Izbor knjiga

Poslednje tri glave Danilove knjige su jedna književna cjelina. Radnja u sva tri poglavlja dešava se u jednom vremenskom periodu. Nalazimo se u trećoj godini cara Kira (536/535 prije n.e.). To znači da se događaji desetog poglavlja zbivaju u prvoj godini vladavine Darija, dvije godine nakon događaja opisanih u devetom poglavlju. Od Danilovog odvođenja u egzil prošlo je 70 godina, i on je u dobi od 87 godina kada prima poslednju seriju vizija zabilježenih od 10-12. poglavlja. Deseto poglavlje predstavlja zapravo uvod. Između ostalog, ono nam daje fascinantni uvid u natprirodnu intervenciju koja se događa iza scene vidljive ljudskim očima.

„Treće godine Kira, cara Persije, Danilu, koji je bio nazvan Beltešazar, bila je data jedna objava. Ta objava je bila istinita i odnosila se na veliki vojni pohod. On je razumio objavu i shvatio viziju.“ (Danilo 10:1)

Uvodni tekst kao da je naknadno dopisan. Neke nove objave bile su paralelne sa onima koje je Danilo ranije primio, s tom razlikom što je uneseno više detalja vezanih za lokalni region.

Danilo je i dalje u službi na vavilonskom dvoru. Njega još nazivaju službenim imenom Beltešazar.

Samo godinu dana ranije, on je bio svjedok povratka svog naroda u Jerusalim pod vođstvom Šešbazara, judejskog kneza (Ezra 1:8).

Danilo je ostao u Vavilonu. Za njega je bilo suviše kasno da se vrati u svoju postojbinu. Bio je mladić kad je dospio u Vavilon kao zarobljenik, a sada je starac kome je skoro devedeset godina. Kao prorok uputio je Bogu usrdnu molitvu za povratak svog naroda u Jerusalim, ali sam nije mogao osjetiti radost povratka.

„U tim danima ja, Danilo, tugovao sam pune tri sedmice. Ukusnog hljeba nisam jeo, i nisam stavio u usta ni meso ni vino, niti sam se mazao uljem dok se nisu navršile pune tri sedmice.“ (Danilo 10:2,3)

Zašto je Danilo postio i tugovao? Za manje od godinu dana njegove najljepše nade o povratku Jevreja iz ropstva bile su uveliko iznevjerene. Radosne pjesme povratka koje su pjevali Ezra i narod ubrzo su bile utišane neprijateljskim ponašanjem onih koji su živjeli u tim krajevima. Povratnici Jude su naišli na neprijateljski doček. Naseljenici u tom kraju činili su sve moguće da zagorčaju život povratnicima. Prijetili su im, pisali su persijskim vlastima s optužbama protiv povratnika. Njihove neprijateljske akcije sve više su otežavale gradnju Hrama. Srca naroda ispunila su se obeshrabrenjem. To su bile vijesti koje su stizale Danilu.

Izvještaj kaže da je Danilo postio tri sedmice. Prema biblijskoj tradiciji obično se postilo tri dana, što je bio spoljašnji znak unutrašnjeg pokajanja. Danilov post počeo je u nisanu, prvom mjesecu godine. To je bilo u vrijeme Pashe i prijesnih hljebova. Interesantno je da Danilo naglašava da u vrijeme od tri sedmice nije jeo meso niti je pio vino, što znači da nije jeo ni pashalno jagnje. Očito je morao postojati ozbiljan razlog za ovakvo njegovo ponašanje (uporedi sa Estera 4:16).

„A dvadeset četvrtog dana prvog mjeseca, kad sam bio na obali velike rijeke koja se zove Hidekel…“ (Danilo 10:4)

Hidekel je hebrejski naziv za rijeku Tigris (Tigar).

Danilo je dobio viziju dvadeset četvrtog dana prvog mjeseca nisana, ubrzo pošto je završen praznik Beskvasnih hljebova (vidi 3. Mojsijeva 23:4-8).

„Podigao sam oči i gle, tu je bio jedan čovjek obučen u lanene haljine, bedara opasanih zlatom iz Ufaza. Tijelo mu je bilo poput kamena hrizolita, lice mu je izgledalo kao munja, a oči kao zapaljene baklje, ruke i noge kao uglačani bakar, a glas njegovih riječi bio je kao glas mnoštva.“ (Danilo 10:5,6)

danilova-vizija-na-rijeci-tigar

Ko je Čovjek takve veličanstvene spoljašnjosti? Da bismo ovo bolje razumjeli, moramo se pomoći sličnim vizijama koje su imale druge Božje sluge.

„Kad je Jošua bio kod Jerihona, podigao je oči i pogledao, a pred njim je stajao čovjek s mačem u ruci. Jošua mu je prišao i upitao ga: ‘Jesi li na našoj strani ili na strani naših neprijatelja?’ A on mu odgovori: ‘Ni na jednoj; ja sam došao kao knez Gospodnje vojske.’ Tada Jošua pade ničice na zemlju i duboko se pokloni pa mu reče: ‘Šta moj gospodar zapovijeda svom sluzi?’ A knez Gospodnje vojske odgovori Jošui: ‘Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveto.’“ (Jošua Nunov 5:13-15)

Zapovjednik vojske Gospodnje, čija sama prisutnost podrazumijeva svetost, zahtijevao je obožavanje. Izraz „zapovjednik vojske Gospodnje“ javlja se samo na dva mjesta u Bibliji: u Jošui i Danilu 8:11. Kasnije ćemo vidjeti da je ovaj Zapovjednik nazvan određenim imenom.

On je opisan veoma snažnim riječima koje ukazuju na njegov natprirodni i veličanstveni izgled, slično kao u vizijama proroka Ezekijela i apostola Jovana (vidi Ezekijel 1:4,7,24,27; Otkrivenje 1:13,15,17,18). Očigledno je da se radi o Biću uzvišenijeg reda od anđela, pod čijom se komandom nalaze anđeli. Sva tri navedena biblijska proroka imali su identičnu reakciju prilikom svojih vizija: oni uplašeni i praktično paralizovani slavom tog Bića padaju na svoje lice (Danilo 10:9,10; Ezekijel 1:28; Otkrivenje 1:17).

„Samo sam ja, Danilo, vidio taj prizor, a ljudi koji su bili sa mnom nisu ga vidjeli. Ali spopao ih je veliki strah, pa su pobjegli da se sakriju. A ja sam ostao sam i vidio taj veliki prizor. I u meni je nestalo snage. Potpuno sam klonuo i više nisam imao snage. I začuo sam glas njegovih riječi. I dok sam slušao glas njegovih riječi čvrsto sam zaspao, s licem na zemlji.“ (Danilo 10:7-9)

Danilovi pratioci ništa nijesu mogli da vide, jer vizija nije bila namijenjena njima, niti su bili duhovno spremni za takve stvari. Ali zbog natprirodne manifestacije i prisustva duhovnih bića obuzeo ih je veliki strah pa su pobjegli i sakrili se. Slično kao u slučaju Savla, budućeg apostola Pavla, na njegovom putu za Damask u misiji hapšenja i privođenja hrišćana, pratioci su bili svjesni prisustva natprirodne sile, ali ništa više od toga (vidi Djela 9:3-7; 22:9).

Vizija prelazi iz onoga što se vidi u ono što se čuje, ali Danilo ne bilježi riječi Zapovjednika vojske Gospodnje, vjerovatno nemoćan da ih spozna prije nego što se onesvijestio.

Na scenu tada stupa anđeo Gabrijel. Ime Gabriel na hebrejskom jeziku znači „Bog je moja snaga“.

„I gle, jedna ruka me je dotakla, prodrmala me i pomogla mi da se pridignem na koljena i na dlanove. I on mi je rekao: ‘Danilo, miljeniče Božji, shvati riječi koje ti govorim i ustani tu gdje jesi, jer sam sada poslan k tebi.’ I kad mi je to rekao, ja sam ustao drhteći. Zatim mi je rekao: ‘Ne boj se, Danilo, jer od prvog dana kad si upravio svoje srce da bi to razumio i kad si se ponizio pred svojim Bogom, tvoje su riječi bile uslišene i ja sam došao zbog tvojih riječi.’“ (Danilo 10:10-12)

Prorok dobija pomoć i ohrabrenje. Prema riječima anđela, Danilova molitva bila je uslišena već na njenom samom početku! Već prvog dana Bog je čuo njegovu molitvu. Ta Danilova višednevna molitva nije ni zapisana. Bog čuje molitvu prije nego što je i formulisana (Psalam 139). Njegov odgovor ne zavisi o kvalitetu niti o kvantitetu naših molitvi. Molitva, međutim, zavisi od ispravnosti njenih motiva i svijesti kome se upućuje i zašto.

 

Veliki duhovni konflikt

„Ali knez persijskog carstva stajao mi je nasuprot dvadeset i jedan dan, i gle, Mihailo, jedan od najviših knezova, došao je da mi pomogne. I ja sam ostao tamo kod persijskih careva.“ (Danilo 10:13)

U toku 21 dana, u istom periodu kad se Danilo molio, Gabrijel je bio uključen u direktnu borbu s princem Persije. Očito da postoji jasna veza između duhovne borbe koju je doživljavao Danilo i konflikta između duhovnih sila dobra i zla.

Ko je zapravo princ Persije s kojim se Gabrijel borio tri sedmice, u čiji je sukob i sam Danilo bio posredno uključen? Kao da je Gabrijela na određeni način podržavala Danilova molitva. Zaista ne može biti slučajno poklapanje te tri sedmice. Saradnja između božanskog faktora i ljudskog faktora mora postojati, jer stvarna borba se vodi za prevlast nad čovjekom, nad ljudskom lojalnošću jednoj ili drugoj duhovnoj natprirodnoj sili u velikom sukobu koji seže do dubina testiranja Božje pravednosti, Njegovog poretka i koncepcije smisla i održivosti života.

Princ Persije kojeg čak ni Gabrijel nije mogao savladati bez intervencije Bića po imenu Mihael može biti samo Sotona – arhi pobunjenik protiv Boga koji je zbačen s Neba, zajedno sa svojim anđelima pristalicama pobune (Otkrivenje 12:3,4,7-9), i koji se, nakon što je uzrokovao pad čovjeka (1. Mojsijeva 3. glava), bori za ovu planetu radi svog opstanka.

Velike svjetske sile koje djeluju kao Božji neprijatelji očito imaju i svog duhovnog mentora, stvarnog gospodara iza scene koju opažaju ljudska čula. Ali slika nije crno-bijela, i u svakoj borbi uključeni su anđeli obeju zaraćenih strana.

Stoga biblijski religiozna osoba mora uvijek biti svjesna velike istine sažete u konstataciji apostola Pavla: „Jer se ne borimo protiv krvi i tijela, nego protiv vrhovnih poglavara, protiv sila, protiv kosmičkih vladara tame ovog doba, protiv zlih duhovnih sila na nebesima.“ (Efescima 6:13)

Gospod može osposobiti čovjeka za uvid u nevidljivu stvarnost. Čitamo o jednom događaju iz biblijske istorije, kada su Sirijci nastojali da uhapse proroka Jelisija zbog natprirodnog uvida u njihove aktivnosti protiv Izraela. Sirijska vojska je opkolila lokaciju na kojoj su se nalazili prorok i njegov sluga i činilo se da nemaju nikakvih izgleda da umaknu.

„Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano ujutru i izašao napolje, ugledao je vojsku koja je opkolila grad s konjima i bojnim kolima. Tada sluga reče Jelisiju: ‘Jao, gospodaru! Šta ćemo sad?’“ (2. Carevima 6:15)

Ali stvari nijesu stajale onako kako je sluga opažao svojim čulima.

„On [Jelisije] odgovori: ‘Ne boj se, jer naših ima više nego njihovih!’“ (16. stih)

Kakva izjava!

„Jelisije se pomolio: ‘Gospode, molim te, otvori mu oči da vidi.’ Gospod je otvorio oči sluzi koji je vidio brda puna plamenih konja i kola svuda oko Jelisija.“ (17. stih)

Vratimo se Danilu 10. glava. Dakle, jedan zli duhovni autoritet polagao je pravo na zastupništvo persijskog carstva, što znači da se svim silama borio za teritoriju koju je smatrao svojom, koristeći njemu lojalne zemaljske subjekte. Knjiga Otkrivenje pomaže nam da shvatimo na koji način zemaljske sile stiču svoj moć vladavine nad drugima i harizmu.

„Zvijer koju sam vidio bila je nalik leopardu, ali noge su joj bile kao u medvjeda, a usta kao u lava. Aždaja je dala zvijeri njenu moć i njen presto i veliku vlast.“ (Otkrivenje 13:2)

Usput, zapazimo ovdje da je prva zvijer iz 13. glave Otkrivenja veliki hibrid prethodnih zvijeri, od kojih smo neke već pominjali u Danilovoj knjizi, što svjedoči o akumulaciji zla na zemlji, čiji se obrasci i mehanizmi sukcesivno nasleđuju i nadograđuju. Vremenom pali anđeli stiču više iskustva i pali ljudi stiču više iskustva, tako da su strategije obmane sve „naprednije“. Naravno, Aždaja je jedno od imena za Lucifera odnosno Sotonu (Otkrivenje 12:9).

Ponovo se vraćamo anđelu Gabrijelu koji objašnjava Danilu cilj svoje misije.

„I došao sam da razumiješ šta će zadesiti tvoj narod u poslednjim danima, jer se ta vizija odnosi na dane koji tek treba da dođu.

A dok mi je on govorio te riječi, spustio sam lice prema zemlji i zanijemio. I gle, onaj koji je bio sličan sinovima ljudskim dotakao mi je usne, i ja sam otvorio usta svoja da govorim i rekao sam onome koji je stajao preda mnom: ‘Gospodaru moj, zbog ovog prizora, utrobu mi je obuzeo veliki nemir, i ostao sam bez snage. Pa kako bi tvoj sluga, gospodaru moj, mogao da govori s tobom, svojim gospodarem? U meni sada nema snage, niti je daha ostalo u meni.’

Tada me je opet dotakao onaj koji je izgledao kao čovjek i ojačao me. Zatim je rekao: ‘Ne boj se, miljeniče Božji! Mir tebi! Budi jak, ohrabri se!’ I kad mi je govorio, skupio sam snagu pa sam rekao: ‘Neka moj gospodar govori, jer si me ojačao.’

Tada je rekao: ‘Znaš li zašto sam došao k tebi? A sada ću se vratiti da se borim s knezom Persije. I kad odem, gle, doći će i knez Grčke. Ali reći ću ti šta je zapisano u knjizi istine, i znaj da nema nikoga ko mi u ovome snažno pomaže, osim Mihaila, kneza vašega.’“ (Danilo 10:15-21)

Anđeo Gabrijel pominje Mihaelovu pomoć (10:13,21), tako da to isključuje mogućnost da je sam Mihael bio na licu mjesta uz Danila.

Danilo prima ohrabrenje i još jednom mu anđeo potvrđuje da je miljenik Božji i da nema razloga da se plaši. Po svemu sudeći, Danilo je bio blage i osjetljive naravi, krhke konstitucije.  Ta pretpostavka dodatno dobija na težini uz činjenicu da se Danilo praktično čitav svoj život bavio administrativnim poslovima.

U dva navrata Danilo doživljava slično iskustvo prelaza kao iz života u smrt, i oba puta dobija ohrabrenje i pomoć.

 

Mihaelov identitet utvrđen

Gabrijel spominje Mihaela kao onoga koji se bori zajedno s njim i čija intervencija mu je bila neophodna da nadvlada princa Persije (10:3,21). Mihael je i Danilov princ i princ njegovog naroda. Doslovni prevod ukazuje da je on glavni princ, ne jedan od prinčeva. Riječ еhad obično se prevodi kao broj jedan. Međutim, ova riječ takođe znači prvi. Ovo drugo značenje bolje odgovara kontekstu koji je pred nama. Mihael je vrhovni princ.

Ime Mihael znači „Koji je kao Bog“.

Da bismo utvrdili njegov stvarni identitet, moramo se poslužiti i navodom iz Danila 12. glava, gdje se za Mihaela kaže da ustaje na kraju dramatičnih završnih događaja na zemlji kako bi izbavio svoj narod (12:1).

Juda u svojoj poslanici takođe pominje arhanđela Mihaela:

„Ali kad je arhanđeo Mihailo imao spor s Đavolom oko Mojsijevog tijela, nije se usudio da ga osudi hulnim riječima, već je rekao: Neka te Gospod prekori!’“ (Juda 1:9)

Taj spor očigledno se ticao prava na Mojsijevo vaskrsenje (vidi Matej 17:2-4). Da li običan anđeo ima moć i pravo da vaskrsava mrtve? U Bibliji ne nailazimo na takav primjer, jer su i anđeli stvorena bića. Naime, Sveto Pismo nas obavještava kako će se vaskrsenje u život odvijati i čijom silom.

„Jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i mrtvi u Hristu ustaće prvi. Zatim ćemo mi živi, koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom na nebu.“ (1. Solunjanima 4:16,17)

Prilikom vaskrsenja o Drugom Hristovom dolasku, Gospod će djelovati kao Zapovjednik anđeoskih vojski, Arhi Anđeo, na čiju komandu će anđeli imati zadatak preuzimanja vaskrslih ljudi i njihovog odnošenja na susret Hristu u zraku iznad Zemlje.

Dodatnu potvrdu da je Sin Božji, Isus Hrist, arhanđeo Mihael nalazimo ne samo u značenju tog imena (Koji je kao Bog), jer postoji samo Jedan koji ima te atribute pored Boga Oca, već i u opisu velike borbe na Nebu koja je prethodila zbacivanju Lucifera i jedne trećine anđela pristalica pobune.

„A na nebu je izbio rat: Mihailo i njegovi anđeli borili su se sa aždajom. A borila se i aždaja i njeni anđeli, ali nije pobijedila. I za njih više nije bilo mjesta na nebu. I bila je zbačena velika aždaja, stara zmija, koja se zove Đavo i Sotona, koja zavodi cio svijet. Bila je zbačena na zemlju, a s njom su bili zbačeni i njeni anđeli.“ (Otkrivenje 12:7-9)

Kako je sam anđeo Gabrijel naglasio, Mihael je princ (knez) Božjeg naroda (10:21). Naravno takva funkcija može pripadati samo Hristu, kao našoj Glavi, najvećem Predstavniku. Ne postoji opcija da to bude neki anđeo kao stvoreno biće.

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka