Izbor knjiga

Legalisti ukazuju na Novi savez govoreći vjernicima da moraju držati zapovijesti. Svaki put kad vide termin „zapovijesti“ oni su naučeni da to primjenjuju na Deset zapovijesti.

Među adventistima „zapovijesti Božje“ u Otkrivenju 12:17 i 14:12 podrazumijevaju se kao Deset zapovijesti. 

Ali ako pogledate grčku riječ za „zapovijesti“, vidjećete da je originalni termin „entolas“, što znači učenje, uputstva (instrukcije) ili nalozi (smjernice) u širokom smislu tih pojmova. Jedan dobar prevod takođe je „nauk“, što se može zapaziti iz ekvivalentnih hebrejskih izraza u jednini u Starom savezu.

Termin „entolas“ se uvijek koristi u Jovanovim poslanicama kad se tiče uputstava ili učenja koja su došla od Isusa Hrista. Kad Jovan govori o Deset zapovijesti u svojim spisima, on koristi različitu grčku riječ – „nomos“. Novosavezni pisci uopšte prave tu razliku, ali legalisti ovo izbjegavaju ili jednostavno nijesu svjesni da takva razlika uopšte postoji.

Da bismo shvatili šta zapravo govore biblijski tekstovi o ovom predmetu moramo ih čitati u kontekstu u kojem su dati. To je kao i uvijek nepogrešivi recept za ispravno razumijevanje.

„Ljubazni, ne pišem vam novu zapovijest, nego staru zapovijest koju ste imali od početka. Ta stara zapovijest je riječ koju ste čuli. I opet, pišem vam novu zapovijest, koja se obistinjuje u njemu i u vama, jer tama prolazi i prava svjetlost već svijetli.“ (1. Jovanova 2:7,8)

Riječ „zapovijest“ kao da podržava starosavezni Zakon. Ali ovaj termin NE govori o zapovijestima iz Mojsijevog Zakona. Ako ovo čitamo u kontekstu i vratimo se na prethodne retke (i takođe nastavimo dalje čitati) možemo ga pravilno razumjeti.

„Ako držimo njegove zapovijesti, po tome znamo da ga poznajemo. Onaj ko kaže: ‘Ja ga poznajem,’ a ne drži njegove zapovijesti, lažljivac je i istina nije u njemu. Ali ko god drži njegovu riječ, u njemu je Božja ljubav zaista stigla do savršenstva. Po tome znamo da smo u njemu.“ (1. Jovanova 2:3-5)

„A ovo je njegova [Božja] zapovijest: da vjerujemo u ime njegovog Sina Isusa Hrista i da volimo jedan drugoga, kao što nam je zapovijedio. I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. A mi po Duhu koji nam je dao znamo da on stoji u nama.“ (1. Jovanova 3:23,24)

O kojim zapovijestima Jovan govori? Ovo, dakle, apsolutno nema nikakve veze sa starosaveznim zapovijestima. Osim toga, izraz „od početka“ znači kad su prvi put čuli Isusovo učenje, što takođe podržava misao da su te zapovijesti od Isusa:

„Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam ja zapovijedam… Ovo vam zapovijedam: Volite jedan drugoga.“ (Jovan 15:14,17)

„Novu vam zapovijest dajem: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja volio vas, tako i vi volite jedan drugoga.“ (Jovan 13:34)

„Ovo je moja zapovijest: Volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas.“ (Jovan 15:12)

Kao što vidimo, ovo se slaže sa onim što smo čitali u 1. Jovanovoj 2:7. Jovan za nas definiše šta su Božje zapovjesti:

„Po ovome znamo da volimo Božju djecu: po tome što volimo Boga i vršimo njegove zapovijesti [entolas]. Jer ljubav prema Bogu znači držati njegove zapovijesti [entolas], a njegove zapovijesti [entolae] nisu teške.“ (1. Jovanova 5:2,3)

Nijesmo prepušteni nagađanju koje su to „zapovijesti“. Kontekst u 1. Jovanovoj 3:22-24 je: „da vjerujemo u ime njegovog Sina Isusa Hrista i da volimo jedan drugoga, kao što nam je zapovijedio [entolaen]. I koji drži zapovijesti [entolas] njegove u njemu stoji.“

Isusova Propovijed na gori često se koristi kao dokaz da smo i dalje pod zakonom. Na sličan način adventistički crkveni teolozi zloupotrebljavaju neke tekstove kao podršku svojoj ustanovi prihodovanja desetka. Ali Isus samo objašnjava istinsku namjenu zakona u kontrastu s onim što su jevrejski legalisti učili. Isus je počeo Propovijed na gori opisom načina života koji razlikuje one koji će naslijediti carstvo nebesko od onih koji neće.

„Nemojte da mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke. Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim. Istinu vam kažem: dok nebo i zemlja ne nestanu, neće nestati nijedno slovce ni crtica iz Zakona dok se sve ne ispuni.“ (Matej 5:17,18)

Naravno legalisti će staviti naglasak na konstataciji „nijesam došao da ukinem“, ignorišući završnicu „nego da ih ispunim“. Zatim u sledećoj rečenici, fokus je na „neće nestati nijedno slovce ni crtica iz Zakona dok se sve ne ispuni“. Drugim riječima, ono što je napisano – sve što je napisano – u Zakonu i prorocima ima svoje ispunjenje kroz Plan spasenja, čiji nosilac je Hrist. Isus nije rekao: „Došao sam da dalje utvrdim ili ovjekovječim zakon“, već „da ispunim“. Kao što je On ispunio ono što predviđa Plan spasenja svojim prvim dolaskom, tako ispunjava i ostalo u svojoj posredničkoj službi u nebeskoj Svetinji, u očekivanom Drugom dolasku, te o konačnom izvršnom sudu i obnovi zemlje (primanje vječnog nasleđa Izraela).

Treba znati da i Mojsijev zakon takođe sadrži proročanstva, ne samo proročke knjige (vidi 5. Mojsijeva 18:15; uporedi sa Djela 3:22 i 7:37).

„A sada se pokazuje pravednost pred Bogom bez Zakona, o čemu svjedoče Zakon i Proroci. I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike.“ (Rimljanima 3:21,22)

Kako to Isus ispunjava proroke? Na isti način kao što je ispunio zakon. U Matej 5:18, Isus objašnjava da ništa neće nestati iz zakona dok se sve ne ispuni, ali tu ne govori o prorocima već o zakonu. Zapazite kako je važna ova razlika.

On je ispunio zakon svojim životom i dao svrhu i smisao životu koji dolazi kroz Njega, a koji je pravi smisao Zakona života. Pavle nove zapovijesti naziva Hristovim zakonom:

„Jer Hristos je ispunjenje Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje.“ (Rimljanima 10:4)

Grčki pojam „telos“ označava ispunjenje, kulminaciju, svršetak, cilj… Sve što je zakon zahtijevao a čovjek nije mogao da ispuni, Isus je uspio kao opšti Čovjek, drugi Adam.

„Tako ste i vi, braćo moja, posredstvom Hristovog tijela umrli Zakonu [nomos], kako biste pripali drugome, onome koji je ustao iz mrtvih, da bismo donosili plod koji je Bogu na slavu. Jer kad smo živjeli po tijelu, grešne strasti pokrenute kroz Zakon [nomou],  djelovale su u našim udovima da smrti donesu plod. A sada smo oslobođeni Zakona [nomou], jer smo umrli onome što nas je sputavalo, da bismo bili sluge na novi način, po Duhu, a ne na stari način, po slovu.“ (Rimljanima 7:4-6)

„A ako vas vodi Duh, niste pod zakonom [nomon].“ (Galatima 5:18)

Mojsijev zakon imao je 613 zapovijesti.

Pavle piše o ovom zakonu:

„A grijeh je, našavši uporište u zapovijesti [entole], prouzrokovao u meni svakakvu požudu, jer bez Zakona grijeh je bio mrtav. U stvari, ja sam bio živ dok nije bilo Zakona [nomou], ali kad je stigla zapovijest, grijeh je oživio, a ja sam umro.“ (Rimljanima 7:8,9)

Ovdje Pavle koristi naizmjenično zakon i zapovijest da objasni istu stvar – grijeh, i zatim zaključuje u sledećem retku: „I ustanovio sam da zapovijest koja je trebalo da vodi u život vodi u smrt.“

Kroz sve Pavlove poslanice ponavljaju se ovi termini.

„Tako, dakle, Zakon je svet, i zapovijest je sveta i pravedna i dobra. Da li je, dakle, ono što je dobro postalo smrt za mene? Nipošto! Ali grijeh jeste, da bi se pokazao kao grijeh koji mi preko onoga što je dobro uzrokuje smrt, kako bi grijeh preko zapovijesti postao još mnogo grešniji.“ (Rimljanima 7:12,13)

Pavle kaže da je zapovijest istakla njegov grijeh, uvećala ga tako da je postalo očito da mora tražiti život, koji samo može doći od Hrista. To je poenta cijele biblijske nauke. Već u 1. Mojsijevoj 3:15, odmah po Padu u grijeh, Bog nije prvo uspostavio zakonske norme, već dao obećanje o Spasitelju koje se prima i živi vjerom. Ali ta vjera je vrlo određena, jedinstvena i konkretna, kako se vidi iz cijelog Svetog Pisma.

U nastavku iste poslanice Pavle obrazlaže na koje zapovijesti misli:

„Jer zapovijesti iz Zakona: Ne učini preljubu, Ne počini zločin ubistva, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne poželi, i ako ima još koja zapovijest, sažete su u ovim riječima: Voli svog bližnjeg kao samog sebe.“ (Rimljanima 13:9)

Zapazite da kad god apostoli ponavljaju zapovijesti u Novom savezu (Matej 19:18,19; Rimljanima 13:9, itd.), zapovijest o Suboti nikad nije uključena na spisku, jer se ona ni ne tiče moralnog Zakona. To je predmet o kome treba zasebno govoriti. Nakon Pavlovog izlaganja koje pokazuje čovjekovu krivicu, on poentira kako se zapravo drži zakon:

„Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.“ (Rimljanima 13:10)

On ponavlja ovo oživotvorenje zakona u Galatima 5:13,14:

„A vi ste, braćo, pozvani na slobodu. Samo neka vam ta sloboda ne služi kao podsticaj grešnom tijelu, nego u ljubavi robujte jedni drugima. Jer se sav Zakon ispunjava u jednoj zapovijesti: Voli svog bližnjeg kao samog sebe.“

To je ono što Pavle, kao najveći propovjednik jevanđelja, očekuje da novosavezni vjernik slijedi: duh ili namjeru zakona.

Sav zakon se sažima u ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, što je takođe istaknuto i u Starom savezu (vidi: 5. Mojsijeva 6:5 i 3. Mojsijeva 19:18)! Ovo je Isusovo učenje, gdje je govorio o istinskoj namjeri zakona, posebno u Propovijedi na gori, Matej 5-7. glava.

„Učitelju, koja je najveća zapovijest u Zakonu? A Isus mu reče: ‘Voli Gospoda, svoga Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom.’ To je prva i najveća zapovijest. A druga je slična ovoj: ‘Voli svoga bližnjega kao samoga sebe.’ Cio Zakon i Proroci zasnovani su na ovim dvjema zapovijestima.“ (Matej 22:36-40)

Isus ovdje postavlja logičan redosled prioriteta, gdje ljubav prema Bogu na prvom mjestu kao prirodnu paralelu ima ljubav prema bližnjemu.

„Druge zapovijesti veće od ovih nema.“ (Marko 12:31)

Primijetićete da ove dvije zapovijesti NIJESU dio Deset zapovijesti na kojima legalisti insistiraju. Deset zapovijesti su formulisane u uslovima vladavine grijeha. Hrist, dakle, ističe stvarnu namjenu zakona koji se može ispuniti samo kroz ljubav, primanjem života u Hristu.

Apostolska zajednica nije učila obavezivanju Mojsijevom zakonu (vidi Djela 15:5,24). Štaviše iz izjave u Djelima 15:28 može se zaključiti da su oni to smatrali „bremenom“.

„Po ovome znamo da volimo Božju djecu: po tome što volimo Boga i vršimo njegove zapovijesti. Jer ljubav prema Bogu znači držati njegove zapovijesti, a njegove zapovijesti nisu teške.“ (1. Jovanova 5:2,3)

Ovo učenje da „zapovijesti nijesu teške“ direktno je povezano sa nedržanjem zakona iz Starog saveza. Za takav stav morao je postojati jak razlog.

„Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, i naći ćete odmor za svoju dušu. Jer, moj jaram je blag i moje breme je lako.“ (Matej 11:29,30)

Ovo se nikad ne bi moglo reći za Mojsijev zakon i očito je da Isus nije mislio na stari „jaram“ (vidi Galatima 5:1).

„Ali kad se vrijeme navršilo, Bog je poslao svog Sina, rođenog od žene i rođenog pod Zakonom, da kupi i oslobodi one koji su pod Zakonom, kako bi nas Bog usvojio kao sinove.“ (Galatima 4:4,5)

Isus je rođen pod zakonom i održao sav zakon, nije ga mogao prekršiti jer bi Ga to diskvalifikovalo kao Mesiju, bezgrešnog nosioca grijeha. Isus je jedini koji je savršeno održao zakon, koji je ispunio namjeru zakona. Taj život On sada nudi nama na dar.

Zato se mi kao vjernici ne nalazimo pod zakonom. Pavle koji je nekad živio po zakonu i našao blagodat objašnjava:

„A prije nego što je došla vjera, bili smo čuvani pod zakonom, predati u zatočeništvo, čekajući vjeru koja je imala da se objavi. Tako nam je Zakon bio staratelj koji nas je vodio do Hrista, da bi se vjerom opravdali. A otkako je došla vjera, više nismo pod starateljem.“ (Galatima 3:23-25)

„Staratelj“ je zakon i njega mijenja vjera – život po Duhu.

„Jer zakon Duha koji daje život u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha i smrti.  Budući da je Zakon bio nemoćan, jer je zbog tijela bio slab, Bog je, poslavši svog Sina u obličju grešnog tijela, za grijeh osudio grijeh u tijelu, da bi se pravedni zahtjevi Zakona ispunili na nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu.“ (Rimljanima 8:2-5)

Mojsijev zakon bio je privremeni sistem sa uputstvima za prelazak iz opšte Božje blagodati koja pokriva cijelo čovječanstvo (produženi smrtni život u Adamu) u spasonosnu blagodat u Hristu, koja se prima isključivo novorođenjem. Kad se sve ponovo sastavi u Hristu, tada će cijela svrha Plana spasenja biti ispunjena. Bog, dakle, nikad nije namjeravao da Zakon kakav je dat u uslovima grijeha bude trajan, da religija bude sama sebi svrha.

Kad se govori o savezima koje je Bog načinio sa svojim narodom – Izraelom – interesantno je zapaziti u kojim prilikama su oni nazvani „vječnim“. Savez sa Avramom je nazvan vječnim (1. Mojsijeva 17:7), takođe i sa Davidom (2. Samuelova 23:5; Psalam 105:8-11). Ovo nipošto nije slučajno, jer prvi je savez koji počiva na vjeri u Božja obećanja, a drugi mesijanski, spasiteljski, koji takođe počiva na vjeri. Obratite pažnju na izjavu Gospodnju u 2. Samuelovoj 23:5: „Jer savez trajni sklopio je on sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. Taj je savez sve spasenje moje i sva radost moja. Zar ga neće Bog zbog toga učiniti uspješnim?“

Mojsijev zakon nikad nije nazvan vječnim u Svetom Pismu. U stvari, prorok Jeremija je najavio da će ga zamijeniti „novi savez“ koji će biti vječan, ili bolje rečeno koji je vječan od početka!

„Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. Daću im jedno srce i jedan put da me se uvijek boje, na njihovo dobro i na dobro njihovih sinova posle njih. Sklopiću s njima trajni savez – neću se odvratiti od njih i činiću im dobro.“ (Jeremija 32:38-40; uporedi sa Jevrejima 13:20)

„Evo, dolaze dani, govori Gospod, kad ću s Izraelovim domom i s Judinim domom obnoviti savez, ne kao onaj savez koji sam sklopio s njihovim praočevima onog dana kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz egipatske zemlje. Taj moj savez oni su raskinuli.“ (Jeremija 31:31.32)

U Jevrejima 8:7-12 pominje se novi savez koji je Bog obećao da će načiniti, koji nas oslobađa od starog. Pisac citira Jeremiju 31:31-34 i konstatuje da novi savez neće biti kao onaj koji je načinio kad je izveo Jevreje iz ropstva. Stari savez je bio načinjen pod Zakonom (1. Carevima 8:9,21).

„Kad kaže ‘novi savez’, onaj prethodni čini zastarjelim. A ono što je staro i zastareva, blizu je nestanka.“ (Jevrejima 8:13)

Ovo je živi razvoj Plan spasenja, čija namjera nikad nije bila status kvo.

Napokon, da vidimo da li novi savez podrazumijeva ikakav prenos zakona? Obratite pažnju:

„Ali ako je služba smrti, čija su slova bila ugravirana u kamenu, nastala u slavi, tako da Izraelovi sinovi nisu mogli netremice da gledaju Mojsijevo lice zbog slave njegovog lica, dokle ne iščezne.“ (2. Korinćanima 3:7)

Šta je bilo ugravirano na kamenim pločama što je Pavle nazvao „službom smrti“? Samo jedna stvar: Zakon Deset zapovijesti!

„Ne smatramo da smo sami od sebe sposobni da išta učinimo, nego naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je osposobio da budemo sluge novog saveza, ne pisanog zakona, nego Duha. Jer pisani zakon osuđuje na smrt, a Duh oživljuje.“ (2. Korinćanima 3:5,6)

„Jer koji su god od djela zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: ‘Proklet da je svako ko se ne drži svega što je napisano u svitku Zakona i ko to ne vrši.’ A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: ‘jer pravednik od vjere živjeće.’“ (Galatima 3:10,11)

Život je samo u Davaocu i otkupitelju života, Njegov život postaje naš život vjerom koja kroz ljubav radi.

„Sa Hristom se razapeh. Ne živim više ja, nego Hristos živi u meni. Jer život koji sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjeg, koji me je volio i predao sebe za mene.“ (Galatima 2:20)

Pavle Simović

Print Friendly

3 odgovora na Zapovijesti i Zakon

  • mauricio kaže:

    Svaka čast Pavle Simoviću. Ovo što si ti istjerao na svjetlo a pogotovo razliku između Zakona i Zapovjesti, vjerujem da velika većina vjernih kao i većina koja prati ovaj sajt nije baš bila načisto sa ovime. Sve je sada mnogo jasnije, ne znam dal oduvjek vjeruješ tako (na sajtu nisam nikad pročitao ni približno nešto slično i ovako hrabro) ili je ovo otkrivenje čak i za tebe. Neka je mir Kristov sa tobom.

    • PavleS kaže:

      Novo i jeste i nije. Potpuno sam shvatio situaciju nakon proučavanja srodnih termina u Starom savezu i niza korekcija u Bibliji NRP. Vjerovatno je najveći razlog ovog velikog pomaka u razumijevanju izvornog značanje i smisla ovih termina Zdravkovo bavljenje jevanđeljem, koje prezentacije tek treba da budu objavljene (još se montira materijal).

  • T. kaže:

    Legalisti žele biti posebni ljudi, ali ne onako kako Bog želi da budemo neobični,posebni ili izdvojeni, već kako oni to promatraju svojim ljudskim srcem ili uvjerenjem. Ako pozoveš Boga i zamoliš ga krotkog i poniznost duha, on će ti sve pokazati bez obzira tko si i gdje si. Odličan tekst. Hvala.

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka