Izbor knjiga

Danas u svijetu postoje različite ideje o Bogu, od vjerovanja da postoji jedan Bog koji je sve stvorio (monoteizam), da postoji više bogova ili božanstava (politeizam), do toga da Bog ne postoji (ateizam). Hrišćani vjeruju da postoji jedan Bog koji je sve stvorio i koji je uzrok čovjekovog postojanja. Čovjek je, prema hrišćanskoj religiji, stvoren da bude Božje dijete, ali da postoji problem u čovjekovom odnosu sa Bogom. Odnos se poremetio zbog grijeha i svi kroz život trpimo posljedice koje u konačnom dovode do završetka naših života. Hrišćani vjeruju da Bog ima rođenog Sina, Isusa Hrista, koji se žrtvovao do mjere da ljudski razum nije u mogućnosti da to u potpunosti razumije kako bi čovjek izbjegao zlu sudbinu. Oni koji prihvataju ponuđeno spasenje postaju sljedbenici Isusa Hrista i zato se nazivaju hrišćani. U okviru hrišćanstva postoje velike podjele, ali je istina samo jedna i nalazi se isključivo u Bibliji iz prostog razloga jer je Biblija jedini izvor informacija o učenju Isusa Hrista, osnivača hrišćanstva. Hrišćansko vjerovanje, koje proističe iz Biblije, je zasnovano na zdravom razumu, logici i živom iskustvu vjere, a ne nikako na emocijama, osjećanjima i slijepom vjerovanju ljudskim autoritetima ko god oni bili i kakvi god bili. Biblijsko ili izvorno hrišćanstvo je ustvari jedini religijski koncept na svijetu koji ima puno razumijevanje o Bogu i svemu onome što je On otkrio čovječanstvu. Hrišćanstvo ne predstavljava čovjekovo traganje za Bogom, već je rezultat Božjeg otkrivenja čovjeku da bi ga spasio od grijeha i vječne smrti. Hrišćani vjeruju da im se Bog otkriva zato što je On dobri Otac koji ih voli i želi da ih spasi kako bi u vječnosti bili zajedno.

Kako se Bog otkriva čovjeku sa ciljem da ga spasi?

Božja otkrivenja možemo podijeliti u 5 grupa:

  • Bog se otkriva čovjeku preko pisane Riječi, Biblije;
  • Bog se otkriva čovjeku preko svojih stvaralačkih djela koja nas okružuju u prirodi;
  • Bog se otkriva čovjeku preko savjesti;
  • Bog se otkriva čovjeku preko svog Sina Isusa Hrista;
  • Bog se otkriva čovjeku lično.

Božja otkrivenja, koja ćemo sada ukratko analizirati, su sveobuhvatna i dovoljna kako bi čovjek kao razumno biće mogao spoznati istinu da je Božje izgubljeno dijete i da Bog zbog svoje ljubavi prema čovjeku želi da ga spasi, kao i da to spasenje, kao dokaz Božje ljubavi, postaje djelotvorno odmah, u sadašnjem životu koji će se, prema Planu spasenja, nastaviti u vječnosti.[1]

 

Božje otkrivenje čovjeku preko Biblije

Bog je kroz pisanu Riječ, Bibliju, sveobuhvatno otkrio sebe čovječanstvu. Bog nam je kroz Bibliju dao najvažnije informacije, ne samo o Sebi i Njegovom Sinu Isusu Hristu, nego i o kompletnoj istoriji i budućnosti svijeta, od stvaranja planete Zemlje i čovjeka koje je bilo prije oko 6000 godina[2] pa do završetka koje će se dogoditi u budućnosti, uz ključne događaje tokom tog perioda značajne za svakog čovjeka. U Bibliji je detaljno objavljena najvažnija poruka – Božji Plan spasenja čovjeka koji u djelo sprovodi Isus Hrist.

„A mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao svog Sina kao Spasitelja svijeta“ (1. Jovanova 4:14).

Bog je nadahnjivao različite ljude kroz istoriju da jezikom svog vremena i kulture zapisuju božanske poruke:

„Sve je Pismo nadahnuto od Boga…“ (2. Timoteju 3:16).

Božje nadahnuće primljeno je pod direktnim uticajem Njegovog Duha:

„Jer nikad proroštvo ne bi od čovječje volje, nego naučeni od Svetoga Duha govoriše sveti Božji ljudi“ (2. Petrova 1:21).

Isus Hrist je bio kategoričan da Sveto Pismo, što je drugo ime za Bibliju, svjedoči o Njemu:

„Vi istražujte Pisma jer mislite da u njima imate vječni život, a upravo ona svjedoče o meni“ (Jovan 5:39).

Bibliju čini 66 knjiga koje su podijeljene na Stari savez ili zavjet (39 knjiga) i Novi savez (27 knjiga). Bibliju je pisalo najmanje 40 ljudi u razdoblju od 1600 godina (oko 1500. p.n.e. do 96. godine n.e.), u više različitih zemalja na tri kontinenta (Azija, Afrika i Evropa) i na tri različita jezika: hebrejskom, aramejskom i grčkom. Bibliju su pisali ljudi različitih zvanja, od careva do pastira, na raznim mjestima, od palata do zatvora.[3] I pored svih tih različitosti, Biblija je jedinstvena cjelina sa jedinstvenom porukom kao da iz nje govori jedan glas, upravo iz razloga jer su pisci nadahnuti istim Duhom što je dokaz njenog božanskog porijekla. U Božjoj riječi je sila koja daje nov život upravo jer je Bog njen autor. Božja riječ je promijenila život milionima ljudi kroz istoriju. Ona ih je oslobodila loših navika, preobrazila, ojačala protiv iskušenja i nadahnula plemenitim težnjama i vrlinama.

Biblijski izvještaji su naučno provjereni i testirani u mjeri da mogu uvjeriti svakog razumnog čovjeka u njihovu autentičnost kao Božje riječi.[4]

Bog nas preko Biblije obavještava da je On jedinstvena Ličnost koja je Stvoritelj cijelog svemira uključujući i naš Sunčev sistem i planetu Zemlju:

„Jer ovako kaže Gospod, Stvoritelj nebesa, istiniti Bog, onaj koji je oblikovao i načinio zemlju, onaj koji ju je učvrstio i koji je nije stvorio uzalud, već ju je oblikovao da bude nastanjena: Ja sam Gospod i nema drugog“ (Isaija 45:18).

„Ja sam Gospod i nema drugog. Osim mene nema Boga“ (Isaija 45:5).

Biblija izvještava da je Bog kao Stvoritelj svega zakoniti Vladar, Car i Gospodar u cijelom svemiru uključujući i Zemlju:

„Tebi, Gospode, pripada veličanstvo i moć i ljepota i uzvišenost i čast, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji. Tebi, Gospode, pripada carstvo, ti si uzvišen kao poglavar nad svima…“ (1. Dnevnika 29:11).

„Dostojan si, Gospode, Bože naš, da primiš slavu, čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji i stvoreno je” (Otkrivenje 4:11).

Biblija kaže da Bog na Nebu[5] ima svoje prebivalište i presto sa kojeg vlada svemirom:

„Vidim Gospoda kako sjedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve strane“ (1. Carevima 22:19).

„U godini smrti cara Ozije, vidio sam Gospoda kako sjedi na visokom i uzvišenom prestolu…“ (Isaija 6:1).

„…Na nebu je stajao presto i neko je sjedio na prestolu. Onaj koji je sjedio izgledao je poput kamena jaspisa i dragog kamena crvene boje, a oko prestola je bila duga slična smaragdu“ (Otkrivenje 4:2-3).

Biblija kaže da je Bog vječan, a to znači da nema ni početka ni kraja i da je izvan vremena, odnosno za Njega ne protiče vrijeme:

„Gospod, Stvoritelj svih krajeva zemaljskih, vječan je Bog (Isaija 40:28).

Bog je duhovna ličnost i, kao što nije ograničen vremenom, nije ograničen ni prostorom, odnosno sveprisutan je:

„Bog je duh…” (Jovan 4:24).

„Oči su Gospodnje na svakom mjestu, i posmatraju i zle i dobre“ (Priče 15:3).

„Može li se čovjek sakriti na skrovito mjesto, a da ga ja ne vidim?, govori Gospod. Zar ja ne obuhvatam i nebesa i zemlju?, govori Gospod“ (Jeremija 23:24).

Iz Biblije saznajemo i da je Bog besmrtan, da je On život sam po sebi, izvor života i svega što postoji, da je samopostojeći, bez uzroka i porijekla, da održava sve što postoji, da od Njega sve zavisi i bez Njega ne bi moglo ništa da postoji, da je svemoguć, sveznajuć, neograničen i da je Biće koje niko nikad neće moći u potpunosti da spozna i čije shvatanje prevazilazi svaki um:

„…Jedini koji ima besmrtnost, koji prebiva u nedostupnoj svjetlosti, koga niko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti“ (1. Timotiju 6:16).

„Ja sam Bog Svemoćni“ (1. Mojsijeva 17:1).

Možeš li dokučiti dubine Božje? Možeš li dokučiti granice Svemoćnog? Mudrost je njegova viša od neba“ (Jov 11:7-8).

„Gospod, Stvoritelj svih krajeva zemaljskih, vječan je Bog… Razum je njegov nedokučiv“ (Isaija 40:28).

„Sjetite se prošlosti davne, da sam ja Bog, da nema drugog Boga i da niko nije kao ja. Ja od početka javljam šta će na kraju biti, od davnina javljam ono što još nije bilo“ (Isaija 46:9-10).

Prema Bibliji, Bog je savršen, svet, dobar i pravedan:

„Velika su i čudesna djela tvoja, Gospode Bože, Svemoćni. Pravedni su i istiniti putevi tvoji, Caru svetih…“ (Otkrivenje 15:3).

„Jer sam ja Gospod, vaš Bog. Posvetite se i budite sveti, jer sam ja svet“ (3. Mojsijeva 11:44).

„Dobar je i pravedan Gospod“ (Psalmi 24:8).

„Ti si, Gospode, dobar i spreman da oprostiš, velika je milost tvoja prema svima koji te prizivaju“ (Psalmi 86:5).

Bog je, kako Biblija kaže, nepromjenljiv:

„Jer sam ja Gospod, ja se ne mijenjam…“ (Malahija 3:6).

Biblija kaže i da je Bog milostiv:

„…Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i pun dobrote, i sažaljiv zbog zla“ (Jona 4:2).

„Ko je Bog kao što si ti, koji oprašta krivicu i prelazi preko prestupa…“ (Mihej 7:18).

Biblija nas obavještava i da je Bog ljubav. Ljubav nije samo Božja osobina, već je On ljubav sam po sebi, ljubav po svojoj prirodi i suštini.

„Bog je ljubav… (1. Jovanova 4:16).

„Ko ne voli, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav“ (1. Jovanova 4:8-10).

Bog je zbog svoje ljubavi pripremio Plan spasenja čovjeka i pristao da žrtvuje svog Sina u korist čovjeka:

„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život“ (Jovan 3,16).

„A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Hristos, dok smo još bili grešnici, umro za nas“ (Rimljanima 5:8).

Bog poručuje čovjeku koliko ga voli:

„Volim te ljubavlju vječnom…“ (Jeremija 31:3).

„Može li žena zaboraviti dijete koje je dojila i ne smilovati se sinu utrobe svoje? A ako bi ga ona i zaboravila, ja tebe neću zaboraviti“ (Isaija 49:15).

Bog se u Bibliji otkrio i preko svojih imena koja nam objašnjavaju Njegove osobine i karakter. Riječ „ime“ na hebrejskom jeziku kojim je pisan najveći dio Starog saveza upravo označava osobinu, karakter, ali i titulu, autoritet, čast.[6]

Prvo Božje ime koje se pominje u Bibliji je „Elohim“ i predstavlja množinu koja potiče od hebrejske riječi „El“ ili „moćan”, „jak”, „tvorac”. Složenice od „El“ su „El Šadaj” (Bog Svemogući); „El Elion” (Najviši Bog); El Olam (Vječni Bog); „El Kana” (Moćni Revnitelj ); „El Roi” (Moćni koji vidi). Sljedeće i najčešće Božje ime koje saznajemo iz Biblije je „Jehova” ili „Jahve” koje potiče od glagola „biti”, „postojati”. Složenice od imena „Jehova“, a koje otkrivaju Boga su „Jehova Jire” (Gospod će se postarati); „Jehova Šalom” (Gospod je Mir), „Jehova Sabaot” (Gospod nad vojskama), „Jehova Makadešem” (Gospod vaš Posvetitelj), „Jehova Roi” (Gospod Pastir moj); „Jehova Cidkenu” (Gospod naša Pravednost), „Jehova Šamah” (Gospod je tu), „Jehova Elohim” („Gospod Bog”). U Bibliji se susrijećemo i sa Božjim imenom „Adonaj” koje označava množinu od riječi „gospodar” ili „vlasnik”. Božje ime „Atik” znači „Pradavni”, a „Kadoš” znači „Sveti”.

Na grčkom jeziku kojim je pisan Novi savez nalazimo sledeća imena za Boga: „Teos” u značenju „pravi Bog”, „jedinstven”, „uzvišen”, „Kurios” ili „Gospod” , „Despotos” ili „Gospodar”.

Novi savez posebno otkriva Boga kao našeg ličnog Oca kroz vjeru u Hrista. Bog kao „Otac” objavljuje se 15 puta u starom Savezu i čak 245 puta u Novom savezu.

Božja neshvatljiva veličina, uzvišenost i Njegov savršeni karakter ljubavi, dobrote i milosti navode čovjeka da zauzme stav obožavanja, divljenja, hvale strahopoštovanja i ljubavi prema Bogu.

 

Božje otkrivenje čovjeku preko stvaralačkih djela u prirodi

Biblija kaže da se Bog otkriva čovjeku i preko svojih stvaralačkih djela koja nas okružuju.

„…Jer im je očigledno ono što se može znati o Bogu – Bog im je to učinio očiglednim. Jer njegova nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno se vide još od stvaranja svijeta, budući da se prepoznaju po onome što je stvoreno, tako da nemaju izgovora“ (Rimljanima 1:19-20).

Život je najsloženija, najmisterioznija, najznačajnija i najvrednija pojava koju čovječanstvo poznaje. Život, isto tako, postoji na veoma složenoj planeti koju zovemo Zemlja, malom tačkom u čudesnom, beskrajnom i još složenijem svemiru. Sunce, zvijezde, okeani, mora, jezera, rijeke, planine, životinje, biljke i još mnogo toga što srijećemo u prirodi i našem okruženju su čuda koja nas zadivljuju.[7] Odakle potiču sva ova čuda i fenomeni? Odakle potiče najveći fenomen – život? Jedini zadovoljavajući odgovor na ova pitanja jeste da postoji viša Sila koja je sve stvorila. To je Bog, Stvoritelj ili Davalac života.

„Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku njegovih nebeski svod govori“ (Psalmi 19:1).

Svuda u svemiru i prirodi koja nas okružuje primjećujemo red, plan, sklad, harmoniju, tačnost. Sve je potčinjeno određenim zakonima i služi određenoj svrsi. Zar može neko ko je razuman i otvorenog uma da tvrdi kako je složen i organizovan svijet u kojem živimo nastao slučajno, sam od sebe? Zar može bilo šta na ovom svijetu da nastane slučajno, da nema uzrok svog nastanka?

Božje postojanje je nedvosmisleno odgovor na ova pitanja:

„Kako je mnogo djela tvojih, o Gospode! Sva si ih mudro načinio, puna je zemlja stvaralaštva tvoga“ (Psalmi 104:24).

 

Božje otkrivenje čovjeku preko savjesti

Biblija kaže i da se Bog otkriva čovjeku preko savjesti, unutrašnjeg glasa koji svi čujemo i koji nas opominje kada se suočimo sa izborom dobra i zla. Dok nam svemir i priroda koja nas okružuje govore spolja o Bogu, savjest nas podsjeća na Njega iznutra. Savjest nas pohvaljuje kad činimo dobro, i osuđuje kad činimo zlo. Ona nam svjedoči o Bogu kao vrhovnom Zakonodavcu i Sudiji. Ona je dokaz da Bog vodi računa o nama i da će na kraju tražiti odgovornost od nas. Savjest je dokaz čovjekovog uzvišenog porijekla i moralne odgovornosti, a to znači da nas je stvorilo moralno Biće.

„Jer kad se neznabošci, koji nemaju zakon, po prirodi drže onoga što je u zakonu, onda su oni sami sebi zakon, premda nemaju zakon. Oni pokazuju da je ono što nalaže Zakon zapisano u njihovom srcu, a o tome svjedoči i njihova savjest i u svojim mislima bivaju optuženi ili pak opravdani“ (Rimljanima 2:14-15).

Biblija, kao što vidimo, kaže da postoje ljudi koji ne znaju za Božji moralni zakon dat u Bibliji ali žive prema njegovim uputstvima, čime dokazuju da je u čovjekovom srcu prirodno zapisano ono što je dobro i loše i da su kroz savjest osvjedočeni o tome. Bog je preko savjesti, unutar ljudskog bića, ugradio mehanizam po kojem će čovjek biti sposoban da u životu izabere i razlikuje dobro od zla i po čemu će se razlikovati od životinja.

 

Božje otkrivenje čovjeku preko Njegovog Sina Isusa Hrista

Biblija kaže da se Bog otkriva čovjeku i preko svog Sina Isusa Hrista koji je prije 2000 godina živio na ovaj svijet.

Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim posljednjim danima obratio se nama preko Sina… (Jevrejima 1:1-2).

Biblija kaže da Bog ima rođenog Sina od vječnih vremena koji se u jednom trenutku istorije odrekao svoje Božanske prirode da bi postao čovjek i spasio svakog čovjeka koji prihvati spasenje.

„Izašao sam od Oca, i došao na svijet“ (Jovan 16:28).

„…Iako je bio u Božjem obličju, nije se grabio da bude jednak sa Bogom, već se odrekao samog sebe i uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima“ (Filipljanima 2:5-7).

Hristovo utjelovljenje je za čovjeka neshvatljivo Božje čudo. Bog je upotrijebio svoju svemoguću i neograničenu silu da bi Njegov Sin postao čovjek i hrišćani vjerom prihvataju da je to istina:

„Evo, zatrudnjećeš i rodićeš sina. Daj mu ime Isus. On će biti velik i zvaće se Sin Svevišnjega… Marija reče anđelu: ‘Kako će to biti, kad još ne znam za muža? Anđeo joj reče: Sveti Duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjeniće te. Zato će dijete koje ćeš roditi biti sveto, Božji Sin“ (Luka 1:31-35).

Život Isusa Hrista je detaljno opisan u Bibliji kao i Božji Plan spasenja koji On sprovodi u djelo. Isus je bio oličenje Božjeg karaktera. On je tokom svog zemaljskog života savršeno otkrio Božju neshvatljivu ljubav, milost, dobrotu, pravednost, samopožrtvovanje, strpljenje, ljubaznost… On je zato mogao da kaže:

„Ko je vidio mene vidio je Oca“ (Jovan 14:9).

Božje osobine otkrivale su se u svakom činu Hristovog života.

„On je slika nevidljivog Boga…“ (Kološanima 1:15).

„Jer u njemu (Isusu) živi svaka punina Božanstva tjelesno“ (Kološanima 2:9).

Isus Hrist je uzeo čovjekovu prirodu da bi mogao da shvati čovjekove potrebe. Njegovo srce bilo je puno nježnog saučešća prema ljudima. Najsiromašniji i najponiženiji nisu se bojali da Mu pristupe. Zadovoljavao je potrebe svih onih koji su mu dolazili.

Isus Hrist je u ljudskoj prirodi otkrio našeg uzvišenog Oca koji želi da nas spasi.

„Da ste upoznali mene, upoznali biste i mog Oca. Od sada ga poznajete i vidjeli ste ga. A Filip mu reče: Gospode, pokaži nam Oca i to nam je dovoljno. Isus mu reče: Već sam toliko vremena s vama, a ti me, Filipe, još nisi upoznao? Ko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako onda kažeš: Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe, nego Otac koji stoji u meni čini svoja djela. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i da je Otac u meni, ako ne inače, vjerujte zbog samih djela“ (Jovan 14:7-11).

Isusovo konačno i najslavnije otkrivanje Boga ostvarilo se na krstu Golgote kada je umro za naše grijehe da bi smo mi dobili šansu, ne samo za novi sadašnji život oslobođen sile grijeha, već za vječni život.

„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život“ (Jovan 3,16).

Danas u svijetu postoji, pored Biblije, i značajan broj nehrišćanskih istorijskih dokumenata koji potvrđuju postojanje Isusa Hrista a koji su naučno potvrđeni kao autentični.[8]

 

Božje otkrivenje čovjeku lično

Biblija kaže da se Bog otkriva čovjeku lično, uspostavljajući ličnu duhovnu vezu sa čovjekom koji u svom životu traži i želi Boga i Njegova otkrivenja. Ovo je lično iskustvo miliona ljudi kroz istoriju i danas.

Naša sposobnost razmišljanja i osjećanja, pamćenja i analiziranja, nadanja i očekivanja, ljubavi i čežnje za bliskošću, potiču od Stvoritelja. Bog nam je dao ove i mnoge druge sposobnosti kao svojoj djeci da bi zajedno sa njim živjeli u zajednici međusobne ljubavi. Prema Bibliji, Bog je na nama neshvatljiv način svojim Duhom prisutan u čovjeku koji želi Boga u svom životu, koji vjeruje u Njegov Plan spasenja, koji prihvata Njegovog Sina kao ličnog Spasitelja i koji živi u skladu sa Božjom voljom.

„Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama?“ (1. Korinćanima 3:16).

Svemogući Bog, koji je sve stvorio i sve održava u postojanje, želi lični odnos sa svakim čovjekom, ali istovremeno poštuje čovjekovu slobodnu volju. Čovjek mora da želi Boga u svom životu da bi mogao sa Njim ostvariti lični odnos.

„Približite se Bogu, i on će se približiti vama“ (Jakov 4:8).

U Bibliji ima dosta primjera Božje bliskosti sa čovjekom:

„Avram je vjerovao Gospodu, i on ga je zbog toga smatrao pravednim, i bio je nazvan Gospodnjim prijateljom (Jakov 2:23).

I Isus Hrist je svoje učenike nazvao prijateljima:

„Niko nema veću ljubav od ove – da neko položi svoj život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam ja zapovijedam. Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna šta radi njegov gospodar. Nazivam vas prijateljima, jer sam vam obznanio sve što sam čuo od svog Oca“ (Jovan 15:13-15).

Hrišćanin vjeruje i ima lični odnos sa Bogom i Bog zaista zadovoljava njegove potrebe, ispunjava mu život i daje smisao njegovom životu. Koliko je samo onih koji su doživjeli preobražaj ličnosti i unutrašnji mir koji niko ne može poremetiti zahvaljujući ličnom odnosu sa Bogom.

„Kada gledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde koje si načinio, šta je smrtni čovjek da na njega misliš, sin čovječiji da se o njemu brineš? (Psalmi 8:3-4).

Zdravko Vučinić

___________________

[1] „Šta je hrišćanstvo i ko su pravi hrišćani“, Zdravko Vučinić; Zašto je vjera u Isusa Hrista jedini smisao života, Zdravko Vučinić.

[2] „Biblijska hronologija – Koliko planeta Zemlja ima godina“ na www.religija.me; kategorija „Biblija i nauka“ na www.religija.me.

[3] Kategorije „Biblija“ i „Biblija zašto“ na www.religija.me.

[4] Kategorija „Biblija i nauka“ na www.religija.me.

[5] Termin „Nebo“odnosi se na Božje prebivalište. Prema Bibliji, postoje tri neba: atmosfersko, svemirsko prostranstvo i treće nebo gdje Bog prebiva (pogledati 2. Korinćanima 12:2-4).

[6] Biblija, Novi revidirani prevod, Institut za religijska istraživanja, 2016, reference na strani 3.

[7] Kategorije „Bog“, „Dokazi postojanja Boga“ i „Biblija i nauka“ na www.religija.me.

[8] Kategorija „Isus Hrist“ na www.religija.me.

Print Friendly

6 odgovora na Kako i zašto se Bog otkriva čovjeku

  • Anonimno kaže:

    Hvala vam na odgovoru. Razumijem ja sta hocete da kazete ali Isus u otkrivenju kaze ja sam Prvi i poslednji! Ako postoji vreme kad ga nije bilo onda to je kontradikcija. Ne moze da bude prvi ako je rodjen od Oca bukvalno u neko vrijeme jer onda Otac je prvi a on je “drugi”.. Biblija je jasna da je Isus Bog, ali ako postoji vreme kad ga nije bilo onda imamo jednog boga malo manjeg od drugog boga. Vas stav je racionalniji priznajem ali prema bibliji to je kontradikcija. To sto je tesko da shvatimo trojstvo ne znaci da Bog ne moze da bude trojstvo. mozda grijesim.. nikad necemo saznati 100% istinu mozda u vjecnosti, ali pazite ako je ovo moguce pogledajte ovaj video https://www.youtube.com/watch?v=K57IcN9DWXo zasto ne bi Bog mogao da bude trojstvo?

    Pozdrav! Sve najbolje!

    • Nikola kaže:

      Ne postoji vreme kad Ga nije bilo. Prvo, Bog Otac i Sin Božji – Isus Hrist – ne potpadaju pod vreme. Drugo, Hrist je prvo bio u Ocu dok nije proizašao iz Njega.

      • Anonimno kaže:

        Pa prema vama bilo je kad ga nije bilo. Jer je rodjen bukvalno i duguje svoje postojanje Ocu. Tako da nikako ne moze biti Pocetak i Kraj, Prvi i poslednji kako kaze u oktrivenju! To je kontradikcija.

        • ZdravkoV kaže:

          Kao što je Nikola i rekao, Otac i Sin nijesu potčinjeni vremenu nego vrijeme njima jer su Oni stvorili vrijeme (Otac kroz Sina). Dakle, vječnost nije vrijeme niti proticanje vremena. U tom smislu, nije ispravno kazati bilo šta o “datumu” ili “vremenu” Isusovog rođenja na Nebu, jer je vječnost iza zavjese, sakrivena nam je, ne znamo ništa o tome itd.
          Naravno, da Sin svoj uzrok ima u Ocu. To je jasno iz Biblije. Ali Sin je jednak Ocu po prirodi, osobinama, namjerama itd, i On se izjednačava sa Ocem u svakom smislu i jer je Otac tako htio. On je Jahve isto kao što je i Njegov Otac Jahve. U knjizi Slučaj Trojstvo na našem sajtu je detaljno objašnjena ova problematika kao i svi citati koji se koriste u prilog koncepta trojstva.

  • Anonimno kaže:

    Pozdrav.

    Citiram “Bog nam je kroz Bibliju dao najvažnije informacije, ne samo o Sebi i Njegovom Sinu Isusu Hristu” Prema ovome Isus Krist nije potpuno Bog i da je samo Bog Otac Bog. Biblija kaze da je Bog stvorio svijet, takodje kaze da Isus Krist je stvorio svijet, ili je Isus Krist potpuno Bog jednak Ocu jer je Bog je stvorio svijet ili ovdje imamo kontradikciju. Kako moze da stvori svijet jedno bice koji postoji vreme kad ga nije bilo a Biblija kaze da Bog je stvori svijet i da je vjecan?

    Hvala unapred.

    • ZdravkoV kaže:

      Da li ste vi čovjek? Da li je vaš otac čovjek? On je otac, a vi sin, a oboje ste ljudi, odnosno čovjek.
      Biblija je nedvosmislena da je Isus Sin Božji. On je po prirodi kao Njegov Otac, isto kao što ste vi čovjek kao i vaš otac, ali kao vas dvoje i Oni (Otac i Sin) su dvije različite ličnosti.

      Otac je preko Sina stvarao sve što postoji u svemiru i tu je sve jasno:
      „Jer je kroz njega (Sina) sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo da su to prestoli ili uprave ili poglavarstva ili vlasti (Kološanima 1:16).
      „Sve je stvoreno kroz njega i za njega. On je prije svega, i sve je u njemu objedinjeno“ (Kološanima 1:16-17).

      Isus Hrist je, iako jedno sa Ocem po prirodi, karakteru (osobinama), vlasti, autoritetu, sili, cilju i namjeri, bio kategoričan da je Otac Njegov Bog:
      „Isus joj reče: Nemoj me doticati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi mojoj braći i reci im: Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu“ (Jovan 20:17).

      Ako treba još nešto da razjasnimo samo kažite.

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka