Izbor knjiga

Opravdanje ili pravednost vjerom jedna je od najznačajnijih biblijskih tema koja je privlačila pažnju svih iskrenih hrišćana kroz cijelu istoriju. Riječ opravdan znači proglašen pravednim. Da bi Bog spasio čovjeka od grijeha i vječne smrti i podario mu vječni život, čovjek mora biti apsolutno pravedan i svet pred Bogom i Njegovim zakonom kao temeljem Božje vladavine i odrazom Njegovog karaktera. Kako je čovjeku nemoguće da sam po sebi bude svet i pravedan, prije svega, zbog genetski naslijeđene grešne i smrtne prirode od svojih praroditelja Adama i Eve, Bog je uzvišenim Planom spasenja obezbijedio rješenje problema kroz opravdanje vjerom. Kako i na koji način?

Biblija nas obavještava da je Sin Božji Isus Hrist za vrijeme 33 godine života na Zemlji kao čovjek uradio sve što je neophodno za spasenje čovjeka od grijeha i vječne smrti:

  • bio je savršeno pravedan pobijedivši grijeh u ljudskoj prirodi kao što je naša: On nikakav grijeh nije počinio…“ (1. Petrova 2:22).
  • preuzeo je na sebe čovjekove grijehe: „On je u svom tijelu ponio naše grijehe…“ (1. Petrova 2:24).
  • umro je posredničkom smrću za čovjekove grijehe koje je preuzeo na sebe: „Hrist je umro za naše grijehe.“ (1. Korinćanima 15:3).

Savršenim bezgrešnim životom i umrijevši bez grijeha Hrist je pobijedio smrt koja je posljedica grijeha. Bog je iz tog razloga Hristu vratio život nakon smrti – vaskrsnuo Ga je.

Biblija kaže da su za spasenje čovjeka značajne sve zasluge Isusa Hrista:

  • savršena pravednost i pobjeda nad grijehom;
  • preuzimanje čovjekovih grijeha na sebe;
  • smrt za preuzete grijehe;
  • vaskrsenje;
  • posredovanje za pokajane grešnike u Nebeskom Hramu (Hrist je posredovanje započeo nakon vaznesenja na Nebu koje je uslijedilo 40 dana nakon vaskrsenja i trajaće sve do Njegovog drugog dolaska na Zemlji).

Zašto je značaj Hristovih zasluga važan za čovjeka? Zato što je Hrist sve to uradio kao Zastupnik ili Predstavnik čovječanstva pred Bogom i Božjim zakonom, i na taj način se Hristove zasluge uračunavaju kao čovjekove.

Hrist je kao Zastupnik čovječanstva svojim zaslugama apsolutno iskupio čovjeka pred Božjim zakonom:

  • čovjek je u Hristu savršeno pravedan pred Božjim zakonom (Bogom) jer je Hrist kao čovjekov Zastupnik bio savršeno pravedan pred Zakonom (Bogom) i pobijedio grijeh;
  • čovjekovi grijesi pred Božjim zakonom zbog kojih čovjek mora da umre se opraštaju, jer je Hrist kao čovjekov Zastupnik preuzeo čovjekove grijehe na sebe, umro za te grijehe i posreduje u Nebeskoj svetinji za te (pokajane) grijehe;
  • čovjek (pokajani grešnik) će biti vaskrsnut na vječni život, jer je Hrist kao čovjekov Zastupnik i pobjednik nad grijehom, pobijedio smrt i vaskrsnut je na vječni život.

„Sa Hristom se postupalo onako kako mi zaslužujemo, da bi se sa nama postupalo kako On zaslužuje. On je bio osuđen zbog naših grijeha, u kojima nije imao udjela da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila naša, da bismo mogli primiti život koji je bio Njegov.“ (Ellen G. White, Desire of Ages, p. 25)

Da li je Hrist Zastupnik svakog čovjeka i hoće li svaki čovjek biti spašen i vaskrsnut na vječni život? Biblija kaže da je spasenje Božji dar čovjeku: „Jer plata za grijeh je smrt, a Božji dar je vječni život kroz Hrista Isusa, našeg Gospoda“ (Rimljanima 6:23). Svaki dar koji se nudi mora se primiti, a dar spasenja se, kako Biblija kaže, prima vjerom u Hrista. Čovjek mora da vjeruje i prihvati Hrista kao svog ličnog Spasitelja da bi se spasio: „Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16).

Isus Hrist je, prema Bibliji, Zastupnik svakog čovjeka koji vjeruje u Njega i Božji plan spasenja, a to potencijalno mogu biti svi ljudi u istoriji čovječanstva. Isključivo vjerom u Hrista čovjek može biti proglašen pravednim pred Božjim zakonom kao preduslov za spasenje na vječni život, jer nam se vjerom pripisuje Hristova savršena pravednost i pobjeda nad grijehom i smrću koju čovjek sam po sebi ne može postići. Čovjek vjerom u Hrista postaje pravedan pred Božjim zakonom kao što je Hrist bio pravedan i Bog na čovjeka koji vjeruje u Hrista gleda kao na Hrista. To je radosna vijest (jevanđelje) i koncept opravdanja, odnosno pravednosti vjerom.

Dakle, opravdanje vjerom ima sledeće karakteristike: 1) ono se manifestuje nezavisno od Zakona ili tačnije od djela Zakona (vidi: Rimljanima 3:20; 4:6); 2) o pravednosti Božjoj svjedoče Zakon i proroci; 3) pravednost Božja dolazi kroz vjeru Isusa Hrista; 4) pravednost pripada svima i primjenjiva je na sve koji vjeruju, jer su svi bez razlike sagriješili i lišeni su Božje slave; 5) opravdanje je dar; 6) opravdavamo se blagodaću Božjom; 7) blagodat dolazi kroz iskupljenje u Hristu; 8) Hrist je žrtva pomirenja; 9) pomirenje se ostvaruje tj. postaje djelotvorno kroz vjeru u Njegovu krv (krv = život); 10) primanje te pravednosti donosi nam oproštenje pređašnjih grijeha, čime se pokazuje dugo Božje strpljenje s nama i Njegova pravednost; 11) Bog može da opravda sve koji su vjere Isusove, što znači da je takva vjera neophodna za opravdanje.

Jevanđelje se propovijedalo u svim vjekovima, i pravednost od Boga u vjeri je bila dostupna u svim vjekovima: prvo u obećanju, a zatim u Hristu, u realnosti.

Opravdanje ima zakonske i sudske konotacije.

Većina jeresi u hrišćanstvu nijesu pogrešna učenja, već griješe u onom čega se odriču. A svako ko poriče zakonsku osnovu otkupljenja čini nepravdu prema Bogu. Bog nas nije mogao prosto spasti zato što nas je volio. Božja ljubav i pravednost morale su se sresti i to se dogodilo na krstu. Kako? Svojim životom i smrću Isus nas je otkupio od svega onoga čemu smo beznadežno robovali: 1) od ropstva Sotoni; 2) od ropstva smrti; 3) od ropstva grijehu; 4) od prokletstva Zakona. U svim navedenim stavkama to je legalno opravdanje.

Opravdanje vjerom je mnogo više od pravosnažne objave oslobađajuće presude; ono mijenja srce. Grešnik je sada primio očišćenje koje ga je izmirilo sa Bogom. Istinsko opravdanje vjerom ima za posljedicu pokoravanje Božjoj volji. Gospod upisuje svoj Zakon u srcu vjernika tako da poslušnost proizilazi iz ljubavi. To daje novu motivaciju koja nadmašuje strah od izgubljenosti ili nadu u nagradu za spasenje (i jedna i druga motivacija mogu se naći u Pavlovoj frazi „pod zakonom“).

Spasenje ne zavisi od našeg traženja Spasitelja nego od našeg vjerovanja da On traži nas. Izgubljeni su izgubljeni zato što odbijaju i preziru Njegovu inicijativu da ih privuče ljubavlju. To je ono što obilježava nevjerstvo. Stoga je teško biti izgubljen i lako biti spasen ako osoba razumije i vjeruje koliko je divna dobra vijest. Jedini neoprostivi grijeh je konstantno odbijanje Njegove milosti. Pošto je Hrist ponio sve grijehe, jedini razlog što će neko biti odbačen na kraju jeste istrajavanje u nevjerstvu sopstvenog zlog puta.

 

Pavle Simović: BIBLIJSKO JEVANĐELJE (pdf)

 

Margaret Dejvis: ŠTA MI TREBA ČINITI DA NASLIJEDIM ŽIVOT VJEČNI (pdf)

Serija predavanja Margaret Dejvis na temu opravdanja vjerom (video)

 

Print Friendly, PDF & Email

Arhiva članaka