Izbor knjiga

Telegonija („tele“ – daleko i „goni“ – rađanje) je nauka koja tvrdi da na potomstvo ženke utiču svi njeni prethodni polni partneri. Očekivano, telegonija nije naučna disciplina koja će naići na odobravanje i široku popularnost zbog „diskrecije“ i neugodnosti koju donose takva otkrića.

Fenomen telegonije prvo je ispitan na životinjama još prije 150 godina. Naučnici Flint i Feliks Ledantek, kao i drugi naučnici, dokazali su ovaj efekat na životinjama. Eksperimenti su opisani u Ledantekovoj knjizi „Telegonija – uticaj prvog mužjaka“.

Telegonija kod životinjaOdgajivači konja pokušali su da ukrste konja i zebru. Eksperimenti nisu uspjeli i uskoro su bili zaboravljeni. Ali kroz nekoliko godina, kada su „eksperimentalne“ kobile oždrijebile normalnu ždrebad od normalnih konja, kasnije su počele da donose na svijet od istih normalnih pastuva prugastu ždrebad! Ova nevjerovatna pojava izgleda da je odavno poznata odgajivačima pasa. Ako se bar jednom rasna kučka poveže sa običnim psom, ona više nikada neće donijeti na svijet rasne štence, pa im otac bio svjetski šampion po čistoti i vrijednosti svoje rase! Takođe, golubica koja je rasna, ubija se ako se spoji sa golubom koji nije rasan, jer se zna da će potomstvo biti bez pedigrea. Ova pojava dobila je u biologiji naziv telegonija i, što je najčudnije, manifestuje se i kod ljudi i to u još izrazitijoj formi!

 

Telegonija kod ljudi

Telegonija kod ljudi naučno je potvrđena posle dugogodišnjih opsežnih fizioloških, antropoloških, socioloških i statističkih istraživanja i eksperimenata od strane nepristrasnih naučnika. Nauka je ovdje kategorički izjavila:

„Da, efekat telegonije odnosi se i na ljude i to u mnogo jasnije izraženoj formi nego u životinjskom svijetu.“ To znači da žena koja čak nije ni zatrudnjela, nosi u sebi jajne ćelije u koje su ugrađeni nizovi DNK svih njenih prethodnih polnih partnera. Od ranije se zna da geni partnera mogu da se utkaju u genetski sistem žene. Telegonija tvrdi da na potomstvo žene utiču svi njeni raniji polni partneri nezavisno da li sa njima ima poroda ili ne.[1]

Kao primjer za ovo navode se Ruskinje koje su imale avanture sa glumcima iz putujućih pozorišta. One su kasnije rađale djecu koja nisu ličila na zdrave očeve bijele puti, nego na te prolaznike. Užasavajuće, zar ne?

Urednik lista iz kojeg ovo prenosimo (ruski časopis „Priroda i život“) komentariše: „Ova informacija dozvala je u sjećanje davnašnju diskusiju, koja se rasplamsala među ljekarima. Govorili su o tome da su posle otvaranja Instituta Patrisa Lumumbe u Moskvi, učestale seksualne veze ruskih studentkinja sa crncima. One nisu imale nikakve posljedice i djevojke su ih brzo zaboravljale. Po završetku višeg obrazovanja djevojke su raspoređivane na rad u najudaljenije krajeve naše nepregledne domovine, tamo se udavale za mjesne bijele muškarce i rađale im… crne bebe! Ljekari koji nisu vjerovali ovim činjenicama, vatreno su dokazivali svemoćnost marksističko-lenjinističkog pogleda na svijet, po kojem su sve rase na zemlji jednake! A ovdje se crna rasa pokazivala jačom od bijele. To je nemoguće! Vikali su oponenti.

Tek sada, kao što se vidi iz gornjeg teksta, postalo je jasno da stvar nije u fiziološkoj neravnopravnosti rasa, nego u istoj ovoj telegoniji, po čijim zakonitostima buduća djeca prošlih partnerki nasleđuju ne samo spoljne osobine, već i unutrašnje karakteristike bivših ljubavnika…“

Da li je sličnost potomstva, čak i u fizičkim karakteristikama, sa bivšim seksualnim partnerima zaista plod vezivanja genetske informacije ili mutacija, kako neki naučnici tvrde, nije toliko važno koliko je važno da se to stvarno dešava kao rezultat nemoralnih i nezakonitih veza (u smislu zakona koje je dao Tvorac).

Jasno je, dakle, da veliko pridavanje značenja djevojačkoj nevinosti, poštenju i vjernosti, praktično u svim kulturama, nacijama i religijama (sa tek ponekim izuzetkom) ima čvrstu genetsku osnovu i naučno utemeljenje.

KÓD MUŠKARCA – ZAČEĆE VAN ZAKONA (dokumentarni film)

 

Šta kažu teolozi i psihijatri?

Jedan ruski teolog kaže ovako: da svaki vanbračni i predbračni odnos ostavlja trag na čovjeku. Nije moguće sjediniti se samo tijelom, a da na vas ne ostavi trajni utisak duša i duh te osobe. Tjelesnu vezu lako je raskinuti, ali ostaje duhovna veza, tako da ženi nije jasno zašto ne može da zavoli svog muža svom svojom dušom? Razlog je taj, što je njena duša već vezana za druge ljude, i ove veze je vuku i ne daju joj slobodu. Sada je jasno zašto ovakve situacije dovode do rascjepa ličnosti i nastanka psihoza kod tinejdžera i adolescenata. Psihijatri tvrde da nam je 80% mladog svijeta na granici psihoza (teških duševnih bolesti sa lošim izgledima za izlečenjem). Savremena psihoterapija potvrđuje činjenicu da promiskuitet razara psihu: „Autodestruktivno svojstvo težnje za uživanjem, u osnovi je mnogih seksualnih neuroza.“

Puna ljubavna i bračna sreća i ispunjenost ostvariva je samo u predanoj i neupitno privrženoj vezi jednog muškarca i jedne žene, u svetom bračnom krugu koji se ne smije narušavati upadom bilo kakve „treće strane.“

Sedma Božja zapovijest glasi: „Ne učini preljubu.“ (2. Mojsijeva 20:14)

Deseta zapovijest takođe, između ostalog, opominje: „Ne poželi ženu svog bližnjeg…“ (2. Mojsijeva 20:17)

„Zar ne znate da onaj ko se združi s bludnicom jedno je tijelo s njom? Jer Bog kaže: ‘Dvoje će biti jedno tijelo.’“ (1. Korinćanima 6:16)

Pojmovi „djevojka“ i „djevica“ u Bibliji su sinonimi.

Dokaz o nevinosti kod žena je postojanje himena, što se ne može objasniti tzv. teorijom evolucije. Postoji svrha zašto je Bog prilikom stvaranja načinio to fizičko obilježje moralne čistote i dostojnosti žene.

Nije, dakle, eventualna fizička sličnost potomstva sa osobama iz bludnih i preljubničkih veza toliki problem koliko je to evidentno širenje nemorala i kvarenje ljudskog roda u moralnom aspektu ličnosti. To je činjenica koju nijedna nauka ne može poreći. Upravo zbog prevencije širenja nemorala i bluda, u teokratskom Izraelu bila je propisana smrtna kazna za preljubočinstvo i seksualne „avanture“ (vidi: 3. Mojsijeva 20:10; 5. Mojsijeva 22:20-27; Ezekijel 16:38).

 

Kako je sve počelo?!

Nevinost koja je nekada bila najdragocjenija stvar koja se čuvala „kao zmija noge,“ sada predstavlja nešto čega se treba što prije otarasiti.

Sve je, otprilike, počelo sa „emancipacijom“ žena sredinom prošlog vijeka. Cilj ovih pokreta i raznoraznih seksualnih „revolucija“ nije bio oslobađanje nego upravo obrnuto: zarobljavanje i „uništavanje“ žena. Bilo je važno „izbaciti“ ženu iz kuće, odvojiti je od djece, zaposliti je i dati joj takvu ulogu da što više bude van kuće i ne bude identitet dat joj od Boga: majka i žena. Pri tome, žene su dobijale finansijsku nezavisnost, i na taj način podgrijan im je egoizam i nemotivisanost za brak i rađanje djece. Žena je danas veći rob nego ikada. Na poslu se od nje mnogo traži, ucjenjivane su na razne načine, pa i time da ne mogu imati poroda ako žele karijeru.

Zvanična nauka ćuti o telegoniji, da ne bi osporila prethodne seksualne revolucije, koje zgrću ogroman novac. Naša djeca propadaju ugledajući se na bolesne autoritete i njihove laži.

Izgleda da su nevinost i vjernost, kako god to staromodno zvučalo, garant vašeg zdravlja duše i tijela. Povratak Bogu i tradicionalnim vrijednostima su jedini pravi put u budućnost.

 

Opasnosti današnjice

Ta moda stigla je i do nas: i ovdje je postalo „in“ mijenjati partnera, ostvariti vezu za jednu noć, biti otvoren za nova erotska iskustva. Da li su naše djevojke zaista „polno emancipovane“ ili se samo pretvaraju i umiju li da se izbore sa tolikim čulnim iskušenjima na pravi način.

Seksualna sloboda podrazumijeva prije svega doživljaj mlade osobe da ima „dozvolu“ za stupanje u seksualne odnose, mišljenje je psihologa Jasne Veljković.

„Ta dozvola znači da je ona dostigla izvjestan stepen zrelosti i da zato ima slobodu izbora seksualnog ponašanja, bez osjećaja krivice. Mijenjanje partnera ili seks za jednu noć ne znače seksualnu slobodu, niti zrelost, već naprotiv, neslobodu. Promiskuitet mladih žena često kod njih stvara lažan i trenutan osjećaj ‘moći’ i ‘upravljanja’ sopstvenim izborima. U stvari, on je prije nesvjesni ‘vapaj’ za smislom.“

 

Šta žene i muškarci traže u promjeni partnera?

Što se tiče žena to je želja za ljubavlju tj. mišljenje da ih partner voli za vrijeme seksa… Ne možemo izuzeti ni one koje ne mogu da dožive orgazam pa često mijenjaju partnere u potrazi za istim. Kod muškaraca je malo drugačije… oni svoju samopotvrdu dobijaju kroz često mijenjanje partnerki što, nažalost, društvo u cjelini podržava… Promiskuitetna je ona osoba koja mijenja partnere, a na pitanje „zašto?“ nema racionalnog odgovora…[2]

_______________

[1] Vidi članak „Zašto moja beba liči na mog bivšeg?“ (yumama.com).

[2] Vidi članak „Sklonost ka prevari je nasledna“ (yumama.com).

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka