Izbor knjiga

Biblija tumači samu sebe. Da bismo ispravno razumjeli biblijske spise, moramo poznavati Božji Plan spasenja. Sve što znamo iz Biblije i istorije upućuje nas na istoricizam kao jedino ispravno načelo tumačenja progresa Plana spasenja. To nam takođe pomaže da pravimo razliku između doslovne i simboličke primjene proročanstava. Treba imati na umu da simbolika nikad nije data na način koji će iskrenog istraživača navesti na apsurdne zaključke koji narušavaju cjelovitost Božjeg otkrivenja ili same logike. Hristocentričnost je takođe jedan od najvažnijih ključeva za razumijevanje Starog i Novog saveza.

 

Osnova učenja o milenijumu

Otkrivenje 20. glava je jedno od teološki najznačajnijih poglavlja u cijeloj Bibliji.

Ovo poglavlje je zapravo jedino mjesto u cijeloj Bibliji gdje se pominje milenijum ili hiljadu godina kao specifično razdoblje u Planu spasenja.

„I vidio sam jednog anđela kako silazi s neba s ključem od bezdana i velikim lancem u ruci. Uhvatio je aždaju, staru zmiju, koja je Đavo i Sotona, i svezao je na hiljadu godina. Bacio ju je u bezdan, koji je nad njom zaključao i zapečatio, da više ne zavodi narode dok se ne navrši hiljadu godina. Posle toga treba da bude nakratko odvezana. I vidio sam prestole. Onima što su sjeli na njih dato je da sude. Vidio sam duše onih koji su pogubljeni za svjedočanstvo Isusovo i za Riječ Božju, onih koji se nisu poklonili ni zvijeri ni njenom liku i koji nisu primili žig na čelo ni na ruku. Oni su oživjeli i vladali kao carevi s Hristom hiljadu godina. Ostali mrtvi nisu oživjeli dok se nije navršilo hiljadu godina. To je prvo vaskrsenje. Srećan je i svet svako ko ima udio u prvom vaskrsenju. Nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti Božji i Hristovi sveštenici i vladaće kao carevi s Hristom hiljadu godina.

A kad se navrši hiljadu godina, Sotona će biti pušten iz svoje tamnice, pa će izaći da zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih sakupi za rat. A biće ih kao morskog pijeska. I vidio sam kako su napredovali širom zemlje i okružili logor svetih i voljeni grad. Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih… Ovo je druga smrt.“ (Otkrivenje 20:1-9,14)

 

Događaji u početku milenijuma

Da bismo ispravno shvatili gdje se milenijum tačno uklapa u Planu spasenja, moramo razmotriti događaje koji ga prate. Početak milenijuma obilježava drugi Hristov dolazak. Prethodno, 19. poglavlje Otkrivenja, završava slikovitom vizijom tog događaja.

i) Drugi Hristov dolazak dešava se nakon završetka antitipskog Dana očišćenja odnosno Istražnog Božjeg suda. Opravdanje na Sudu je osnov za prvo vaskrsenje o kojem Pavle piše u 1. Solunjanima 4:16-18. Pavle doslovno potvrđuje da će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; u taj broj su uključeni svi Hristovi sledbenici od stvaranja svijeta, od početka istorije ove planete. Jovan ih u Otkrivenju opisuje kao „srećne i svete“ zato što su oni primaoci krune Božjih obećanja – života koji se nastavlja u vječnost. Oni koje Bog podigne u prvom vaskrsenju nijesu podložni drugoj smrti (Otkrivenje 20:6). Ovo je vrlo važno da zapazimo.

Ovaj tekst u Otkrivenju takođe pominje „ostale mrtvace“ koji neće oživjeti ili biti vaskrsnuti dok se ne završi period od hiljadu godina. Odatle je sasvim jasno da je prvo vaskrsenje – vaskrsenje života, a drugo vaskrsenje – vaskrsenje suda (vidi Jovan 5:29). Razlog drugog vaskrsenja je podizanje na Izvršni Božji sud svih onih koji su odbacili spasenje. Zbog toga oni polažu račune pred Bogom po svojim djelima, prema Zakonu koji ih osuđuje na smrt. To je druga smrt ili zbogom životu zauvijek (Otkrivenje 20:5,12-15).

ii) Vezivanje Sotone je drugi bitan događaj u početku milenijuma. Aždaja, Stara zmija, Đavo i Sotona su izvan svake sumnje isto biće, odnosno pali anđeo Lucifer, začetnik pobune protiv Boga.

Pošto su Sotona i demoni duhovna bića (vidi Efescima 6:11,12), onda „lanac“, „ključ“ i „pečaćenje“ ne možemo shvatiti doslovno već figurativno. Time su simbolički predstavljene okolnosti kojima je onemogućena njegova aktivnost u početku o Hristovom drugom dolasku, kojima mu je onemogućeno da i dalje obmanjuje stanovnike zemlje.

Različiti novosavezni tekstovi ukazuju da su progresivna ograničenja bila stavljena na put Sotoninoj djelatnosti. Isus je spomenuo vezivanje jakoga (Matej 12:29). On je „vidio Sotonu kako pada s neba kao munja“ (Luka 10:18). Prije svog razapinjanja je izjavio: „Sada je suđenje ovom svijetu, sada će vladar ovog svijeta biti izbačen.“ (Jovan 12:31) Zajedno s tekstom u Otkrivenju 12:7-12, ovo ukazuje da je ograničavanje Sotone progresivno djelo koje se odbija u etapama i dostiže svoj vrhunac prilikom Hristovog drugog dolaska konačnim i potpunim vezivanjem Sotone. Pošto će biti „bačen“ i „zatvoren“ i tamnica „zapečaćena nad njime“, to znači da će Sotona morati da ostane na ovoj haotičnoj i pustoj Zemlji sve do kraja hiljadu godina. „I kada se navrši hiljada godina, Sotona će biti pušten iz tamnice svoje“ (Otkrivenje 20:3,7) – prije svog konačnog uništenja.

Sotona će biti bačen u „bezdan“ ili u ambis na grčkom. Taj pojam pojavljuje se i u drugim novosaveznim tekstovima kao mjesto nečistih duhova (Luka 8:31), ili boravište mrtvih (Rimljanima 10:7). U Otkrivenju 11:7 i 17:8 „ambis“ mjesto odakle izlazi zvijer. Ovdje je upotrijebljena ista riječ kao i u Septuaginti u 1. Mojsijevoj 1:2 kojom je opisano haotično stanje Zemlje prije stvaranja, kada je „tama bila nad bezdanom.“ Zemlja se, dakle, posle drugog Hristovog dolaska i početka milenijuma vratila u staro haotično stanje, prazna i pusta.

iii) Opustošena planeta zemlja je sledeći bitan činilac koji obilježava početak milenijuma. Strahoviti poremećaji u prirodi prate uništenje bezakonika prilikom drugog Hristovog dolaska i vraćaju Zemlju u stanje haosa. Kada anđeo izlije čašu sedmog zla, „nastale su munje i glasovi i gromovi i desio se strahovit zemljotres kakvog nije bilo otkako je ljudi na zemlji“ (Otkrivenje 16:18) i „sva su ostrva nestala i gore su iščezle“ (Otkrivenje 16:20). Isaija opisuje slično stanje: „Jer će se otvoriti brane na visini i potrešće se temelji zemlje. Sva se zemlja raspukla, sva se zemlja uzdrmala, sva se zemlja uskolebala. Sva se zemlja tetura kao pijanica i ljulja se kao osmatračnica. Pritiska je njen prestup, pa će pasti i više neće ustati.“ (Isaija 24:18-20) Ostali aspekti ovog proročanstva slični su onima u Otkrivenju: „Tog dana Gospod će presuditi vojsci na visini i carevima zemaljskim na zemlji. I biće skupljeni kao što se zarobljenici skupljaju u jamu i biće zatvoreni u tamnicu, i posle mnogo dana biće kažnjeni.“ (Isaija 24:21,22; Otkrivenje 19:19-21) Svijet će postati „bezdan“ ili ambis na koji će Sotona zajedno sa svojim demonima biti ograničen. Tada se on neće moći baviti nikakvim kreativnim ili organizatorskim djelatnostima na Zemlji koja će biti haotična i nenastanjena.

Isus je potvrdio da će oni koji se nisu spremili za Njegov drugi dolazak biti uništeni „onog dana kada se pojavi Sin čovječji“, isto onako kao što se to dogodilo u vrijeme Noja i Lota (Luka 17:26-30). I Pavle je potvrdio da će bezakonici biti uništeni sjajem Drugog dolaska (2. Solunjanima 1:7,8).

iv) Uzimanje vaskrslih i živih pravednika sa Zemlje je konačno bitno obilježje u početku milenijuma. Pavle je jasno rekao da će prilikom Drugog dolaska „mrtvi u Hristu ustati pravi,“ i da će onda živi pravednici biti zajedno s njima uzeti na oblake u susret Gospodu na nebo (1. Solunjanima 4:16,17). Hrist se prilikom Drugog dolaska ne spušta na zemlju niti za tim ima potrebe. Anđeli obavljaju zadatak preuzimanja i prenosa preobraženih pravednika (vidi 1. Korinćanima 15:50-55), osposobljenih za putovanje na Nebo, mjesto Božjeg prebivališta. Tako će se ispuniti Isusovo obećanje: „U kući mog Oca ima mnogo stanova. Da nije tako, rekao bih vam. A sada idem da vam pripremim mjesto. I kad odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeću vas k sebi, da i vi budete tamo gdje sam ja.“ (Jovan 14:2,3) Ovo je toliko jasno da nema potrebe za daljim dokazivanjem iz Biblije.

Drugi Hristov dolazak

Drugi Hristov dolazak

 

Događaji u toku milenijuma

Dok tekst u Otkrivenju 20:1-3 opisuje šta će se događati u početku milenijuma, Otkrivenje 20:4-6 govori o tome šta će se zbivati u toku tih hiljadu godina. U četvrtom stihu Jovan opisuje prizor suda i kako spaseni caruju sa Hristom u toku milenijuma. O kakvom sudu je riječ?

i) Mjesto suda. Prizor se zbiva na Nebu. U Otkrivenju 20:4-6 uopšte se ne spominje Zemlja. U knjizi Otkrivenja riječ „presto“ pojavljuje se 47 puta. U svim slučajevima, osim u tri (Otkrivenje 2:13; 13:2; 16:10), presto se nalazi na Nebu. I ovaj tekst, na isti način, govori o Nebu. Naravno da Hrist sa svojim svetima ne caruje na opustošenoj Zemlji; Otkrivenje kaže da On sa spasenima caruje na Nebu!

Pitanje gdje će pravednici provesti milenijum može se postaviti i na drugim mjestima u Otkrivenju. Iako se ti tekstovi ne odnose neposredno na milenijum, oni pokazuju gdje će se sveti nalaziti posle drugog Hristovog dolaska. U prvoj polovini sedmog poglavlja Otkrivenja, sveti se zapečaćuju; u drugoj polovini, nalaze se pred Božjim prestolom i služe Bogu dan i noć u Njegovom Hramu (Otkrivenje 7:15). Tu se sam Bog stara o njima, tješi ih, tako da više ne moraju da trpe odricanja ni progonstva kao u vrijeme kada su boravili na Zemlji (Otkrivenje 7:16,17). Isti Božji presto – sa živim stvorenjima, starješinama i staklenim morem – pojavljuje se i u Otkrivenju 4:1-6. Nema nikakve sumnje da se taj prizor odigrava na Nebu. Prema tekstu u Otkrivenju 21:22, na novoj Zemlji neće biti Hrama, te, prema tome, mjesto Božjeg prestola u Otkrivenju 4. i 7. glava je na Nebu.

Otkrivenje 14:1-5 smješta 144.000 na brdo Cion, zajedno sa Jagnjetom. Kao pojedinci, otkupljeni „„sa Zemlje“ oni pjevaju novu pjesmu (Otkrivenje 14:3) pred prestolom, pred živim stvorenjima i pred starješinama. To su oni isti pravednici koji su bili zapečaćeni u Otkrivenju 7, oni isti koji su pobijedili zvijer iz Otkrivenja 13. i 14. glava. Pošto se ono što posle toga slijedi u Otkrivenju 14:6-13 događa prije nego što Sin čovječji sjedne na „bijeli oblak,“ moglo bi se pomisliti da se događaj zbiva na Zemlji. „Gora Cion“ se u Otkrivenju pojavljuje jedino ovdje i mogla bi se smatrati paralelom sa gradom u Jevrejima 12:22,23: „Vi ste, naprotiv, pristupili gori Cionu i gradu živog Boga, nebeskom Jerusalimu, i desetinama hiljada anđela, u sveopštem skupu pozvanih prvjenaca koji su zapisani na nebesima, i Bogu, koji je svima Sudija, i duhovima savršenih pravednika.“ Prizor u ovim stihovima je posledica, prikazana prije događaja koji su doveli do nje. Zemaljski grad Jerusalim ne igra nikakvu značajnu ulogu u Otkrivenju. Svakako da su hram i grad bili razoreni prije pisanja Otkrivenja. Osim toga, Jovan čuje njihovu pjesmu, „poput huke mnogih voda“ i to sa Neba (Otkrivenje 14:2). Cion o kojemu Otkrivenje govori u 14. poglavlju mora, prema tome, da bude nebeski Cion.

U Otkrivenju 15:2-4 trijumfalni sveci stoje na „staklenom moru“ s harfama u rukama i pjevaju pjesmu Mojsija i Jagnjeta. Vrata nebeskog Hrama se otvaraju (Otkrivenje 15:5-7) pokazujući da se prizor događa na Nebu.

Odnos između tekstova u Otkrivenju 4, Otkrivenju 7:9-17, 14:1-5 i Otkrivenju 15,2-5 ukazuje da se svi govore o istoj lokaciji. Opisuju se otkupljeni kako stoje pred Božjim prestolom na Nebu. Svaki od tih tekstova doprinosi ukupnoj slici. Otkrivenje 4. naglašava presto i ono što ga okružuje. Otkrivenje 14. opisuje radost otkupljenih, onih koji su bez mane ili mrlje, koji sviraju u harfe i pjevaju novu pjesmu. U Otkrivenju 15. saznajemo sadržinu te nove pjesme.

Ista scena se vidi i u Otkrivenju 20:4. Oni koji su pobijedili, oni koji se nisu poklonili zvijeri niti su primili njen žig, sada su sa Hristom na Nebu. Tu zajedno s Njime caruju i učestvuju u suđenju.

ii) Osobe koje sude. Prema tekstu u Otkrivenju 20:4, sud je povjeren onima koji sjede na prestolima, onima koji su bili „pogubljeni za svjedočanstvo Isusovo i za Riječ Božju,“ koji su vaskrsnuli da vladaju „s Hristom hiljadu godina.“ Odmah nam je pokazano da su to oni koji su imali udio u „prvom vaskrsenju“ i kojima je izrečen blagoslov. Tri puta se naglašava da je prvo vaskrsenje preduslov da žive i vladaju sa Hristom.

Iako tekst u Otkrivenju 20:4 naizgled nagovještava da svi oni koji žive i caruju sa Hristom pripadaju klasi mučenika koji su vaskrsnuli u prvom vaskrsenju, iz drugih tekstova u Otkrivenju, uključujući i onaj o 144.000, sasvim je jasno da se radi o spasenima iz svih vjekova.

iii) Sud. Pažljivo ispitivanje koncepta suda otkriva široki spektar događaja koji potpadaju pod taj naziv. Prva faza Božjeg suda je nebeski istražni sud, opisan u Danilu 7:9-13, na kojem se donosu odluka o životu ili smrti svih stanovnika zemlje. Ali prilikom Hristovog drugog dolaska ne događa se konačni sud nad nepokajanim zlima, već će bezakonici biti uništeni slavom Njegovog dolaska i pratećim kataklizmičkim događajima. U Otkrivenju 20:4 opisana je sledeća faza Božjeg suda, dok je završni sud onaj koji se obavlja sa velikog bijelog prestola posle isteka milenijuma (Otkrivenje 20:11-14).

Ovdje smo posebno zainteresovani za fazu suda koja se događa na Nebu u toku milenijuma. Sudbina svih ljudi je konačno bila zapečaćena prilikom Hristovog drugog dolaska. Mrtvi u Hristu su se vratili u život u prvom vaskrsenju (Otkrivenje 20:5,6); oni su zajedno sa živim pravednima bili „uzeti na oblake“ i žive i vladaju sa Gospodom (1. Solunjanima 4:16,17; Otkrivenje 20:4). Ostali su bili uništeni (2. Solunjanima 1:7,8; Luka 17:26-30). Kakva je, onda, svrha ovog suda, ako su pravedne nagrade već bile podijeljene prilikom drugog Hristovog dolaska?

Sud koji je predat svetima u Otkrivenju 20:4 odgovara sudu koji je Pavle najavio u 1. Korinćanima 6:2,3: „Zar ne znate da će sveti suditi svijetu? A ako ćete vi suditi svijetu, zar ne možete suditi u sitnim sporovima? Zar ne znate da ćemo suditi anđelima?“ U toku milenijuma sveti će učestvovati u savjetodavnom suđenju na kojemu će se razmatrati slučajevi izgubljenih sa ove Zemlje i slučajevi palih anđela. Ovo suđenje je očigledno neophodno zbog kosmičke razmjere problema grijeha. Tok pobune bio je predmet brige i interesa stanovnika drugih svjetova (Jov 1. i 2. glava;  Efescima 3:10). Cijelo međurazdoblje grijeha mora se razmotriti na takav način da stanovnici cijelog Božjeg svemira budu zadovoljni i postupkom i presudom, posebno u odnosu na Božji karakter. Naročito je važno za otkupljene stanovnike Zemlje da razumiju Božje postupanje prema onima koji su pozivali stijenje i kamenje da padnu na njih i da ih sakriju od „lica Onoga koji sjedi na prestolu“ (Otkrivenje 6:16). Oni moraju biti potpuno osvjedočeni da je Bog savršeno pravedno postupao prema izgubljenima. Zbog toga se ova faza suda može nazvati revizioni sud.

iv) Stanje na Zemlji. Dok na Nebu izbavljeni vladaju i sude zajedno sa Hristom, Zemlja je pusta i prazna. Bezakonici su mrtvi, a Sotona je vezan za Zemlju. Pošto nema nikoga da zavodi i kuša, Sotona je bespomoćan i besposlen. U tipu zemaljske svetinje, ovo odgovara izgonjenju jarca za Azazela u pustinju nakon završetka Dana očišćenja.

A antitipu pusta zemlja tako treba da zadovolji svoje šabate koje nijesu svetkovali njeni stanovnici.

Zemlja se nalazi u sličnom stanju haosa u kojemu se nalazila u početku. Veliki zemljotres (Otkrivenje 16:18-20) je razorio sve gradove. Ispunjavaju se riječi proroka Isaije (Isaija 24:19-22).

„Gledao sam zemlju, a ona bješe prazna i pusta. Gledao sam nebesa, a njihove svjetlosti više nije bilo. Gledao sam gore, a one su se zatresle, i svi su se bregovi uzdrmali. Pogledao sam, i nije bilo zemaljskog čovjeka i sve su nebeske ptice odletjele. Gledao sam voćnjak, a ono se plodna zemlja u pustinju pretvorila, i svi su njeni gradovi razoreni. Gospod je to učinio u svom žestokom gnjevu. Jer ovako kaže Gospod: ‘Cijela će zemlja biti pretvorena u pustoš, i ja ću je potpuno uništiti.’ Zbog toga će zemlja tugovati, a nebesa na visini potamneti. Jer sam ja tako rekao, tako sam odlučio i neću zažaliti niti ću od toga odustati.“ (Jeremija 4:23-28)

 

Događaji na kraju milenijuma

Događaji koji će se zbivati na kraju milenijuma opisani su u Otkrivenju 20:5,7-10 i Otkrivenju 21. glava.

i) Sveti grad se spušta na Zemlju. Da bi moglo da dođe do drugog vaskrsenja, mora da bude prisutan Životodavac. I zato se razložno može pretpostaviti da je prvi događaj posle isteka milenijuma Hristov povratak na ovu Zemlju. Pošto će se On pojaviti zajedno sa svetima u Novom Jerusalimu, može se sa sigurnošću zaključiti da će i oni zajedno s Njime doći s Neba (Otkrivenje 21:1-3).

ii) Drugo vaskrsenje. Tekst u Otkrivenju 20:5 potvrđuje da „ostali mrtvaci nisu oživjeli dok se nije navršilo hiljada godina.“ Bezakonici se, dakle, vraćaju u život i to je vaskrsenje suda (Jovan 5:29). To je ono isto vaskrsenje koje je opisano i u Otkrivenju 20:13. Ovo vaskrsenje pruža Sotoni novu priliku da vara i zavodi (Otkrivenje 20:8).

iii) Sotona se oslobađa iz tamnice. Prilikom drugog vaskrsenja, „Sotona će biti „nakratko“ (Otkrivenje 20:3) pušten iz svoje tamnice“ (Otkrivenje 20:7). Bog svakako nije skinuo neke stvarne lance ili otvorio stvarna tamnička vrata; umjesto toga, vaskrsenje bezakonika omogućilo je Sotoni da opet stekne podanike s kojima može da radi.

Sotona ponovo kreće da radi ono što najbolje zna. On počinje „zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih sakupi za rat“ (Otkrivenje 20:8). Globalno područje ove prevare treba da bude zapaženo. Gog i Magog su simboli sveopšte pobune protiv Boga na Nebu (Ezekijel 38:2). Broj obuhvaćenih bezakonika iz svih vremena upoređen je sa pijeskom na obali mora (Otkrivenje 20:8). Sotona sada oduševljava pokvarene narode svijeta da osvoje Božji Grad, koji se spustio sa Neba (Otkrivenje 21:2). Odrednica „logor svetih i voljeni grad“ (Otkrivenje 20:9) ukazuju ko se nalazi u njemu. Vojske bezakonika kreću prema Gradu i opkoljavaju ga (Otkrivenje 20:9). Činjenica da su i dalje neprijateljski raspoloženi prema Bogu ukazuje koliko je bila pravedna božanska odluka da im uskrati nagradu svetih.

iv) Sud sa velikog bijelog prestola. Tekst u Otkrivenju 20:11,12 opisuje sliku velikog završnog suda. Sam Bog je sudija, pred Njime bezakonici drhte i priroda se grči: „I vidio sam mrtve, velike i male, kako stoje pred Bogom, i svici su se otvorili. I otvorila se druga knjiga, koje je [knjiga] života. I mrtvima je bilo suđeno prema njihovim djelima na temelju onoga što je napisano u svicima.“ (Otkrivenje 20:12) Oni koji su ustali iz mrtvih sada bivaju osuđeni po svojim djelima, koja su zapisana u nebeskim svicima. Na ovom sudu se ne spominje blagodat, ne govori se o Zastupniku. Oni koji su propustili da Hrista proglase svojim posrednikom suočavaju se sa strašnom stvarnošću suđenja po djelima, suđenja koje ne mogu da izbjegnu.

v) Uništenje bezakonika. Posle izvršnog suda pred velikim bijelim prestolom na kraju milenijuma, bezakonici bivaju uništeni. To uništenje je opisano u Otkrivenju 20:9: „Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih.“ Ista misao se ponavlja u 14. i 15. stihu: „A smrt i had bili su bačeni u ognjeno jezero. Ovo je druga smrt. I ko se god nije našao zapisan u Knjizi života, bio je bačen u ognjeno jezero.“ U cijeloj knjizi Otkrivenja druga smrt se opisuje kao strašni i neizbježni kraj zlih (Otkrivenje 2:11; 20:6; 21:8).

U Otkrivenju 20:14 druga smrt je izjednačena sa „ognjenim jezerom.“ U Otkrivenju 19:20 i 20:10, jezero gori ognjem i sumporom. Prema vijesti trećeg anđela, oni koji prime žig zvijeri biće „mučeni ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred jagnjetom“ (Otkrivenje 14:10).

U svojim pričama i propovjedima Isus je opisivao oganj Gospodnjeg suda (Matej 13:40-42). Hristova izjava u Mateju 10:28 o geheni koja uništava i tijelo i dušu ukazuje na potpuno uništenje.

Prema tekstu u Otkrivenju 20:10, Sotona će biti bačen u jezero ognjeno. To je konačno uništenje, porečeno još u Starom savezu. Prorok Malahija kaže: „Jer gle, dolazi dan koji gori kao peć, i svi oholi i svi koji zlo čine postaće kao strnjika. I proždrijeće ih dan koji dolazi, kaže Gospod nad vojskama, i neće im ostaviti ni korjena ni grane.“ (Malahija 4:1) I ovdje je naglasak na potpunom uništenju. Korjena – Sotone – i grana – njegovih sledbenika – više neće biti.

Za mnoge je pitanje trajanja ovih kazni vrlo problematično. Grčka fraza koja je prevedena kao „u vjekove vjekova“ u Otkrivenju 14:11 glasi u originalu „eis aionas aionon.“ „Eon“ se odnosi na trajni vremenski period, koji može da bude kratak, dugačak ili beskrajan. Njegovo značenje se djelimično izvodi na osnovu imenice uz koju je dodat, pa tako pridjev „eonski“ znači da nešto traje onoliko koliko i imenica koju opisuje. Prema tome, Sotonina vječna kazna mora da bude ograničena na Sotoninu ograničenu trajnost. On je stvoreno biće, i nema urođene, prirodne besmrtnosti. Posledice njegovog kažnjavanja biće konačne i vječne. Jezero ognjeno u koje će Sotona, zvijer, lažni prorok, zajedno sa smrću i hadom (smrt i had su sinonimi), biti bačeni, na kraju će ispuniti svoj zadatak. Ono donosi drugu smrt svima i onda se gasi.

Iz pepela ovog uništenja Bog će stvoriti novu Zemlju u kojoj će vladati samo pravednost (Otkrivenje 21:1,5; 2. Petrova 3:13). Bog stvara obnovljenu Zemlju i svemir potpuno očišćene od svih tragova grijeha i prokletstva, što svakako ne bi bilo moguće uporedo sa „vječnim ognjem“ uništenja.

 

Teološko značenje milenijuma

Da sumiramo ono što Biblija kaže. Drugi Hristov dolazak je vrhunac, a ne uvod u neku posebnu evangelizaciju na Zemlji. Milenijum je stvaran period vremena od hiljadu godina posle drugog Hristovog dolaska kada će Sotona biti vezan, dok će pravednici vladati sa Hristom. U toku toga vremena Sotona će biti ograničen na ovu opustošenu planetu, dok će pravedni vladati na Nebu zajedno sa Hristom. Iz ovog opšteg zaključka mogu se izvući i neke teološke pouke.

a) Očigledan primjer koji otkriva prirodu grijeha

Gola stvarnost opustošene Zemlje posle drugog Hristovog dolaska i događaja koji će ga pratiti biće u oštroj suprotnosti sa slavom vladavine svetih sa Hristom na Nebu. Kao što je već rečeno, Zemlja će se vratiti u stanje haosa, kada je bila „bez obličja i prazna“ (1. Mojsijeva 1:2). Sotona i njegove kohorte su ograničeni na ovu opustošenu planetu bez živih stvorenja koja bi mogli da kušaju i zavode. U toku milenijuma stanovnici svemira imaće vremena da razmisle o posledicama primjene Sotoninog koncepta. Tragične posledice grijeha biće jasne svakom živom stvorenju. Neće biti nikakve želje da se grijeh ponovo pojavi.

b) Potvrda Božjeg karaktera

U skladu sa tekstom u Otkrivenju 20:4, sveti će učestvovati u sudskom procesu u toku milenijuma. Ovo suđenje će značiti mnogo više od jednostavnog prihvatanja Hristovog suda; sveti će imati priliku da donesu svoje vlastite nezavisne sudove o događajima na Zemlji, i onda će ustanoviti da se one u svemu slažu s božanskim presudama koje su već donesene.

U toku ovog međuperioda, prije nego što grešnici budu konačno uništeni i prije nego što bude stvorena nova Zemlja, svi stanovnici svemira – otkupljeni, anđeli, i oni koji žive na bezgrešnim svjetovima – imaće priliku da ocijene Božje postupke prema pripadnicima ljudskog roda. Biće im data svaka mogućnost da razjasne svaku preostalu sumnju o Božjem karakteru. Njegovo postupanje sa svakim grešnikom, sa Sotonom i njegovim demonima, biće kristalno jasno i doći će do sveopšte saglasnosti da je Božji karakter besprekoran i utemeljen na ljubavi.

Sveti će biti svesrdno uključeni u ovo suđenje koje obavljaju zajedno sa Hristom. Pošto se spaseni već nalaze na Nebu, ovaj sud ima podatke o vječnoj sudbini izgubljenih. Tako će spaseni imati priliku da zaokruže svoje razumijevanje o svemu što je povezano s njihovim prijateljima, rođacima i poznanicima. U toku svoje sudske aktivnosti moći će da sagledaju tragediju grijeha s božanske tačke gledišta. Biće pružena puna mogućnost da se razjasni, razumije, potvrdi i prihvati sudbina svakog čovjeka.

c) Promjena poretka

Stari poremećeni poredak, koji je tako dugo vladao na Zemlji, konačno je zamijenjen novim. Milenijum predstavlja razdoblje između ova dva eona. On će poslužiti kao božanska orjentacija između tragedije grijeha i trijumfa novog svijeta. Promjena poretka pružiće dovoljno vremena svetima za rehabilitaciju, da se od svijeta koji je bio orjentisan prema grijehu okrenu prema svemiru u kojemu više ne postoje njegove rušilačke posledice. Isto onako kao što je Bog u svojoj mudrosti vidio da treba da postoji vrijeme između prvog i drugog Hristovog dolaska, tako je On zaključio da mora postojati i vrijeme između Hristovog drugog dolaska i konačne obnove ovog svijeta.

d) Period upoznavanja

Kao dio svrhe milenijuma, to razdoblje na Nebu može da posluži kao idealno vrijeme, neophodno Božjem narodu, koji potiče iz raznih vjekova i različitih kultura, za međusobno upoznavanje. To ujedno znači da individualnost neće biti izbrisana posle vaskrsenja. I dalje će postojati razlike među pojedincima, i mi ćemo biti u stanju da prepoznamo te razlike. Iako će vaskrsenje doneti spasenima slavna duhovna tijela (1. Korinćanima 15:44), ona će biti stvarna i biće „jednaka tijelu slave Njegove“ (Filipljanima 3:21). U toku milenijuma otkupljeni će imati priliku da se upoznaju jedni s drugima i sa nebeskim bićima. Na Nebu će spaseni u punini iskusiti Božju zamisao istinskog jedinstva u različitosti. Ali treba razumjeti da nijedna od tih osobenosti ličnosti ničim ne narušava Božji poredak i ustrojstvo života.

U nastavku govorićemo o milenijumu u funkciji teološke obmane.

Print Friendly, PDF & Email

3 odgovora na Milenijum iz biblijske perspektive (1)

  • Andjelkovic kaže:

    Stoji napisano
    da je nebo Gospdinovo
    a zemlju je dao sinovima covecjim
    Sotina i demoni su zbacene sa neba nakon zrtve Isua Hrista i njima je ostalo malo vremena da zavode covecanstvo
    Kako ja razumem ne tvrdim da sam sto posto u pravu da ce prilikom drugog Hristovog dolaska biti uklonjen svetski politicki sistem i svi oni koji se suprostavljaju Hristu da ce tokom milenijuma Sotona i demoni biti u stanje neaktivnosti i da ce u tom periodu biti obnovljen Raj na zemlji Da ce biti oba uskrsnuca pocetkom milenijuma a da uskrsnuce suda ne mora znaciti smrtnu kaznu da nepravedni uskrsnuli tokom milenijuma imaju sansu da nauce bozju objavi i sami po slobodnoj volji izaberu smrt ili zivot
    Sotona ce nakon hiljadu godina biti ponovo aktivan za kratko i ko bude isao za njim ici ce u drugu smrt
    Ostali mrtvaci ne ozivese dok se navrsi 1000 godina to znaci da su oni vec uskrnuli i da ce im se nakon milenijuma suditi po njihovim delima nakon uskrsnuca a ne po delima prije uskrsnuce jer su oni platili greh sa svojom prvom smrcu
    To sto pise za zivot na nebu 1000 godina strah me je da to nije neko od Babilona dodao kao recimo sto je dodate krstenje u ime oca i Sina i svetog duha a jasno je da Novi Zavet iskljucivo nalaze krstenje Iskljucivo samo o isusu Hristu

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka