Izbor knjiga

Visoka kritika i napredna svjetlost. Isus je upozorio svoje učenike protiv lažnih učenja koja su bila, i koja će nastaviti da budu, najveća prepreka za napredak istine. Susretaćemo se sa doktrinama svih vrsta, i ukoliko nijesmo dobro upoznati sa Božjom Riječi, postoji opasnost da budemo zavedeni. 

Bog je dosledan i sve biblijske objave čine jedan veliki smisleni mozaik istine. Ali Sotona uvijek nalazi načina da pristupi ljudskim umovima, pažljivo tražeći duše kroz koje će moći da posije kukolj. On im sugeriše ideje i lažne teorije i čini ih revnim u zastupanju zablude. Od početka Božjeg djela, s vremena na vrijeme, ustaju razni ljudi zastupajući teorije koje su nove, prijemčive i uzbudljive. I ako oni koji tvrde da vjeruju u istinu ne potraže savjet od iskusnih poznavalaca Biblije, ne ispitaju takve teorije u poniznom i poučljivom duhu i ne pristupe Svetom Pismu u svjetlosti istine tražeći od Boga da prepoznaju kuda vodi takav put, postaće relativno lake žrtve harizmatičnih učitelja. Lažni učitelji mogu izgledati vrlo revni za Božje djelo, mogu trošiti značajna sredstva za iznošenje svojih teorija pred vjernicima i pred svijetom, ali dok miješaju zabludu sa istinom, njihova poruka je obmanjujuća i vodi duše na lažne staze. Oni se trebaju dočekati i oponirati, ne zato što su možda loši ljudi, već zato što nastupaju kao promoteri obmane i nastoje da stave na zabludu pečat istine.

Osnovni problem lažnih učitelja nastaje kroz njihovo vlastito nevjerstvo i sumnju u riznice istine. U svom traganju za istinom, oni dopuštaju svojoj mašti da se bavi onim što je novo i posebno, izbacujući tako sebe iz sklada sa onima koje Bog koristi da postavi svoj narod na platformu istine.

 

Klasifikacija lažnih učitelja

Lažni učitelji uzimaju razne oblike, prilagođavajući se vremenu, kulturi i tendencijama.

Jeretici. – Najistaknutiji i najopasniji među lažnim učiteljima. Jeretik je osoba čije učenje je kontradiktorno u manjoj ili većoj mjeri biblijskim istinama. Oni smjelo krivotvore istinu koja je jednom predata svetima (Juda 1:3; vidi takođe 1. Korinćanima 11:18,19).

Šarlatani. – Šarlatan je osoba koja koristi religiju za vlastite interese. Pavle je upozorio Timoteja na takve ljude: „Ako neko naučava drugačiju nauku i ne slaže se sa zdravim riječima, riječima našeg Gospoda Isusa Hrista, niti s učenjem koje je u skladu sa pobožnošću, taj je ponosan i ne razumije ništa, nego boluje od zapitkivanja i prepirki oko riječi. To dovodi do zavisti, svađe, pogrdnog govora, zlonamjernog sumnjičenja, žučnih prepirki o sitnicama u koje se upuštaju ljudi pokvarenog uma, u kojima nema istine i koji smatraju da je pobožnost izvor dobitka: takvih se kloni.“ (1. Timoteju 6:3-5)

Lažni proroci. – Lažni proroci obično tvrde da nose novu svjetlost od Boga koja je na neki način u kontradikciji sa biblijskim istinama. Jovan poziva na provjeru takvih duhova: „Ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet.“ (1. Jovanova 4:1) Najveći test sastoji se u sledećem: „K zakonu i svjedočanstvu! Ako ne govore prema ovoj riječi, to je zato što nema svjetlosti u njima.“ (Isaija 8:20)

Zlonamjernici. – Osobe koje se probijaju na vodeće pozicije kako bi iskoristili druge ljude, obično za svoja tjelesna zadovoljstva. „I mnogi će se povesti za njihovim besramnim djelima i zbog njih će se pogrdno govoriti o putu istine. I u svom će vas lakomstvu iskorišćavati lažljivim riječima.“ (2. Petrova 2:2,3) „Jer imaju neki ljudi koji su se uvukli među neopreznima koje su Pisma još davno odredila za sud, bezbožnici, koji blagodat našeg Boga pretvaraju u izgovor za besramna djela i koji se odriču jedinog Gospoda Boga, i našeg Gospoda Isusa Hrista.“ (Juda 1:4)

Djelitelji. – Djelitelji (izazivači podjela) koriste lažne doktrine da razbiju ili unište zajednice vjernika. Takvi obično imaju vrlo sistematski i strateški planiran pristup, nastupajući sa uvođenjem novih učenja koja u početku mogu izgledati neznatna, ili potkopavajući povjerenje u one koji važe za stubove vjere. Pavle u Galatima poslanici 5:19-21 ubraja podjele i jeresi u tjelesna djela.

Laskavci. – Lažni učitelji koje u suštini nije briga što Bog želi, ali se uvijek pronalaze u svemu što čovjek želi. Oni radije ugađaju ljudima nego Bogu. Laskavac čezne za popularnošću i hvalom od svijeta. Laskavci su vješti u prilagođavanju Biblije i propovijedanju onih stvari koje neposvećena i neutvrđena srca smatraju prihvatljivim (jevanđelje „ljubavi“, lažno opravdanje vjerom i sl.). Oni vrlo malo govore o grijehu ili govore na uopšten način, ali puno o ljubavi, sreći, sigurnosti spasenja, itd. Laskavci propovijedaju prazno i jeftino jevanđelje. „Jer će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima.“ (2. Timoteju 4:3)

Špekulanti. – Špekulant je osoba obuzeta novotarijama, originalnošću ili spekulativnim teorijama. „Ne dajte da vas zavedu raznim tuđim učenjima.“ (Jevrejima 13:9) Vrlo je interesantna ova opaska apostola Pavla, izrečena u kontekstu jedne krucijalno važne misli: „Isus Hristos je juče i danas isti i u svim dobima.“ (prethodni stih) U 1. Timoteju 1:3 Pavle skreće pažnju Timoteju da obaveže neke ljude u Efesu da „ne naučavaju drugačije učenje.“ Različita nauka prepoznaje se po tome što sklanja postojanu i sigurnu biblijsku doktrinu i tendenciozno ističe neke djelove Svetog Pisma pridajući im značenje koje nemaju, na štetu cjelovitosti kompletnog učenja. Mozaik istine obavezno strada kao cjelina na račun špekulacija sa „originalnim učenjima“. Špekulant će bez pardona odbaciti svaku istinu koja ugrožava njegove poglede.

„Timoteje, čuvaj što ti je povjereno, i kloni se ispraznih razgovora koji skrnave ono što je sveto i protivrečnog nazovi znanja. Zbog razmetanja takvim, nazovi znanjem, neki su odstupili od vjere.“ (1. Timoteju 6:20,21)

Sotonini najveći ambasadori ne nalaze se u svijetu, već u redovima Božjeg naroda. Mnogi lažni učitelji iz navedene klasifikacije kombinuju više profila.

 

Vodeći svjetski jevanđelisti – najopasniji igrači

Postoje mnoge reference i izvori koji pružaju jake dokaze da su neki vodeći svjetski jevanđelisti zapravo masoni ili jezuiti. Jedan od pokazatelja da je to tačno je njihova velika popularnost, prisustvo u medijima i raspoloživost materijalnih resursa. Njihove veze, položaji i doktrine, masovnost crkava i vjerskih zajednica koje kontrolišu ukazuju upravo na ono na šta upozorava apostol Pavle u 2. Korinćanima 11:13-15: „Jer takvi ljudi su lažni apostoli, koji varaju druge i pretvaraju se da su Hristovi apostoli. A nije ni čudo, jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svjetlosti. Zato nije ništa neobično ako se i njegove sluge pretvaraju da su sluge pravednosti.“

Ali postoje i oni jevanđelisti čije propovijedi i učenja vrlo nalikuju na istinu. Oni su naročito opasni za vjernike koji su najbliži biblijskim istinama ili teže da upoznaju istinu. Ovi jevanđelisti imaju jaku harizmu i veliku moć ubjeđivanja i obraćanja. Iskusan vjernik će ih raskrinkati na osnovu dvije karakteristike: 1) pored jevanđelja za koje se čini da ga propovijedaju u sili i Duhu, uvijek iznose određene nebiblijske jeresi koje efektno prikriju i ubace u paketu sa centralnom porukom; 2) uz jeresi, s vremena na vrijeme iznose nerazumne i nelogične stavove i tvrdnje koji ne mogu proći test zdravog razuma.

Obrazac kojim nameću svoje teze ljudima funkcioniše po formuli dijagnoza – lijek. „Dijagnoza“ se postavlja u svrhu navođenja slušalaca da prihvate kasniji „lijek“. Na primjer, propovjednici lažirane doktrine o opravdanju vjerom moraju vas prvo po svaku cijenu uvjeriti da ste „legalista“. „Legalista“ možete biti ako imate bilo kakvu naklonost prema Božjem Zakonu ili stojite na stanovištu da je on vječan i nepromjenljiv kao sam Bog.

Dobar primjer koji radi po sličnom obrascu su tzv. službe za istjerivanje demona. „Propovjednik“ priprema publiku tako što koristi psihološke trikove i uobičajene ljudske probleme kao što su zabrinutost, strah, nesigurnost, sumnja… i predstavlja ih kao simptome opsjednutosti demonima. Oni govore vrlo uvjerljivo dok ubijede potencijalne „pacijente“ da im je potrebna pomoć. Nakon toga su im otvorena vrata da započnu službu istjerivanja „demona straha“, „demona zabrinutosti“ i sl. Na taj način te osobe zaista potpadaju pod kontrolu zlih duhova i postaju žrtve okultnog svijeta.

Isto važi za primanje lažnih doktrina. Ukoliko se ne odupremo, ukoliko prihvatimo to kao istinu, sila obmane i neka vrsta hipnoze biće nad nama. Regrutacija lažnih učitelja takođe se vrši po istom principu. Oni u svojoj težnji da se razlikuju, da iznesu nešto novo, tragaju tamo i amo za znanjem i piju vodu iz zatrovanih izvora. Ne obazirući se na znake upozorenja i jeresi, oni žele silu jevanđelja kakvu se čini da imaju neki popularni jevanđelisti. Prije ili kasnije, oni će se i sami napojiti vinom Vavilona i postati promoteri lažnih nauka.

Ali Duh Božji ne upućuje na polovične istine ili mješavinu istine i zablude. Mješavina istine i zablude uvijek je bila glavno uporište satanizma. Tačno je da je svjetlost istine progresivna, ali nije tačno da se svjetlost miješa sa tamom i da postoji jedna svjetlost danas, a neka druga sjutra. Istina je cjelovita i sveobuhvatna, i ako neko negira određene segmente istine radi svojih teorija, možemo biti sigurni da je to zato što nema svjetlosti od Boga u njima (Isaija 8:20).

Nijedan jevanđelista ili biblijski učitelj koji promoviše bilo kakve jeresi ne može se uzeti kao bezbjedan izvor sa kojeg se možemo nadati da ćemo dobiti čistu vodu. To je nemoguće.

 

Neki primjeri „jevanđelista“ od kojih se treba čuvati

Poznato je u svijetu protestantizma da su adventisti otišli najdalje u prihvatanju pune biblijske istine koja je postepeno otkrivana svjetlošću Reformacije. Od formiranja Adventističke crkve i posebno nakon nestanka pionira Adventnog pokreta, crkva je imala tendenciju sve većeg približavanja opšteprihvaćenom hrišćanstvu kako u doktrinama tako i u praksi. Kao posledica otpada crkve, mnogi sateliti i (ne)zavisne službe (tzv. ministry) oformljeni su od strane različitih ljudi, počevši od onih koji se nijesu „pronašli“ ili „ostvarili“ u crkvi, do nosilaca raznih novih doktrina, „reformatora“, „obnovitelja“, „ostatka u ostatku“, „144.000 izabranih“ i sličnih manje ili više iskrenih, u početku možda dobronamjernih ili suptilno opasnih sekti.

Kao pokriće za odvajanje uzima se potreba distanciranja od otpada, istupanje sa novom ili „većom“ svjetlošću, ili potreba za reformacijom. Ovdje ne ulazimo u opravdanost takvih akcija, već je namjera samo ukazati na opasnost od „originalnosti“ u izdvajanju, iz čega se vidi namjera nosilaca novih grupa ne da proslave Boga nego da proslave sebe. Tako nova grupa brzo poprima odlike sekte.

Pomenućemo jednog takoreći poluodbjeglog adventistu jevanđelistu, čija učenja su iznimno opasna, bez ikakve namjere da se bavimo ličnostima, već isključivo konceptima. To je Dejvid Klejton. Njegova služba se naziva „Restoration Ministry“. Doktrine koje iznosi karakteriše selektivno korišćenje različitih učenja i teza, koje po potrebi usvaja i poriče za svoju teologiju. Vješto manipulišući on tako stiče ogromnu prednost i moć ubjeđivanja nad onima koji ga slušaju. Na suptilan način on poriče Božji Zakon i odvaja ga od Božje blagodati. U istom pravcu, on takođe poriče značaj Starog saveza, ne praveći razliku između Saveza i starosaveznih spisa. Spise Elen Vajt koristi i odbacuje po potrebi. Odbacuje učenje da će zadnji konflikt na zemlji biti u vezi Zakona, tačnije Subota – nedjelja, ne vjeruje da je 1844. godine počeo Istražni sud tj. antitipski Dan pomirenja u Svetinji na Nebu… Ali kroz razobličavanje dogme o trojstvu i „jevanđelje ljubavi“ uspio je vješto kamuflirati svoje jeresi. Klejton se može smatrati rodonačelnikom nekoliko ideološko srodnih sekti, koje su se dalje razmnožile putem partenogeneze.

Kratko ćemo se osvrnuti na još jednog poznatog jevanđelistu, ne-adventistu, koji je takođe mnoge okrenuo stranputicom zbog privida autentičnosti svojih nastupa i učenja. Riječ je o Zeku Punenu, pastoru evangeličke ne-denominacijske crkve u Bangaloru, Indija. Dok on može zvučati neupućenima i neopreznima kao sjajan jevanđelista koji propovijeda od srca ono što vjeruje i ne traži novac, činjenica je da ne možete istovremeno promovisati istinu i zabludu i polagati pravo da je to od Boga. Naime, Punen, između ostalog, uči o vječnom mučenju u paklu. Centralna poruka koju Punen iznosi je novorođenje. U tom smislu on implicitno tvrdi da posjeduje sve duhovne darove i lično otkrivenje istine kao neka vrsta proroka i videoca. Takođe preferira ličnu spoznaju i iskustvo u odnosu na doktrinu i pisanu Božju Riječ. To svoje iskustvo on proteže čak do mogućnosti „razgovora sa Isusom licem k licu“, pozivajući se na Mojsijevo iskustvo i primjenjujući Isusovu izjavu iz Mateja 5:8 „Blago onima čistog srca jer će gledati Boga“. Zapazite koliko su obmana i vrlo problematično duhovno iskustvo ovog propovjednika suptilno prikriveni. Vještim podešavanjem biblijskih citata potrebama njegove nauke i promocije „živih iskustava sa Bogom“, on sebe praktično predstavlja kao proroka, što naginje kultizmu.

Učenje o novorođenju jedno je od najopasnijih terena koji se lako može izmanipulisati, posebno kod mladih u vjeri, da se navedu da traže duhovne darove ili iskustva, u potpunom neskladu i neizgrađenom odnosu sa Bogom, zapostavljajući pri tome činjenice da se Duh daje samo poslušnima i da Bog uvijek poštuje načelo naše slobodne volje.

U zaključku ovog osvrta na neke opasnosti zastranjivanja u vjeri i prepoznavanja istih, nikad ne zaboravite da je vaš osnovni stav najvažniji – pristup „novom izvoru“. Ako dolazite da „pijete“ sa povjerenjem ne provjerivši prethodno kakvoću „vode“, ili računate da ćete moći da se duhovno nahranite sa stola na kojem je servirana i nečista hrana, već ste jednom nogom u problemu.

Pavle Simović

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka