Biblija na mnogo mjesta upozorava da u procjeni validnosti i ispravnosti religijskog iskustva i manifestacije religioznosti, ljudsko rezonovanje i ljudska mjerila nijesu pouzdani. Povrh toga, pozivanje na duhovna otkrivenja ili vođstvo takođe ne predstavlja nikakvu garanciju ispravnosti. Bog je jedini mjerodavni autoritet koji kroz svoju Riječ definiše ispravnost religije. Biblija upozorava protiv površnosti i naivnosti…
Biblijski pojmovi za „nevjerstvo“ imaju značenje nevjerovanja i skepticizma u religijskom smislu ali takođe i neposlušnosti i nepokornosti. Koliko je zaista dubok taj pojam, možemo shvatiti iz pažljivog proučavanja Svetog Pisma. Bog tretira nevjerstvo kao grijeh. U Jevrejima poslanici 3:7-11 apostol Pavle citira Psalam 95:7-11 i objašnjava grijeh nevjerstva starog Izraela.
Neki projevrejski orjentisani teolozi zagovaraju važnost redosleda knjiga Starog saveza na način kako su složene u Tanahu (jevrejskoj Bibliji). Da li je to važno i, ako jeste, zašto? Originalni Stari Savez ili „Tanah“ na hebrejskom, sastoji se iz tri dijela: Zakon (hebrejski „Tora“), Proroci („Neviim“) i Spisi („Ketuvim“).
U diskusiji sa ateistima religiozne osobe često (opravdano) insistiraju na pitanju postanka svemira i uopšte života na Zemlji. Ateisti ne mogu da odgovore na pitanje kako je nastala materija i energija koja je eksplodirala u tzv. Velikom prasku, jer prema zakonu održanja, materija i energija ne mogu da nastanu ni iz čega. Veliki (naučno dokazivi)…
„Ko god čini grijeh, on prestupa zakon, jer grijeh je prestup zakona.“ (1. Jovanova 3:4) Grijeh podrazumijeva grešnu aktivnost koja prestupa Božji Zakon života. Prestup Zakona ili „anomia“ na grčkom znači „bezakonje“. Prema riječima Isusa Hrista, grešne aktivnosti mogu se odvijati i u našem umu, bez manifestacije konkretnog čina. „Čuli ste da je rečeno: ‘Ne…
Da biste razumjeli sažeto izlaganje o falsifikovanoj religiji ili uopšte životnoj ideologiji i njenim učincima, prvo pročitajte prethodni vezani članak. Konstatovali smo da ako naš koncept života počiva na nekoj pogrešnoj premisi, to će neminovno loše uticati na njegov dalji razvoj i u konačnici odvesti nas u neki oblik zablude (od mnogih).
Da bismo razumjeli ovaj predmet, najprije moramo biti oslobođeni pogrešnih pretpostavki u vezi sa porijeklom i izvorom života. Jedna od najosnovnijih stvari u životu je odgovoriti na pitanje odakle život potiče i kako ga dobijamo. Ovo određuje kakva smo mi vrsta živih bića, a takođe definiše i prirodu naših veza i naš sistem vrednovanja.
Sukob u odnosu um – tijelo Biblijski izveštaj o stvaranju čovjeka otkriva sledeće: „Gospod Bog je oblikovao čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života, i čovjek je postao živa duša.“ (Postanje 2:7) Dakle, učimo da se čovjek sastoji od tijela i daha ili vjetra/duha.