Izbor knjiga

Kroz istoriju religioznost je najčešće služila kao plašt za prikrivanje najvećih grijeha, podlosti, licemjerja i bezakonja. Šta nagoni čovjeka da to radi sebi i bližnjem svom? Pred svaki ljudski um stavlja se izbor između istine i zablude, jer je čovječanstvo uključeno u veliku borbu između Hrista i Sotone, između Božjeg koncepta i koncepta satanizma.

Sa svakim ignorisanjem i odbacivanjem istine umovi ljudi postaјu sve mračniјi, njihova srca јoš tvrđa, dok se potpuno ne ukorijene u nevjerničkoј drskosti. Najveći i najprevarniji oblik nevjerstva je pseudo religioznost.

Lažna ideologija svojom strahovitom obmanjivačkom silom drži ljude u duhovnoj tami, dok oni sami ne žele da raskinu njene okove zato što svojim iracionalnim objašnjenjima nudi izgovore i nalazi opravdanja paloj prirodi. Tako se umiruje nečista savjest, um duhovno drogira, i takvima najviše odgovara društvo duhovnih narkomana, zbog osjećaja lažne sigurnosti u gomili. Oni sve mogu slušati i tolerisati osim jasnog osvjedočenja istine Božje Riječi. Zbog toga je u današnjem svijetu koji navodno stremi demokratiji sve dozvoljeno, osim jednostavne i čiste istine. Sve, bukvalno svaki potez u ljudskim poslovima, zavija se u laž, prikazuje u lažnom svijetlu i sjaju, prosto zato što su motivi sebični i interesi suprotni onima koji imaju na sebi pečat Božjeg odobravanja. Čini se da koncept mješavine dobra i zla nikad nije bio opasniji nego danas. Prevara je postala toliko suptilna i bezočna da dominira kao nikad ranije. Isto tako, ljudi su slabi kao nikad ranije, jer hedonizam savremenog čovjeka uništio je i poslednja uporišta koja su budila duh otpora zlu.

Duhovna dimenzija ličnosti je najvažnija i stoga je ona izložena najvećim napadima. Atakovanje na duhovno zdravlje ne dolazi samo od sila tame, nevidljivih za ljudsko oko, već i kroz kanale iskušenja pale ljudske prirode. Degeneracija i prenošenje naslednih sklonosti ka grijehu sve više ubija Božje obličje dok, s druge strane, doprinosi razvoju sotonskih crta karaktera.

Ovakvo stanje bilo bi potpuno beznadežno da nema Božjeg Plana spasenja, Njegove intervencije u korist čovjeka. Sam Tvorac čini sve da čovjek vrati svoj izgubljeni status, utire i pokazuje put u život. Pošto održivost života isključivo počiva na Božjem konceptu istine i pravednosti, blagodati i ljubavi, taj put može biti samo jedan i on je uska staza (vidi Matej 7:13, 14). Kao što je fizičko ustrojstvo univerzuma održivo samo na jedan način, tako i život, i tu postoji jasna analogija.

 

Božji poziv

Kad Bog upućuje svoje pozive kako oni glase? Šta piše u Božjoj objavi? Kratko ćemo nabrojati. „Držite i tvorite moje zapovijesti“, „Ne skrećite ni lijevo ni desno“, „Vjerujte (Bogu)“, „Pokajte se“, „Odstupite od bezakonja“, „Iziđite“…Sve to ukazuje da se ovaj svijet nalazi u problemu, u ropstvu grijehu i smrti, i da čovjek, ukoliko želi život, mora da se opredijeli, da izabere Davaoca života kao svog gospodara, učitelja i uzora.

Kako mi uopšte možemo napraviti izbor? Samo ako se upoznamo sa Tvorcem i Iskupiteljem. Kad shvatimo razliku, kad spoznamo ko smo, kakvi smo, šta nam je zaista potrebno. Pogrešno je tražiti od nekoga da ruši postojeći dom ukoliko mu ne pokažemo da postoji mnogo bolji. Bog ne nudi samo načela pravde i istine, dobar i moralan život, već Njegova ponuda znači razliku između života i smrti. Dakle, kad se jednom, makar donekle, upoznate sa Bogom preko Njegove Riječi, kroz živi primjer Njegovih vjernih, kroz prirodu, nauku, istoriju, šta god – vaše eventualno odbacivanje ponude života može se okvalifikovati samo kao drska ludost. Otuda i toliki napori da se ljudi NIKADA zaista ne upoznaju sa Bogom. I to je najveći grijeh Vavilona.

 

Ko je ili šta je Vavilon?

Od samog svog postanka, pojam „Vavilon“ ima vrlo negativne konotacije. Prvi put pominje se u knjizi Postanja 11:9. Istorijski, to je period nedugo nakon globalnog Potopa koji se dogodio 1656 godina posle Stvaranja, ili prije više od 4.500 godina od naših dana. „Vavilon” [Babilon] dolazi od glagola „balal“ u značenju „pomiješati“ ili „pobrkati“ i znači „zbrka“. U konkretnom slučaju, ta zbrka se odnosi na pometnju jezika, koju je Gospod proizveo u cilju osujećivanja planova centralizacije sistema svjetske vlasti u rukama nevjernika i satanista. Iz kratkog izvještaja u 11. glavi 1. knjige Mojsijeve možemo zapaziti nekoliko bitnih karakteristika tog projekta.

U osnovi te ideje nalazio se materijalizam (11:3, 4) i preduzetnički duh u negativnom smislu te riječi, trka za prestižom, profitom i moći. Materijalizam palom čovjeku predstavlja neposrednu manifestaciju motiva njegove grešne prirode, jer putem tih dostignuća on dobija priliku da sebe predstavi u lažnom sjaju moći i dominacije. Goli se obukao u skupe krpe, nakinđurio i sada će da paradira. To mu zatim daje priliku da djeluje kao „bog“ i drugima se nameće kao „bog“. Na taj način realizuje se Sotonina prevara „pa ćete postati kao bogovi“ (Postanje 3:5). Ali novopečeni „bogovi“ su ostali goli i shvatili da prvo moraju da se upristoje za promociju svog novog statusa.

„Nije li ovo Vavilon veliki, koji sam ja sagradio svojom silnom moći da bude carska prijestonica i na slavu moga veličanstva?“ (Danilo 4:30) Ovo su riječi prvog čovjeka, cara Vavilonske imperije, izrečene oko dvije hiljade godina kasnije, u istom duhu. Ali Bog ga je baš nakon te izjave ponizio i naučio pameti (vidi Danilo 4:31-37).

„Da sebi steknemo slavno ime“ (Postanje 11:4) osnovni je životni moto svih silnika i velikih satanista u istoriji čovječanstva. Začetnik tog koncepta posle Potopa bio je Nimrod, prvi moćnik na zemlji (Postanje 10:8-12). Ta okultna familija – Nimrod, Semiramis, Tamuz – uspostavila je sistem pseudo religije koji u raznim svojim oblicima dominira cijelim svijetom. Svi veliki klasni poreci takođe su kasnije proistekli iz tog koncepta: robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, kolonijalizam… uključujući i idejne pokrete kao što su rasizam, fašizam, ateizam i dr. Otuda i ideologija tajnih i okultnih društava kao što su masoni (u prevodu „zidari“), iluminati („prosvijetljeni“), moćni oligarsi, međunarodni bankari, čuvari drevnih misterija, svjetovni i duhovni vladari… Svi oni žude za moći i dominacijom. Njihova želja je da „vladaju svijetom“, dok je stvarni vladar u sjenci zapravo sam Sotona.

Sotona i demoni daju silu, nesveto nadahnuće i harizmu, podupirući svoja ljudska oruđa u borbi protiv Boga. Postoji samo jedan zajednički neprijatelj ovih globalnih zavjerenika koji se međusobno bore i satiru radi moći i prestiža. To je istinski Božji narod, jedini ljudi na ovoj planeti koji iznose njima nepoželjnu istinu.

Zbog svega ovoga, Bog u svojoj Riječi uzima Vavilon kao oličenje duhovnog otpada i najvećeg predstavnika satanizma i smrti. „Vavilon je zlatna čaša u Gospodnjoj ruci, čaša koja je opila svu zemlju. Narodi su pili vino iz nje i zato se ponašaju bezumno.“ (Jeremija 51:7)

Vavilon geografski i fizički kao grad ne mora da postoji da bi i dalje bio među ljudima. Duh i praksa Vavilona je ono što se prenosi kroz sve vjekove. Zapravo, Bog je zatro istorijski Vavilon da se više nikada ne podigne (vidi Isaija 13:19-22; Jeremija 51:37).

 

Duhovni Vavilon

Od kada Vavilon zapravo postoji? Od samog Pada u grijeh! Kako znamo? Jer nas o tome obavještava Božja Riječ. Rezultati sticanja moći drskih bezbožnika uvijek se manifestuju u tlačenju slabijih, a posebna meta su oni koji podižu glas u istini i ukoru. Stoga se na račun Vavilona stavljaju grijesi pobijenog Božjeg naroda svih vjekova: „U tom se gradu našla krv proroka i svetih i svih koji su pobijeni na zemlji.“ (Otkrivenje 18:24) Isti princip primijenio je Gospod Isus u osudi svojih savremenika: „Da se od ovog naraštaja traži krv svih proroka koja je prolivena od postanka svijeta, od Abelove krvi sve do krvi Zaharije, koji je ubijen između oltara i Božjeg doma. Da, kažem vam, tražiće se od ovog naraštaja.“ (Luka 11:50, 51) Nije, dakle, bitno gdje se nalazimo i kome geografski, nacionalno, po krvnoj liniji, ili nekom drugom osnovu pripadamo. Jedino što će se na kraju računati je pripadnost jednom ili drugom taboru. Mi se možemo nalaziti samo na dva mjesta: pod Hristovom zastavom ili pod crnim sotonskim barjakom, kao pristalice jednog ili drugog koncepta.

Duhovni Vavilon ima svoje predstavnike, ali ti predstavnici samo su njegova isturena oruđa. Sam Vavilon je sistem lažirane ideologije i lažirane religije. On stoji kroz sve vjekove. Vavilon ne može uništiti čovjek, može samo Bog. Zato Bog nikoga ne poziva da se obračuna sa duhovnim Vavilonom, već jednostavno da iziđe iz njega.

 

Osnovne karakteristike i grijesi duhovnog Vavilona

i) Vavilon „otrovnim vinom svog kurvarstva opija sve narode“ (Otkrivenje 14:8; 17:2). Koliko naroda? SVE narode, nema izuzetaka. Nebitna je forma ili terminologija pod kojima se može skrivati ovaj koncept. „Otrovno vino“ je lažna ideologija ili religija, a „kurvarstvo“ predstavlja kompromis, mješavinu dobra i zla, mješavinu istinske i lažne religije, idolatriju, iznevjeravanje pravog Mladenca (Hrista), ekumenizam ako hoćete…

ii) Vavilon traži obožavanje za sebe preko svojih istaknutih ustanova (Otkrivenje 13:3-8; 14:9-11; 17:1, 18).

iii) Vavilon je jezgro koje uvezuje svjetski kapital i trgovinu i materijalistički sistem vrijednosti uopšte (Otkrivenje 17:2, 4; 18:3, 11-17).

iv) Svjetski moćnici i vladari okupljeni su oko Vavilona (Otkrivenje 17:2, 9-13; 18:3, 9).

v) Vavilon se ističe raskoši i bogatstvom, on ne samo što akumulira nasleđe izopačene ideologije, već gomila i materijalno blago, doprinoseći razvoju i novim tehnologijama u službi grijehu i vladanju narodima, što ga čini još prevarnijim i opasnijim (Otkrivenje 18. glava). Dok čovječanstvo na izgled napreduje u nauci i tehnici, osnovni njegovi problemi samo se još više produbljuju.

vi) Nosilac religije duhovnog Vavilona je idejni vođa čovječanstva, „bog“ na zemlji (Otkrivenje 13:1-7; 2. Solunjanima 2:3-12; Danilo 7:25). Tu silu dobija kao naslednik i promoter drevnih misterija – satanizma (Otkrivenje 17:5).

vii) Duhovni Vavilon je predstavljen u obličju nakinđurene prostitutke (Otkrivenje 17:4, 5). Apostol Jovan je u viziji vidio legendarnu čarobnicu Kirku, od čijeg imena i pojmova vezanih za okultizam potiče naziv „crkva“. Kirka može biti samo jedno od imena za prvu veliku vješticu i kurvu, Semiramis, Nimrodovu saradnicu. Otuda je slika „Majke kurvama i zemaljskim gadostima“ koju daje ovo proročko viđenje potpuno prikladna sa dva aspekta: a) istorijska Semiramis zaista se može nazvati tim imenom; b) crkva, kao duhovna Kirka, ima iste te osobine, ona takođe predstavlja svijetu lažnog boga, lažnog mesiju i lažnog duha, i sebe kao „veliku majku“ vladarku i posrednicu, sa legijom drugih svojih lažnih posrednika i predstavnika.

I kao što su graditelji prvog istorijskog Vavilona ignorisali Tvorca i Njegove naloge, ponašajući se praktično kao da On ne postoji (vidi Propovjednik 8:11), tako su moderni Vavilonjani lansirali ateizam za neviđeno sluđivanje čovječanstva, čime su poništili silu Božje Riječi i uništili poimanje ljudi na njihovo porijeklo, pad u grijeh i svijest o potrebi za iskupljenjem.

viii) Majka prostitutka ima svoje „ćerke“ (Otkrivenje 18:5), a to su sve one institucionalizovane vjerske zajednice koje se povode za njenim primjerom i praksama. Tako se, na primjer, u nekima od njih, u najvišem upravnom tijelu, glasa između stvaranja i evolucije. Crkve se same identifikuju i obznanjuju kome pripadaju svojim okultnim vavilonskim obilježjima, dogmama, saradnjom u sistemu i praktičnim djelovanjem. Sve one, bez izuzetka, svojataju lažno nasleđe, i sve se zaklanjaju pod plaštom hrišćanstva.

ix) Vavilon nije samo duhovni ubica, već i fizički ubica Božjeg naroda (Otkrivenje 13:7, 15; 17:7; 18:24).

x) Vavilon je prebivalište demonskih duhova (Otkrivenje 18:2) zbog svojih kompromisa i saradnje sa silama tame. To se jasno vidi kroz upražnjavanje najgnusnijih satanskih rituala i orgija, homoseksualizma i pedofilije, o čemu se gotovo svakodnevno može čitati u dnevnim novinama.

xi) Sve aktivnosti i konačni planovi duhovnog Vavilona svode na pokušaj dobijanja bitke koju sam Sotona sa svojim demonima vodi protiv Hrista i Boga (Otkrivenje 17:13, 14, 17). U tom sistemu haosa i zbrke, za njihovu stvar nije važno koji oblik satanizma će prihvatiti određena grupacija ljudi, bitno je da ne prihvate Boga i Njegov Plan spasenja.

xii) Konačno, duhovni Vavilon je životno opasna sredina za sve one koji žele stajati na Božjoj strani u velikoj borbi (Otkrivenje 18:4).

 

Izađite iz Vavilona

Mnogi, čak i iz nekih crkava, upućuju poziv ljudima da izađu iz Vavilona. Iz Biblije vidimo da Bog ne ostavlja nikakvu mogućnost kompromisa sa Vavilonom. Ali ljudi koji pozivaju na pripadnost nekoj od crkava a istovremeno upućuju taj poziv, upravo prave kompromis koji se popularno naziva „sjedenje na dvije stolice“. „Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demonsku. Ne možete jesti sa stola Gospodnjeg i sa stola demonskog.“ (1. Korinćanima 10:21) I pored očiglednih indikatora svih vrsta otpadništva od Boga u tim ustanovama, toliko eksplicitnih da bodu oči, oni se i dalje nadaju da je to prava crkva naslednica, poslednja crkva i slično. Međutim, Biblija ne promoviše nikakvu crkvu. Crkva, kao otpadnička duhovna sila, prikazana je samo u jeziku simbola, i to smo već vidjeli. Biblija takođe ne govori o bilo kakvoj vrsti nasleđa po osnovu pripadnosti nekoj crkvi ili vjerskoj zajednici. Bog usvaja samo sinove i kćeri, nema unuka ni praunuka. To je prosta logika, koju možemo pokušavati izvrtati, ali po cijenu djelimičnog ili potpunog gubitka zdravog razuma, što se opet može uočiti na primjerima zdušnih branilaca crkava. Šta još crkve mogu da urade što nijesu već uradile, koliko da zastrane, ili kakve kompromise da naprave, da bi vjernici shvatili jednostavnu istinu?

„Izađite iz njega, narode moj.“

Pad Vavilona

 

Da bismo bili načisto sa ovim, treba znati da termin „eklesija“ doslovno znači „pozvani (od Boga)“. Na svakom mjestu u vašim Biblijama gdje čitate „crkva“ stavite slobodno ovo izvorno značenje i vidjećete kako će nestati svaka zabluda. Na engleskom jeziku to se prevodi kao called out, „pozvani vani ili pozvani iz nečega“. Dakle, Bogu se dolazi tako što se izlazi iz postojećeg sistema, postojećih zabluda, ostavlja se grijeh, raskidaju se ropski okovi. Bog nikad nikog od Pada u grijeh nije pozivao da se poistovjećuje sa sistemom. Kad je pozvao Avrama, Bog je naložio da izađe, i Avram je poslušao vjerom. Bog je svoj starozavjetni narod uvijek pozivao na odvajanje i život po Njegovim zakonima i uredbama. S druge strane, On ih je uvijek opominjao na posljedice kompromisa.

„Ne budite u istom jarmu s nevjernicima. Jer šta imaju zajedničko pravednost i bezakonje? Ili šta imaju zajedničko svjetlost i tama? Nadalje, u čemu se slažu Hristos i Belijal[1]? Ili šta je zajedničko pobožnom i nepobožnom? I kako se Božji hram slaže s idolima? Jer mi smo hram živog Boga, kao što je Bog rekao: ‘Prebivaću među njima, i biću među njima, i biću njihov Bog, a oni će biti moj narod.’ ‘Zato izađite između njih i odvojte se’, kaže Gospod, ‘i ne dotičite više ništa nečisto i ja ću vas primiti.’ ‘I biću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri’, kaže Gospod Svemoćni.“ (2. Korinćanima 6:14-18).

Božji poziv za izlazak iz Vavilona, međutim, ima neuporedivo veću težinu od ovog što smo upravo pročitali. Ovo zato što je to poslednji, vrlo direktni poziv milosti i poslednje upozorenje stanovnicima zemlje da napuste otpali sistem, gdje god se nalazili. Božje sluge izložile su opcije svijetu, predočile izbor, razotkrile grijehe Vavilona i identifikovale ključne aktere. Ništa bitno nema skriveno ili neobjašnjeno. Za one koji ne poslušaju slijedi scenario opisan u poruci Drugog anđela iz Otkrivenja 13:8-11.

Ako, dakle, slušate one koji propagiraju priključivanje ovoj ili onoj crkvi ili ekskluzivnoj grupi, tzv. Majci crkvi i sl. ili one koji vas pozivaju da nađete utočište na nekoj geografskoj lokaciji, kao što dispenzacionalisti pozivaju u državu Izrael, zasigurno ćete zastraniti.

Bog poziva da napustite sistem, a ne da se integrišete s njime. Pod tim se prvenstveno podrazumijeva pokajanje i ostavljanje grijeha, smrt „starom čovjeku“ i dizanje u novi duhovni život, novorođenje, hođenje po Duhu Božjemu, prihvatanje progresivne istine, kako bismo se osposobili kao Hristovi vojnici i stali pod Njegovu zastavu. Jer samo tako opremljeni možemo zaista izići iz Vavilona. Mi ne treba da izađemo iz Vavilona zbog prijetnji sudom, nepreporođenih srca, jer to je vječiti put kroz lavirint, iz jednog oblika zablude u drugi, već zato što smo privučeni Božjom ljubavi. „Niko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me je poslao.“ (Jovan 6:44) Božji narod, dakle, ne izlazi da primi zemaljsko nasleđe ili počasti, već stremi ka onom nepropadljivom nebeskom nasleđu. To su prioriteti, a tek u drugom planu dolazi naša zemaljska organizacija, način života, odvojenost od grijeha, ali ne i od grešnika kojima možemo pomoći, pametno i smisleno djelovanje u društvu, sklanjanje od zla i drugi praktični koraci. Ne dozvolite da vam iko pomiješa lončiće i kvari prioritete, jer i to je jedan u nizu pokazatelja da se nalazite u duhovno zatrovanoj sredini i pod uticajem predstavnika Vavilona, vukova u jagnjećoj koži ili jednostavno onih sa ispranim mozgovima.

Pavle Simović

__________________

[1] Hebrejski „Blijal“, što znači „bezvrijedan“, a odnosi se na Sotonu. Vidi 2. Samuelova 20:1.

Print Friendly, PDF & Email

1 odgovor na Izlazak iz Vavilona

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka