe veoma lako upadaju u zamke opšteprihvaćenog mišljenja. Zašto? Jer su tako „učili“ i nikad se nijesu ozbiljno bavili određenim pitanjima.

Poznati rok muzičar Bora Đorđević u jednoj svojoj pjesmi konstatovao je „Kako je lepo biti glup“, što, posmatrano sa „linije manjeg otpora“ ima svoju logiku. Jedan drugi čovjek koji je živio oko 1000 godina prije nove ere izjavio je sledeće: „Gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje umnožava muku.“[1] Ali isti pisac na drugom mjestu kaže: „Srećan je čovjek koji mudrost nađe, i čovjek koji razum stekne“.[2] Naravno da je dobro da budemo razumni, jer to je osnova za izgradnju zdrave ličnosti, donošenje ispravnih odluka, pravljenje najboljeg izbora, razlikovanje istine i zablude…

U ovom članku bavićemo se jednom osjetljivom temom koja nam, između ostalog, može pomoći u boljem razumijevanju porodice, braka, seksa, biološke reprodukcije… Materijalne aspekte i neke druge preduslove bračne zajednice ostavljamo drugim piscima.[3]

 

Moralni izbori

Ukoliko moral prepustimo odlukama „savremenog“ čovjeka, kao rezultat dobićemo upravo ovo što vidimo na sve strane. Savremeni čovjek je materijalista i hedonista[4], te će se, shodno tome, svim silama truditi da sebi obezbijedi ideološki alibi kroz materijalistički relativni „moral“. Možda će naći podršku autoriteta kao što su Fridrih Niče, Čarls Darvin, Čarls Bukovski, Agata Kristi… Međutim, moral i nemoral, dobro i zlo, ispravno i pogrešno, može mjerodavno definisati samo Davalac života. Druga je stvar naša spremnost da to prihvatimo, odbijemo ili čak ignorišemo, sviđanje i nesviđanje.

 

Da li je seks moralan čin?

Kako naš Stvoritelj gleda na to? Da vidimo šta uči Biblija. Naglašavam – Biblija – ne ova ili ona crkva ili vjerska interesna zajednica.

„Tada je Bog stvorio čovjeka po svom obličju, stvorio ga je po Božjem obličju – stvorio je muškarca i ženu. Zatim ih je Bog blagoslovio i rekao im: ‘Rađajte se i množite se, napunite zemlju i vladajte njom’…“ (Postanje 1:27, 28) Kao što vidimo, ljudi su stvoreni sa reproduktivnim sposobnostima, što naravno uključuje i organe za biološku reprodukciju. Ljudi su, dakle, za taj čin dobili Božji blagoslov. I ne samo blagoslov već i nalog da tako čine.

U drugoj glavi iste knjige nalazimo malo opširniji izvještaj, iz kojeg saznajemo nešto vrlo važno: „Nije dobro da je čovjek sam“ (2:18). Nećemo detaljisati i baviti se načinom na koji je stvorena „dopuna“ čovjeku, što takođe ima svoj dublji smisao.

Kako je izgledao prvi susret muškarca i žene? Adam je rekao: „Evo napokon kost od mojih kostiju. I meso od mog mesa.“ Sastavni, suštinski dio njega se konačno pojavio pred njim. I on kaže: „napokon“. (2:23)

„Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno tijelo.“ (2:24) Ovaj tekst objašnjava nam koncept porodice, zajednice muškarca i žene. U dobi zrelosti za brak (ne samo polne zrelosti) tj. za osnivanje nove zajednice, dešava se odvajanje muškarca i žene od svojih roditelja i stvaranje nove porodice. Ovdje je važno zapaziti da prvobitni koncept podrazumijeva odvajanje, a ne koncentraciju porodice na istom mjestu, u protivnom Zemlja se ne bi mogla napuniti. Ovaj sistem je zakomplikovan nakon pada u grijeh (vidi Postanje 3. glava), jer se zbog aktivacije mehanizama propadanja, starenja i smrti pojavila i (moralna) potreba zbrinjavanja roditelja.

Kako dvoje mogu postati „jedno tijelo“? Najprije treba da „prionu“ jedno uz drugo. To svakako znači ljubav. Biblija jasno definiše šta je to ljubav.[5] Oni postaju jedno ideološki, duhovno, emotivno, i ne samo tako, već i činom spajanja svojih polnih organa u jedno. I da se odmah razumijemo: ovo nije nešto o čemu je „sramota pričati“. Mi smo pod sramotom ne zbog upotrebe Bogom datih darova već zbog njihove zloupotrebe! Sramotno je ono što većina „savremenih“ ljudi podrazumijeva pod seksualnim činom. Ali mogli bismo raspravljati o tome zašto čovjeka (i ženu naravno) prati osjećaj stida čak i kad imaju najbolje namjere. To ima smisla, a odgovori su mnogo duboki i sežu do ponora prvobitnog grijeha.[6] Neka vrsta straha i stida čak su blagoslovi pod ovim okolnostima, jer možemo zamisliti kako bi se tek razuzdano ponašali da nije tih mehanizama koji donekle zadržavaju tendenciju ka moralnom sunovratu.

Zaključujemo, dakle, da seks koji ispunjava Božju namjeru stvaranja uopšte nije u sukobu sa moralom, jer, u tom slučaju, bio bi suprotstavljen Božjem moralnom Zakonu.

Ni posle pada u grijeh Božja namjera sa množenjem čovjeka nije se promijenila. Ali okolnosti jesu i to veoma. Odnos podređenosti postao je problem, kao i sam čin rađanja.[7]

Seksualni čin predstavlja najveću intimu. To je nešto što treba da ostane u svetom krugu bračne zajednice. Zapazite kako su Adam i Eva improvizovali svoju prvu odjeću. Oni su sebi napravili pokrivala „za bedra“ (Postanje 3:7), tačnije zaštitili su od izlaganja pogledima svoje najintimnije djelove tijela. Golotinja je strašna. Bračna postelja je jedino mjesto gdje se ona u intimi otkriva svojoj drugoj polovini.

 

Seks kao pokušaj ponovnog povezivanja

Ljudi, još od rane adolescencije, prosto postaju opsjednuti svojim imidžom i u stalnoj su tenziji da li su dovoljno „seksi“. Ogromnoj većini stalo je do toga da budu „seksi“ spolja, dobar „mamac“ koji će privući poželjnog partnera. To što će na taj način najvjerovatnije upropastiti nečije živote nije ono o čemu žele razmišljati. Izgledi na privremenu i prividnu dobit zaslepljuju najveći broj ljudi i tjeraju ih u bjesomučnu trku udovoljavanja svojim sebičnim pobudama.

Koju ulogu ima naša seksualnost? Može se reći da ona ima dvije dimenzije. S jedne strane, kroz nju se neprekidno izražava naša svijest da smo odvojeni i otuđeni jedni od drugih, dok, s druge strane, kroz nju nastojimo da se opet povežemo. I to prožima cijeli naš život.

Ali kad naši sebični prohtjevi i niske strasti postanu sami sebi svrha, onda i seks dobija svoju disfunkciju. Nema potrebe da obrazlažemo. Dvije su krajnosti kojih se trebamo čuvati: 1) poricanje naše seksualnosti (tipično za neke vjerske i filozofske pravce), i 2) prepuštanje dominacije seksualnih poriva nad našim bićem, obje vrlo opasne na svoj način.

Životinje su takođe stvorene sa sposobnošću biološke reprodukcije, ali one, za razliku od čovjeka, nemaju duhovnu dimenziju. One se „programirano“ razmnožavaju, u određenim vremenskim ciklusima. Čovjek nema to ograničenje ali zato ima moral i razum. Ovdje se možemo dotaći pitanja koje neki, da ih nazovemo ortodoksni vjernici, potenciraju. Oni tvrde da je seks primjeren samo radi biološke reprodukcije. Odmah da kažem da je to stav fanatika u neznanju i nespremnosti da se suoče sa svojom seksualnošću. Baš kao što je i celibat direktno suprotstavljen Božjoj zapovijesti o rađanju i naseljavanju zemlje.

 

Naša borba sa sopstvenom seksualnošću

Da, svi imamo tu borbu i trebamo se suočiti s time. Mi nijesmo ni anđeli ni životinje. Moramo znati kako da se borimo i gdje je čemu mjesto. Da naučimo da dočekamo i izaberemo svog „princa“ ili „princezu“, da cijenimo i poštujemo institucije porodice i braka, nastojeći da se što više približimo prvobitnoj svrsi i idealu, jer samo u zajednici koju Bog može blagosloviti iskusićemo stvarno životno zadovoljstvo. Zapamtite, narkoman nikada ne može biti zadovoljan, jer požuda nastaje iz dubokog nezadovoljstva životom i ima stalnu potrebu da se nanovo „fiksa“ dok ne ubije sama sebe. Isto važi za one koji zamišljaju kako će se usrećiti udovoljavanjem seksualnoj požudi i mijenjanjem partnera. To po pravilu vodi u još dublju izopačenost i devijantnije oblike ponašanja. I onda satanistički orjentisane vlasti imaju potrebu da sve to stave pod okrilje „zakona“ koje su sami izmislili.

Ne dozvolite, dakle, da izgubite svoju moralnu osjetljivost, da otupite. Nema potrebe da probate otrov da biste se uvjerili da je zaista otrovna. Pametnome je dovoljno vidjeti primjere. Isto tako, ne dopustite da medijske laži oblikuju vašu sliku o životu i ljubavi. Da li ti je normalno da neko pred uključenim kamerama i čitavim timom zaduženim za proizvodnju lažnih prikaza „vodi ljubav“? Pa naravno da nije. To je bolesno.

Ali, kazaćete, nije li moralan život previše inertan, lišen prave akcije? Naravno da nije. Čak i ako ste hiperaktivni, posla vam ne može nestati. Bog ne udara zabrane da bi nas nečim ograničavao, kako mnogi pogrešno vjeruju, već definiše šta je dobro a šta zlo, i poziva čovjeka na akciju: „Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao“. I ne samo da radi, već i „voli“.[8]

 

Suočavanje sa rizikom

Ljubav podrazumijeva slobodu volje i izbora. To znači da kad istupamo sa ponudom ljubavi, uvijek postoji rizik da budemo odbijeni. Sa tim rizikom suočio se i sam naš Stvoritelj.

Kad započnemo svoju „ljubavnu potragu“ vrlo je važno da se preispitamo šta sadrži naša ponuda. Da li je to zaista ljubav? Sada bismo se mogli upustiti u obrazlaganje pojma zaljubljenosti. Ali da ne dužimo, sjetimo se šta Biblija kaže: ljubav ne paradira „vidi mene, pogledaj mene“ (1. Korinćanima 13:4). Drugim riječima, prava ljubav ne osvaja spoljašnjom šminkom. Ona je i strpljiva. Nasuprot tome, stanje nekontrolisanih strasti i opsjednutosti osobom suprotnog pola ili seksom slobodno možemo povezati sa demonskim aktivnostima (vidi Marko 16:9). Razni oblici seksualnih perverzija i nemorala zapravo su usko vezani sa satanizmom, kako ritualnim tako i sa svakidašnjom praksom i običajima u koje je uvučen najveći dio svjetske populacije.

 

Kada prema Bibliji brak zapravo počinje?

Brak možemo posmatrati kao određenu vrstu sporazuma. Supružnici jedno drugom jasno izlažu na šta se obavezuju i šta smatraju potrebnim da bi njihov brak uspio. Na hebrejskom jeziku taj pravni dokumenat zove se „ketuba“. Slikovitim jezikom Biblija na isti način opisuje savez između Boga i Njegovog naroda. Brak je dakle svet. On neće uspjeti u slučaju da jedna strana učini preljubu. „Savremeni“ (ne zamjerite što ovaj pojam uporno stavljam pod navodnicima, ali zaista je tragikomično koliko se ljudi pozivaju na savremenost, dok su u stvarnosti sasvim izopačili i unazadili sve vrijednosti i kvalitet života), dakle, „savremeni“ bračni zavjet je službeno izbacio Boga iz svog programa, ali su se zdrava načela u tom formalnom činu koliko-toliko zadržala, tako da će matičar pozvati mladence da ostanu „zajedno u dobru i zlu“ i sl. Na poslednjem vjenčanju kojem sam prisustvovao, mladoženja se cerekao dok smo slušali matičara kako čita riječi zavjeta. Pored površnosti i želje da ispadne „faca“ na vjenčanju, ovaj mali i naizgled nebitni detalj otkriva da ta osoba nije bila ni izbliza spremna za brak i da taj brak sasvim sigurno neće biti nalik Božjoj namjeri i idealu kojem bi svi trebali težiti.

Kod starih Izraelaca brak je zvanično počinjao tek nakon fizičkog sjedinjavanja mladenaca. Oni su pod nekom vrstom baldahina zvanog hupa u odajama mladoženje imali svoj prvi seksualni odnos dok su gosti čekali napolju.[9] Tek nakon toga veselje je moglo da počne. To znači da je seksualna povezanost centar bračne zajednice. Gdje je seks tu je brak, ako nema seksa, nema ni braka.[10] U biblijskom braku muž se predaje i posvećuje ženi i obratno, i nikome više. Jedno je izabralo drugo da žive u svom malom svijetu, svojoj intimi, vezani na poseban svet, emotivni, duhovni i fizički način. Ali svoj seksualni i bračni život ne smijemo vaditi ispod „hupe“ i eksponirati ga pred svijetom. A to je upravo ono čemu nas uče u moralno izopačenom „savremenom“ društvu. Magazini, televizija, internet, filmska industrija, razne „škole seksa“, rijaliti programi i sl. kao da se utrkuju u proizvodnji bljuvotina. Slučajno? Malo sjutra, ali to je druga priča.

Hebrejska riječ za jedinstvo u seksualnom bračnom činu je „echad“. Interesantno je da se ona koristi u jednom od najznačajnijih djelova Tore: „Čuj, Izraele: Gospod Bog naš, Gospod je jedini.“ (5. Mojsijeva 6:4) Gospod je „echad“. Čovjek i žena biće „jedno (echad) tijelo“. „Što je Bog sjedinio, čovjek da ne rastavlja“. (Matej 19:6) Brak ima svoj duboki smisao i svrhu i on je usko povezan sa Bogom. U protivnom je imitacija braka koji ne može biti uspješan niti ima budućnost kako na ovom svijetu tako ni na onom koji dolazi.

Apsolutna ljubav – ideal kojemu bi svi trebali težiti. Ne dozvolite da vam podvaljuju smeće ili da neko drugi zarad svojih sebičnih čulnih prohtjeva i od vas napravi duhovnu ruinu.

U Novom Zavjetu obaveze i privrženost supružnika podižu se na još veći nivo. Pavle u Efescima poslanici ističe da žena treba biti poslušna mužu kao Gospodu, a muž spreman da se žrtvuje za nju kao Gospod za nas![11]

Pavle Simović



[1] Knjiga Propovjednikova 1:18.

[2] Priče Solomonove 3:13.

[3] Vidi Miroljub Petrović: Brak i porodica, Metaphysica, Beograd, 2009.

[4] Hedonizam je težnja za zadovoljavanjem i uživanjem u sebičnim prohtjevima izopačenih čula.

[5] Vidi 1. Korinćanima 13; 1. Jovanova 4:7-21; Marko 12:30, 31.

[6] Vidi 1. Mojsijeva 3:10.

[7] Vidi 1. Mojsijeva 3:16.

[8] Vidi fusnotu br. 5.

[9] Vidi Pjesma nad pjesmama 1:4.

[10] Vidi 2. Mojsijeva 22:16; 5. Mojsijeva 22:28, 29.

[11] Vidi Efescima 5:22-28.

Print Friendly, PDF & Email

11 odgovora na Biblijski koncept seksa i braka

  • BJ kaže:

    Mene zanima, oce li na obnovljenoj zemlji biti brakova, i da li ce se na obnovljenoj zemlji radjat novi ljudi, djeca, tj. da li ce se reproducirati musko i zensko?
    I supruznici koji su bili u braku onome pravome na ovoj zemlji, i imali djecu hoce li na obnovljenoj zemlji opet biti zajedno kao porodica?
    Hvala

    • PavleS kaže:

      Prvobitna Božja namjera sa čovjećanstvom podrazumijeva instituciju braka i porodice kao temelja društva, te stoga, i prema jasnim proročanstvima, nema sumnje da će biti i braka i djece. Da li će sadašnji supružnici ostati to i na obnovljenoj zemlji, zavisi od slučaja do slučaja. Ako je sadašnji njihov brak plod Božjeg blagoslova i oboje idu ka spasenju, razložno je pretpostaviti da će ostati porodica i nakon obnove.

  • Nikola7 kaže:

    Da vas pitam nesto… Ukoliko su sve danasnje crkve lazne, a znamo da jesu. Takodje, opstine su jos laznije… Cemu onda formalnost kod takvih crkava i opstina? i samim tim, kako i od koga, dvoje koji zele da stupe u brak, al istinski, kako mogu onda dobiti blagoslov tamo gde Boga nema? tamo gde nema isitne… Ta formalnost je samo radi ovog sveta… A danas inace, mnogi koji udju u brak formalno, na ovom svetu, koji se uzmu u crkvi i opstini, i koji cak to ucine pristojno i lepo. Opet imaju brak bez Boga, jer bez obzira sto su oni sve to tako formalno obavili, u njihovom odnosu, braku, nema istine vec privida i interesa.. Znaci, LAZ. Medjutim, zar nije logicnije da dvoje koji zaista zele brak s ciljem da stvore porodicu, i budu zauvek verni jedno drugom, da to ucine bez lazne formalnosti al da zato to bude u istini, u istini pred Bogom? Bog ce svakako znati dal tu ima istine i pravog smisla. Znate, kao sto ljudi treba da slede Bozju Rec i budu u istini uz Hrista putem Njegove reci, jer su crkve i religije Sotonske…Zar tako nebi trebali da budu i u braku u istini po Bozjoj Reci i da sami obave neku formalnost? Jer ionako Nas Spasitelj, i Jedini Nas Svestenik Isus Hrist je na nebu. I ko se uzme u istini, i pred otvorenim nebom, a ne lazno u crkvi i opstini, Bog ce to znati. Bogu ne trebaju formalnosti ovoga sveta, vec ljudi u istini. Nadam se da ste me razumeli sta sam hteo ovim reci.
    I tu nema ni bluda, jer bez obzira sto nisu formalno, na papiru, oni odnos imaju sa svrhom. A nema ni preljube, jer ostaju verni jedno drugom.

    • PavleS kaže:

      To je svakako najbitnije, jer ako Bog ne može blagosloviti bračnu zajednicu, sve ostalo nema smisla, jer proističe iz određenog oblika manipulacije. Međutim, u sistemu mješavine dobra i zla postoji poredak koji mi trebamo poštovati, sve dok se ne suproti Božjim moralnim i zdravstvenim zakonima. Tako je činio sam Isus, ne petljajući se sa sistemom bez potrebe, ali poštujući ga tamo gdje treba. To je inače jedan od razloga zašto sistem nije bio u stanju da mu pravedno sudi. Takodje je zabilježen slučaj na početku Isusove službe kada je ispoštovao instituciju braka kakva je bila na snazi u Njegovo vrijeme.
      Dakle, ne smijemo idealisati bez potrebe niti gajiti utopijske ideje koje bi potencijalno mogle iskompromitovati i nas i Božje djelo preko nas.

      • Nikola7 kaže:

        Razumem. Hvala vam na odgovoru. I takodje, sve pohvale za ovaj sajt.

      • Nikola7 kaže:

        U clanku sa vaseg sajta (Lazna vera) kaze se, da su i adventisti lazna crkva. A Roze Morno u (Moj put u svet naprirodnih sila) govori kako su oni jedina prava, tj tamo se adventisti predstavljaju kao prava crkva… O cemu se tu zapravo radi?… Moje licno misljenje je da ne treba pripadati nijednoj crkvi, al onda ne razumem, kako onda krstiti se ako ne pripadas nijednoj crkvi? Posto se svi skoro, uglavnom krste, neki kao mala deca, a neki kao odrasli na onaj nacin uronjavanjem u Vodeni grob (adventisti) ili u reci, tj, onako kako se krstio i Isus Hrist u reci Jordan…. Dal mi mozete reci, dal to uopste treba ili ne, da se covek krsti i na koji nacin?

        • PavleS kaže:

          Naravno da treba, jer to je čin ulaska u savez sa Bogom tako što se čovjek odriče prethodnog života u grijehu i “sahranjuje” ga prihvatajući Hristovu žrtvu kao svoju. Što se samo čina krštenja (uronjavanja) tiče, novozavjetni spisi su potpuno jasni. Krštenje u nekoj crkvi označava pripadnost toj crkvi, da ne pominjemo potpuno nebilijske prakse koje se upražnjavaju tom prilikom.
          Što se tiče Rože Mornoa, on je pripadao staroj generaciji adventista kada se znao red u toj crkvi. Bio je vrlo lojalan crkvi, iako mu praktično niko nije pomagao, jer su se svi plašili da se ne zamjere demonima. Nema ništa loše u tome što je bio član, Bog ga je upotrijebio na najbolji način.

          • Nikola7 kaže:

            Kako ide ovo da se naruci Biblija, sa novim prevodom sa vaseg sajta? Tj, koliko traje i kako ide isporuka, kako se placa itd?

          • Beogradjanka85 kaže:

            Imam 32 godine. Zelela bih da se krstim. Vas prethodni odgovor mi nije sasvim jasan. Kazete da čovek treba da se krsti, ali da taj čin predstavlja pripadnost crkvi, koja ne sprovodi obrede po izvornim propisima. Dakle, moje pitanje je ko onda moze na ispravan način da obavi taj obred? Gde treba otići, i kome se obratiti?

          • PavleS kaže:

            Krštenje može da obavi svaki biblijski religiozni čovjek koji je prepoznat kao pošten i iskusan u vjeri.

  • cetinje kaže:

    Fin opis stvari, samo je grdno što nakon nekog vremena partneri ne ulažu u brak, i to više ne liči na ničem.Članak je super.

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka