Izbor knjiga

Blagodat je pojam koji zvuči arhaično savremenom čovjeku. No radi se o terminu koji je neizostavan u biblijskim spisima ukoliko želimo pravilno razumjeti neke životno važne stvari. Blagodat je Božja nezaslužena milost koja se daruje ljudskom rodu. Za razliku od milosti, blagodat podrazumijeva aktivnu Božju dobrotu i ljubav prema onima koji toga nijesu vrijedni. 

Prema Bibliji, svi smo sagriješili (Propovjednik 7:20; Rimljanima 3:23; 1. Jovanova 1:8). Kompletno čovječanstvo je reprodukcija Adamovog života koji je sagriješio (Rimljanima 5:17-19; 1. Korinćanima 15:21,22), odvojio se od Boga – Izvora života – plus naši lični grijesi. Kao rezultat grijeha, svi zaslužujemo smrt (Rimljanima 6:23; 1. Mojsijeva 2:17).  Kada uzmemo to u obzir, svaki dan koji živimo je čin Božije milosti.

David je bio vrlo svjestan činjeničnog stanja o grijehu i Božjoj blagodati i milosti:

„Smiluj mi se, Bože, po milosti svojoj. Po velikom milosrđu svome izbriši prestupe moje. Potpuno me operi od iskvarenosti moje, i očisti me od grijeha moga. Jer ja znam prestupe svoje, i grijeh je moj stalno preda mnom. Tebi, samo tebi sam zgriješio, učinio sam ono što je zlo u očima tvojim, a ti si pravedan kada govoriš, i čist kada sudiš. Gle, u iskvarenosti sam rođen, u grijehu me je začela majka moja.“ (Psalam 51:1-5)

Mi ne zaslužujemo ništa od Boga. Bog nam nije ništa dužan. Sve dobro što iskusimo rezultat je Božje blagodati (Efescima 2:5). Blagodat je, jednostavno rečeno, nezaslužena naklonost.

 

Zašto Božja blagodat?

„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16)

Božja ljubav prema čovječanstvu pokazala se u najvećem mogućem samopožrtvovanju Oca i Sina. Zapazite da Bog ne traži da mi postanemo dovoljno dobri kako bi se onda On zauzeo za nas. To je paganski koncept.

„A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Hristos, dok smo još bili grešnici, umro za nas.“ (Rimljanima 5:8)

Niko nema veću ljubav od ove – da neko položi svoj život za svoje prijatelje.“ (Jovan 15:13)

Volim te ljubavlju vječnom. Zato te i privlačim svojom dobrotom.“ (Jeremija 31:3)

 

Otkuda Bogu pravo na čovječanstvo?

Božje pravo na nas proističe po dva osnova: On je naš Stvoritelj i naš Iskupitelj.

„Zatim Bog reče: ‘Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju, sličnog nama, i neka vlada nad morskim ribama, nad stvorenjima koja lete po nebu, nad stokom, nad svom zemljom i nad svim drugim životinjama što se miču po zemlji.’ I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je. Zatim ih je Bog blagoslovio i rekao im: ‘Rađajte se i množite se, napunite zemlju i vladajte njom, i budite gospodari nad morskim ribama i stvorenjima koja lete po nebu i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji.’“ (1. Mojsijeva 2:26-28)

„Znajte da je Gospod Bog, On nas je stvorio, a ne mi sami. Mi smo narod njegov i ovce paše njegove.“ (Psalam 100:3)

„Rasuo sam kao gustu maglu tvoje prestupe, i kao oblak tvoje grijehe; vrati se k meni, jer sam te otkupio.“ (Isaija 44:22; vidi takođe Isaija 1:18; 43:1; 53:11)

„Kao što ni Sin čovečiji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.“ (Matej 20:28)

„Jer ste skupo kupljeni.“ (1. Korinćanima 6:20)

 

Opšta blagodat Božja

Dakle, zbog onoga što Bog jeste i što čini za nas, zbog Plana spasenja, postoji opšta blagodat koja pokriva sve ljude i odnosi se na suverenu blagodat koju Bog pruža cijelom čovječanstvu bez obzira na duhovni status pred Njim. Zbog te blagodati čovječanstvo ima pravo na pozajmljeni život, podložan propadljivosti i smrti, čija osnovna svrha je pomirenje sa Bogom.

„I učinio je [Bog] da od jedne krvi sav rod čovječiji živi po svemu licu zemaljskom, i postavio je unaprijed određena vremena i granice njihovog življenja: da traže Boga ne bi li ga nekako opipali i našli, iako nije daleko ni od koga od nas. Jer u njemu imamo život i mičemo se i postojimo.“ (Djela 17:26-28)

Jer se pokazala Božja blagodat koja donosi spasenje svim ljudima.“ (Titu 2:11)

Pored urođenih „prijemnika“ za Božji glas (savjest, osjećaj za poštenje, pravednost, ljubav), On kroz svoju pisanu Riječ poziva svakog čovjeka na povratak životu.

„‘Vratite se, odmetnički sinovi. Izliječiću vaše odmetništvo.’ ‘Evo nas! Dolazimo k tebi, jer si ti, Gospod, naš Bog.’“ (Jeremija 3:22)

„Izraele, vrati se Gospodu, svom Bogu, jer si u svom prestupu posrnuo.“ (Osija 14:1)

„‘Tako ja bio živ’, govori Gospod Jahve, ‘meni nije drago da onaj ko je zao umre, nego da se odvrati od svog puta i da živi. Odvratite se, odvratite se od svojih zlih puteva. Zašto da umrete, dome Izraelov?’“ (Ezekijel 33:11)

„Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Vratite se meni’, govori Gospod nad vojskama, ‘i ja ću se vratiti vama.’“ (Zaharija 1:3)

„Otada Isus poče da propovijeda i da govori: ‘Pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko.’“ (Matej 4:17)

„Tako je napisano, da će Hristos stradati i treći dan ustati iz mrtvih i da će se u njegovo ime propovijedati o pokajanju za oproštenje grijeha.“ (Luka 24:46-48)

Pokajte se dakle i obratite se da se izbrišu vaši grijesi, da bi od Gospodnjeg lica došla vremena okrepe.“ (Djela 3:19)

„Nego sam temeljno svjedočio i Judejcima i Grcima o pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospoda Isusa.“ (Djela 20:21)

Kako se mi uopšte možemo pokajati? Bog je ljubav i On nam daje pokajanje kroz živu spoznaju o onome što je učinio i čini za nas.

„Ko ne voli, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav. Po ovome se pokazala Božja ljubav prema nama: Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo kroz njega. Ljubav je u ovome: nismo mi voljeli Boga, nego je on volio nas i poslao svog Sina kao žrtvu pomirenja za naše grijehe.“ (1. Jovanova 4:8-10)

„Ili možda prezireš bogatstvo njegove dobrote i uzdržljivosti i dugog trpljenja, ne shvatajući da te Božja dobrota vodi do pokajanja?“ (Rimljanima 2:4)

„I Gospod je prošao ispred njegovog lica objavljujući: ‘Gospod, Gospod, Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev i pun dobrote i istine, koji čuva svoju milost za hiljade, oprašta prestupe, krivicu i grijehe, ali ne smatra nikog nevinim.’“ (2. Mojsijeva 34:6,7)

Dakle, opšta Božja blagodat nije pasivna, već poziva sve ljude da piju vodu života. Ali da bismo pili mi prvo treba da shvatimo svoju potrebu za tom „Vodom“, iako možda zbog izopačenosti svojih duhovnih čula ne osjećamo žeđ.

„Ako je neko žedan, neka dođe k meni i pije! Ko bude vjerovao u mene, kao što je rečeno u Pismu, iz njegovog tijela poteći će rijeke žive vode.“ (Jovan 7:37,38)

„Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu! Dođite, vi koji nemate novca, uzmite i jedite. Dođite, uzmite soka od grožđa i mlijeka bez novca i bez plaćanja. Zašto trošite novac na ono što nije hljeb i zašto se trudite za ono što ne siti? Slušajte me pažljivo i ješćete ono što je dobro, i vaša će duša uživati u najboljoj hrani. Prignite uho i dođite k meni. Slušajte i duša će vaša živjeti, i sklopiću s vama trajni savez, zbog milosti koju sam obećao Davidu. Evo, dao sam ga za svjedoka narodima, za vođu i zapovjednika narodima. Evo, zvaćeš narod koji ne poznaješ, i k tebi će pohrliti ljudi iz naroda koji te nije poznavao, zbog Gospoda, tvog Boga, i Svetog Boga Izraelovog, jer će te on ukrasiti. Tražite Gospoda dok se može naći. Prizivajte ga dok je blizu. Neka zli ostavi svoj put i nepravednik svoje misli. Neka se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, našem Bogu, jer će mu velikodušno oprostiti.

‘Vaše misli nisu moje misli, i moji putevi nisu vaši putevi’, govori Gospod. ‘Koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su i moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli. Kao što kiša i snijeg padaju s neba i ne vraćaju se dok ne natope zemlju i učine da bude rodna, da se zeleni i da daje sjeme sijaču i hljeb onome ko ga jede, tako će se ispuniti i riječ koja izlazi iz mojih usta. Neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti ono što želim i izvršiće ono zbog čega sam je poslao. S veseljem ćete otići i u miru ćete biti nazad dovedeni. Gore i bregovi veseliće se pred vama i klicaće od radosti, i sve poljsko drveće pljeskaće rukama. Umjesto trnovitog grmlja izrašće smreka. Umjesto ljute koprive niknuće mirta. Biće to na slavu Gospodu, kao vječan znak koji se neće uništiti.’“ (Isaija 55)

„Kao njegovi saradnici ponovo vas molimo da ne propustite da ispunite svrhu Božje blagodati koju ste primili. Jer on kaže: ‘U vrijeme svoje milosti uslišio sam te, u dan spasenja pomogao sam ti.’ Evo, sada je vrijeme milosti! Evo, sada je dan spasenja!“ (2. Korinćanima 6:1,2)

Možemo li prezreti Božju blagodat? Po svojoj slobodnoj volji, koju Bog nikad neće ukinuti, svaki pojedinac može istrajati u pobuni i neprijateljstvu prema Bogu. Premda pokriva cijelo čovječanstvo, opšta Božja blagodat nije vremenski neograničena, kako u individualnom tako i u kolektivnom smislu, i Bog ima suvereno pravo da postavi njene granice (vidi: 1. Mojsijeva 6:3; 15:13-16; Danilo 9:24).

„I svakom nepravdom i prevarom u onima koji propadaju [ginu] zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasli. I zato Bog dopušta da na njih djeluje zabluda, da bi vjerovali laži, kako bi svi oni bili osuđeni jer nisu vjerovali istini, nego su voljeli nepravdu.“ (2. Solunjanima 2:10-12)

Biblija jednostavnim jezikom izlaže dvije mogućnosti:

„A u ovome je to svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život, i taj život je u njegovom Sinu. Ko ima Sina, ima život, a ko nema Sina Božjeg, nema život.“ (1. Jovanova 5:11,12)

 

Spasonosna blagodat

„Ali Bog, koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas je volio, još dok smo bili mrtvi u grijesima – oživio nas je zajedno sa Hristom – blagodaću ste spaseni – i vaskrsnuo nas s njim i postavio nas s njim na nebesima u Hristu Isusu, da bi nam, u blagonaklonosti koju osjeća prema nama koji smo u Hristu Isusu, u poretku koji dolazi pokazao neizmjerno bogatstvo svoje blagodati. Tom blagodaću spaseni ste kroz vjeru. I to nije od vas, dar je Božji.“ (Efescima 2:4-8)

„On nas je spasao i pozvao nas svetim pozivom, ne zbog naših djela, već zbog svoje namjere i blagodati, koja nam je prije mjerljivih vremena data u Hristu Isusu.“ (2. Timoteju 1:9)

„Ali kad je naš Spasitelj, Bog, pokazao svoju dobrotu i ljubav prema čovjeku, spasao nas je – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, nego po svom milosrđu – kupanjem preporođenja i obnovom Duha svetog. Taj Duh se obilno izlio na nas kroz Isusa Hrista, našeg Spasitelja, da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali naslednici vječnog života koji očekujemo.“ (Titu 3:4-7)

„Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju.“ (Jovan 10:10)

„Jer je unaprijed odredio da nas kroz Isusa Hrista usvoji kao sinove, po ugodnosti volje svoje, da bi bio hvaljen zbog svoje slavne blagodati kojom nas je učinio prihvatljivim u voljenome, u kome imamo iskupljenje njegovom krvlju, oproštenje prestupa po bogatstvu njegove blagodati.

Obilno nam je udijelio tu blagodat zajedno sa svom mudrošću i razboritošću, time što nam je obznanio tajnu svoje volje. Ta tajna je u skladu s onim što želi, s njegovom namjerom da se sve uredi kad se navrši vrijeme, naime da se sve ponovo sastavi u Hristu – ono što je na nebesima i ono što je na zemlji – u njemu, u kom takođe stekosmo nasleđe, unaprijed određeni prema namjeri onoga koji sve čini po svojoj volji i odluci, da mi koji smo se prvi uzdali u Hrista budemo na hvalu i slavu Bogu. U kome ste i vi – čuvši riječ istine, dobru vijest o svom spasenju – u koga i vjerujete, zapečaćeni Svetim Duhom obećanja, koji je zalog našeg nasledstva, za oslobođenje otkupnine, njemu na slavu i hvalu.“ (Efescima 1:5-14)

Spasonosna blagodat je posebno pružanje blagodati kada suvereni Bog svojim izabranima – onima koji su prihvatili Njegov dar spasenja – poklanja novi život zadobijen u Hristu i pomoć radi njihove obnove i posvećenja. To se događa kad mi pristanemo da sahranimo stari život kroz Hristovu žrtvu (Rimljanima 6:3-5) i primimo Njegov novi život koji nas kvalifikuje kao stanovnike budućeg Božjeg carstva i obnovljene Zemlje (Rimljanima 6:11).

Novorođenje ili začeće u Hristu, drugom Adamu, je osnov za primanje spasonosne blagodati.

„Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko odozgo ne rodi, ne može vidjeti Božje carstvo.“ (Jovan 3:3)

„Jer sve što je začeto od Boga pobjeđuje svijet. A ovo je pobjeda koja je pobijedila svijet: naša vjera.“ (1. Jovanova 5:4)

„I od njegove punine svi mi primismo, i blagodat za blagodat.“ (Jovan 1:16)

Dakle, budući opravdani vjerom, imamo mir s Bogom kroz našeg Gospoda Isusa Hrista, kroz koga vjerom imamo pristup ovoj blagodati u kojoj stojimo, i radujmo se u nadi da ćemo biti učesnici u Božjoj slavi.“ (Rimljanima 5:1,2)

Spasonosna blagodat nije jednokratan čin koji posle možemo odbaciti i pouzdati se u sopstvenu pravednost, već trebamo postojano stajati u njoj vjerom.

„Čudim se da se tako brzo odvraćate od poziva Hristovom blagodaću na drugačiju dobru vijest… Ja ne odbacujem Božju blagodat, jer ako pravednost dolazi preko Zakona, onda je Hristos uzalud umro…“ (Galatima 1:6; 2:21)

U vjeri i blagodati se jača.

„A ti, sine moj, jačaj u blagodati koja je u Hristu Isusu.“ (2. Timoteju 2:1)

„Zato opašite bokove uma svojega, budite trezveni! Uzdajte se u blagodat koja vam se donosi u otkrivenju Isusa Hrista.“ (1. Petrova 1:13)

„Služite jedni drugima u skladu s darom koji je svaki od vas primio, kao dobri primaoci Božje blagodati, koja se izražava na razne načine.“ (1. Petrova 4:10)

Rastite u blagodati i spoznanju Gospoda našeg i Spasitelja Isusa Hrista.“ (2. Petrova 3:18)

Od spasonosne blagodati takođe se može i otpasti po sopstvenom izboru.

1) Povratkom službi grijehu:

„Težite za mirom sa svima, i za svetošću bez koje niko neće vidjeti Gospoda, pazeći da niko ne ostane bez Božje blagodati i da ne iznikne kakav otrovni korjen koji bi načinio štetu i kojim bi se mnogi uprljali.“ (Jevrejima 12:14,15)

„Jer imaju neki ljudi koji su se uvukli među neopreznima koje su Pisma još davno odredila za sud, bezbožnici, koji blagodat našeg Boga pretvaraju u izgovor za besramna djela.“ (1. Jovanova 1:4)

2) Zloupotrebom Dara spasenja kroz opravdanje djelima:

„Odvojiste se od Hrista, vi koji pokušavate da se opravdate po Zakonu, izašli ste iz okrilja njegove blagodati.“ (Galatima 5:4)

3) Prezrenjem blagodati:

„Zamislite samo koliko će težu kaznu zaslužiti onaj ko pogazi Sina Božjeg i ko smatra da krv saveza kojom je posvećen nema nikakvu posebnu vrijednost i ko vrijeđa Duh blagodati?“ (Jevrejima 10:26-30)

Život Duhom u Hristu daje nam slobodu pristupa prestolu Božje blagodati:

„Pristupimo, dakle, slobodno prestolu blagodati, kako bi stekli milosrđe u nalaženju blagodati kad nam zatreba pomoć.“ (Jevrejima 4:16)

Ovo se odnosi na Hristovo djelo pomirenja koje se odvija u nebeskoj Svetinji, o čemu nam govore tipska služba i praznici pod Starim savezom, kao i Pavlova poslanica Jevrejima.

Napokon, Jovan u svojoj poslanici sažima sve što nam je potrebno:

Neka s nama bude blagodat, milosrđe i mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista, Očevog Sina, zajedno s istinom i ljubavlju.“ (1. Jovanova 1:3)

Pavle Simović

Print Friendly

1 odgovor na Dvije vrste Božje blagodati

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka