U Bibliji nema eksplicitnih izjava o abortusu. Međutim, kao i za mnoge druge stvari koje izričito nisu pomenute ili eventualno nisu ni postojale kad je Biblija pisana, uvijek se mogu postaviti moralni i zdravorazumski principi.
Zbog tradicije, te konformizma sa svjetskim trendovima i liberalizma nominalnog hrišćanstva, brojne crkve i denominacije imaju različita gledišta o ovom predmetu.
Dok neki pisci kažu da je rano hrišćanstvo držalo različita vjerovanja u raznim vremenima o abortusu, drugi kažu da, uprkos ćutanju Novog Saveza o ovom pitanju, oni su osuđivali abortus u svakoj fazi trudnoće kao smrtni grijeh[1] i držali se te osude čak i u slučajevima kad se nisu kvalifikovali kao ubistvo fetusa koji se još nije „formirao“ i bio oživljen ljudskom dušom. Abortus je kao praksa bio prisutan u ranom rimskom društvu, a zabrana abortusa u hrišćanskim društvima odražavala je širu osudu paganskih praksi.
Abortus samo kao lični izbor ili moralno pitanje?
Abortus se opravdava različitim razlozima, uključujući poteškoće ekonomske prirode (mogućnosti izdržavanja djece), probleme u odnosima, maloljetničkom neželjenom trudnoćom, željom da se žene posvete daljem školovanju ili karijeri, ženskim pravima ili jednostavno odbijanjem da postanu majke samice.
Sa etičkog aspekta postavljaju se brojna pitanja. Imaju li žene pravo da prekinu neželjenu trudnoću? Da li je država ovlašćena (ili etički obavezana) da zabrani namjerni abortus? Trebaju li neki abortusi biti dozvoljeni, a drugi ne? Može li abortus biti legalan čin? Uprkos svoj kompleksnosti ove materije i različitim pristupima i mišljenjima, to ne može skinuti hipoteku da se abortus smatra moralno pogrešnim – kršenjem povjerenja koje trudnoća nosi sa sobom.
Statistički podaci o abortusu za 2019. godinu
Pobačaj je bio najveći broj uzroka ljudske smrti u 2019. godini, sa preko 42 miliona ubijenih.
U 2019. godini bilo je 42,4 miliona pobačaja do 31. decembra, prema Worldometers-u, organizaciji koja vodi listu glavnih svjetskih statistika i koja je prepoznata kao jedna od najboljih besplatnih referentnih web lokacija Američke bibliotečke asocijacije (ALA). Worldometers izračunava broj pobačaja na osnovu najnovijih statistika koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).
Kao što Worldometers napominje:
Prema SZO, svake godine se u svijetu procjenjuje 40-50 miliona pobačaja. To odgovara otprilike 125.000 pobačaja dnevno.
U SAD, gdje je gotovo polovina trudnoće nenamjerna, a 4 od 10 prekinuto pobačajem, dnevno se izvrši preko 3.000 pobačaja. Dvadeset i dva procenta svih trudnoća u SAD-u (bez pobačaja) završava se pobačajem.
42,4 miliona smrtnih slučajeva od pobačaja 2019. godine više je nego dvostruko više od svih smrtnih slučajeva uzrokovanih rakom, pušenjem, alkoholom, saobraćajnim nezgodama, malarijom i HIV / sidom.[2]
Biblijski principi
Posledice grijeha na svijetu veoma komplikuju i zamračuju ispravan rezon te imaju tendenciju relativizovanja mnogih pitanja, među kojima je i odnos prema abortusu. U kombinaciji sa sekularnom filozofijom, ljudskim pravima i drugim mehanizmima manipulacije, stvari se mogu toliko relativizovati i spinovati da čak i zločin ubistva izgleda opravdanim.
U Božjim očima, život – posebno ljudski život – je svet (Postanje 9:6; Psalam 36:9). Ovo načelo primjenljivo je svakako i na bebu koja se razvija u majčinoj utrobi kao mjestu koje je Bog namijenio za sigurnost razvoja djeteta.
Božje gledište na život nerođenog djeteta takođe se reflektuje u Njegovom Zakonu i kroz savjest koja nam je data. Zakon koji je Bog dao Izraelu propisivao je smrtnu kaznu za osobu koja fizički nasrne na trudnu ženu i u nesrećnom slučaju ubije njeno prevremeno rođeno dijete. Ubica je morao životom platiti za život koji je uzeo (2. Mojsijeva 21:22,23). Naravno sudije su morale uzeti u obzir motive i okolnosti slučaja (4. Mojsijeva 35:22-24,31).
Hrišćani koji vjeruju u Bibliju su protiv pobačaja zbog cjelokupnosti Svetog pisma, koje uči da: (1) ljudi su divno stvoreni (Psalam 139:14) po Božem obličju (Postanje 1:27); (2) ubistvo je pogrešno (Postanje 9:6); (3) trebamo govoriti (zalagati se) za one koji nemaju glas (Izreke Solomonove 31:8); (4) Bog mrzi one koji prolivaju nevinu krv (Izreke 6:16–17); (5) ljudski život u utrobi je opisan istom terminologijom kao i djeca koja su već rođena (Luka 1:41, 18:15); i (6) ljudski život ima toliku vrijednost da je Sin Božji zakoračio u istoriju da plati cijenu za naš grijeh kako bismo mogli biti spašeni od njegovih posledica! Dok zagovornici abortusa kažu da trebamo žrtvovati život djeteta za želje majke, oca ili drugih, jevanđelje kaže da položimo svoj život za dobro drugoga. Ovo su ukratko razlozi zašto se toliko hrišćana (ili bi trebalo!) žestoko protivi ubijanju nerođene djece u utrobi njihove majke!
Ljudi su takođe obdareni savješću. Kad žena slijedi svoju savjest ili unutrašnji glas, poštujući i cijeneći život njenog nerođenog djeteta, savjest je nagrađuje. Potencijalni rizik po zdravlje majke ili djeteta ne opravdava vršenje abortusa. Zapravo takve situacije su vrlo rijetke. Kršenje načela morala i savjesti može dovesti do velikih poremećaja psihofizičkog zdravlja žene (Rimljanima 2:14,15), povećati rizik od depresije, zabrinutosti, proizvesti snažan osjećaj krivice, noćne more i sl.
Šta, međutim, ako se čini da će odgajanje djeteta biti zastrašujuće, posebno kada trudnoća nije planirana? Bog nas iznova uvjerava u dobro onima koji žive po njegovim standardima:
Stvarna težina grijeha abortusa
Ovaj grijeh leži na vratima oba roditelja u jednakoj mjeri; jer otac, iako možda uvijek ne pomaže u ubistvu, uvijek mu pridonosi, jer on podstiče, a ponekad čak i nameće na majci stanje za koje zna da će dovesti do izvršenja ovog zločina.
Ali napor da se uništi dijete mnogo puta je neuspješan, a dijete se rađa sa ubistvom u srcu, žigosanim ubojitim namjerama sopstvene majke. I kakvo je čudo da bi ga te urođene strasti trebale dovesti do najnižih dubina degradacije i u pogledu tijela i duše! Mnoga djeca žive do zrelih godina patuljasto i deformisano u tijelu, i razdražljivo i imbecilno u umu, na sramotu za sebe i za ljudski rod, koji su mogli biti uzor ljepote i snage, i fizički i mentalno, ali nisu zbog pokušaja njihovih roditelja da mu unište život prije nego što se rode.
A uz sve to, posledice takve prakse su pogubne po fizičku i moralnu prirodu onih čije su duše ukaljane tim strašnim grijehom. Opšte zdravstveno stanje majke često je narušeno, a generativni organi ozbiljno povrijeđeni. Nijedan sistem ne može da izdrži šok nastao ovim neprirodnim zločinom bez da je manje ili više oštećen, i dok mnoge žene doživljavaju smrt kao kaznu za svoj grijeh, druge žive, ali više nikada nisu u stanju da začnu, a često neprestano posledično pate zbog svojih đavolskih nastojanja. Nekima je još uvijek omogućeno da rađaju djecu, ali s takvom tjeskobom kao što nijedan jezik ne može opisati, a tako rođena djeca često su prokletstvo samima sebi i svima s kim su povezana. (James S. White, A Solemn Appeal, 100.1-4; 101.1)
Abortus je grijeh za koji se možete pokajati
Kad se iskreno pokajemo i zatražimo oproštaj od Boga, On nam može oprostiti i teške grijehe (Isaija 1:18).
Božja spasonosna blagodat može očistiti i obnoviti našu savjest i dati nam mir (Filipljanima (4:6,7).
__________________________
[1] Jeffrey H. Reiman, Abortion and the Ways We Value Human Life (Rowman & Littlefield 1998), pp. 19-20.
[2] Abortion was leading cause of death worldwide in 2019 with 42 million killed