Elen Guld Vajt (26. novembar 1827. – 16. jul 1915.), jedna je od osnivača Crkve adventista sedmog dana. Ona je napisala više od 5.000 periodičnih članaka i 49 knjiga. Od 2019. godine više od 200 naslova publikovanih pod njenim imenom je dostupno na engleskom jeziku, uključujući kompilacije sa njenih 100.000 stranica rukopisa koje je objavila Zaostavština Elen Vajt (Ellen G. White Estate).

Knjige koje identifikuju gospođu Vajt kao autora spadaju u dvije kategorije: (1) one objavljene za vrijeme njenog života, tj. do njene smrti 1915. i (2) one objavljene nakon njene smrti. Posthumne knjige uključuju kompilacije njenih spisa o različitim temama i izborima za upotrebu, kao i preimenovane tomove i one koji skraćuju ili modernizuju njene originalne publikacije.

Iako je sebe radije nazivala „Gospodnjim glasnikom“ nego prorokom, Elen Vajt je vjerovala da prima direktne poruke od Boga i da je imala dužnost da ih prenosi drugima. Vremenom su adventisti sedmog dana počeli da vide sebe kao Božji ostatak i primijenili su termin „Duh proroštva“ na spise Vajtove, priznajući je kao jedinu istinsku manifestaciju „duhovnih darova“ spomenutih u Novom savezu. Takođe su je povezivali sa pričama o čudima, što je povećalo njen autoritet u zajednici.

Stavovi podrške za proročki dar Elen Vajt su sledeći:

• Nepogrešiv ili verbalni diktat. Neki istorijski adventisti u crkvi tvrde da je ona nepogrešiva. Različiti savremenici Elen Vajt zalagali su se za još jači pogled na verbalnu inspiraciju.
• Potvrđivanje doktrinarnog razvoja. Uobičajeno i najčešće adventističko gledište je da su spisi Vajtove imali „potvrđujuću“, a ne „pokretačku“ ulogu u doktrinarnom razvoju crkve, prateći zaključke grupe zasnovane na proučavanju Biblije.

Jedno od 28 temeljnih vjerovanja Adventističke crkve je:

„18. Dar proroštva:

Jedan od darova Svetog Duha je proroštvo. Ovaj dar je identifikacijski znak Crkve ostatka i manifestovao se u službi Elen. G. Vajt. Kao Gospodnji glasnik, njeni spisi su neprekidan i autoritativan izvor istine koji crkvi pruža utjehu, vođstvo, pouku i ispravljanje. Oni takođe jasno navode da je Biblija standard po kojem se sve učenje i iskustvo moraju testirati. (Joel 2:28,29; Djela 2:14–21; Jev. 1:1–3; Otk. 12:17; 19:10)“

Argumenti podrške koji se koriste uključuju tvrdnje o čudesnim fizičkim znakovima koji su bili prisutni, tačnosti njene zdravstvene poruke, predviđanja, karaktera njenog života i tako dalje. Iako Elen Vajt nije tvrdila da čini čuda, njene molitve su pokretale iscjeljenje u nekim slučajevima.

Bilo je mnogo debata o prirodi njenog nadahnuća, kako unutar tako i izvan Adventističke crkve.

 

Da li je Elen Vajt zaista bila to što je tvrdila za sebe?

Čini se da Elen Vajt ispunjava neke od važnih kriterija za zvanje Božjeg proroka (ili glasnika).

Među najosnovnijim temama koje se ističu kroz njena djela su sledeće:

• Velika kontroverza između Hrista i Sotone
• Ljubav Božja i vječna obaveznost Božjeg Zakona
• Isus Hrist, njegova žrtva, njegovo posredovanje u Nebeskoj svetinji i spasenje kroz njega
• Odgovor vjernika – poslušnost i ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem
• Centralno mjesto Božje Riječi
• Poruke tri anđela i sedmi dan – subota
• Drugi Hristov dolazak

Elen Vajt je uzvisivala Božji Zakon, dala je konkretan doprinos izgradnji zajednice kojoj je pripadala, njeni spisi su izrazito hristocentrični, ponašala se kao dobra hrišćanka…

Međutim, njeni spisi nisu bez problema i kontroverzi, neke stvari su očigledno pogrešne, optužuju je za obimni plagijarizam, a značajan broj važnih teoloških izjava je kontradiktoran. Kako je ona zapravo počela svoju proročku karijeru i u kakvom okruženju? Kakav je bio njen mentalni i duhovni sklop i zašto je to važno? Da li je imidž Elen Vajt koji je stvoren u Adventističkoj crkvi vjerodostojan? Zašto je Adventistička crkva uporno nastojala afirmisati navodni proročki dar Elen Vajt? Da li su njeni spisi zaista „Duh proroštva“ najavljen u Otkrivenju i čini li to adventiste „poslednjom crkvom“, jedinstvenom i ekskluzivnom vjerskom zajednicom za poslednje vrijeme? Ovo je bio predmet našeg istraživanja, a ta saznanja dijelimo u skripti pod nazivom „Skrivena istina o Elen Vajt“.

 

Promjena stava Instituta za izučavanje religije o Elen Vajt

Institut za izučavanje religije je dugo afirmisao djela Elen Vajt, držeći da je njen dar proroštva autentičan. Međutim, objektivno sagledavanje činjenica povezanih sa njenim počecima i radom, natjeralo nas je na promjenu stava koji smo dokumentovali i obrazložili u gore pomenutoj skripti.

Imajući u vidu sva ta saznanja, našli smo se pred teškom odlukom: kakav odnos zauzeti prema spisima Elen Vajt koji sadrže obilje korisnog materijala? Izvjesno je da se zbog njenih brojnih tvrdnji o natprirodnom vođstvu, njena djela ne mogu svrstati u kategoriju još jednog „hrišćanskog pisca“. Drugim riječima, ako njen dar proroštva nije bio autentičan, od Boga, ti spisi postaju kompromitovani, mogući izvor zabluda, uvođenja vjernika u fanatizam ili čak u spiritualizam. Postoji znatan broj adventista koji su završili u stanju fanatizma zbog kultnog odnosa prema Elen Vajt. Oblici fanatizma ispoljavali su se počevši od rigidnog životnog stila i neadekvatne ishrane, do obuzetosti natprirodnim iskustvima i proročkim umišljajima (posebno istaknut je slučaj sa samozvanom proročicom Lidijom Grujić koja je maltene sebe vidjela kao novu Elen Vajt), sa simptomima koji se mogu objasniti samo kao posjednutost demonima. Uopšteno, adventisti su skloni da svoja sumnjiva iskustva i snove olako proglase kao da su od Boga (primjer 1 | primjer 2 | primjer 3 | primjer 4).

Pošto Institut za izučavanje religije ne raspolaže njenim spisima, mi ne možemo praviti selekciju niti se postavljati kao autoritet koji će drugima sugerisati šta je dobro a šta nije u spisima Elen Vajt (zbog obima njenih spisa, to bi samo po sebi bilo gubljenje vremena). Takođe smo, i pored svih otkrića do kojih smo došli, a koja su dovela do promjene našeg stava, uzdržani da bilo kome sugerišemo da se bavi ili ne bavi njenim spisima, kao i od nametanja teze da ona nije Božji prorok. Ovo posebno znajući iz iskustva da većina ljudi u svijetu religije nisu naučeni da se bave argumentima. Neka, dakle, svako istražuje za sebe i postupa po slobodi vlastitih uvjerenja.

Mi stojimo na premisi poštovanja činjenica kakve god one bile, i držimo da sve što zaista dolazi od Boga mora biti istinito, te da je mješavina istine i zablude (bez obzira na procenat zablude) nedopustiva za unošenje u Božje djelo. Stoga smo se u pogledu odnosa prema spisima Elen Vajt našli pred izborom „uzmi ili ostavi“ i opredijelili se za ovo potonje. To znači da nećemo promovisati njene knjige, štampati ih i dijeliti drugima, iako ističemo da ta djela sadrže korisne smjernice koje mogu poslužiti ne samo u formiranju zdravih vjerskih stavova i prepoznavanju raznih iskušenja i zamki, već takođe i za ličnu hrišćansku izgradnju. Ali ono što odbacujemo je kultni odnos prema Elen Vajt i njenim spisima, njena navodna viđenja stvari koje su nedokazive Biblijom i na drugi način ili potpuno lažne, ekstremizam i fanatizam koji mogu biti uzrokovani slijeđenjem nekih njenih smjernica, te uzimanje raznih, često kontradiktornih citata sa pogrešnim pogledima, kao „vrhovnog apelacionog suda“ za dokazivanje nekog vjerskog stava.

Promjena stava prema nadahnuću i vjerodostojnosti spisa Elen Vajt ne povlači za sobom nikakvu promjenu doktrina koje držimo, jer nijedna ne zavisi od toga. Smatramo da je važno opomenuti ljude koji sebe vide u Božjem djelu za ovo vrijeme na opasnosti od krajnosti i pogrešnih poteza kao mogućih posledica ovakvih odluka.