Prije nego se upustimo u kraće istraživanje fenomena sanjanja, odmah na početku treba konstatovati dvije veoma važne činjenice:
i) Područje čovjekove duhovnosti, psiholoških aspekata i funkcija ličnosti nedovoljno je istraženo i uglavnom se bazira na hipotetičkim postavkama.
ii) Sam čovjek nalazi se u stanju oštećene fizičke, mentalne i duhovne prirode.
Ako pozovemo u pomoć nauku i logiku, o spavanju i snovima možemo izvući nekoliko korisnih zaključaka:
a) Spavanje je stanje promijenjene (redukovane) svijesti, kada organizam odmara i miruje.
b) Spavanje svodi većinu tjelesnih funkcija na minimum, uključujući i nervni sistem.
c) Psihička aktivnost tokom spavanja takođe je smanjena i značajno promijenjena, a javlja se u obliku povremenih snova.
Da ne bismo pravili nepotrebnu famu od snova, najprije treba da analiziramo kakvi smo u budnom stanju. Već smo rekli da je naša ličnost ozbiljno oštećena u svim svojim aspektima. Da nije tako bilo bi nam dobro, a isto tako znamo da relativno „dobro“ koje imamo uveliko zavisi od toga koliko svrsishodno se ponašamo. Našu svrhu određuje Tvorac, koliko god htjeli ili ne to prihvatiti. No činjenica je da što smo realniji i spremniji da se suočimo sa stvarnošću, to ćemo bolje, efikasnije, lakše i smislenije tretirati sebe i svoje probleme. Većina ljudi, na žalost, uporno ignoriše suočavanje koje dovodi u poznanje istine i posežu za različitim oblicima narkomanskih „uživanja“ koja upravo imaju za cilj izbjegavanje realnosti. U takvoj situaciji, čovjeku je zaista teško pomoći i „podići“ ga da vidi dalje iz brloga svakodnevne kolotečine.
Možemo zaključiti da kad budni nijesmo baš „svoji“, koliko je realno očekivati da to budemo u stanju spavanja. Kao što smo u budnom stanju podložni različitim uticajima, stresovima, utiscima, sugestijama, neurotičnim problemima i dr., zar nije sasvim očekivano i logično da se slična situacija dešava u stanju promjene biološkog ritma – spavanja? To znači da snovi mogu biti proizvod ili odraz naših fizičkih i psihičkih problema, strahova, nadanja, maštarija i sl. Vjerovatno na pojavu i sadržaj naših snova utiču i električne struje, moždani talasi i impulsi u mozgu, ali time se ne možemo detaljno baviti, prosto zato jer nemamo adekvatno znanje, što je naročito slučaj kada se zađe u područje duhovnosti.
Snovi i natprirodni uticaji
Ako negiramo uticaj natprirodnog na snove, naći ćemo se u ćorsokaku ateizma. S druge strane, ako snovima pridajemo natprirodni značaj kada ga nema, najvjerovatnije ćemo završiti u okultizmu. Okultizam možemo definisati i kao duhovnu narkomaniju, odnosno upuštanje u svijet skrivenog znanja o magiji, astrologiji, hermetizmu, okultnoj medicini, alhemiji, kao i raznim vrstama proricanja odnosno tumačenja, uključujući i snove. Tako nalazimo različite „sanovnike“, „vječite kalendare“ (pamtim jedan koji je čuvan u našoj kući kao posebno vrijedna knjiga) i sličnu literaturu koja se bavi tumačenjem snova. Ne mali broj vračara, gatara i astrologa takođe se bavi snovima. Kao i svi nemoralni trgovci ljudskim dušama, oni ne prezaju da odvuku svoje žrtve u najveće zablude i bace ih u vrtlog magije i izloženosti zlim uticajima koji se često i pored najbolje volje ne mogu objasniti „prirodnim“ putem.
Ovdje dolazimo do još jedne potvrde tačnosti i neprikosnovenosti Biblije koja nam otvara riznice pravog znanja i dovodi u poznanje istine koja je mjerilo za sve pojave s kojima se susrećemo u životu. Svaka teološki pismena osoba – poznavalac Biblije – zna da Tvorac zabranjuje sve okultne aktivnosti koje nas mogu dovesti do izloženosti uticaju duhovnih bića, pobunjenih anđela ili demona, svemirske bande koja je svoje uporište u borbi protiv Boga našla na planeti Zemlji i među njenim stanovnicima takođe navedenim na pobunu. Važno je zapaziti da smo u svakom slučaju izloženi uticajima i pokušajima pridobijanja ovih bića za svoju stvar, ali to nipošto nije isto što i direktno izlaganje kroz razne oblike okultizma i nemorala, kada oni mogu potpuno zarobiti čovjeka pod svoju vlast, opsjednuti ga i učiniti oruđem za uništavanje drugih ljudi.
Za borbu protiv natprirodnih sila potrebna nam je natprirodna pomoć. Takvu vrstu pomoći možemo dobiti isključivo stavljajući se pod okrilje našeg Stvoritelja i Spasitelja na način objašnjen u Bibliji. Možemo mudrovati i filozofirati koliko god hoćemo, možemo pozvati u pomoć najcjenjenije ateističke naučnike, pisce i mudrace, ali i dalje će stajati činjenica da Bog definiše put u život i put u smrt.
Šta Biblija govori o snovima?
Da li se ikada Bog obraća ljudima putem sna?
„I reče im: Čujte sada riječi moje: prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u viziji i govoriću s njim u snu.“ (4. Mojsijeva 12:6) Bog ovdje jasno kaže da proročke objave mogu biti date putem sna. Ali kako mi možemo pouzdano znati ko je izvor takve natprirodne objave?
„Ako se među vama pojavi neki prorok ili čovjek koji sanja snove i on ti pokaže neki znak ili učini neko čudo, pa se taj znak obistini ili se dogodi čudo o kom ti je govorio, i on ti kaže: ‘Hajde da idemo za drugim bogovima, koje ne poznaješ, i da njima služimo’, ne slušaj riječi tog proroka ni čovjeka koji je sanjao taj san, jer vas Gospod, vaš Bog, iskušava da bi znao da li volite Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom. Za Gospodom, svojim Bogom, idite i njega se bojte, njegovih se zapovijesti držite i njegov glas slušajte, njemu služite i njega se držite.“ (5. Mojsijeva 13:1-4) Mjerilo je, dakle, Riječ Božja.
Ova dva biblijska odlomka dovoljna su da shvatimo da mogu postojati dva natprirodna izvora naših snova: Božji i demonski. Ali u uvodu ovog članka vidjeli smo da sve snove nipošto ne treba posmatrati kao proizvod natprirodnih uticaja.
Putem sna Bog ne daje samo proročka viđenja (Postanje 37:5-11, Danilo 2, 4, 7) već takođe opominje, obavještava, savjetuje, upozorava (vidi Matej 1:20; 2:12, 13; Postanje 20:3-7; 1. Kraljevima 3:5-15), ohrabruje (Sudije 7:13-15)…
Da li su snovi od Boga samo stvar prošlosti ili se mogu događati sada i u budućnosti? „A posle toga izliću svoj Duh na svako tijelo, i prorokovaće vaši sinovi i vaše kćeri. Vaši starci sanjaće snove, a vaši mladići imaće vizije.“ (Joel 2:28; Djela 2:17)
Biblija nam takođe pomaže da bolje shvatimo svrhu i ulogu snova.
„Bog govori jedanput, i dvaput – iako čovjek na to pažnju ne obraća – u snu, u vizijama noćnim, kada dubok san padne na ljude, kada na postelji drijemaju.“ (Jov 33:15) San od Boga isto je što i noćna vizija.
„Jer san dolazi od velikog posla, a bezuman govor od mnoštva riječi.“ (Propovjednik 5:3) Biblija nas ovdje upućuje da snovi mogu biti posljedica fizičkih i mentalnih aktivnosti, što se savršeno slaže sa zaključcima koje smo ranije izveli (vidi takođe Isaija 29:8).
Za one koji žele istražiti još mjesta na kojima Biblija pominje snove, evo daljih referenci: Jeremija 23:28; Danilo 1:17; Zaharija 10:2; Postanje 41:15, 16; 46:2; Djela 16:9…
Suštinska razlika između sanjača i snova natprirodnog porijekla
Već smo naučili iz 5. Mojsijeve 13:1-4 kako da testiramo da li san za čiji uzrok, sadržaj i značenje možemo razložno zaključiti da su natprirodnog porijekla, dolazi od Boga ili demona. Važno je zapaziti kako su Bogu vjerni ljudi iz prošlosti nastupali kao tumači snova, bilo svojih ili tuđih.
Kada je vavilonski kralj Nebuhadnezar zatražio od mudraca tumačenje svog neobičnog sna pod prijetnjom smrtne kazne u slučaju neuspjeha (od svake prevare bio se obezbijedio tako što je zahtijevao da kažu i šta je sanjao), Danilo i njegovi drugovi su se molili Bogu za otkrivanje te tajne (Danilo 2:17-23) i Njemu pripisali sve zasluge za takvo saznanje, što je Danilo takođe izričito naglasio pred carem (Danilo 2:26-30). Mnogo godina ranije, Josif je pred egipatskim faraonom dao isto svjedočanstvo (Postanje 41:14-16). Ovo je veoma važno da znamo.
Demonski projektovani snovi i vizije takođe mogu sadržati viđenja nekih događaja iz budućnosti (ovo je moguće kad demoni kontrolišu više osoba u određenom okruženju i predvide njihov kontakt i interakcije). Takvi sanjači su obično „kontaminirani“ demonskim uticajem, bilo kroz upražnjavanje magije ili nekog oblika okultizma, čitanjem okultne literature, držanjem okultnih predmeta i relikvija na sebi ili u svome domu, sudjelovanjem u nemoralu bilo direktno ili indirektno putem mašte, preko audio-vizuelnih sredstava satanističke sadržine (muzika, filmovi, video igre, nemoralni materijali na Internetu i sl.), kroz druženje sa okultistima ili na neki drugi način koji odvaja čovjeka od Boga. Oni koji padnu dublje mogu da dožive tzv. astralne projekcije (navodna vantjelesna iskustva), izrazito košmarne snove i noćne more[1] (paralize spavanja) koje izazivaju demoni tlačitelji u namjeri da što više izmuče čovjeka, raspamete ga i dovedu u beznadežno stanje. Poznati su i slučajevi tzv. kliničke smrti koje demoni takođe u nekoj vrsti prividnog vantjelesnog živopisnog putovanja koriste za objavu izopačenih duhovnih poruka, čiji cilj je zavođenje na stranputicu od jasne nauke Božje Riječi. Takve priče obiluju spiritualnim susretima sa navodnim anđelima, samim Bogom, viđenjima raja, pakla, čistilišta i sl.
Osim toga, stvaranjem problema prilikom spavanja, demoni nas takođe lišavaju neophodnog odmora i regeneracije organizma.
I kao što je sam Isus rekao: „Po rodovima njihovim prepoznaćete ih.“ (vidi Matej 7:15-23)
„Ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet.“ (1. Jovanova 4:1)
Pavle Simović
[1] Noćne more možete doživjeti i u slučaju ako vas neko bijelom magijom „oslobađa“ od crne magije. Dugotrajna iskustva te vrste imao je autor ovog članka u djetinjstvu.
Dobar clanak.
P.S. Svidja mi se i clanak ljubav … neiscrpna tema.