Izbor knjiga

Kakav je svijet u kojem živimo? Dok ste odrastali, sanjali snove, maštali, nadali se… da li ste ga željeli ovakvog? Možda ste čitali „Don Kihota“, ali on svakako nije bio vaš omiljeni junak, jer ne biste htjeli ispasti smiješni i boriti se protiv vjetrenjača. Međutim, kako život odmiče shvatamo da smo uključeni u borbu, htjeli to ili ne, a naši „protivnici“ upravo djeluju kao vjetrenjače Don Kihota – neuhvatljivi i nesavladivi džinovi. Ako hoćemo da sačuvamo svoj integritet, naš karakter, tjelesno, mentalno i duhovno zdravlje, bivamo napadnuti sa svih strana ne bi li nas nekako „uklopili u društvo“. A „društvo“ nam sve propisuje, od imidža, obrazaca popularnog ponašanja, šta ćemo učiti, koje autoritete ćemo poštovati, šta ćemo vjerovati, kako ćemo se hraniti, gdje ćemo živjeti i napokon kako će nas sahraniti.

Satanizacija mladih: "Živi brzo i umri mlad"I u nama se javlja određena vrsta bunta. Ukoliko ste povodljivi, vaš bunt biće gotovo izvjesno kanalisan upravo po mjeri onih koji kontrolišu sistem. Kako? Recimo počećete da „uživate“ u određenom muzičkom žanru kao što je heavy metal, techno, ili ako ste „ekstravagantniji“ možda jazz, u muzici koja vam se u dubini duše ne sviđa, ponekad ne znate liriku niti je razumijete, ali svi kažu da je to hit i non-stop se emituje na radio stanicama ili ima milione pregleda na YouTube mreži. Pa „morate“ slušati popularnu muziku ako hoćete i sami da budete popularni. Ni duvanski dim vam nimalo ne prija, ali morate biti „viđeni“ sa cigaretom zbog imidža. I dok cijelo vaše društvo pije žestoka pića, nećete se valjda vi izdvajati pijući sokove. Napokon, ako pijemo sok, Coca Cola je „pravi“ izbor, ili eventualno neki „booster“. Uz to, gdje god da nas pozovu, u privatnu posjetu ili u neki lokal, obavezno ćemo čuti „dođi na kafu“. Uz kaficu možemo da naletimo i na neku dobru gataru, da nam „otkrije sudbinu“, a ako je gatara neozbiljna, u popularnoj štampi svakako ćemo naći svoj astrološki znak sa informacijama kad treba da promijenimo partnera, zdravstveni karton, upute kako da budemo fleksibilniji u odnosima sa prijateljima i sl. Zvijezde nam se osmjehuju, mada ponekad se čini kao da se u stvari sprdaju.

Ovo su samo neki banalni primjeri kanalisanja buntovništva, kada buntovnik „pronalazi sebe“ u samouništavajućem pseudo otporu sistemu, nesvjesan da ga sistem upravo hoće takvog, degradiranog, radi lakše manipulacije.

Želja za poistovjećivanjem ima nevjerovatnu privlačnu silu. Živimo u svijetu u kojem prevladava zlo, koje izgleda kao da pobjeđuje, te se stoga uvijek lakše prestrojiti na tu stranu i ići linijom manjeg otpora. I pošto nas niko ozbiljno nije uputio u neumitne zakone života i zdravlja, pošto nijesmo razmišljali od uzorka do posljedice, neizbježno ćemo postati još jedan zarđali šraf u polupanoj mašineriji ovog svijeta.

Može li se činjeti zlo i sudjelovati u zlu a uspjeti u životu? Šta uopšte znači „uspjeti u životu“? Biti osovina ili čak mjenjač brzina umjesto šrafova u već pomenutoj „mašineriji“? Kako sebi steći „ime“ i „ugled“? Moramo li biti jači, moćniji, sposobniji od drugih da bismo ih „pretekli“? Moramo li poželjeti da komšiji „crkne krava“ kako bi za našu ostalo više paše? Sistem nas tome uči, zar ne? Morate završiti „visoke škole“, poznavati „važne ljude“, zaraditi novac. A život je suviše kratak da se sve to „regularno“ odradi. I tada nastaje grozničava trka, laktanje i probijanje, sitne i krupnije prevare i podvale, dok nastojimo održati korak sa zadacima koje sistem postavlja. I dok se ponosimo na sebe i svoje umjeće kako smo uspjeli da izvrdamo, da se „prošvercujemo“ i provučemo, obično ostajemo nesvjesni da smo najviše naškodili samima sebi, zatim svojim porodicama i društvu uopšte, koje bi moglo biti neuporedivo bolje samo kad bismo ga mi htjeli učiniti takvim. Na kraju, nije realno ni očekivati da iz „matriksa“ iziđemo zdrave svijesti i čiste pameti, jer to je poslednje što „matriks“ želi. Ako se pitate šta je „matriks“, zaista bi bilo teško dati pravu definiciju, koju na kraju nećete ni razumjeti ako ga ne „osjećate“ oko sebe. „Matriks“ je sistem koji vas želi kao još jednu marionetu koja će se vrtjeti i sudarati sa drugima u uzaludnim pokušajima da u zbrci naprave neki red, smisao u besmislu, moć u nemoći. I „matriks“ će vas, kad vas potroši, ostaviti bez milosti na smetlištu. Ukoliko ste visoko pozicionirana marioneta, može vam obećati i „reciklažu“, ali neće ispuniti svoje obećanje. „Matriks“ je, dakle, svijet koji smo stvorili sarađujući sa zlom, sistem koji je svuda oko nas, koji kreira izopačene vrijednosti, dezinformiše, daje lažnu nadu, prazna obećanja, kvari ljubav, plemenitost, poštenje i svaku vrlinu. „Matriks“ teži samouništenju, ali ne biva uništen, jer je to koncept. A svaki koncept ima svog ideologa začetnika. Neko je morao pustiti „mašineriju“ u pogon, a onda mnogobrojni zupčanici, prenosnici, osovine i šrafovi odrađuju posao uz malo truda i „podmazivanja“.

Neo pred izborom da li da uzme crvenu ili plavu pilulu

Neo pred izborom da li da uzme crvenu ili plavu pilulu

Stoga je od ključne važnosti da prepoznamo koncepte, da znamo zašto smo ovdje, na ovoj planeti, i šta je u ponudi. Ako to ne znamo, ili čak odbijamo i baciti pogled na „pilule“ koje nam nudi „Morfeus“, životarićemo kao slijepci pored oba oka, kao prase u Teheranu, nesvjesno svog okruženja. I onda, kad nas mlatnu sjekirom ili zaglavimo u nekom brlogu, svako će nam biti kriv, a najviše Bog, za kojeg nećemo da znamo ništa izvan objašnjenja koja nudi „matriks“. A „matriks“ ne bi bio to što jeste kad ne bi mogao svima udovoljiti. Ako ste u toj priči, boga ima, i on je u prisnim odnosima sa klerom u vašoj crkvi koji budno pazi na vaše duhovno zdravlje, čak iako kler na sve drugo liči osim na pobožne ljude. U „matriksu“ čak možete biti i „religiozni ateista“, kako biste bili skroz „slobodni mislilac“, bez nepotrebnih nameta i obaveza. „Matriks“ ima u ponudi drogu za sve ukuse, a mi ne bismo da ispadnemo iz igre i ostanemo bez svoje porcije.

 

Kako postati bogat, ugledan i popularan?

Rekli smo da se ovdje bavimo konceptima. Da bismo razumjeli određeni koncept, nema ništa bolje od živog primjera. Poslužićemo se jednim koji je aktuelan ovih dana. Možemo čak reći da se radi o trendu koji je obuhvatio sve pore društva na brdovitom Balkanu, i globalno u svijetu. Jer „matriks“ voli kalupljenje, to smo već shvatili. U nastavku prenosimo članak koji je, dijelom, poslužio kao inspiracija za ovu pisaniju. I opet, da nas bilo ko ne bi krivo shvatio, ne bavimo se ličnostima, niti je to cilj. Nije svrha čak ni osuđivanje pojedinca, koji je svakako manje kriv od onih koji su ga stvorili i držali s obje strane zakona. Riječ je o Darku Šariću, koji je danas poznat kao „jedan od najvećih narko bosova u svijetu“.

U policijske spise Darko je ušao 22. maja 1991. godine, kada je malo pred ponoć iz prodavnice „Poljopromet“ odnio sa „kolegom“, sugrađaninom D. P. 11 kilograma čajne kobasice i sudžuka, 7,30 kilograma slanine, 2,6 kilograma suvih rebara…

– Ova radnja je olakšana za  3,10 kilograma salame, 9,5 kilograma pečuraka, dva kompleta servisa za kafu, četiri para čarapa, 12 komada eurokrema od 250 grama, devet komada eurokrema od 150 grama, 10 komada „začina C“ od 500 grama, jedan poslužavnik od rosfraja, pet pakovanja „medenog srca“, šest komada bijelih čaršava, 12 kesica lješnik karamela od 100 grama, devet komada čokolade „ideal“ od 200 grama, četiri kompleta posteljine, 23 kilograma pržene kafe, 161 paklicu cigareta „point“, 148 paklica „drine sarajevske“, 41 „niške drine“ i oko 550 dinara – navodi se u presudi iz jula 1992. godine, koju je potpisao sudija Dragan Peruničić.

Šarić je za to osuđen, ali i za nedozvoljeno nošenje oružja, nanošenje teške povrede, ali nikada i za šverc cigareta čime se, tvrde u Pljevljima, bavio u vrijeme sankcija, devedesetih godina prošlog vijeka. Da bi posao razgranao na graničnom prelazu prema Bosni i Hercegovini – Metaljka, kasnije je otvorio i fri-šop. Međutim, tada je već bio „ime“.

U ozbiljan svijet kriminala na velika vrata je zakoračio spektakularnom pljačkom porodične kuće krojača Dragana Kneževića 11. septembra 1993. u selu Šumane, nedaleko od Pljevalja. Šarić je sa „ortakom“ odnio kompletnu Kneževićevu ušteđevinu od 72.000 tadašnjih maraka i više od kilograma zlatnog nakita.

U Osnovnom sudu u Pljevljima Šarić je 1993. godine osuđen, ali ovoga puta za prodaju veće količine oružja za iznos od 3.000 maraka. Minimalna kazna od godinu dana, predviđena počiniocu ovog djela, ignorisana je i on je osuđen na svega tri mjeseca zatvora. Već tada mnogima je bilo jasno da je Šarić, postao „državni čovjek“.

Da je to tako, svjedoče mnogi građani Pljevalja, najbolje se vidjelo kada ga je jednom prilikom u zgradu policije u Beranama privela saobraćajna patrola jer joj se učinio sumnjiv.

– Čim je za to saznao jedan od operativaca tadašnjeg DB, uletio je u kancelariju i izveo ga napolje. Ubrzo ga je i pustio jer je „dobar momak“. Kasnije, dok smo sjedjeli u kafani, tom službeniku je zazvonio mobilni. Vidio sam da na displeju piše „Sajo“. Bio je to sada odbjegli narko-bos Safet Sajo Kalić, koji je zahvalio na puštanju Šarića – priča nekadašnji policajac, koji tvrdi da su i Kalić i Šarić „nastali“ u „radionici“ Nasera Keljmendija, čovjeka koga su u SAD proglasili neposrednom opasnošću za Ameriku.[1]

Istorijat za koji bismo rekli da je komičan i tragičan istovremeno. Ali tako je nastala mala imperija, biznis se razgranao po Srbiji i Crnoj Gori, a Šarić je postao moćan i ugledan građanin, omiljen kod mnogih jer je ulagao, zapošljavao, čašćavao. Kad je novac počeo da se preliva, i cijela stvar poprimila globalni značaj, tada je, očigledno pod pritiskom drugih mnogo moćnijih „igrača“, Darko izbačen i gurnut van zakona, i tako postao jedan od „najtraženijih“ kriminalaca. U međuvremenu, mediji su se pobrinuli da se napravi legenda, bukvalno uzor mladima koji bi da iskoriste neke prečice u „matriksovoj mašineriji“ idući stopama „žestokih likova“. Logično, došlo je i vrijeme da bude „lociran“ i „priveden pravdi“. To što je pravda oličena u onim istim ljudima koji su ga proizveli u uglednog građanina, investitora i kontroverznog biznismena, i što se savršeno uklopio u veliku kampanju „borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala“, neophodne na putu evro-atlantskih integracija, ne bi trebalo da izaziva sumnju ni pomrači slavu ovog poduhvata.

 

Gdje je čovjek?

Ja sam Šef!Niko ne tvrdi da je ovo pravilo kako se stiču moć, bogatstvo, slava. Ali svakako jeste obrazac kako funkcioniše „matriks“. Ukoliko steknete glas „opasnog čovjeka“, „matriks“ će vas regrutovati za sebe tako što će iskoristiti vašu kompromitaciju za uvođenje u klub svojih poslušnika i saradnika. I zatim, za vrlo kratko vrijeme, sugrađani će da se čude kako je neko ko je do juče „konobarisao“, „taksirao“ ili prodavao cigarete na ulici odjednom postao ugledni i zaslužni građanin, investitor, poslodavac kod koga trebate sjutra zaposliti svoju djecu. I dok vi zadivljeno tapšete upraviteljima „matriksa“ koji „drže stvari pod kontrolom“ i uče vas umjetnosti preživljavanja uz fiktivnu zabavu, oni razmišljaju da li da sa pola miliona idu u kazino ili ulože u kupovinu omiljenih statusnih simbola.

I kakva je reakcija „običnog građanina“? Budući da je već prodao dušu za sitne privilegije i lažna obećanja u „matriksu“, on ne uviđa suštinu problema, on se u stvari divi i zavidi u isto vrijeme. Manipulacija ima veliku hipnotičku moć, posebno nad mladima koji teže da se po svaku cijenu uklope u popularne obrasce. Sistem vrijednosti potpuno se izopačava, a heroji mladih su oni koji imaju „instant“ rješenja za „uspjeh“. Istovremeno to se odražava u virtuelnom svijetu, koji nas zasipa svojim fiktivnim projekcijama kroz kinematografiju, internet, muziku, literaturu, umjetnost, modu… da bi nas duhovno i mentalno okovao u mašineriji „matriksa“. Gospodin Anderson ili Neo (Novi čovjek) shvata da čak i ako dobije bitku protiv „mašina“, on je i sam dio programa koji se iznova učitava i ima svoje „revolucije“. On spašava „Sion“, on je moderni mesija, hrist, ali dobro i zlo i dalje ostaju nedodirljivi kao vječne suprotnosti. I to je svijet po mjeri velikog arhitekte „matriksa“.

 

Izlaz

Opcije? Možete biti dio sistema, gledajući kako da se što bolje uklopite u „matriks“, na jednoj ili drugoj strani programiranih „revolucija“, a možete i da se zapitate postoji li izlaz. Podsjetimo se Don Kihota. Njegova borba protiv vjetrenjača je bezuspješna i smiješna, jer on sebe pronalazi u ulozi viteza koji se u svojoj sili opire sistemu. Ta neravnopravna borba vodi izolaciji, otuđenju, frustraciji, osjećajima nemoći i neminovnosti poraza. Mnogi ljudi nalaze se u tom procjepu. Oni imaju dobru volju i pozitivnu tendenciju, ali uviđaju da su nemoćni i onda se predaju kolotečini života. Zašto? Jer ne traže pobjedu tamo gdje se ona već nalazi. „Matriks“ sa svojim drangulijama i šarenim lažama je „prirodno okruženje“, a oni nemaju ni vjere ni volje za prelazak „Crvenog mora“, a još manje za putovanje uskom stazom. I to je ono na šta „matriks“ upravo računa.

„A zli ljudi i prevaranti će napredovati na gore, varajući i sami budući prevareni.“ (2. Timoteju 3:13) Šta nam govori ova vrlo interesantna izjava iz Biblije? Zli ljudi i prevaranti „uspijevaju“ u životu i „napreduju“. Oni stiču titule, funkcije, položaje, moć. Oni varaju druge ljude, narod, manipulišu, iskorišćavaju. Ali najzanimljiviji je dio teksta koji kaže da su i sami prevareni. Moćnici i bogataši su prevareni? To ukazuje da postoji hijerarhija obmane, pokrovitelji ili mentori koji su stvarni kontrolori „matriksa“, „svevideće oko“ na vrhu piramide. I nama, tebi, meni, svakom čovjeku, date su sve bitne informacije o glavnim akterima svega što nam se događa, ko smo, šta smo, kuda idemo. Ali informacija sama po sebi nije dovoljna. Ključna stvar je opredjeljenje, izbor, i voljnost da se zauzme čvrst kurs. Međutim, ako nam se sviđa boravak u „matriksu“, taj izbor ćemo ignorisati, ponašajući se kao da praktično ne postoji.

Želimo li iluziju života ili stvarni život? Da li nam je važnije da sebe predstavimo u što povoljnijem svijetlu pred drugima, da nabacimo skupe krpice i privremeno pokrijemo svoju golotinju, ili da priznamo da smo bankrotirali moralno i duhovno i pružimo ruku vjere Onome koji nas jedini može izbaviti iz ponora grijeha i smrti?

Jedan čovjek burnog života u antičkoj prošlosti, koji je imao tendenciju ka dobroti i pravdi, bio je veoma isfrustriran gledajući nepravdu u svijetu. „A noge moje zamalo nisu s puta zašle, koraci se moji umalo nisu okliznuli. Jer sam zavidio hvalisavcima, vidjevši mir zlih ljudi. Jer ne znaju za boli smrtne, stomaci su im ugojeni. Ne znaju šta su muke smrtnoga čoveka, i ne muče se kao drugi ljudi. Zato je njima oholost poput ogrlice, nasilje ih pokriva kao odjeća. Od debljine oko im je podbulo, nadmašili su i zamisli srca svoga. Rugaju se i o zlu pričaju, o prevari nadmeno govore. Hvalisanje njihovo do neba doseže, a jezik njihov zemlju obilazi… Oni govore: ‘Kako će Bog saznati? Kako zna Svevišnji?’ Gle, zli su dovijeka spokojni. Imetak sebi zgrću. Zaista, uzalud sam srce svoje očistio, i nevinošću prao ruke svoje. Zlo me po cio dan pogađa, svakog jutra opomenu dobijam. Da sam rekao: ‘I ja ću tako govoriti’, naraštaj sinova tvojih tada bih iznevjerio. Razmišljao sam da bih sve to shvatio, ali je to bilo teško u očima mojim, sve dok nisam otišao u veličanstveno svetilište Božje. Jer sam htio da razumijem kakva ih budućnost čeka. Zaista ih na klizavo tlo postavljaš. U propast ih obaraš. U trenu strašan prizor postaju! Kraj im dolazi, od strahota iznenadnih nestaju! Kao što čovjek prezire san nakon buđenja, tako ćeš ti, Gospode, kad ustaneš prezreti položaj njihov. Jer mi je u srcu bila gorčina, oštar bol probadao je bubrege moje. Nerazuman sam bio i nisam mogao shvatiti… Savjetom svojim vodićeš me, a posle ćeš me u slavu uvesti. Koga imam ja na nebu? Osim tebe, druge radosti ja na zemlji nemam… Jer gle, oni koji odstupaju od tebe propašće.“ (Psalam Davidov 73)

Bog je pomogao Davidu da shvati, da se ne upeca u zamku prividne relativnosti prevarnog sistema mješavine dobra i zla. Nema potrebe da se grizete i iščuđavate, a još manje da zavidite mamcima u „matriksu“. „Neka srce tvoje ne zavidi grešnicima, nego cio dan budi u strahu od Gospoda. Jer tada ćeš imati budućnost, i nada tvoja neće propasti.“ (Priče Solomonove 23:17, 18)

Sve što „matriks“ može ponuditi povezano je sa prevarom, manipulacijom, nepoštenjem, krađom, preljubom, moralnom nečistotom i svakom drugom prljavštinom. Da biste „uživali“ u drogama koje proizvodi „matriks“, ili eventualno da biste radili kao diler ili „mamac“, morate prodati svoju dušu, izgubiti integritet i ukaljati karakter u ovom životu, da bi na kraju potpuno promašili konačni cilj – život u vječnosti oslobođen prisustva zla.

„Ne zavaravajte se: Bog se ne može ismijavati. Jer šta čovjek posije, to će i požnjeti. Ko sije u svoje tijelo, od tijela će požnjeti propast, a ko sije u duh, od duha će požnjeti vječni život.“ (Galatima 6:7, 8) Drugim riječima, ulaganje u grijeh za posljedicu imaće smrt, dok će ulaganje u izgradnju zdravog karaktera i duhovnog odnosa sa Bogom donijeti vječni život.

„Matriks“ vas ne može držati u ropstvu ukoliko ga sami ne želite, ako ne odbijate izlaz koji je obezbijedio Onaj što će mu učiniti kraj jednom zauvijek (vidi Rimljanima 8:35-39).

Pavle Simović



[1] Ovaj tekst pod naslovom „Od kradljivca sudžuka do mafijaša s maskom uglednog čovjeka“ prenesen je integralno iz dnevnog lista „Kurir“ od 19/03/2014.

Print Friendly

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka