U prethodnim člancima diskutovali smo o filozofiji koju su Adam i Eva prihvatili kada su jeli sa drveta spoznaje dobra i zla i o tragičnosti pomućenih emocija koje su navele Sotonu da smisli koncept života bez Boga i formiranja sopstvenog identiteta onim što postižemo. Još dok su stomaci Adama i Eve varili plod, mučan oblak…
Prekid komunikacije sa Bogom opisuje sledeći biblijski tekst: „Gle, Gospodnja ruka nije kratka, pa da ne može spasti, niti je njegovo uho neosjetljivo da ne može čuti. Ne, nego su prestupi vaši postali ono što vas razdvaja od Boga, i zbog vaših grijeha on je okrenuo svoje lice od vas da ne čuje.“ (Isaija 59:1,2)…
Zabluda se širi sa mjesta gdje je i nastala. Prva i osnovna zabluda koju je čovječanstvo prihvatilo je data još Adamu i Evi – „Nećete vi umrijeti.“ Ova zabluda polazi od ideje da čovjek može postojati bez Boga. Njome se pretpostavlja da je čovjek samoodrživ bez obzira na njegovo porijeklo. Ova zabluda potkrjepljuje srž svakog…
Mnogi se boje da misle jer bi time bili u opasnosti da raskrinkaju svoje (iracionalne) izgovore za grijeh. Zato su svoje povjerenje poklonili nekom ili nečemu drugom (crkvi ili grupi kojoj pripadaju, svešteniku…) da misle i odlučuju umjesto njih. Kada dođu u kontakt sa duhovnom literaturom mnogi odmah žele da saznaju ko je njen autor.…