Proučavanje drevnih vavilonskih misterija dovešće nas do nekih fascinantnih otkrića. U teologiji, „Vavilon“ je veoma važan entitet, ne samo kao doslovno kraljevstvo iz antičke prošlosti čije ustrojstvo je karakterisala pobuna protiv Boga i neprijateljstva prema Božjem Izraelu, već i kao oličenje tog istog duha koji će se manifestovati sve do direktne Božje intervencije na Zemlji prilikom drugog Hristovog dolaska. Biblija i istorija mogu nam otkriti puno informacija o Vavilonu.
U vizijama koje je apostol Jovan dobio na ostrvu Patmos negdje 90-ih godina 1. vijeka nove ere, dakle u vrijeme kad je Vavilon kao kraljevstvo i grad već bio prošlost, anđeo mu je pokazao jednu neobičnu ličnost:
„Dođi, pokazaću ti sud bludnice velike koja sjedi na mnogim vodama, s kojom su zemaljski kraljevi blud činili, a oni koji žive na zemlji opijali se vinom njenog bluda.“ Tada me je u duhu odnio u pustinju. I ugledao sam ženu kako sjedi na skerletnoj zvijeri punoj hulnih imena, koja ima sedam glava i deset rogova. Žena je bila obučena u purpur i skerlet, i ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima. U ruci je imala zlatnu čašu punu gadosti i nečistote svog bluda. Na čelu joj je bilo napisano ime: „Tajna, Vavilon Veliki, majka bludnicama i zemaljskim gadostima.“ (Otkrivenje 17:1-5)
Postavlja se pitanje da li je ova žena prikazana u viziji stvarna istorijska ličnost ili je ta slika upotrijebljena samo kao ilustracija jedne otpadničke sile koja je duhovno zatrovala cijelo čovječanstvo.
„Jer svi su se narodi opili vinom gnjeva njenog bluda.“ (Otkrivenje 18:3)
Zapazimo da ova žena svoj imidž gradi na raskoši i spoljašnjem sjaju. Njena sila počiva na satanskom sistemu koji joj daje moć i koji se očito sukcesivno nasleđuje (više „glava“ i „rogova“). Njeno ime (ime označava karakter) je MISTERIJA (TAJNA). Zašto misterija? Ako je nešto prikriveno velom misterija, to znači da ono što se pokazuje javno ne odgovara stvarnom stanju stvari i da se nešto krije, tj. da postoje namjere, ciljevi i planovi koji se javno ne mogu prezentovati kakvi zaista jesu, jer bi ih većina odbacila. Apostol Pavle je u 2. poslanici Solunjanima govorio o TAJNI BEZAKONJA koja se počela podizati u njegovo vrijeme i koja će biti na sceni do Drugog Hristovog dolaska. Bezakonje je sinonim za pobunu protiv Boga. Dakle, tajna iza svih ovih misterija je u obmanjivačkom nametanju satanizma kroz sistem koji će se čovječanstvu predstavljati na privlačan način i čak u Božje ime.
Žena je poistovjećena sa Vavilonom i nazvana Majkom bludnicama i zemaljskim gadostima. Ovo nam veoma pomaže u identifikaciji njene ličnosti. Lokalitet odakle ona potiče je Vavilon. To znači da bi ona morala biti inicijator sistema misterija koje su kasnije opile sve narode na zemlji.
Ove haldejske misterije možemo pratiti unatrag kroz istoriju sve do nekoliko vjekova posle Potopa, do gradnje Vavilonske kule u Senarskoj ravnici (Potop se dogodio 1656. godine od Stvaranja, a Vavilonska kula je građena 1996. godine od Stvaranja, prema najpribližnijoj hronologiji). Glavni protagonisti gradnje ovog monumenta pobune protiv Boga u pokušaju stvaranja sistema centralizovane političke i religijske moći bili su Nimrod i njegova majka-žena Semiramis. Semiramis je bila kraljica zavodljive ljepote, primjer neobuzdane požude i bluda, duboko upletena u okultizam. Njihov snažan uticaj, očigledno podržan od sila tame, lansirao ih je u orbitu lažnih bogova. Semiramis je obožavana kao Rea, velika Majka „bogovima“, sa gnusnim ritualima koji su je identifikovali kao Veneru, Majku sve nečistote. U tom kontekstu, Vavilon je postao sjedište idolatrije i tzv. svete prostitucije. U okultnom svijetu, stupanje u kontakt i saradnja sa demonima (palim anđelima) postiže se kroz tri glavna pravca: 1) sudjelovanjem u okultnim i magijskim praksama, uključujući sve oblike idolatrije; 2) sudjelovanjem u nemoralu i seksualnim perverzijama; 3) upotrebom različitih tehnika ili droga koje mijenjaju stanje svijesti i isključuju razum (kritičko rezonovanje). Sve navedeno se upražnjavalo u Vavilonu, kao i u kasnijim religijama naslednicama istog sistema, manje ili više prikriveno pod velom tajni i simbola, zavisno od društvene paradigme i opšteg shvatanja morala. Tako je ova haldejska kraljica pogodan prototip Žene u Apokalipsi koja je nazvana „Vavilon Veliki, majka bludnicama i zemaljskim gadostima“. Dakle, nakon smrti Nimroda i Semiramis, i nakon nestanka Vavilona kao fizičkog entiteta i kraljevstva, otpadnička sila i sistem iste te kakvoće koji su se podigli u pobuni protiv Boga nijesu nestali sa scene. To je poruka 17. i 18. glave knjige Otkrivenja. Vavilonske misterije imaju sukcesivno nasleđe kroz sve vjekove, što će trajati do Drugog Hristovog dolaska. Na osnovu biblijskog proroštva i poznate istorije, svi protestantski reformatori identifikovali su „Vavilon“ i „Majku bludnicama“ iz Otkrivenja u rimokatoličkom sistemu koji je sublimirao nasleđe drevnih misterija Vavilona i „pokrstio“ ga u „državnom hrišćanstvu“ (po imenu), oformljenom u ekumenskom projektu Rimske imperije i vlastohlepnog sveštenstva. Ali vavilonske misterije takođe su involvirane u svim drugim svjetskim religijama i ideologijama, zbog čega one i mogu sarađivati kroz ekumenski pokret koji vodi i kontroliše Katolička crkva.
Neki (neupućeni) teolozi ili istoričari mogu izaći sa primjedbom da se Nimrod pominje u Bibliji ali ne i Semiramis. To, međutim, nije tačno. Iako je biblijski izvještaj o Vavilonskoj kuli dosta oskudan sa informacijama o glavnim protagonistima te zavjere protiv Boga i čovjeka, Semiramis se pominje pod drugim imenima kroz Sveto Pismo. Jedno njena istaknuta titula bila je „Kraljica Nebesa“ i taj kult je bio prihvaćen među Izraelcima koji su smatrali da mogu služiti i Bogu i lažnim bogovima istovremeno (Jeremija 7:18; 44:16-19). Veoma je važno zapaziti taj mentalitet „sjedenja na dvije stolice“ koji je isti i danas. Dalje, Semiramis se takođe pominje kao Artemida (u grčkoj mitologiji) ili Dijana (u rimskoj mitologiji) u Djelima apostolskim 19:24. Ona se smatrala boginjom lova, mjeseca i rađanja. Njen hram u Efesu važio je za jedno od sedam svjetskih čuda antičkog doba. Po svemu sudeći, Artemis ili Dijana samo su varijacije imena vavilonske Semiramis, majke-žene Nimroda, poznate u biblijskim spisima i kao Astarta, tim prije što se Dijana smatra majkom Kupidona, što u prevodu znači „želja“. Žene su žudile za Nimrodom koji je izazivao njihovu ljubomoru kao narodni heroj i silan lovac, Luperkus, Pan ili Saturn, latinski Valentin (latinska riječ „valens“ doslovno znači „biti snažan, jak, moćan, silan“). Ista ličnost se pominje i kroz istoriju starog Izraela pod kultnim imenom „Astarota“ (vidi: 1. Samuelova 7:4). Nakon Nimrodove (Balove) smrti (cca. 2167. prije n.e.), Semiramis je promovisala vjeru da je on bog sunca. Da bi održala kult božanstva među svojim sledbenicima, ona je zatrudnjela i rodila sina, 25. decembra, poznatog kao Tamuz, Horus, Bahus, Krišna…, koji je smatran simbolom ponovnog rođenja Nimroda. Odatle je raširen kult majke „bogorodice“ („djevice“ ili „gospe“) i djeteta po cijelom svijetu. Mnogi paganski festivali, uključujući današnje „hrišćanske“ praznike, okultni rituali, celibat, hramska prostitucija, magija i vještičarenje… potiču od ovog paganskog trija. U Bibliji Tamuz se pominje u knjizi proroka Ezekijela 8:14. Znak Tamuza je početno slovo njegovog imena, tav, u obliku krsta. Otuda simbol krsta nalazimo u drevnim misterijama i paganizmu vjekovima prije hrišćanstva koje je počelo ovaj simbol da koristi kao svoje obilježje upravo u vrijeme uspostavljanja velikog otpada u Rimskoj imperiji, ili preciznije u 3. i 4. vijeku, posebno nakon Konstantinove navodne vizije krsta u suncu (sam Kontantin je bio obožavalac „Nepobjedivog Sunca“ – Sol Invictus na latinskom).
Različita imena paganskog trojstva i njihova značenja
Etimologija mnoštva imena prvobitnog „oboženog“ trija iz Vavilona može nam veoma pomoći u razumijevanju drevnih predanja i demistifikovati mnoge stvari, uključujući aluzije i konekcije sa prvobitnim Padom u grijehom, Potopom, Sotonom i demonima… Ipak treba razumjeti da se ne mogu precizno ustanoviti uloge i odnosi među Hamovim potomcima od Hanana, Huša i njegovog sina Nimroda. Prema najboljoj rekonstrukciji događaja i likova, Huš (crnoput, crnac) je bio kolovođa vavilonske pobune, poznat još kao Belus ili Bel te Haos tj. izazivač zbrke i pometnje (jezika). U Bibliji se pominje i kao Nebo (od „niba“ – proricanje; Isaija 46:1). Moguće je takođe da je Huš bio prvi „tumač bogova“ i da zapravo njemu pripada zvanje „Hermes“ (odakle potiče pojam hermeneutika – teorija i metodologija tumačenja). Huša možemo povezati i sa Janusom – „bogom bogova“ i Vulkanom – „ocem bogovima“. Vulkan je poznat kao lik sa čekićem (maljem) koji razbija zemlju na komade (vidi Jeremija 50:23), što je u kasnijoj mitologiji preneseno na skandinavskog boga Tora. Bel i Merodah (od „mered“ – pobuniti se; vidi Jeremija 50:2) su po svemu sudeći sinonimi za istog lažnog boga – Huša. Dakle, Huš je bio osnivač, a Nimrod graditelj prvog Vavilona. Semiramis je bila Hušova žena i Nimrodova majka i kasnije žena, dok je najzagonetniji lik Tamuz (sam Nimrod ili vjerovatnije sin Semiramis kojeg je dobila posle Nimrodove nasilne smrti i proglasila ga bogom sinom ili reinkarnacijom „boga sunca“).
U osnovi, vavilonske misterije su bile baza za razvoj različitih oblika paganizma i okultizma, kao i kvarenja izvorne religije od Boga. U tom sistemu i njegovim brojnim varijantama i ograncima prožimaju se razne suprotnosti ili apsurdi svojstveni satanističkoj ideologiji, kao na primjer teza o djevici i prostitutki u istoj ličnosti, bogu rata i mira, i sl.
IMENA ZA NIMRODA | ZNAČENJA IMENA I NAPOMENE |
Nimrod (Nevrod, grč.) | Etimologija ove riječi je trostruka: 1) „onaj koji se pobunio; 2) Nim-rod; od „nir“ – leopard, i „rada“ ili „rad“ – potčiniti, ukrotiti; 3) nebros = pjegav. Sin Huša (Postanje 10:8), poznatog još kao Belus ili Bel (takođe Hefaistos) i Haos, začetnika vavilonskog otpadništva od Boga. Nimrod slovi kao „Otac bogova“. |
Mars (lat.) | Pobunjenik. Ili Mamers – uzročnik pobune. |
Kronos (moguće Huš) | Rogati (usko vezano sa Kerastes – rogatom zmijom) tj. predstavnik Đavola (porijeklo prvobitnih rogatih kruna i nošenja rogova od bafala kod poglavica i vračeva američkih Indijanaca). Rein muž. |
Zevs | Vrhovni bog, sin Kronosa i Ree (rimski Jupiter). |
Vodan (ili Odin) | Bog kojeg su slavili drevni Meksikanci, Skandinavci, Germani, Anglo-Saksonci, Sloveni… Povezuje se sa mudrošću, smrću, znanjem, ratom, poezijom, itd. Muž je boginje Frige. |
Pluton (ili Had) | Bog podzemnog svijeta (pakla) – aluzija na Sotonu. |
Oziris | „Sjeme ženino“, „Gospodar nebeski“ i takođe Pluton; bog povezan sa plodnošću, muž Izis i otac Horusa; pogubljen od ruke Seta (patrijarha Šema ili Sima) ali i stekao novi život kao vladar u zagrobnom životu. Poznat i kao „Muž Majke“. |
Saturn | „Skriveni“ (takođe aluzija na Sotonu). Rim se nekada zvao Saturnia (skrovište Saturna – Nimroda). |
Nin / Ninus | Doslovno „sin“. |
Bel / Bal / Moloh | Gospodar ili kralj. Slavi se kao praznik plodnosti i vatre 1. maja. |
El-Bar | Bog Sin (među Vavilonjanima). |
Višnu | Održavalac, Onaj koji je sačuvao (aluzija na spasenje u Nojevoj barci). „Višnu“ je sanskrit od haldejskog „Iš-Nuh“ – „Čovjek Noje“. |
Isvara (u Indiji) | |
Čovjek iz Mora (Oanes, Janus) | Aluzija na spasenje u Nojevoj barci, kao osnove za uspostavljanje paganskog ritualnog krštenja (novorođenja ili regeneracije iz vode) i egzorcizma (veći dio tih običaja prenesen je u crkvenom obredu krštenja, uključujući krštavanje male djece). |
Janus | „Janus“ znači „haos“. Bog početaka, kapija, prolaza, dualizma… onaj koji nadzire početak i kraj konflikta, sa dva lica. Poznat, uz Kibelu, kao imalac ključeva. Takođe se poistovjećuje sa „Tumačem misterija“ ili „Petrom“ (odakle potiče latinski pojam „interpretere“). Otuda papsko nasleđe „Petrovih ključeva“. |
Ala Mahozim | Bog tvrđave (Danilo 11:38). |
Zernebogus | Zer-Nebo-Gus – „sjeme proroka Huša“ |
Bal-aberin | Gospodar moćnih (ratnika); takođe ima značenje „krilati“ (simbol moći). |
Kons (egip.) | Lovac. Latinski Konsus ili Neptun u jednom aspektu, „skrivač tajni“ ili „bog skrivenih savjeta“. Kentaur (mitološki polu čovjek, polu konj) i Strijelac u Zodijaku. |
Foronej | Sin Inahusa i Melije. Muž Evrope ili Laodike ili Niobe (poznate i pod brojnim drugim imenima). Jedno od značenja ovog imena je Otpadnik (vjerovatno dato od stane Božjih sledbenika), ali takođe se dovodi u vezu sa „oslobođenjem“ (od strane Nimrodovih sledbenika) tj. sa „emancipacijom“. |
Atlas | Podizač ili držalac nebesa, što simboliše pobunu džinova protiv Neba. |
Orion | Mit.: džinovski lovac kojeg je Zevs postavio među zvijezdama kao sazvežđe Orion. |
Balder | Skandinavski bog, sin Odina i Frige. |
Zoroaster (Zaradušit ili Zerdušt na arapskom) | Od „zero-ašta (iša)“ – sjeme ženino (aluzija na obećanje Božje posle pada u grijeh). Tako su zapravo pagani izopačili prvobitno obećanje o Mesiji koji će stati Zmiji (Sotoni) na glavu, što je preneseno u mitologijama raznih naroda (u grčkim mitovima, Herkul gazi zmiju; kod Indusa to čini Višnu preko svog avatara Krišne; zatim skandinavski Tor, veliki duh Teotl drevnih Meksikanaca, itd.). Zoroaster se smatra poglavarem obožavaoca vatre i osnivačem magija (mudraca). |
Hermes Trismegistus | (lat. Mercurius ter Maximus) „Trostruko najveći Hermes“ (trostruki heroj). Poistovjećuje se sa egipatskim Totom. Pominje se u Kuranu kao Idriz u stihu 19:56-57. Prema drevnim arapskim genealozima, prorok Muhamed je njegov direktni potomak. Pripisuje mu se zaostavština hermetičkih tekstova i misterija. Prisvajaju ga takođe tajna društva i okultisti. |
Luperkrus (lat.) / Pan (grč.) | Lovac na vukove. Rimske Luperkalije slavljene su 14. februara (40 dana posle zimskog solsticija tj. rođenja Nimroda (Božića), kada se Semiramis „očistila“). |
Valentin | Od „valens“ u značenju „silan“, „snažan“, „jak“. |
IMENA ZA SEMIRAMIS | ZNAČENJA IMENA I NAPOMENE |
Semiramis | Doslovno „divlji golub/ica“ (otuda obožavanje goluba i Majke kao „svetog duha“). Poznata kao „Majka bogova i ljudi“. |
Astarta / Ištar | Vavilonska boginja sunca. Doslovno: Žena koja je načinila kule i opasala zidine. Od njenog imena potiče naziv Uskrsa (Easter, eng.) i uskršnji običaji (jaja, zečevi i sl.). |
Kibela | Boginja imateljka tvrđave. U paganskom Rimu, 25. mart je bio praznik posvećen Kibeli (papstvo je isti praznik uvelo kao „Blagovijesti“). |
Rea | Blena (ona koja pilji, fiksira pogled u nešto, što je asocijacija na Evin pad) |
Ge (ili Gea) | Geu, „boginja Zemlje“ za koju se kaže da je imala sina zvanog Mut ili Smrt, što je opet asocijacija na Evu. |
Afrodita (grč.) | U semitskoj etimologiji ime ženskog demona; moguće značenje: „koja se podigla iz (morske) pjene“. |
Venera ili Tera (lat.) | Oličenje seksa, ljubavi, ljepote, zavođenja. Ime potiče od „seksualne ljubavi“ ili „seksualne želje“. |
Dijana | Rimska boginja lova, Mjeseca i prirode. Poznata još kao Minerva i Vesta (Hestia, grč.), sa zajedničkom odlikom djevičanske bogorodice (Majka Djevica i Alma Majka), poistovjećena takođe sa Venerom, oličenjem nečistote. |
Artemida | Grčki ekvivalent rimskoj Dijani. |
Atena (Atina) | Djevica boginja mudrosti, praktičnih vještina i smišljenog ratovanja. |
Beltis / Uranija / Kraljica nebesa | (Jeremija 44:17,18,19,25). Juno na latinskom. Njen simbol je golub sa grančicom masline u kljunu, odakle dolazi još jedno ime – „Zemir-amit“ (nosilac grančice). Kako je po paganskom vjerovanju, vazduh nadmoćan nad ostalim elementima, on je pripisan Veneri ili Juno. Otuda ona reprezentuje trećeg člana vavilonskog (asirskog) trojstva kao „sveti duh“ (duh = vazduh = vjetar). Interesantno je da su melhiti u Nikejskom kredu predložili „sveto trojstvo“ koje čine „Otac, Djevica Marija i Mesija njihov Sin“, što je očiti sinkretizam sa paganskim vjerovanjima. |
Idaja Mater (hald.) | Majka znanja (spoznaje), što je takođe aluzija na Evu. |
Ator (egip.) | „Stanište Božje“ (isto značenje imaju imena Vesta ili Hestia). |
Aurora | „Začeta sa svjetlošću“. Žena Oriona. |
Amas (grč.), Ama (hald.) | Majka. |
Sukot Benot | Stanište odakle se nosi (donosi) dijete. |
Alilah / Alah | Boginja Mjeseca (među Arapima), čije rođenje se slavilo 24. decembra. U Bibliji se bog Mjeseca pominje u Isaiji 65:11 kao „bog sudbine“ (Brojač) ili Meni. |
Kuranos | Prosvetitelj. |
Freja | U norveškoj mitologiji „Gospođa“ – boginja povezana sa ratom, smrću, ljubavlju, seksom, plodnošću… Po Freji ili Frigi je petak (Friday) dobio ime, a takođe i nastao običaj jedenja ribe petkom (riba je simbol plodnosti i potiče od imenice „dag“). |
Gospođa / Madona (lat.) | |
Kirka | Kćerka Heliosa, boga Sunca (predstavljena sa solarnim krugom oko glave). |
Izis | Žena (crnog) Ozirisa i majka Horusa. |
Isi ili Parvati (u Indiji) | |
Lakšmi (ind.) | „Majka univerzuma“. |
Belona | Oplakivačica Bela. |
Semela | „Majka zemlja“. Zevsova sveštenica i majka Dionizija. |
Gospođa Sloboda | Ili „boginja slobode“. |
IMENA ZA TAMUZA | ZNAČENJA IMENA I NAPOMENE |
Tamuz (od Dumuzi) | Tajanstven, prikriven. Poznat kao „Bog sin“, reinkarnacija „Boga Sunca“. |
Horus | Sin Ozirisa i Izis. |
Bahus | Oplakivani. Obožavan kao dijete u majčinom naručju. Poznat i kao „bog vina / pijančenja“. |
Dionizije | Bog sin Zevsa i Semele. „Pročišćivač duša“ ili „Nosilac grijeha“. U Indiji poznat kao „Čovjek Žrtva“, što su sve paganske verzije mesije, spasitelja. |
Kupidon / Eros / Amor | Sin Venere. Krilati dječak, „bog ljubavi“. Mali Kupidon ima luk i strijele po uzoru na oca, velikog lovca Nimroda. Odatle i kult „svetog srca“ („srce“ na haldejskom je „bel“), raširen u antičkom paganskom svijetu. |
Adonis | Gospodar. Bog ljepote, vegetacije i žudnje, ljubavnik Afrodite. Među Sumerima poznati su kao Dumizid i Inana. Prema predanju, Adonisa je ubio divlji vepar. |
Mitra | Staropersijski bog, čija religija je kasnije raširena u Rimskoj imperiji. Obožavan kao „posrednik“. Ovo ime se povezuje sa pojmom „savez“ ili „prijatelj“. Takođe je ime boga koji se slavi u Rig Vedi. |
„Vječni Dječak“ | Ili „sin Jovisa“. Ime poznato među Rimljanima. |
Bal-berit | Gospod jelovine, simbolisan božićnim drvetom tj. jelkom. |
Oanes (ili Dagon) | Bog-riba. Slavio se 24. juna (na ovaj datum crkva je uspostavila praznik sv. Jovana Preteče – Ivanjdan). |
Ihtus | Riba |
Krišna | Od „Krsna“ na sanskritu, što znači „crn“. Ovo ime se takođe tumači kao „sveprivlačni“. Smatra se inkarnacijom Višnua. |
Literatura:
- Biblija ili Sveto Pismo
- Alexander Hislop, The Two Babylons
- Oxford Advanced Learner’s Dictionary
- Wikipedia