Izbor knjiga

Prema biblijskoj hronologiji, Potop se dogodio 1656. godine od Stvaranja, ili prije oko 4500 godina.

Pod uticajem savremene ideologije i naučne misli, mnogi ljudi ne vjeruju ili sumnjaju u realnost biblijskih događaja iz daleke prošlosti kao što su Stvaranje ili Potop. Da li se Potop zaista dogodio i kakve implikacije to ima na nauku? Ako negiramo ovaj događaj, možemo li zaista razumjeti antropologiju, geografiju, geologiju i druge grane nauke?

Drugo pitanje koje se postavlja je da li je Potop zaista bio univerzalan ili je zapravo riječ o lokalnom potopu na području Bliskog Istoka.

 

Sedam biblijskih argumenata za globalni potop

  • Dubina voda Potopa

„I vode su toliko preplavile zemlju da su prekrile sve visoke gore pod cijelim nebesima. Vode su se podigle petnaest lakata iznad potopljenih gora.“ (1. Mojsijeva 7:19-20) 15 lakata jednako je visini od oko 6,7 m. Prema biblijskom tekstu, najviša uzvišenja bila su najmanje toliko pod vodom! Ali pošto sva uzvišenja sigurno nijesu bila iste veličine, a imajući u vidu da je gaz Nojeve barke morao biti upravo toliki s obzirom da je njena visina bila 30 lakata (1. Mojsijeva 7:15), očigledno da je Barka mogla slobodno poloviti bez opasnosti da se nasuče, što je zapravo značenje pomenutog teksta! Osim toga, treba imati u vidu i činjenicu da Barka nije bila konstruisana kao objekat namijenjen za plovidbu po zadanom kursu već prvenstveno za održavanje (plutanje) na vodi.

  • Trajanje Potopa

Cijeli događaj trajao je ukupno 371 dan (vidi 1. Mojsijeva 7:11; uporedi sa 1. Mojsijeva 8.14). Visoki vodostaj zadržao se tokom 5 mjeseci, dok je dodatnih 7 mjeseci bilo potrebno da se vode povuku kako bi Noje sa porodicom mogao bezbjedno da se iskrca iz barke na planini Ararat (današnja Turska), čija sadašnja visina je preko 5.000 m.  Prema tome, nema ni govora o lokalnom potopu.

  • Geološka katastrofa

Biblijska terminologija i opisi da su „provalili svi izvori velikog bezdana“ (7:11) neminovno ukazuju na ogromne geološke poremećaje, što nije svojstveno lokalnom potopu.

  • Veličina i konstrukcija barke

Barka je bila najmanje 135 m dugačka, 22,5 m široka i 13,5 m visoka. Rađena je na tri etaže, što odgovara ukupnoj površini paluba od oko 9.400 m2. Kapacitet Barke bio je najmanje 41.000 m3, tako da sigurno niko ne bi pravio toliki brod samo za osmoro ljudi i nekoliko životinja. Po konzervativnom pristupu, u Barci je moglo biti najviše 40 hiljada životinjskih vrsta, dok neki istraživači u svojim studijama izvodljivosti tvrde da ih nije moralo biti više od 2 hiljade!

  • Racionalno rješenje za izbjegavanje posledica Potopa

Da je izgradnja specijalnog namjenskog plovnog objekta bio jedini spas za Noja i njegovu užu porodicu kao i za životinjske vrste, svjedoči činjenica da je Noje bio upozoren na Potop 120 godina ranije (vidi 1. Mojsijeva 6. glava), te da nije u obzir dolazilo nikakvo sklanjanje na bezbjedno mjesto, što bi izvjesno bio slučaj da se radilo o lokalnom potopu, da ne govorimo o životinjama.

  • Potop je predslika Božjeg suda

Ovo ne bi imalo smisla da nije riječ o globalnom događaju, upravo kako je naveo apostol Petar (vidi 2. Petrova 3:3-7).

  • Namnožen i široko rasprostranjen ljudski rod nije mogao biti uništen lokalnim potopom

Svrha Potopa bila je kazna grešnom rodu koji je prešao granice Božje tolerancije i milosti. Isus Hrist je takođe izjavio da su svi ljudi uništeni u Potopu (Luka 17:26, 27). Savez koji je Bog načinio sa Nojem nakon Potopa postaje besmislen ako je samo dio ljudskog roda bio u njega uključen.

 

Geologija dokazuje Potop

Postavlja se pitanje: šta vidimo danas na zemlji što dokazuje biblijski potop? Sa geološke tačke gledišta, vidimo sve što nam je potrebno da znamo i uopšte ne moramo biti naučnici da bi shvatili! Šta je sve prouzrokovao kataklizmički događaj tih razmjera?

  1. Velike erozije zemljišta usljed nabujalih voda od kiše i prodora podzemnih voda. Prema Bibliji, izraz „otvaranje brana na nebesima“ ne može se odnositi na običnu kišu, već na snažnu provalu pljuskova u kombinaciji sa nadiranjem podzemnih voda.
  2. Uvećani okeanski bazeni zbog obrušavanja atmosferskog izvora vode „nad svodom“ (Postanje 1:6). Odnos vodenih i kopnenih površina morao se drastično promijeniti.
  3. Vulkanska i seizmička uzdizanja za vrijeme Potopa i određeno vrijeme poslije Potopa.
  4. Sedimentacija ili taloženje materijala u slojevima tla kakvi se mogu vidjeti svuda po svijetu.
  5. Formiranje fosila i fosilnih goriva od rapidno zatrpanih leševa životinja, ljudi i biljaka. Fosili ne mogu nastati u uslovima uniformizma, bez obzira koliku im starost ateistički naučnici pripisivali. Ta igra velikim brojkama upravo i služi kao pokriće za dokazivanje nedokazivih teza evolucije. Fosilna groblja se nalaze u ogromnim količinama na svim tačkama planete, što izvan svake sumnje dokazuje biblijski izvještaj o pretpotopnom svijetu i Potopu.
  6. Ogromni pokreti zemljine kore koji su uslovili čak i razdvajanje kontinenata nedugo posle Potopa, o čemu nalazimo izvještaj u knjizi Postanja 10:25.
  7. Drastična promjena klimatskih uslova na zemlji. Prije Potopa, zbog efekta staklene bašte i zaštite koju je pravio vodeni omotač nad svodom, na zemlji je vladala ujednačena blaga klima, o čemu takođe svjedoče fosilni nalazi. Meteorološka promjena uslovila je glacijaciju odnosno stvaranje ogromnih ledenih površina prema polovima, kao i smjenu godišnjih doba (Postanje 8:22). Zbog tih velikih promjena, ozbiljnih manjkavosti u flori i fauni, dodavanja mesne vegetarijanskoj ishrani, kao i izloženosti štetnim kosmičkim zračenjima i uticajima, čovjekova genetika je ugrožena i ljudski životni vijek se višestruko skratio.
  8. Zbog svega navedenog, Zemlja je mnogo izgubila na ljepoti. Pretpotopni stanovnici sigurno bi bili užasnuti njenim sadašnjim izgledom, a vrlo vjerovatno i pojavom današnjeg čovjeka.

Arheologija dokazuje Potop

Nijedno činjenično provjereno datiranje arheoloških nalaza ne prelazi 4500 godina. To se savršeno uklapa sa biblijskom hronologijom i podizanjem prvih poslepotopnih civilizacija. Razni arheološki nalazi potvrđuju vjerodostojnost biblijske istorije.

 

Istorija dokazuje Potop

Populaciona statistika i rast svjetskog stanovništva potvrđuje validnost Tablice naroda date u 1. Mojsijevoj 10. glava. Antropologija naroda takođe. Jezici kojima se govori na zemlji imaju svoje korjene u zajedničkom jeziku kojim se govorilo prije gradnje Vavilonske kule (vidi 1. Mojsijeva 11. glava).

Pojava i razvoj poznatih civilizacija upravo na područjima koje označavaju biblijski izvještaji u poslepotopnom periodu svjedoče o tačnosti biblijske istorije. Zvanična istorija ne može da kaže ništa pouzdano dalje od oko 4.500 godina unazad, jednostavno zato što je Potop zbrisao i pokopao sva svjedočanstva o pređašnjem svijetu.

U mitologiji svih starih naroda na zemlji postoji priča o velikom Potopu.[1]

 

Zašto se Potop dogodio i kakvo značenje to ima za nas?

Biblija tvrdi da Bog kontroliše sve stvoreno. Bog ima kontrolu nad prirodnim i drugim zakonitostima i procesima i može pokrenuti mehanizme koji su uzrokovali globalni Potop. Božje oružje zapravo su prirodni arsenali. Priroda se okreće protiv svojih destruktivnih upravitelja kakvi su ljudi na zemlji, čemu smo svjedoci i sami u bezbroj malih primjera.

„Kad su se ljudi namnožili na zemlji i kad su im se rodile kćeri, sinovi Božji vidjevši kako su ljudske kćeri lijepe, uzimali su ih sebi za žene, sve koje su izabrali.“ (1. Mojsijeva 6:1, 2) Pad u grijeh i aktivacija Plana spasenja uslovili su neminovno odvajanje ljudskog roda u dva tabora: one koje su vjerni i poslušni Bogu i pristalice satanizma. Očigledno je ova druga grupa vremenom sve više dobijala na kvantitetu, što je bilo veliko iskušenje za Božje sinove da se počnu miješati s njima. Pobožni muškarci su se ženili sa nepobožnim djevojkama što je dovelo do raspada porodice i velike moralne dekadencije. Ovaj obrazac moralnog propadanja često će se ponavljati u istoriji Božjeg naroda.

„Tada je Gospod rekao: ‘Neće moj Duh dovijeka trpjeti čovjeka, jer je on samo tijelo.[2] Neka mu još sto dvadeset godina.’“ (3. stih) Božja tolerancija prema grešnom i samodestruktivnom ponašanju ljudskog roda ima svoje granice, što je posebno značajno u svjetlu činjenice da na ovaj život imamo pravo isključivo zbog Plana spasenja i da nam se on daje kao prilika za pomirenje sa Bogom.

Da li je Bog zaista vidio beznadežnost u ljudskom rodu? „Gospod je vidio da čovjek čini veliko zlo na zemlji i da je svaka misao njegovog srca uvijek usmjerena ka zlu. Tada je Gospod zažalio što je načinio čovjeka na zemlji, i ražalostio se u srcu.“ (5. i 6. stih) „A zemlja se iskvarila u očima Božjim i napunila se nasiljem. Bog je pogledao zemlju i ona je bila iskvarena, jer je svako tijelo iskvarilo svoj put na zemlji.“ (11. i 12. stih)

Pretpotopna generacija postala je toliko duhovno i mentalno iskvarena da je kompletan ljudski rod postao nepovratno ugrožen kao ćelije zahvaćene tumorom. Mi ne možemo ni u najživljoj mašti da zamislimo kako je taj prizor izgledao u Božjim očima jer smo i sami pod prokletstvom grijeha. Ovdje nalazimo još jednu veliku pouku Plana spasenja, a to je da Božji veliki cilj nije uslovno rečeno stalno krpljenje rupa i popravljanje nepopravljivog, već vraćanje čovjeka, zemlje i našeg univerzuma u prvobitno stanje sklada sa zakonima života. Ako propustimo ovo da shvatimo, sve naše težnje biće vezane za prolazno i propadljivo, čak i ako umišljamo da smo religiozni.

Za spasenje od globalnog uništenja u Potopu Noje je dobio instrukcije od Boga i u svemu bio poslušan (vidi 1. Mojsijeva 6:14-22), iako postojeće prilike i ono što je opažao svojim čulima nijesu govorili ništa u prilog budućem razvoju događaja. Naprotiv, do Potopa kiša uopšte nije padala na zemlju (vidi 1. Mojsijeva 2:6)! I mi za izgradnju svog spasenja imamo sve potrebne instrukcije u Božjoj Riječi. Ne na nekom drugom mjestu ili u kombinaciji sa drugim instrukcijama, imajte to na umu.

„A prije svega znajte ovo: u poslednjim danima pojaviće se rugači, koji će živjeti po svojim željama, i govoriće: ‘Gdje je taj njegov obećani dolazak? Otkada su naši praočevi pomrli, sve stoji kao što je bilo od početka stvaranja.’ Jer namjerno neće da znaju da su Božijom riječi nebesa bila od prije i zemlja iz vode i usred vode, kojom je tadašnji svijet bio uništen kad je bio potopljen vodom. A tom istom riječju sadašnja nebesa i zemlja sačuvani su za vatru i čuvaju se do dana suda i uništenja bezbožnika.“ (2. Petrova 3:3-7)

Hotimično neznanje ili ignorisanje nije nikakav izgovor, čak i ako imate titule naučnika. Mi možda možemo nekim trikovima ili povođenjem za opšteprihvaćenim mišljenjima i lažnim autoritetima umiriti svoju nečistu savjest i zavaravati se da je „materija vječna“, da Boga nema ili da je Bog onakav kakvim ga predstavljaju crkve, i da možemo živjeti prema prohtjevima naše pale prirode (što je osnova satanističke ideologije), ali Božja namjera i objava u Njegovoj Riječi zbog toga neće izostati. Izostaće samo naše spasenje za vječni život.

Dokaza za sve što Biblija tvrdi pa tako i za Potop imamo napretek. Za globalni događaj te vrste i razmjera nalazimo dokaze svuda po svijetu.[3] Pseudo dokaze koji gode egoizmu i sklonostima naše pale prirode takođe možemo naći, ali samo u iracionalnim pokušajima argumentacije.

__________________

[1] Spisak mitova o potopu.

[2] Vidi Rimljanima 6:7; 1. Korinćanima 2:14; 3:3; Juda 1:19.

[3] Za detalje vidi knjigu „Biblijski Potop – naučna potvrda biblijskog izvještaja o Stvaranju i Potopu“, autori dr Henri Moris i dr Džon Vitkomb.

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka