Izbor knjiga

Slavljenje rođendana je širom prihvaćena praksa u svijetu, kako u sekularnim tako i u religijskim krugovima. Kako i zašto je ustanovljena ova praksa? Postoji li objektivna istina o ovom predmetu?

Popularnost i masovna raširenost slavljenja rođendana ukazuje da ljudi vole da imaju svoj posebni dan za proslavu, a djeca se naročito raduju dobijanju poklona. Postoji radost u davanju i primanju poklona. Ali proslave rođendana često uključuju i hedonistička ugađanja sebi, pijanke i bludničenje. Stoga savjesni ljudi često pokreću pitanje ispravnosti i svrhe takvih svetkovina, ne samo u pogledu toga da li sami treba da sudjeluju u njima, već i da li uopšte treba da čestitaju drugima rođendane. Da li je moguće formirati zdravo gledište o ovom predmetu, bez nepotrebnog fanatizma i eventualnog pretjerivanja?

 

Šta Biblija govori o rođendanima?

Biblijska istorija ide najdalje, do samog stvaranja. Stoga u Bibliji, čiji istorijski i narativni tekstovi se bave područjem koje se naziva „kolijevkom civilizacije“, očekujemo da pronađemo i neke informacije o rođendanima. I zaista.

„Trećeg dana posle toga bio je faraonov rođendan. On je priredio gozbu za sve svoje sluge i izveo je iz zatvora glavnog peharnika i glavnog pekara. Glavnog peharnika je vratio na položaj peharnika, tako da je on opet faraonu dodavao pehar. A glavnog pekara je objesio, baš kao što im je Josif u tumačenju rekao. Ali glavni peharnik se nije sjetio Josifa, već ga je zaboravio.“ (1. Mojsijeva 40:20-23)

Prvo pominjanje rođendana u Bibliji upućuje nas na egipatskog faraona koji je proslavljao svoj rođendan uz rođendansku gozbu na kojoj je sazvao sve svoje sluge. Faraon je bio sveštenik, car i bog narodnim masama, i to je stajalo u korjenu razloga za njihove proslave. Rođendani običnih ljudi prvobitno se nijesu slavili, već samo rođendani bogova, a kasnije careva i velikana. Kako je vrijeme prolazilo, i pošto je svaki dan imao određenog boga koji se vezivao za njega kroz astrologiju, a narod ih je svetkovao, ljudi su takođe počeli da udružuju te svetkovine sa svojim rođendanima.

„Ispod i iznad svega u Egiptu bila je religija… Mi ne možemo razumjeti Egipćanina ili čovjeka uopšte dok ne proučimo njegove bogove.“[1]

U Egiptu faraon se poštovao kao bog. Prema vjerovanjima Egipćana, prvi faraon bio je Ra – bog sunca. Nakon njega, vladali su drugi bogovi, kao sin Ozirisa i Izis, zvani Horus. Horus se smatrao predslikom svih egipatskih faraona, a faraoni su bili njegova zemaljska utjelovljenja. Svaki pravi faraon smatrao se potomkom Ra preko Horusa. Egipćani su bili veoma zainteresovani za astrologiju i pod njenim velikim uticajem. Položaj i kursevi zvijezda i planeta crtani su na kartama i praćeni u cilju predviđanja događaja i rasvjetljavanja određenih pitanja.

Stoga je za faraona bilo prirodno da se ponosno uzdigne i slavi dan u kojem je „milostivo darovao živote ljudi svojim rođenjem“. Dane rođenja tih „malih bogova“ astrolozi sveštenici zapisivali su na svojim kartama, da bi se zatim isti obilježavali kao godišnjice tokom faraonovog života.

Odjeljak o rođendanu faraona koji smo čitali iz 1. Mojsijeve otkriva dublje istine.

1) Paganski bog-kralj faraon bio je uzvišen u ovoj proslavi.

2) Događaj je kulminirao smrću glavnog pekara (1. Mojsijeva 40:20-23).

3) Sluga istinskog Boga (Josif) ostao je u zaboravljen u zatvoru i nije učestvovao u proslavi.

„Ne činite ono što se čini u egipatskoj zemlji, u kojoj ste živjeli, i ne činite ono što se čini u hananskoj zemlji, u koju vas vodim, i ne živite po njihovim odredbama. Po mojim zakonima postupajte i mojih se odredaba držite, i po njima živite. Ja sam Gospod, vaš Bog. Držite se mojih odredaba i mojih zakona, jer one znače život onome ko ih se drži. Ja sam Gospod.“ (3. Mojsijeva 18:3-5)

U knjizi o Jovu, vjerovatno najstarijoj u Bibliji, nalazimo sledeći izvještaj:

„U zemlji Uzu živio je jedan čovjek koji se zvao Jov. Taj čovjek je bio bezazlen i pravedan, bojao se Boga i klonio se zla. Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. On je imao sedam hiljada ovaca, tri hiljade kamila, petsto jarmova goveda, petsto magarica i veoma mnogo slugu. Taj čovjek je bio najveći od svih ljudi na Istoku. Njegovi sinovi su odlazili na gozbe koje je svako od njih naizmjenično priređivao u svojoj kući, svako u svoj dan. Slali su po svoje tri sestre i pozivali ih da jedu i piju s njima. A kad bi prošli dani gozbe, Jov bi poslao po njih i posvetio ih. Ustao bi rano ujutru i prinio žrtve paljenice za svakog od njih, jer je Jov govorio: ‘Možda su moji sinovi zgriješili i prokleli Boga u svom srcu.’ Tako je Jov uvijek radio.“ (Jov 1:1-5)

Jovovi sinovi priređivali su gozbe, svaki „u svoj dan“, što najvjerovatnije ukazuje da su ti posebni dani bili njihovi rođendani. Ovaj termin kasnije koristi i sam Jov u proklinjanju dana kad je rođen (vidi Jov 3:1-3). Jov je očigledno bio zabrinut da bi te rođendanske svetkovine njegove djece mogle da ih navedu da sagriješe i prokunu Boga u svojim srcima. Gozbe svakako nijesu ambijent za ispoljavanje skromnosti i poniznosti.

Zapazite kako u nastavku izvještaja smrt opet postaje pratilac rođendanskih svetkovina.

„Jednog dana su Jovovi sinovi i njegove kćeri jeli i pili vino u kući svog najstarijeg brata. Jedan glasnik je došao kod Jova i rekao mu: ‘Goveda su orala, a magarice su pasle pored njih, kad su Šabeji navalili i oteli ih, a sluge pobili oštricom mača. Ja sam jedini uspio da pobjegnem da ti to javim.’ Dok je on još govorio, došao je i drugi i rekao: ‘Vatra od Boga došla je s nebesa i spalila ovce i sluge, i progutala ih. Ja sam jedini uspio da pobjegnem da ti to javim.’  Dok je on još govorio, došao je i treći i rekao: ‘Haldejci su se svrstali u tri čete i navalili na kamile i oteli ih, a sluge su pobili oštricom mača. Ja sam jedini uspio da pobjegnem da ti to javim.’ Dok je on još govorio, došao je i četvrti i rekao: ‘Tvoji sinovi i tvoje kćeri jeli su i pili vino u kući svog najstarijeg brata. Kad gle, iz pustinje se podigao jak vjetar i udario na četiri ugla kuće, tako da je pala na djecu i svi su poginuli. Ja sam jedini uspio da pobjegnem da ti to javim.’“ (Jov 1:13-19)

Treba primijetiti da se u ovoj knjizi samo Jov naziva bezazlenim i pravednim – ne i njegova odrasla djeca. Istinske Božje sluge ne samo što ostaju vjerni, već ne učestvuju u svetkovinama ovog tipa  i stoje u procjepu pokušavajući da izdejstvuju Božji oproštaj za svoju djecu. To je ono što je Jov zapravo radio. Događaj se završio tragedijom Jovove samopopustljive djece.

Sledeći biblijski primjer rođendana nalazimo u Mateju 14. glava i Marku 6. glava. Opisanom događaju prethodilo je utamničenje Jovana Krstitelja, a razlog zašto je to tetrarh Irod uradio bio je zbog ukora koji je primio od Jovana radi rodoskrnavljenja sa ženom svog brata Filipa.

„Ali, kad je bio Irodov rođendan, Irodijadina kći zaigra pred gostima. To se Irodu toliko svidjelo da joj uz zakletvu obeća da će joj dati sve što zatraži. A ona, po nagovoru svoje majke, reče: ‘Daj mi ovdje na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.’ Kralj se ražalosti ali zbog svoje zakletve i gostiju naredi da joj se zahtjev ispuni pa posla ljude u tamnicu da Jovanu odsjeku glavu. Oni onda doniješe glavu na tanjiru i dadoše je djevojci, a ona je odnese svojoj majci.“ (Matej 14:6-11)

Izvještaj u jevanđelju po Marku 6:17-28 daje sličan opis.

Čitamo iz Bromilijeve Međunarodne standardne biblijske enciklopedije:

„Josif (BJ vii 3.1) ukazuje na Titovo slavljenje rođendana (genetlija) svom bratu i ocu pogubljivanjem jevrejskih zarobljenika… Kad je Irod slavio svoj rođendan, on je postupao po helenističkom običaju. Nema dokaza za slavljenje rođendana u Izraelu u pred helenističkim vremenima.“[2]

„Tito je proslavio rođendan svog brata Domicijana poslavši 2.500 Jevreja u amfiteatar da se bore sa zvijerima.“[3]

Istorija bilježi da je Antioh IV nakon skrnavljenja hrama u Jerusalimu tjerao Jevreje da za vrijeme njegovog rođendana jedu idolske žrtve.[4]

„Među ranim Grcima, važni su bili rođendani bogova, ne ljudi.“[5]

I opet, odlomak koji smo čitali iz jevanđelja otkriva Božje stanovište o narečenim proslavama.

1) Preljubočinac i marionetski kralj, namjesnik Rima, idumejskog porijekla, uzvišen je u ovoj proslavi.

2) Događaj je kulminirao smrću Jovana Krstitelja – preteče samog Gospoda Isusa Hrista.

3) Nijedan istinski Božji sluga nije sudjelovao u toj proslavi.

Dakle, u svakom od tri pomenuta primjera rođendanskih proslava slave nevjernici, takođe se nevjernici pridružuju slavlju, i svaka proslava nosi u sebi tragediju i smrt.

 

Hristov rođendan?

Nijedan istinski hrišćanin ne slavi rođendan Isusa Hrista. Nije slučajno što u Bibliji postoje samo indicije o vremenu Isusovog rođenja i što tačan datum nije poznat. Da je Bog želio da se slavi Hristov rođendan, to svakako ne bi bio slučaj.[6]

Ako, dakle, ne slavimo rođendan svog Gospoda i Spasitelja, šta nam daje za pravo da slavimo svoj rođendan?

U opisu događaja vezanih za Isusovo rođenje ne nalazimo ništa što bi ukazivalo na potrebu obilježavanja ovog događaja u smislu rođendanskog slavlja. Naprotiv, Onaj koji se trebao proslavljati je Bog (vidi Luka 2:1-14). Nebeska vojska anđela dala je takav primjer. „Odjednom se uz anđela pojavila silna nebeska vojska, koja je hvalila Boga i govorila: ‘Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir, i među ljudima dobra volja.’“ (vidi: Luka 2:13,14). Pastiri, prosti i pobožni ljudi iz naroda, takođe su slijedili isti primjer: „Pastiri su se zatim vratili, slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, jer se dogodilo onako kako im je bilo rečeno.“ (vidi: Luka 2:20)

Nema nikakvih naznaka da bilo ko, anđeli ili ljudi, pridaju važnost samom tom danu.

Iako je Isus rođen da bude Car (Matej 2:1), Biblija ukazuje na Njegovo carstvo kao na veliku dolazeću buduću vladavinu (Matej 2:6; Isaija 9:6). Sam Isus je posvjedočio da Njegovo carstvo nije od ovog svijeta (Jovan 18:36,37).

Hrist je rođen za najveću svrhu Božjeg Plana spasenja. Upravo je ta svrha ono čemu se treba radovati, a ne sam datum Njegovog rođenja ili rođenje samo po sebi.

„Kad su rani hrišćani pokušavali ustanoviti datum Hristovog rođenja, mnogi crkveni oci su objavljivali da ne treba vršiti pokušaje da se on slavi, pošto je to bezbožni paganski običaj.“[7]

„U Svetom Pismu nema nijedne bilješke da se održavala svetkovina i velika gozba na njegov [Isusov] rođendan. Samo grešnici prave velika veselja na dan kad su rođeni na ovom svijetu.“[8]

„Božića nije bilo među ranim svetkovinama crkve. Irinej i Tertulijan ga izostavljaju sa svojih spiskova praznika; Origen… izjavljuje (u Lev. Hom. viii in Migne, P.G., XII, 495) da u Pismu samo grešnici, ne i sveci, slave svoj rođendan.“[9]

 

Istorijski zapisi o rođendanskim svetkovinama

Poznati istoričar Titus Flavije Josif koji je živio u prvom vijeku i bio Hristov savremenik piše:

„Zaista ne, Zakon nam ne dozvoljava da pravimo svetkovine na rođendane naše djece, i time pružamo priliku za prekomjerno pijenje; već nas upućuje da sami početak vaspitanja treba odmah da bude usmjeren kao trezvenosti. On nam takođe zapovijeda da odgajamo djecu u nauci, da ih vježbamo u Zakonima i upoznamo ih sa djelima njihovih predaka, kako bi ih oponašali, i da bi se mogli hraniti u Zakonima od svog djetinjstva, kako ih ne bi prestupali niti imali izgovor za njihovo nepoznavanje.“[10]

„Namjera o rođendanskim proslavama bila je daleko od ideja hrišćana ovog perioda uopšte.“[11] Period koji se pominje odnosi se na prva tri vijeka hrišćanstva.

M’Klintokova i Strongova Enciklopedija (Vol. I, p.817) kaže da su Jevreji „smatrali rođendanske proslave kao dio idolatrijske službe… vjerovatno zbog idolatrijskih rituala uz koje su slavljeni u čast onih koji su se smatrali bogovima zaštitnicima dana na koji je osoba rođena.“

„Rođendan: obilježavanje rođendana bilo je uobičajeno u antičkim vremenima (Jov 1:14,13,18). Oni su se posebno slavili u egipatskoj zemlji (Postanje 40:20). Nema zabilježenog primjera u Bibliji proslave rođendana među Jevrejima. Prilikom Irodovog rođendana obezglavljen je Jovan Krstitelj (Matej 14:6).“[12]

„Rani crkveni oci imali su odbojan stav prema rođendanskim proslavama i smatrali ih paganskim običajima.“[13]

„Razni običaji kojih se ljudi danas drže pri slavljenju rođendana imaju dugu istoriju. Njihovo porijeklo treba tražiti u području magije i religije. Običaji čestitanja, darivanja i održavanja proslave – sve uz upaljene svijeće – u staro vrijeme imali su cilj zaštititi slavljenika od demona i štititi ga od zla u narednoj godini. … Do četvrtog vijeka hrišćanstvo je odbacivalo slavljenje rođendana kao paganski običaj.“[14]

„Grci su vjerovali da svako ima svog duha zaštitnika [demona] koji je pomagao prilikom njegovog rođenja i koji ga čuva tokom života. Taj duh je bio na mističan način povezan s bogom na čiji je rođendan ta osoba rođena. I Rimljani su prihvatili to vjerovanje. … Ta predstava se održala u čovjekovim vjerovanjima i odražava se u vjerovanju u anđela čuvara, dobru vilu i sveca zaštitnika. … Običaj paljenja svijeća na torti potiče od Grka. … Na hramski (Artemidin) žrtvenik stavljali su se okrugli medeni kolači u obliku Mjeseca, na kojima su bile zapaljene svjećice. … Prema narodnom vjerovanju, rođendanske svijeće imaju čudesnu moć ispunjavanja želja. … Zapaljene svjećice i žrtvene vatre imaju posebno mistično značenje još otkad je čovjek prvi put podigao žrtvenike svojim bogovima. Rođendanske svijeće na taj način služe odavanju časti i poštovanja djetetu koje slavi rođendan i donose sreću. … Rođendanska čestitanja i izražavanje želja da slavljenika prati sreća vrlo su važan dio rođendanske proslave. … Ta predstava vuče korijene iz magije. … Rođendanska čestitanja imaju moć nanijeti dobro ili zlo, jer je na taj dan osoba bliže duhovnom svijetu.“[15]

 

Povezanost rođendana sa astrologijom

„Astrologija u pravnom smislu je važna grana okultne vještine, koja za svoja predviđanja zavisi od položaja planeta u ‘dvanaest kuća’ u momentu rođenja ljudskog bića. Proračuni neophodni za smještanje ovih položaja sačinjavali su horoskop ili dijagram nebesa (thema coeli) prilikom rođenja.

Od početka astrologija se koristila za potrebe i korist svakodnevnog života … u vezi sa religijskom službom. Prema vjerovanju ranih civilizovanih rasa na Istoku, zvijezde su bile izvor i istovremeno glasnici svega što se događa, a pravo da se proučava ta ‘bogolika nauka’ bilo je privilegija sveštenstva. Ovo je bio slučaj u Mesopotamiji i Egiptu, najstarijim poznatim centrima civilizacije na Istoku.“[16]

„Rođendani su usko povezani sa zvijezdama, pošto bez kalendara niko ne bi mogao kazati kad da slavi svoj rođendan. Oni takođe duguju zvijezdama na još jedan način, jer u ranim danima glavna važnost rođendanskog zapisa bila je da omogući astrolozima da nacrtaju horoskope.“[17]

„Rođendani su se slavili hiljadama godina. U ranim civilizacijama, gdje je razvoj kalendara omogućio organizovano bilježenje datuma rođenja, morali su se pažljivo izrađivati horoskopi vladajućih monarha, njihovih naslednika i rivala, i pedantno ispitivati rođendanska predskazanja, jer njihova budući izgledi ticali su perspektive cijelog društva.“[18]

Rolinsonov prevod Herodota sadrži sledeću fusnotu:

„Horoskopi su imali vrlo ranu upotrebu u Egiptu… i Ciceron govori o egipatskom i haldejskom predviđanju … čovjekove sudbine o njegovom rođenju.“

Natalna karta„Datum, čas i mjesto rođenja mogu biti znaci dobre ili zle sreće koju određuju složeni proračuni astrologa, numerologa i geomanta. Razložne ceremonije ili prilikom rođenja ili na ustanovljene godišnjice, zavisno o sistemu proračuna, su dobro osiguranje. Memorijalne službe, ili žrtve na grobovima ili humkama predaka, uobičajene su na nekim mjestima na rođendanima pokojnika. Funkcija je mješavina prirodne privrženosti, želje da se pokojnik zadrži u miru, i njegov duh sačuva da ne uznemirava žive.“[19]

Astrologija je paganska praksa koju Bog Stvoritelj osuđuje u Svetom Pismu. Za sva naša pitanja, nedoumice, želje i čežnje treba Njemu da se obratimo, umjesto „zvijezdama“, astrolozima, vračarima i lažnim bogovima.

„Neka se kod tebe ne nađe niko ko bi svog sina ili svoju kćer provodio kroz vatru, ni koji gata, ni koji se bavi magijom, ni koji proriče po zvijezdama [astrolog], ni vračar, ni koji baca čini, ni koji priziva [prijateljske] duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer ko god tako nešto čini odvratan je Gospodu.“ (5. Mojsijeva 18:10-12)

„Umorila si se od mnoštva svojih savjetnika. Neka sad ustanu i neka te spasu pretskazivači koji posmatraju nebesa, koji gledaju u zvijezde, koji u vrijeme mladog mjeseca proriču šta će te snaći. Gle, postaće kao strnjika, vatra će ih spaliti. Neće izbaviti svoju dušu od siline plamena. Neće od njih ostati ni ugljevlje da se ljudi ugriju, niti ognjište da pred njega sjednu. Takvi će biti oni koji ti čaraju, oko kojih se trudiš od svoje mladosti. Odlutaće svako na svoju stranu. Niko te neće spasti.“ (Isaija 47:13-15)

 

Rođendanske zabave, svijeće i kolači

„Smatra se da je masovnija proslava rođendana u Evropi počela sa kultom mitraizma, koji potiče iz Perisije, ali su ga vojnici proširili kroz Rimsku imperiju. Prije toga, takve proslave nijesu bile uobičajene, pa su otuda prakse iz drugih konteksta kao što su Saturnalije bile prihvaćene za rođendane.“[20]

„Nekada davno, ljudi su vjerovali da na rođendan osoba može biti pomognuta dobrim duhovima ili povrijeđena od zlih duhova. Tako su se prilikom rođendana neke osobe prijatelji i rođaci okupljali da je zaštite. Tako su počele rođendanske zabave.“[21]

„Razmjena poklona… povezana je sa važnošću dodvoravanja dobrim ili zlim vilama… na njihove ili naše rođendane.“[22]

„Razni običaji s kojima ljudi danas slave svoje rođendane imaju dugu istoriju. Njihovo porijeklo leži u domenu magije i religije. Običaji upućivanja čestitki, donošenja poklona i slavljenja uz upaljene svijeće – u drvena vremena značila su zaštitu slavljenika od demona i obezbjeđivanje njegove sigurnosti za dolazeću godinu.“[23]

„Određena primitivna društva gledaju na rođendane kao na opasne periode kad je čovjek prijemčiv za atak zlih duhova. Otuda zabave i dobre želje od prijatelja, donošenje darova da se umilostive zli duhovi i prinošenje žrtava njihovim ‘duhovima zaštitnicima’ sve su dio rođendanskog slavlja.“[24]

„Ideja o stavljanju svijeća na rođendanski kolač potiče iz antičke Grčke. Grci su obožavali mnoštvo bogova i boginja. Jedna od njih se zvala Atremida. Artemida je bila boginja mjeseca. Grci su slavili njen rođendan jedanput svakog mjeseca donoseći posebne kolače u njen hram. Ti kolači su bili okrugli, poput punog mjeseca. I pošto je mjesec sjao svjetlošću, kolači su bili dekorisani upaljenim svijećama.“[25]

„Običaj paljenja svijeća  na kolačima počeo je sa Grcima. Filohonus bilježi da su šestog dana svakog mjeseca, na Artemidin rođendan, boginje mjeseca i lova, medeni kolači okrugli poput mjeseca, osvjetljeni svjećicama, postavljani na hramske oltare ove boginje.“[26]

 

Rođendanske želje

„Prvobitno ova ideja bila je ukorijenjena u magiji. Bacanje čini za dobro i zlo je glavna praksa vještičarenja. Čovjek je posebno prijemčiv za takve čini na svoj rođendan, pošto su njegovi lični duhovi najbliži u to vrijeme. Snove koji se sanjaju na rođendansko veče treba pamtiti, jer oni su predskazanja budućnosti koja donose duhovi čuvari koji lebde nad čovjekovom posteljom na rođendansko veče. Rođendanski pozdravi imaju silu za dobro ili zlo jer je čovjek bliži duhovnom svijetu tog dana. Dobre želje donose dobru sreću, ali i obrnuto je takođe istina, tako da čovjek treba izbjegavati neprijatelje na svoj rođendan i biti okružen samo onima sa dobrim željama. ‘Srećan rođendan’ i ‘Sve najljepše za rođendan’ tradicionalni su pozdravi.“[27]

„Rođendanske svjećice, po narodnom vjerovanju, obdarene su posebnom magijom za upućivanje želja. Postoje razni načini prizivanja njihove čarolije. Ponekad dijete koje slavi rođendan poželi želju (ove želje se nikad ne izgovaraju glasno inače će magija propasti), i ako je u stanju pogasiti sve svjećice na torti u jednom dahu, želja će se sigurno ostvariti.“[28]

Ostvarivanje rođendanskih želja povezuje se sa ličnim džinima slavljenika. Ko su džini?

„Geni ili džini (rimska mitologija) su duhovi pratioci. Svako ima dva takva tutora od kolijevke pa do groba. Ali rimski džini se razlikuju u mnogim aspektima od istočnjačkih. Persijski i indijski džini imaju materijalnu formu, koju mogu po želji mijenjati. Oni nijesu duhovi čuvari ili pratioci, već pali anđeli, koji stanuju u Džinistanu, pod upravom Eblisa[29]. Oni su prirodni neprijatelji čovjeku, iako su ponekad prinuđeni da mu služe kao robovi… Rimljani su smatrali da dva genia prate svakog čovjeka od rođenja do smrti – jedan dobri i drugi zli. Dobra sreća je dolazila preko agenta ‘njegove dobre sreće’, a zla od ‘zlog genija’.“[30]

„U trenutku kad svako od nas primi život i biće, on se povjerava na staranje geniju (džinu) koji upravlja nad rođenjima, i koji je rangiran ispod astralne projekcije… Ali razumni dio duše nije podređen tom džinu; on je namijenjen za prihvatanje Boga, koji ga osvjetljava sunčevim zrakom. Onih koji su tako prosvijetljeni mali je broj, i od njih se džini uzdržavaju; jer ni džini niti bogovi nemaju moći u prisustvu jednog zraka od Boga. Ali sve ostale ljude, i dušu i tijelo, usmjeravaju džini, kojima su privrženi i čijim radnjama su skloni. Ali razum nije kao želja koja vara i zavodi. Džini tako kontrolišu svjetovne stvari, a naša tijela služe im kao oruđa. To je, dakle, kontrola koju Hermes naziva Sudbinom.“[31]

 

Satanski ponos

Poznati satanista Anton Šandor LaVej piše u svoj „Satanističkoj bibliji“:

„Najveći od svih praznika u satanističkoj religiji je datum čovjekovog rođenja. Ovo je u direktnoj kontradikciji sa svetim danima drugih religija, koji obožava osobitog boga koji je stvoren u antropomorfističkom obliku svog vlastitog obličja, pokazujući time da ego nije zaista sahranjen. Satanista osjeća: ‘Zašto ne biti počastvovan, i ako stvaraš boga po svom obličju, zašto ne načiniš tog boga kao sebe samog.’ Svaki čovjek je bog ako izabere da prepozna sebe kao takvog. Dakle, satanista slavi svoj rođendan kao najvažniji praznik u godini. Napokon, zar nijeste srećniji zbog činjenice da ste rođeni nego zbog rođenja nekog koga nijeste nikad čak ni upoznali?… Trebate sebe potapšati po leđima, kupiti sebi šta god želite, tretirati sebe kao kralja (ili boga) što i jeste, i uopšte slaviti svoj rođendan sa što više pompe i svečanosti.“[32]

 

Umjesto zaključka

Jasno je da rođendanske proslave nemaju ništa zajedničko sa Božjim uredbama i planovima za čovjeka. Umjesto toga, one su usmjerene na veličanje vlastite slave, podizanje ponosa i idolatrije. Otac ponosa i samouzdizanja je Sotona, ne Bog. Kroz astrologiju i paganske prakse, takve proslave dovode čovjeka pod kontrolu sila tame.

„Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga, i da niste svoji? Jer ste skupo kupljeni. Zato proslavite Boga u svojim tijelima, i u duhu vašem što je Božje.“ (1. Korinćanima 6:19,20)

_______________

[1] Will Durant, The Story of Civilization. Vol. 1: Our Oriental Heritage. New York: Simon and Schuster, 1935, p. 197

[2] The International Standard Bible Encyclopedia, Bromiley, p. 515.

[3] International Standard Bible Encyclopedia – Caesarea

[4] Fausset’s Bible Dictionary, Jerusalem. Vidi takođe 2. Makabejcima 6:7.

[5] Ralph and Adelin Linton, The Lore of Birthdays, 1953, p. 17.

[6] Vidi: Kad je rođen Mesija – Isus Hrist? www.religija.me

[7] Ralph and Adelin Linton, The Lore of Birthdays, 1953, pp.51-52

[8] Catholic Encyclopedia, 1911 Edition, published by the Roman Catholic Church

[9] The Catholic Encyclopedia, 1908, Volume III, “Christmas”.

[10] Josephus. Translated by W. Whiston. Against Apion, Book II, Chapter 26. Extracted from Josephus Complete Works, Kregel Publications, Grand Rapids (MI), 14th printing, 1977, p. 632.

[11] The History of the Christian Religion and Church, During the Three First Centuries; New York, 1848, Augustus Neander – translated by Henry John Rose, p. 190.

[12] Easton’s 1897 Bible Dictionary.

[13] Grolier, The New Book of Knowledge, 1979, p. 289

[14] Schwäbische Zeitung, dodatak Zeit und Welt, 3/4. aprila 1981, str. 4.

[15] Ralph and Adelin Linton, The Lore of Birthdays, New York, 1952, pp. 8, 18-20.

[16] New Advent, Catholic Encyclopedia (online)

[17] The Lore of Birthdays, p. 53.

[18] Linda Rannells Lewis, Birthdays.

[19] Funk & Wagnalls Standard Dictionary of Folklore, Mythology, and Legend.

[20] Wikipedia: Birthdays.

[21] World Book-Childcraft International, Inc., Childcraft, The How and Why Library: Holidays and Birthdays, 1982, Vol. 9, pp. 12-13.

[22] Funk & Wagnalls Standard Dictionary of Folklore, Mythology and Legend, p. 144.

[23] Schwabische Zeitung (magazine supplement Zeit und Welt), April 3/4, 1981, p. 4.

[24] Funk & Wagnalls Dictionary of Folklore, Mythology and Legend, Vol. One, p. 144.

[25] World Book-Childcraft International, Inc., Childcraft, The How and Why Library: Holidays and Birthdays, 1982, Vol. 9, pp. 12- 13.

[26] Ralph and Adelin Linton, The Lore of Birthdays, 1953, pp. 17, 26, 28, 51-52.

[27] The Lore of Birthdays, Linton, p. 20.

[28] Isto.

[29] Eblis je islamska verzija Đavola – prim.aut.

[30] E. Cobham Brewer 1810-1897. Dictionary of Phrase and Fable. 1898.

[31] The esoteric book: “The Virgin of the World of Hermes” THE DEFINITIONS OF ASCLEPIOS by Mercurius Trismagistus translated by A. Kingsford, E Maitland [1884]

[32] The Satanic Bible (Anton Szandor LaVey, (Air) Book of Lucifer – The Enlightenment, Avon Books, 1969, Ch XI, Religious Holidays, p. 96) regarding Birthdays

Print Friendly, PDF & Email

4 odgovora na Istina o rođendanima

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka