Prizor jednodušnog potvrđivanja pravednosti Božjeg suda nad Vavilonom od silnog mnoštva anđela, stanovnika Neba i 24 starješine, predstavnika Zemlje, zamjenjuje radost jedne druge najave. Prije nego pređemo na najslavniji događaj u istoriji ove planete, dužni smo jedno kratko zapažanje koje se tiče anđela Božjih. Naime, oni su kroz sve vjekove pobune, kao službeni duhovi onima koji će naslijediti spasenje, svjedoci zala koja se čine na zemlji. Posebnu težinu za njih imaju zločini protiv Božjeg naroda. Imajmo na umu da oni vide i znaju šta se događa iza scene koju mi opažamo našim čulima. Stoga ne treba uopšte da nas iznenađuju izlivi tolike radosti i hvale s njihove strane.
Svadba Janjetova. – „I od prestola je došao glas koji je rekao: ‘Hvalite našeg Boga, sve njegove sluge, koji ga se bojite, mali i veliki!’
I začuo sam kao glas silnog mnoštva, i kao huka mnogih voda, i kao tutnjava silnih gromova, kako govori: ‘Hvalite Gospoda jer Bog Svemogući vlada! Radujmo se i veselimo se i slavu mu dajmo, jer je došla Jagnjetova svadba i spremna je njegova nevjesta! I dato joj je da se obuče u fini lan, sjajan i čist, jer fini lan je pravednost svetih.’“ (19:5-8)
Ovdje hvala dobija drugu dimenziju. Sada je to proslava trijumfa. Ona se upućuje zbog događaja čiji je vrhunac na pomolu. To je Jagnjetova „svadba“. Ova slika je poznata kroz cijeli Stari i Novi zavjet, i to je način na koji Biblija opisuje bliskost između Boga i Njegovog naroda.[1] Sam Isus je koristio tu istu simboliku (vidi Matej 9:15; 25:1-13; Jovan 3:29). Ako znamo kako je Bog zamislio da funkcioniše ustanova braka, da dvoje trebaju postati jedno tijelo (ehad na hebrejskom – vidi 1. Mojsijeva 2:24), onda je sasvim razumljivo zašto se koristi baš ova slika.
„Nevjesta“ je spremna. Kako se to ona pripremila? Isus je to slikovito objasnio svojim slušaocima u priči o svadbi carevog sina (Matej 22:1-14). Znate, naravno, Car je Bog Otac, a Sin On sam. Svatovi koji bi se očekivali po ljudskim mjerilima da budu prvi među zvanicama nijesu došli, svaki iz svojih razloga, koji su svjetovne prirode. I Car poziva sve, ko god hoće da dođe. To je poruka jevanđelja! Napokon, jedan od zvanica nije došao u svadbenom ruhu. Taj predstavlja sve one koji misle da sopstvenom pravednošću mogu ući na „svadbu“ Sina Božjeg. Ali to se pokazalo nemogućim, i Isus je konstatovao da je mnogo zvanih ali malo izbranih. „Malo“ u odnosu na broj pozvanih, što ne znači da će spasenih ljudi biti mali broj. Uzgred, ova priča se nimalo nije svidjela onima koji su smatrali da su sami po sebi, svojim pozivom, dostojni pred Bogom. Danas bi takve našli u svim crkvama, „Božje naslednike“, samoproglašene po vlastitom predodređenju.
Dakle, „nevjesta“ je spremna obučena u pravednost Hristovu. Ne postoji nijedan drugi način na koji ona može izaći dostojna pred Njega. Jer naša „nevinost“ je izgubljena još u Edemskom vrtu, plus lični gubici. Adam i Eva su ostali goli u svakom smislu te riječi, i trebalo je sam Gospod da ih „obuče“. Isto tako i sve nas koji hoćemo Boga i život.
Jedini koji zaslužuje obožavanje. – „I anđeo mi je rekao: ‘Piši: Srećni su oni koji su pozvani na Jagnjetovu svadbenu večeru.’ Još mi je rekao: ‘Ovo su istinite riječi Božje.’ Tada sam pao pred njegove noge da mu se poklonim, ali on mi je rekao: ‘Pazi! Nemoj! Ja sam tvoj suslužitelj, i tvoje braće koji imaju svedočanstvo Isusovo. Boga obožavaj! Jer je svedočanstvo Isusovo duh proroštva.’“ (Otk. 19:9, 10; uporedi sa 22:8, 9)
Možemo da zamislimo Jovanovu svetu radost zbog slike spasenja koja mu je pokazana. I on je poželio da se pokloni anđelu koju mu je to pokazao. Ali anđeo je brzo objasnio da to ne čini jer je on samo suslužitelj Jovanu i Božjim izabranim koji imaju svjedočanstvo Isusovo (vidi Jevrejima 1:14). Zatim je pojasnio da je to duh proroštva. Drugim riječima, to je Duh Božji i Hristov „koji Bog dade onima koji mu se pokoravaju.“ (Djela 5:32; vidi takođe Jovan 15:26) Duh Božji daje se vjernima, a u tom istom Duhu, duh proroštva je jedan od posebnih darova kad Bog ima naročitu poruku ili otkrivenje za dobrobit, putokaze i predznanje svog naroda.
Ovo je trenutak za jednu malu digresiju, opomenu onima koji navodno slave mrtve svete ili „arhanđela Mihaila“: ne bogohulite. Poslušajte Jovana, kojeg takođe navodno slavite.
Hristov drugi dolazak Otkrivenje opisuje u simbolima. – „I vidio sam otvoreno nebo, kad tamo – bijeli konj. A onaj koji je sjedio na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i on pravedno sudi i ratuje. Oči su mu bile kao plamen ognjeni, i na glavi je imao mnoge krune. Imao je napisano ime koje ne zna niko osim njega samog i bio je obučen u haljinu poprskanu krvlju. Ime mu je bilo Riječ Božja. Za njim su išle nebeske vojske na bijelim konjima, obučene u fini lan, bijeli i čist. Iz usta mu je izlazio oštar mač, da njime udari narode. On će nad njima vladati gvozdenom palicom. I gaziće presu žestokog gnjeva Svemoćnog Boga. Na svojoj haljini, na svojim bedrima, imao je napisano ime: Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima.“ (19:11-16)
Hrist i vojske anđela. Kakav prizor će to da bude! Drugi dolazak.
Ali da vidimo ukratko šta nam Biblija kaže zašto je On došao prvi put. „A pošto su ta djeca ljudi od krvi i mesa, i on je postao čovjek od krvi i mesa, da svojom smrću uništi onoga koji ima silu smrti, to jest Đavola.“ (Jevrejima 2:14) „Tako je i Hristos bio jednom zauvijek prinesen da ponese grijehe mnogih. A kad se drugi put pojavi, a to neće biti zato da bi opet uklanjao grijeh, vidjeće ga oni koji ga željno očekuju da bi dobili spasenje.“ (Jevrejima 9:28)
Sada da vidimo koji su razlozi Drugog dolaska.
„Sin čovječiji će doći u slavi svoga Oca, sa svojim anđelima, i tada će svakom vratiti po njegovim djelima.“ (Matej 16:27) Ovdje je naveden ključni razlog. Detalje nalazimo na drugim mjestima.
Kako će On doći i šta Mu je prioritet? „Tada će se na nebu pojaviti znak Sina čovečijega. Zakukaće tada sva zemaljska plemena, i vidjeće Sina čovečijega kako dolazi na nebeskim oblacima, sa silom i velikom slavom. On će poslati svoje anđele sa gromoglasnom trubom i oni će skupiti njegove izabrane sa sve četiri strane svijeta, s jednog kraja neba do drugog.“ (Matej 24:30, 31; vidi takođe 1. Jovanova 3:2, 3)
Dakle, Biblija je savršeno jasna. Hristov drugi dolazak je događaj kosmičkih razmjera, doslovan i vidljiv svim stanovnicima Zemlje. Imali smo to prilike već zapaziti u Otkrivenju 1:7, koje decidno kaže „ugledaće Ga svako oko.“ Ovo su proročanstva Božje volje, i nema te sile koja ih može preinačiti ili spriječiti. Sotona ne može imitirati Hristov dolazak onakav kakav će biti, ali zato može obmanuti sve one koji ne poznaju Božju Riječ ili polažu povjerenje u njene lažne tumače. Imajte ovo na umu.
Primarni razlog ove velike Božje misije je oslobođenje Njegovog naroda. Kako će to tačno izgledati?
„Jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i prvo će ustati oni koji su mrtvi u Hristu. Zatim ćemo mi živi, koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom na nebu. I tako ćemo uvijek biti s Gospodom.“ (1. Solunjanima 4:16-18)
Kao što vidimo, Gospod prvo vaskrsava mrtve u Hristu, tj. one koji su pomrli i primili spasenje kroz Hrista, a zatim na red dolaze živi spaseni. Šta se s njima tačno događa?
„Ali ovo kažem, braćo: Tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje carstvo, niti raspadljivost nasleđuje neraspadljivost. Evo, govorim vam tajnu: Nećemo svi zaspati smrtnim snom, ali svi ćemo se preobraziti, u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk poslednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti. Jer ovo raspadljivo mora da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno mora da se obuče u besmrtnost.“ (1. Korinćanima 15:50-53)
Može li biti jasnije? Spaseni se preobražavaju u novo, neraspadljivo tijelo, nepodložno zakonu grijeha i smrti. Obratimo sada opet pažnju na tekst iz 1. Solunjanima 4. glava. Gdje se spaseni sastaju sa Gospodom? Njih anđeoske vojske, učesnici u ovoj akciji, uzimaju i odnose ka Gospodu, koji je gdje? Negdje u nebeskom prostoru iznad zemlje. On se ne spušta na zemlju prilikom Drugog dolaska. Zašto?
Postoje dva ključna razloga. Zemlja je i dalje pod prokletstvom grijeha i još uvijek nije došlo vrijeme za njeno čišćenje. Gospod dolazi da preuzme spasene i vodi ih kuda? Na Nebo! Zašto, vidjećemo u nastavku našeg proučavanja. Sada možemo samo to da potvrdimo biblijskim tekstovima:
„U kući mog Oca ima mnogo stanova. Da nije tako, rekao bih vam. A sada idem da vam pripremim mjesto. I kad odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeću vas k sebi, da i vi budete tamo gdje sam ja.“ (Jovan 14:2, 3) „A naše je građanstvo na nebesima, odakle željno očekujemo spasitelja, Gospoda Isusa Hrista.“ (Filipljanima 3:20)
Dakle, želite li biti građani Neba, vidjeti kako zaista izgleda mjesto gdje sam Bog prebiva, radovati se sa anđelima i drugim stvorenjima Božjim? Uživati u Božjoj prisutnosti? Bili bismo zaista potpuno ludi ako ne želimo.
On dolazi kao Car. – Hrist po drugi put dolazi sa carskim ovlašćenjima, kao Onaj koji vlada i presuđuje. Mnoštvo simboličnih kruna pokazuju da je On Gospodar svih. Nema autoriteta u univerzumu većeg od Njegovog, datog od Boga Oca. Kroz svoju misiju spasenja čovječanstva, On je stekao sva izvršna prava nad ovom zemljom. Stoga On legalno može da da život otkupljenima i da pobije nepokajane zle.
„Vidio sam i jednog anđela kako stoji na suncu. On je povikao iz sveg glasa i rekao svim pticama koje su letjele posred neba: ‘Dođite, sakupite se na veliku Božju večeru, da jedete meso careva, meso vojnih zapovjednika, meso junaka, meso konja i njihovih jahača, meso svih ljudi – slobodnjaka i robova, malih i velikih!’“ (19:17, 18)
Ovu sliku nalazimo i kod starozavjetnih proroka (vidi Ezekiel 39:17-21).
Šta se dešava sa onima koji nijesu primili spasenje, koji su nadahnuti demonskim silama sve svoje napore usmjerili za borbu protiv Boga, i u međuvremenu preživjeli sedam zala?
„A ostali su bili pobijeni mačem što je izlazio iz usta onoga koji sjedi na konju. I sve su se ptice nasitile njihovog mesa.“ (19:21)
Riječ Božja, koja ima svoju personifikaciju u Hristu, Sinu Božjem, ubija zle. Oni ne mogu da podnesu slavu Njegovog dolaska.
Posebna kazna za glavne protagoniste obmane poslednjeg vremena. – „I vidio sam zvijer i careve zemaljske i njihove vojske sakupljene da vode rat s onim koji sjedi na konju i s njegovom vojskom. I zvijer je bila uhvaćena, a s njom i lažni prorok koji je pred njom činio čudesne znakove, kojima je zavodio one što su primili žig zvijeri i one što su se klanjali njenom liku. Oboje su bili živi bačeni u ognjeno jezero koje gori sumporom.“ (19:19, 20)
Šta ovo znači? Zašto je krivica glavnih Sotoninih agencija toliko velika? Razlog je to što su i pored jasnog svjedočanstva sve činili da okrenu ljude od vlasti i uticaja protiv Boga, što je rezultiralo strahovitim umnožavanjem grijeha i smrti, masama ljudi okrenutih protiv svog Tvorca i Spasitelja. Oni su svojim uticajem i činjenjem na svaki mogući način potirali svjedočanstva Božjih slugu i obezvređivali ih u očima ljudi svojim obmanama. I ne samo to. Oni se nijesu ustručavali poseći za demonskom silom, samo da bi zaveli čovječanstvo na potpuno prihvatanje koncepta satanizma oličenog u ikoni Zvijeri. I to sve sa predumišljajem. Jedna stvar su grijesi u stanju duhovnog mrtvila, hipnoze zlom i relativnom neznanju, a nešto sasvim drugo hotimična i namjerna služba Sotoni i demonima, na štetu svojih bližnjih i njihovo vječno prokletstvo.
Stoga Gospod već prilikom Drugog Hristovog dolaska primjenjuje izvršni sud ognjem nad ovima. Da je zaista tako, možemo se uvjeriti poredivši ovaj tekst sa Otkrivenjem 20:10.
Planeta zemlja ostaje razorena i pusta. – Nakon uništenja Zvijeri i Lažnog proroka za vječnost, ostali, kao što smo već vidjeli, bivaju pobijeni. „Jer, gle, Gospod izlazi iz svog mjesta da stanovnike zemlje pozove na odgovornost zbog prestupa koje su počinili protiv njega, i zemlja će otkriti krv koja je u njoj prolivena i neće više pokrivati one koji su u njoj pobijeni.“ (Isaija 26:21)
„Gledao sam zemlju, a ona bješe prazna i pusta. Gledao sam nebesa, a njihove svjetlosti više nije bilo. Gledao sam gore, a one su se zatresle, i svi su se bregovi uzdrmali. Pogledao sam, i nije bilo zemaljskog čovjeka i sve su nebeske ptice odletjele. Gledao sam voćnjak, a ono se plodna zemlja u pustinju pretvorila, i svi su njeni gradovi razoreni. Gospod je to učinio u svom žestokom gnjevu.
Jer ovako kaže Gospod: ‘Cijela će zemlja biti pretvorena u pustoš, i ja ću je potpuno uništiti.’ Zbog toga će zemlja tugovati, a nebesa na visini potamnjeti. Jer sam ja tako rekao, tako sam odlučio i neću zažaliti niti ću od toga odustati.“ (Jeremija 4:23-28)
Scenario potpuno suprotan obmanama Vavilona. Time ćemo se pozabaviti u kraćem teološkom pojašnjenju koje slijedi.
_________________
[1] Vidi Isaija 61:10; Jeremija 31:31-34; Osija 2:18, 19; Efescima 5:25-27; 2. Korinćanima 11:2; uporedi sa 3. Mojsijeva 21:12, 13.
