Izbor knjiga

Glavna svrha Zakona je potvrđivanje da Bog, apsolutni vladar univerzuma, ima pravo na svakoga i vlast koja Mu pripada kao Stvoritelju i Iskupitelju. Kao božansko samootkrivenje, Zakon ljubavi određuje Božji karakter.

Božji zakon pruža upute za život Njegove djece. Način ili svrhovitost života koji je Bog namijenio ljudskim bićima zasnovan je na Njegovim namjerama i načelima. Nečije želje ili ideje, ili određeni skup običaja i načina življenja što ga određuje neko društvo, ne mogu biti pouzdan temelj na kojem će ljudi graditi svoj život.

Zakon u Bibliji definiše načela duhovnog i fizičkog zdravlja. Dekalog, kao sažetak Tore, određuje kakvoću posvećenog života pred Bogom.

Sve dok živimo u uslovima grijeha, mi imamo potrebu za vođstvom, uputima i smjernicama, o čemu govori cijela Biblija pod oba saveza. Spontani, prirodni život bez bilo kakve opterećenosti Božjim načelima života, biće moguć na Nebu i na obnovljenoj Zemlji. Predukus tog života moguć je sada samo vjerom u Hristu.

 

Da li vjera isključuje Zakon?

Cilj moralnog Zakona jeste moralno obavezivanje i regulisanje života ali ne i rješavanje problema grijeha. Ovo zato što odvojenost čovjeka od Boga onemogućava grešniku da ispuni Zakon ljubavi, jer je lišen Božje slave, kako zbog nasleđa grešne prirode tako i zbog ličnih grijeha. Božji Zakon nam ne može „progledati kroz prste“ kao što je to slučaj sa ljudskim zakonima. Problem grijeha može riješiti samo Hristova žrtva i služba pomirenja koju, da bi bila djelotvorna na individualnom nivou, svaki čovjek mora prihvatiti vjerom.

Bog je svoj Zakon dao zbog definicija – da pokaže kakvo je stvarno stanje u vezi sa životom, Bogom i grijehom. Ostvarujući drugi cilj, Zakon daje smjer u hrišćanskom životu i pokazuje način na koji Bog želi da Njegov narod živi u zahvalnosti, vjeri i poslušnosti.

Zakon nikoga ne čini grešnikom; to čini grijeh. Zakon donosi spoznaju o grijehu i uzrokuje da grešnik postane svjestan da živi u grijehu. S jedne strane, grešnik stalno umanjuje značenje i posledice grijeha, dok Zakon, s druge strane, čini da grešnik vidi njegovu stvarnu veličinu.

Proučavajući spise Novog saveza, posebno Pavlove poslanice, mnogi pogrešno zaključuju da vjera i blagodat isključuju Zakon. Ali Pavle ne govori o radikalnom razdvajanju vjere i Zakona, već o radikalnom razdvajanju prokletstva i opravdanja. Prokletstvo nije bilo Zakon ni sama neposlušnost, već posljedica neposlušnosti, smrt. Svrha Zakona je da zaštiti život; onaj koji ga vrši, živjeće (3. Mojsijeva 18:1-5), ali, kao što smo već konstatovali, Zakon sam po sebi ne može spasti grešnika.

 

Izopačena funkcija zakona: legalizam

Legalizam, u negativnom smislu te riječi, ima dva aspekta:

1) kada Zakon postane sam sebi svrha;

2) kada Zakon postane sredstvo opravdanja (vršenje djela Zakona zbog nagrade ili iz straha od kazne).

U prvom slučaju Zakon dobija svoju izopačenu funkciju tako što umjesto da služi svrsi koju je Bog namijenio, da služi čovjeku, čovjek počinje da služi odnosno robuje Zakonu, pokrenut fanatičnim motivima. Ovo se najlakše može razumjeti na primjeru jevrejskog shvatanja Zakona u Isusovo vrijeme. Isus je činio djela milosrđa i iscjeljivao subotom. Prema učenju rabina, to je bilo bogohuljenje i kršenje Zakona. Međutim, ako je to tačno, onda sam Bog krši svoj Zakon time što obezbjeđuje održivost života i univerzuma subotom. „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi Subote.“ (Marko 2:27) Izopačenost ove vrste legalizma vidi se i u jednoj poslovici koja se može čuti od tradicionalista: „Bolje da propadne selo nego običaji.“

Drugi negativni aspekt legalizma izražen je u zabludi da se čovjek može opravdati pred Bogom onim što nadahnuti spisi nazivaju „djelima Zakona“. Kad bi to bilo moguće, Bog bi jednostavno postavio norme koje treba da ispunimo i ne bismo imali potrebu za Spasiteljem. Tako bi i sam Božji Zakon postao varijabilan i prilagodljiv okolnostima, što bi značilo da Božji poredak nije savršen i da sam Bog nije savršen. Upravo zato što Zakon jeste savršen i definiše pravedni poredak života, grešniku je neophodan Spasitelj koji će ga ispod jurisdikcije Zakona staviti pod zaklon blagodati.

Oba pomenuta oblika legalizma su pogrešni i u funkciji zloupotrebe Zakona.

 

Legalizam kao mantra za negiranje Zakona

Pojam „legalizam“, međutim, može poslužiti za jednu još suptilniju obmanu. Naime, insistiranje na Božjoj blagodati koja navodno isključuje Zakon je zloupotreba te iste blagodati, bilo iz nedovoljnog razumijevanja Božje namjere ili potrebe za subjektivnom „sigurnošću spasenja“ bez neizvjesnosti.

Isticanje legalizma kao suprotnosti Božjoj milosti radi eliminacije bilo kakve potrebe za Zakonom na račun navodnog života vođenog Duhom, figurativno se može poistovjetiti sa pokušajem odsijecanja grane na kojoj sjedimo, ili kao kad bismo željeli brak u kojem se samo vodi ljubav bez odgovornosti i obaveza same ustanove. Iluzija ljubavi bez obaveza je najjača ideološka fantazija.

Blagodat bez Zakona je besmislena kao što bi Zakon bio samo formalizam bez pokretačkog motiva samopožrtvovane ljubavi. Zakon definiše Božje namjere, svrhovitost i održivost uspostavljenog poretka, pravednost i istinu, blagodat i ljubav im daju kakvoću, ali sve zajedno čini integralni, nerazdvojivi sistem. Kao što na sekundarnom nivou ne možemo odvojiti prirodne zakone od materijalnog i nematerijalnog svijeta, to je još ubjedljivija istina na primarnom duhovnom nivou. Na osnovu čega možemo testirati koji nas duh vodi ako odbacimo standarde?

Negiranje Zakona nije uvijek vođeno istim motivima. U osnovi Božji Zakon se negira iz dva razloga:

1) zato što je suprotstavljen religiji koju uspostavlja i definiše čovjek (tipično za tradicionalne crkve);

2) zbog potrebe da se opravda zabluda da ljubav i milost isključuju Zakon pa čak i važnost istine (tipično za otpali protestantizam, razne „jevanđeoske“ grupe, harizmatski pokret i sl.).

Ono što je zajedničko za zagovornike tih ideja je pozivanje na Hrista (!?) i lažirani koncept opravdanja vjerom, pri čemu Zakonu u najboljem slučaju pripisuju određenu istorijsku ulogu, da je važio samo u periodu od Mojsija do Hrista, itd.

Biblija je naša zaštita. „Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako ne govore prema ovoj riječi, to je zato što nema svjetlosti u njima.“ (Isaiјa 8:20)[1]

Pavle Simović

_____________________________

[1] Više o Božjem Zakonu i njegovoj ulozi na OVOM LINKU.

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka