Izbor knjiga

Šta nas čeka nakon smrti pitanje je koje je svako barem jednom postavio u životu. Neki ljudi se to više ne pitaju – oni tvrde da znaju.

Dr Raymond Moody je jedan od pionira istraživanja iskustava bliske smrti i smatra se vodećim autoritetom na tu temu. On je u svojoj kultnoj knjizi „Život poslije života“ skovao termin za fenomen „tik do smrti“ (tzv. Near Death Experience ili skraćeno NDE), koji je ušao u široku upotrebu. Gospodin Moody u svojem dugogodišnjem radu i u svojim knjigama pokušava dati odgovor na pitanje koje muči čovječanstvo od njegova nastanka: šta se događa nakon smrti? Svoje istraživanje je temeljio na iskustvima ljudi koji su doživjeli kliničku smrt i koji su nakon toga izjavili da su doživjeli IBS.

 

IBS – česta pojava

Poznati istraživač javnog mnjenja George Gallup mlađi, ustanovio je putem anketa da je otprilike svaki dvadeseti odrasli Amerikanac doživio IBS.

Moody se u svom radu doslovce susreo sa hiljadama osoba koje su doživjele IBS i sakupio je neka osnovna obilježja koja su se konstantno ponavljala među onima koje je istraživao. Iako ne dožive svi IBS-ovci svih jedanaest obilježja koja je g-din Moody zabilježio, ta obilježja su standard koji se manje-više stalno ponavlja u svim IBS iskustvima.

 

1) Osjećaj da ste mrtvi

IBS i stanje kliničke smrtiMnogi ljudi isprva ne shvate da ono što im se događa ima bilo kakve veze sa smrću. Uglavnom se dogodi da lebde iznad vlastitog tijela i gledaju ga iz pozicije trećeg lica, ali još nisu svjesni da se zapravo radi o njima.

– Jedan čovjek, koji je pretrpio strašnu nesreću u kojoj je izgubio dva ekstremiteta, sjećao se kasnije kako je lebdio iznad vlastitog tijela koje se nalazilo na stolu za operacije, kako je žalio iskasapljenog nesrećnika, a onda je najednom shvatio da taj nesrećnik nije niko drugi nego on – napisao je R. Moody u svojoj knjizi.

Kada se dogodi trenutak spoznaje – da su zapravo oni ti koje gledaju, uglavnom prvo nastupa osjećaj straha, kojeg potom zamijeni potpuno razumijevanje svega što se događa oko njih.

Ukoliko u tom stanju pokušaju skrenuti pažnju na sebe, uskoro uvide da ih niko ne čuje niti vidi, te da ne mogu nikakav predmet dotaknuti niti pomaknuti.

 

2) Spokojstvo i nestanak bola

Mnogi od onih koji su doživjeli IBS izjavili su kako je u jednom trenutku, bol koju su osjećali u tijelu, odjednom zamijenjena osjećajem spokojstva i ugodnosti.

 

3) Vantjelesno iskustvo

Uglavnom se događa da osoba u trenutku smrti doživi navodni izlazak iz vlastitog tijela. Po pravilu se nakon toga zadržava iznad ili u neposrednoj blizini svog tijela, slobodno lebdeći.

Zanimljivo je da se oni koji su doživjeli IBS, u pravilu identifikuju ne s tijelom, nego s onim što Moody naziva „spiritualno tijelo“, odnosno sa svojom svjesnošću. U normalnim okolnostima naša svjesnost prebiva u našem tijelu, pa se radi toga gotovo svi identifikuju isključivo sa tijelom. Nakon što dožive IBS, te osobe shvate da nisu tijelo nego „nešto drugo“. To „nešto drugo“ je specifičan osjećaj koji je, kako kažu sami IBS-ovci, teško opisati riječima.

 

Iskustva bliske smrti4) Tunelsko iskustvo

Pred ljudima se otvara svojevrsni mračni tunel kroz koji su oni na neki način „gurnuti“. Tunel se uglavnom opisuje kao vrlo dugačak i širok, a na njegovom kraju se nalazi jarka svjetlost prema kojoj se svi kreću kroz taj tunel.

 

5) Bića sazdana od svjetlosti

Uglavnom se događa da nakon što osoba prođe kroz tunel susreće takozvana svjetlosna bića. Oni su obasjani velikom svjetlošću, koja nije ono što se obično podrazumijeva pod svjetlošću, nego se kvalitativno razlikuje i ne smeta vidu.

– To što sam vidio mogao bih opisati ili kao svjetlost ili kao ljubav, ali bi u oba slučaja značilo jedno te isto – pokušao je opisati tu svjetlost jedan od IBS-ovaca.

Mnogi tada vide i različite prekrasne idilične krajolike, prelijepo bilje i velelepne građevine. Iskustva se tu razlikuju u sadržajima, ali ne i u kvalitetu i intenzitetu.

 

6) Vrhovno biće

Nakon susreta sa „običnim“ bićima od svjetlosti, osoba uglavnom sreće i vrhovno biće od svjetlosti. To biće često, zavisno o svojoj religijskoj pripadnosti, pojedinci dožive kao Boga, Isusa, Budu, Alaha ili nekog trećeg. Ali uprkos njihovoj različitoj interpretaciji tog vrhovnog bića, pokazalo se da su sama iskustva identična: vrhovno biće zrači totalnom ljubavlju i razumijevanjem. To biće im nakon nekog vremena naredi da se moraju vratiti u svoje tijelo ili im ponudi izbor da odluče žele li se vratiti ili ostati.

 

7) Retrospektiva života

Prije nego što se vrati u svoje tijelo, osoba koja doživljava IBS gleda retrospektivu svojega života. To je trodimenzionalna višebojna panoramska retrospektiva u kojoj iz trećeg lica gledaju cijeli svoj život.

– U toj situaciji, gledajući ovakvu retrospektivu vlastitog života, onaj koji to doživi vidi, ne samo sve što je ikad u životu uradio, nego doslovno u istom trenutku kada ga vidi, spozna šta je svaki pojedini njegov čin donio drugim akterima u njegovom životu – opisao je Moody to iskustvo u svojoj knjizi.

 

8) Brzi uspon na nebo

Svi IBS-ovci ne doživljavaju iskustvo tunela. Neki se uspinju spiralnim stepeništem, dok drugi dožive osjećaj brzog uspona na nebo. Oni se uspinju sve više i više sve dok ne dospiju u svemir i vide Zemlju i druge planete iz velike daljine.

– Psihoterapeut Carl G. Jung doživio je to 1944. godine poslije srčanog napada. Kasnije je imao osjećaj da brzo leti do jedne tačke visoko iznad Zemlje – piše Moody.

 

9) Odupiranje povratku u život

Za mnoge ljude IBS je toliko ugodno iskustvo da se oni jednostavno ne žele vratiti u svoje tijelo.Ponekad se ljekari čak susreću s animozitetom onih koje vrate u život.

Takav je jedan slučaj, koji Moody opisuje u svojoj knjizi, kada je doktor po imenu Carl, svojem kolegi spasio život nakon pretrpljenog srčanog udara.

– Bio sam bijesan zbog toga što si me vratio u smrt umjesto u život – rekao je izliječeni doktor.

Oni koji se moraju vratiti osjećaju zbog toga žalost, ali im ne pada na pamet da protivrječe vrhovnom biću. Oni pak koji se ipak odluče vratiti, uglavnom to čine zbog svojih bližnjih, a ne zbog sebe.

 

10) Drugačiji koncept vremena i prostora

Osobe koje su doživjele IBS, opisuju kako vrijeme tamo ne teče na konvencionalan način, standardne granice između prostora i vremena kako ih mi razumijemo, tamo gdje su oni bili ne postoje.Oni su to opisali kao „bivstvovanje u vječnosti“.

– Mogla bih reći da je sve to trajalo samo jednu sekundu ili da je trajalo deset hiljada godina, razlike nema – odgovorila je jedna žena na pitanje o tome koliko je trajalo njeno iskustvo.

 

11) Radikalna promjena

Svi IBS-ovci koji su se vratili s granice smrti, na neki način su dirnuti svojim iskustvom.Ima puno primjera osoba koje su se potpuno promijenile nakon što su doživjeli IBS.Osobe koje su cijeli život trčale za novcem i moći „preko noći“ postaju duhovne osobe.Većina njih se vrati sa stavom da je jedino što je bitno ljubav i znanje ili tačnije spoznaja.

Nakon što shvate da smrt nije velika tragedija, nego da je naprotiv poprilično ugodno iskustvo, to doprinosi jednom optimističkom pogledu na svijet i život.

 

Podijeljeni utisci javnosti i naučnika

Uglavnom se događa da osoba u trenutku smrti doživi izlazak iz vlastitog tijela. U pravilu se nakon toga zadržava iznad ili u neposrednoj blizini svoga tijela, slobodno lebdeći.

Skeptici uglavnom ističu da se radi o mentalnim projekcijama, odnosno varkama mozga ili nekoj vrsti duševne bolesti.Ako se zaista radi o mentalnim projekcijama, onda začuđuje što postoje tolike sličnosti u doživljajima ljudi koji potiču iz različitih kulturnih i religijskih pozadina kao i raznih nivoa obrazovanja.IBS jednako često doživljavaju i ateisti i vjernici.Takođe postoje IBS iskustva koja su doživjela mala djeca i koja se u potpunosti poklapaju sa iskustvima koja su doživjele odrasle osobe.

Osim toga, ponašanje osoba koje imaju psihičke poremećaje, kao što je na primjer šizofrenija, u potpunosti se razlikuje od osoba koje su doživjele IBS.Šizofrenici često čuju razne glasove, ali uglavnom ne mogu razaznati šta ti glasovi tačno znače ili govore. Takođe pokazuju nemir i uznemirenost.IBS-ovci, s druge strane, u pravilu govore kako u svojim razgovorima sa drugim bićima ne samo da su čuli njihove riječi, nego su ih osjetili. Takođe u pravilu uvijek u potpunosti razumiju sve što se događa oko njih.

Većina ljudi, deklarisali se oni ili ne kao religiozni, vjeruju u neku vrstu nastavka života i nakon što ostavimo za sobom ovo naše mrtvo tijelo.IBS-ovci koji su ranije bili veliki vjernici neke institucionalne religije, nakon svog iskustva postaju slobodoumniji. Svi u pravilu govore o tome da „Bog“ tj. vrhovno biće ne mari za to kojoj vjeri smo pripadali. Oni postaju duboko duhovne osobe, ali više ne negiraju druge religijske prakse kao netačne ili krive.

Oni koji su bili čisti materijalisti i ranije nisu vjerovali u Boga, nakon iskustva IBS-a postaju duhovni i često drastično mijenjaju svoj način života.

Nauka ovaj fenomen svrstava u oblast parapsihologije i nije u stanju da ga objasni. Naše ustaljene kategorije koje smo naviknuli koristiti nisu dovoljno dobre da bi se opisalo iskustvo IBS-a.

 

Šta je istina o fenomenu IBS-a?

Kad god imamo posla sa „onostranim“ svijetom, najbolja i najsigurnija zaštita od svake vrste obmane je Božja Riječ ili Biblija. Ona jasno odgovara na pitanja šta se događa sa čovjekom posle smrti i uvodi nas u svijet duhovne realnosti, kako naše tako i stvorenih bića drugačijeg reda zvanih anđeli. Biblija nas obavještava o postojanju pobunjenih anđela odnosno demona koji mogu, za svoje ciljeve, da se pretvaraju u dobroćudna svjetlosna bića (vidi 2. Korinćanima 11:14), izigravaju umrle pokojnike ili svece (1. Samuelova 28. glava), i prikazuju se sa hiljadu drugih lica, sve u cilju unošenja pogubnih zabluda koje odvajaju čovjeka od Boga i Spasitelja Isusa Hrista.

Božja riječ istine

Božja riječ istine

Ukratko ćemo sumirati činjenice izvedene na osnovu ovog kraćeg proučavanja IBS-a stavljenog pod lupu Božje Riječi:

1) Niko od osoba koje su doživjele IBS nije stvarno umro.

2) Mnoga iskustva bliske smrti vrlo su slična halucinacijama. Kad se osoba nalazi u stanju traume, mozak može izvoditi svakakve „trikove“ sa nama, što je dobro dokumentovano u medicinskoj literaturi.

3) U stanju IBS-a mozak i zdravo rezonovanje praktično su isključeni, što otvara vrata za podložnost psihološkoj i duhovnoj manipulaciji. Bog nikada ne manipuliše sa ljudima.

4) Što je najvažnije, Biblija ne uči da ljudska bića imaju besmrtnu dušu, niti da duša egzistira nezavisno od tijela, već da se besmrtnost može primiti isključivo kao Dar života stečen prihvatanjem Božjeg Plana spasenja u Hristu, a koji će biti dat o ponovnom podizanju u život (vaskrsenju).[1]

5) Ovo nas vodi u sledeći logičan zaključak, a to je da „svjetlosna bića“ nijesu Božji anđeli, niti je „vrhovno biće“ Bog Stvoritelj ili Isus Hrist.

6) U iskustvima bliske smrti niko ne pominje pokajanje, obraćenje od grijeha, Božji Zakon kao mjerilo pravednosti, potrebu za Spasiteljem… Poruka IBS-a je da „svi putevi vode Bogu“, čak i ateizam.

7) Božja Riječ isključuje mogućnost da duša negdje „putuje“, nezavisno od tijela.[2] S druge strane, IBS opisuje doživljaje vrlo nalik astralnim projekcijama i iskustvima magova i spiritista.

8) Biblija govori o Nebu kao o stvarnom mjestu, o obnovljenoj Zemlji takođe, na kojoj će živjeti stvarni ljudi sa stvarnim ali nepropadljivim tijelima.[3]

9) Nije poznat nijedan slučaj da je neka biblijski religiozna osoba doživjela IBS. Zašto ta „divna i dušebrižna svjetlosna bića“ uskraćuju takvo iskustvo upravo grupi ljudi koji imaju ubjedljivo najpouzdanije i najargumentovanije religijsko utemeljenje zasnovano na Božjem otkrivenju ljudima? Odgovor je vrlo jednostavan: jer oni nijesu prijemčivi za obmanu.

10) Novostečena duhovnost nakon IBS-a zasnovana je na osjećanjima i suptilnom doživljaju „uzvišene ljubavi“, vrlo nalik iskustvima sudionika u raznim harizmatskim pokretima.

Suština poruke koja se plasira preko IBS-a je da ljudi nakon smrti prelaze u zagrobni život opisan kao astralno putovanje, bez obzira na njihov karakter, životnu filozofiju ili ponašanje za života. To je potpuno suprotno od nauke Božje Riječi, tako da možemo zaključiti, bez ikakve sumnje, da svaki ovakav fenomen, ukoliko u njemu ima bilo čega natprirodnog i parapsihološkog, potiče od Sotone i demona.

Priredio: Pavle Simović

 

________________________

[1] Vidi 1. Timoteju 6:16; 1. Korinćanima 15. glava; Propovjednik 12:7; Jov 27:3; Psalam 115:17; 1. Solunjanima 4:16; 17; Jevrejima 9:27…

[2] Treba razlikovati ono što Biblija determiniše kao „viziju“, gdje Bog daje vizuelnu poruku svom glasniku, od navodnih projekcija „duše“ ili duhovnog bića kao „trećeg lica“ odvojenog od tijela.

[3] Jovan 14:2; 1. Korinćanima 15:53, 54.

Print Friendly

1 odgovor na Iskustva bliske smrti (IBS)

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka