Da li ste ikad čuli za neku od sledećih tvrdnji? Možda ste i sami neku od njih izrekli. Godinama smo slušali ovakve i slične tvrdnje – ali one su sve pogrešne ili u najmanju ruku impliciraju neistinu.
Uobičajene tvrdnje ateista ili ne-hrišćana:
- Nauka je dokazala da je Biblija u krivu.
- Evolucija je nauka, ali Biblija je religija.
- Evolucionisti vjeruju u nauku, dok kreacionisti odbacuju nauku.
Uobičajene tvrdnje hrišćana:
- Vjerujem Bibliji iznad nauke.
- Stvaranje je religija, ali i evolucija je religija.
- Kreacionisti vjeruju u Bibliju i odbacuju nauku.
Biblijski izvještaj o počecima se ne može testirati u laboratoriji pa tako sekularni naučnici – i čak neki hrišćani – vjeruju da to nije nauka i da se mora klasifikovati kao religija.
Sekularni naučnici tvrde da se njihov pogled o počecima (evolucija) može testirati u laboratoriji tako da je njihov pogled naučan. Na primjer, oni ukazuju na mutirane voćne mušice ili specijaciju (formiranje novih i izrazitih vrsta) uočenih na tom polju (kao na primjer novih vrsta komaraca ili riba).
Ali ono što zapravo zbunjuje ljude je sam pojam „nauke“ i „naučnog“.
Prije nego se upustimo u debatu da li je Biblija ili evolucija naučna, moramo naučiti da postavimo pitanje: „Možete li, molim vas, definisati šta podrazumijevate pod naukom?“ Odgovor obično otkriva gdje leži stvarni problem.
Definisanje nauke
Ljudi su generalno neupućeni da rječnici daju korjen značenja ili etimologiju nauke, kao što recimo nalazimo u Websteru: „od latinskog scientia, od scient-, sciens ‘imati znanje’, od sadašnjeg participa scire ‘znati’.“
Većina rječnika daju sledeće značenje ove riječi: „stanje znanja: znanje kao razlika od neznanja i nerazumijevanja.“
Premda ima i drugih upotreba ove riječi, korjen značenja nauke je u osnovi „znanje“. U stvari, u prošlosti, filozofija i teologija su smatrane naukama, a teologija je čak nazvana „kraljicom nauka“.
Ali u proteklih 200 godina, tokom tzv. Naučne revolucije, riječ nauka je poprimila značenje metode saznavanja, načina otkrivanja istine. Osim toga, mnogi ljudi pretpostavljaju da je savremena nauka jedini način za otkrivanje istine.
Kako bismo vam pomogli da raščistite zabunu, nalazimo za korisno pravljenje razlike između dva tipa savremene nauke i poredimo kako svaka od njih nastoji otkriti istinu:
- Operativna nauka koristi tzv. „naučni metod“ u pokušaju da otkrije istinu, vršeći opažajne, ponovljive eksperimente u kontrolisanom okruženju radi pronalaženja obrazaca ponovljenog ponašanja u sadašnjem fizičkom univerzumu. Na primjer, mi možemo testirati gravitaciju, proučavati širenje bolesti, ili opažati specijaciju u laboratoriji ili u divljini. I kreacionisti i evolucionisti koriste ovu vrstu nauke, koja je dovela do pojave kompjutera, svemirskih letilica ili liječenja bolesti.
- Nauka o porijeklu pokušava otkriti istinu ispitivanjem pouzdanih svjedočanstava očevidaca (ako su dostupna), te posrednih dokaza kao što su grnčarstvo, fosili, kanjoni. Pošto se prošlost ne može direktno posmatrati, pretpostavke veoma utiču kako će naučnici interpretirati ono što vide. Na primjer, kako je formiran Veliki Kanjon? Da li je formiran postepeno tokom dugih perioda vremena s malo vode, ili je formiran brzo s puno vode? Prvo tumačenje se zasniva na sekularnim pretpostavkama o laganim promjenama tokom miliona godina, dok se drugo tumačenje zasniva na biblijskim pretpostavkama o brzim promjenama tokom Nojevog Potopa.
Mogu li kreacionisti biti „pravi“ naučnici?
I kreacionistički naučnici i evolucionistički naučnici imaju religijske (ili vjerske) komponente njihovih naučnih modela o porijeklu. Ipak oba tipa naučnika su jednako sposobni da se bave kako operativnom naukom tako i naukom o porijeklu.
Operativna nauka, bez obzira da li je upražnjava evolucionista ili kreacionista, donijela je čovječanstvu mnoge benefite, posebno kroz tehnologiju. Kreacionisti imaju velik doprinos u ovom području nauke, uključujući fizičare iz XIX vijeka Majkla Faradeja i Džejmsa Klerka Maksvela, te skorije dr Rejmonda Damadiana koji je izumio MRI (snimanje magnetnom rezonancom) koje koriste medicinski doktori.
U nauci o porijeku, kreacionisti su otkrili mnoge stvari na slavu mudrosti Stvoritelja i potvrdili biblijsku istoriju.
Priroda debate
Na ovoj tački, mnogi shvataju da debata nije oko operativne nauke, koja se zasniva na sadašnjosti. Debata je u nauci o porijeklu i sukobljenim pretpostavkama, ili vjerovanjima, o prošlosti.
Evolucija „od molekula do čovjeka“ je vjerovanje o prošlosti. Ono pretpostavlja, bez opažanja, da su prirodni procesi i puno vremena dovoljni da objasne porijeklo i diversifikaciju života.
Naravno evolucionistički naučnici mogu testirati svoja tumačenja koristeći operativnu nauku. Na primjer, evolucionisti ukazuju na prirodnu selekciju i specijaciju – koje se opažaju danas. Naučnici kreacionisti prave iste te opservacije, ali oni prepoznaju da su te promjene limitirane i da nikad nije uočena promjena iz jedne vrste u drugu.
Sve donedavno, mnogi geolozi su koristili studije o tekućim erozijama rijeka i sedimentaciji da objasne kako su sedimentni slojevi stijena bili formirani ili polagano erodirali tokom miliona godina. Međutim, u protekle dvije decenije čak i sekularni geolozi su počeli priznavati da su katastrofični procesi bolje objašnjenje za mnoge od zemljinih kamenitih slojeva.
Takođe tokom ovog vremena, kreacionistički geolozi su identifikovali dokaz koji pokazuje da se katastrofično formiranje većine stijena desilo za vrijeme jedinstvenog globalnog Potopa u Nojevo vrijeme.
Ova savremena opažanja pomažu nam da razmotrimo moguće uzroke prošlih događaja, kao što je formiranje Velikog Kanjona. Ali operativna nauka ne može nam kazati sa izvjesnošću šta se stvarno desilo u prošlosti.
Nakon objašnjenja ova dva tipa nauke, ljudi obično počinju da prepoznaju potencijalne probleme u izjavi „evolucija je nauka, ali Biblija je religija.“ Evoluciju „od molekula do čovjeka“ ne dokazuje operativna nauka; umjesto toga, to je vjerovanje o prošlosti zasnovano na antibiblijskim pretpostavkama.
Biblija je, nasuprot, svjedočanstvo Stvoritelja očevica, koji nam kazuje šta se dogodilo sa stvaranjem Zemlje, različitih vrsta života, fosila, kamenitih slojeva i cijelog univerzuma. Biblija nam daje pravu, „veliku sliku“ početnih pretpostavki za nauku o porijeklu.
Različite istorije
Tako kreacionisti i evolucionisti razvijaju potpuno različite rekonstrukcije istorije. Ali oni prihvataju i koriste iste metode istraživanja kako u operativnoj tako i u nauci o porijeklu. Različiti zaključci o porijeklu nastaju iz različitih početnih pretpostavki, ne iz samih istraživačkih metoda.
Tako bitka između Biblije i evolucije „od molekula do čovjeka“ nije sukob između religije i nauke. To je prije sukob između različitih gledišta o svijetu – kreacionističkih početnih pretpostavki (biblijsko gledište) i evolucionističkih početnih pretpostavki (antibiblijsko gledište).
Zato kad se neko poziva na nauku u sukobu stvaranje ili evolucija, uvijek je dobro prvo ga pitati da definiše šta podrazumijeva pod naukom. Samo tada možete započeti plodonosnu diskusiju oko porijekla.
Dokazane činjenice
Budimo jasni. Tačno znanje (istina) o fizičkoj realnosti može se otkriti metodama i operativne nauke i nauke i porijeklu. Ali polaganje prava na istinu u oba područja mogu biti lažna. Mnoge „dokazane činjenice“ (izjave o pretpostavljenoj istini) o tome kako stvari funkcionišu (u fizici, hemiji, medicini, itd.), kao i o pitanjima porijekla (u biologiji, geologiji, astronomiji, itd.) pokazale su se ili će se pokazati kao lažne. Tako je najbolje što možemo da budemo kao Berejci u Djelima 17:11 i ispitujemo svaku tvrdnju pomoću Svetog Pisma, tražeći izvitoperenu logiku ili lažne pretpostavke.
Koji pogled na svijet je ispravan?
Postoji mnogo načina da testiramo tačnost biblijskog pogleda na svijet nasuprot pogledu naturalističkog ateizma (pogleda koji kontroliše većinu istraživanja o porijeklu). Kad se naše istraživanje zasniva na biblijskim istinama o prošlosti, nalazimo da su naša tumačenja bioloških i geoloških činjenica smislena u odnosu na ono što vidimo u realnom svijetu, dok se evolucionističe interpretacije ne uklapaju u ono što vidimo.
Pogledajmo jedan primjer. Biblija kaže da je Bog stvorio različite grupe životinja „po svojim vrstama“ (tačnije prototipovima). Počevši sa ovom biblijskom istinom kao našom pretpostavkom, očekivali bismo opažanje životinja podijeljenih u različite grupe ili vrste. Kreacionistički postulat je da je Bog stavio fenomenalnu varijabilnost u genima svake vrste, tako da može postojati značajna raznolikost unutar svake vrste. Ali predprogramirani mehanizam za varijacije unutar određene vrste nikad ne može promijeniti jednu vrstu u drugu različitu vrstu, kao što tvrde evolucionisti i zahtijeva njihov sistem vjerovanja.
Ken Ham i Dr. Terry Mortenson (Answers in Genesis)
Priredio: Pavle Simović