Pretpostavlja se da je knjiga proroka Danila napisana negdje između 540. i 530. godine prije nove ere.
Danilo je rođen u Judeji oko 622. godine prije n.e. među višom klasom jevrejskog naroda. On je bio pripadnik brojne plemićke linije Davidove kraljevske porodice. Kada mu je bilo oko 17-18 godina, neo vavilonski kralj Nebuhadnezar je porazio Judeju i odveo izvjestan broj pažljivo odabranih mladih ljudi koji su bili nadareni za dalje školovanje za potrebe dvorske službe. Danilo je bio jedan od njih.
Autorstvo ove knjige je neupitno, jer se sam Danilo u knjizi prepoznaje kao autor (Danilo 9:2; 10:2). Savremenik Danilov – prorok Ezekijel – takođe daje nadahnuto svjedočanstvo o Danilu u božanskoj poruci kralju Tira: „Gle, mudriji si od Danila. Nijedna tajna nije ti sakrivena.“ (Ezekijel 28:3).[1] Pored ove važne potvrde o identitetu proroka Danila i njegovoj mudrosti, samo božansko otkrivenje svrstava ovog čovjeka u velikane biblijske religije stavljajući ga rame uz rame sa Nojem i patrijarhom Jovom: „Sine čovečiji, ako mi neka zemlja zgriješi tako što mi bude nevjerna, podignuću svoju ruku na nju i uništiću njene zalihe hljeba, pustiću na nju glad i istrijebiću iz nje i ljude i stoku. Kad bi se u njoj našli ova tri čovjeka – Noje, Danilo i Jov – oni bi zbog pravednosti svoje dušu svoju izbavili, govori Gospod… I kad bi se u njoj našla ta tri čovjeka, tako ja bio živ, govori Gospod, oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri, već samo sebe, a zemlja bi se u pustoš pretvorila.“ (Ezekijel 14:13,14,16)
Na značaj knjige proroka Danila ukazao je i sam Isus, govoreći uporedo o znacima vremena za prve hrišćane i kraju istorije pobunjene Zemlje: „Kada, dakle, vidite da ‘gadost pustošenja’, o kojoj govori prorok Danilo, stoji na Svetom mjestu – ko ovo čita, neka shvati – neka tada oni koji budu u Judeji bježe u planine.“ (Matej 24:15,16)
Istorijska pozadina
U samom početku Knjige proroka Danila nalazimo izvještaj o vojnom sukobu između Vavilona i Jerusalima: „Treće godine kraljevanja Joakima, Judinog kralja, Nebuhadnezar, kralj Vavilona, došao je na Jerusalim i započeo opsadu. Gospod, istiniti Bog, dao mu je u ruke Joakima, Judinog kralja, i dio pribora iz svog doma, a on je taj pribor odnio u zemlju Senar, u dom svog boga, i stavio ga u riznicu svog boga.“ (Danilo 1:1,2)
Da bismo shvatili istorijsku pozadinu ovog porobljavanja Judeje i Jerusalima, moramo se vratiti dublje u prošlost.
Nakon smrti kralja Solomona, Davidovo kraljevstvo se podijelilo: deset sjevernih plemena postalo je sjeverno kraljevstvo Izrael, a dva južna plemena formirala su kraljevstvo Jude. Ova dva kraljevstva geografski su bila smještena između dvije svjetske super sile antičkog doba: Egipta na jugu i Asirije na istoku.
Izrael i Juda često su bili u iskušenju da stupe u savez s Egiptom prije nego s Asirijom. Međutim, stvaranje saveza bilo s Egiptom ili s Asirijom za oba kraljevstva, kako za Izrael tako i za Judu, značiće religijsku i nacionalnu tragediju i skoro potpuno uništenje. Ulazak u savez sa paganima istovremeno označava i kršenje saveza sa Bogom.
Kralj Izraela Ozija ušao je u diplomatski i vojni savez s Egiptom u nadi da će se tako osloboditi jarma Asirije. Odgovor Asirije bio je brz. Oziju su odveli u zarobljeništvo, a Samarija, glavni grad, nakon tri godine opsade, pala je 722. godine prije nove ere u ruke asirskom kralju Sargonu II. Asirski kralj deportovao je stanovništvo sjevernog kraljevstva u istočne dijelove, Asirije, a na opustjeloj teritoriji Izraela naselio je druge narode.
Deset plemena Izraela se postepeno utopilo u narode zemlje izgnanstva. Miješanjem s narodima u Asiriji, i maternji jezik Izraelaca se izgubio.
Juda sa svoja dva plemena uživao je suverenitet za narednih sto godina. Potom i on doživljava sudbinu sličnu Izraelovoj. U poznatoj bici kod Karkemiša 605. godine, vavilonska vojska pod vođstvom Nebuhadnezara izvojevala je pobjedu nad egipatskom. U istom vojnom pohodu Nebuhadnezar napada Judu koji je prethodno ušao u savez s Egiptom, pokorava Joakima i vodi sa sobom roblje, u kojem se nalazi elita Jude. Među ratnim zarobljenicima nalazili su se Danilo, Hananija, Mišael i Azarija.
Pokoravanje Jerusalima odvijalo se u tri navrata, drugi put za vrijeme Joahina, sina Joakimova, te konačno u vrijeme Sedekije kada je grad pretrpio užasnu opsadu u trajanju od godinu i po dana, do razorenja hrama i grada 586. godine prije nove ere.
Za vrijeme sedamdesetogodišnjeg judejskog ropstva u Vavilonu koje su najavili proroci (Jeremija 25:11) u periodu između 605. i 535. godine prije nove ere, Danilo je najveći dio tog vremena proveo na dvoru kao visoki službenik kraljevstva.
Veoma je važno razumjeti povod zašto je Bog dopustio da Njegov narod padne u ropstvo. Osnovni razlog svakako je nevjerstvo i neposlušnost Bogu. Kako su se Izrael i Judeja sve više poistovjećivali sa okolnim kraljevstvima i njihovim shvatanjima, stopa religijskog otpada se povećavala i Božje pohođenje protiv grijeha ušlo je u fazu kažnjavanja kako je i najavljeno u knjigama Zakona i kasnije u proročkim spisima u slučaju njihovog kršenja saveza (vidi 5. Mojsijeva 11:26-32; 28. i 30. glava). Bog je, dakle, upotrijebio Asirce i Haldejce ne zato što su oni bili u posebnoj naklonosti Neba, već kao oruđe da kazni bezakonja svog naroda. Posle snažnih poziva ljubavi i milosti, različitih upozorenja i opomena, to je poslednja mjera kojom Bog pokušava da vaspitno utiče na svoj narod ne bi li se nekako obratio i urazumio.
Na samom početku svog boravka u Vavilonu, izabrani zarobljenici su podvrgnuti edukaciji koja je podrazumijevala poznavanje najmanje tri jezika (sumerskog sa hijeroglifskim znacima, vavilonskog ili akadskog, i aramejskog kao internacionalnog jezika) i astronomije odnosno astrologije. Vavilonjani ili Haldejci su bili dobri poznavaoci astronomije koja nije imala za cilj samo naučno osmatranje nebeskih tijela, već je takođe služila za predviđanje budućnosti pomoću astrologije. Na taj način zarobljenici su bili izloženi ne samo kulturnoj već i ideološkoj transformaciji koja se veoma ticala religijskih shvatanja.
Promjena imena
Kulturološko i religijsko otuđenje vavilonskih zarobljenika uključivalo je i promjenu jevrejskih imena pomenutih mladića, koji su bili izabrani za obuku iz Judinog plemena.
Danijel na hebrejskom jeziku znači „Bog je moj sudija.“ Novo ime koje mu je dato bilo je Belšazar, što znači „neka Bel sačuva moj život.“ Bel ili Marduk bio je glavni bog Vavilonjana (vidi Danilo 4:8). Hananija znači „milost Božja.“ Sada je dobio ime Šadu Aku, što znači „naredbom boga mjeseca Aku.“ Mišael koje znači „koji je kao Bog“ promijenjeno je u Mušalim Marduk – „koji je kao Aku.“ Azarija – „Jehova pomaže“ – dobio je novo ime je Ardi Nebu, što znači „sluga boga Nebu.“
Međutim, u knjizi proroka Danila nalazimo da su sva ova imena sistematski i namjerno deformisana. Tako umjesto Danilovog „Belšazar“ nalazimo „Beltešazar“, umjesto „Šadu Aku“ – „Šadrak,“ „Mušalim Marduk“ je izmijenjeno u „Mešak“, dok je ime „Ardi Nebu“ transformisano u Abednego (Danilo 1:6,7). Da li su ove deformacije haldejskih imena rezultat otpora samih mladića prema paganskim božanstvima ili korekcija samih prepisivača, nije poznato.
Ishrana i Božji blagoslov
„Tada je kralj rekao Asfenazu, glavnom dvoraninu, da dovede neke od sinova Izraelovih, od kraljevskog roda i od velikaša, mladiće koji su bez mane, lijepog izgleda, obdareni svakom mudrošću, bogati znanjem, koji lako uče i koji su sposobni da služe na kraljevom dvoru, pa neka ih pouči pismu i jeziku Haldejaca. Osim toga, kralj im je odredio dnevni obrok od odabranih jela koja je kralj jeo i od vina koje je on pio, pa da se tri godine odgajaju, kako bi posle toga mogli da služe pred kraljem.“ (Danilo 1:3-5)
Činjenica da su jevrejski zarobljenici mogli da uživaju u svim blagodatima na vavilonskom dvoru, umjesto grubog postupanja koje su mnogi primjenjivali prema roblju, govori o specifičnom karakteru, mudrosti i humanosti kralja Nebuhadnezara.
Većina ljudi u ovakvoj prilici lako bi se prepustili novim okolnostima, ali to sa Danilom nije bio slučaj.
„Ali Danilo je u svom srcu odlučio da se neće onečistiti odabranim jelima koja je kralj jeo, ni vinom koje je on pio. Zato je molio glavnog dvoranina da ga ne tjera da se onečisti.“ (Danilo 1:8)
Danilo je očito dobro poznavao podjelu hrane na čistu i nečistu (vidi 3. Mojsijeva 11. glava) i Božje upute u pogledu uzdržavanja od konzumacije alkoholnih pića (vidi 3. Mojsijeva 10:9; 4. Mojsijeva 6:3; Sudije 13:4; Izreke 20:1).
Ali on se nije zadržao samo na tome nego je insistirao na vegetarijanskoj ishrani, prema prvobitnoj Božjoj namjeri za čovjeka (vidi 1. Mojsijeva 1:29; 3:18)! Dakle, pored ljubaznog pozivanja na očuvanje u smislu tjelesne čistote, što je analogno pozivanju na slobodu vjeroispovijesti i savjesti, Danilo je išao korak dalje i molio glavnog dvoranina da u njihov jelovnik uvrsti vegetarijansku prehranu (sjemenke, žitarice, mahunasto povrće i voćne plodove). Kako bi ga zaštitio od eventualnog kraljevog gnjeva zbog kršenja propisa, Danilo je predložio da naprave desetodnevni test pa ako se novi režim ishrane pokaže učinkovitijim da se odobri (vidi Danilo 1:9-13).
„Ali posle deset dana njihova lica su bila ljepša i punija od lica svih drugih mladića koji su jeli odabrana jela koja jede kralj. Od tada je čuvar odnosio jela koja su im bila određena i vino koje je trebalo da piju i davao im sjemenje.“ (Danilo 1:15,16)
Insistiranjem na vegetarijanskoj ishrani i običnoj vodi za piće (Danilo 1:12), Danilo se zaista pokazao mudrim i stavio u položaj da ga sam Bog može blagosloviti na osobit način.
Danilo i drugovi demonstriraju znanje i mudrost
„Bog je ovu četvoricu mladića obdario znanjem i razumijevanjem svih knjiga i mudrošću, a Danilo je uz to razumio sve vizije i snove.“ (Danilo 1:17). Osim okruženja u kojem je dospio, Bog je Danilu dao specifične darove razumijevanja vizija i snova zbog jedinstvene proročke objave koja obuhvata istoriju svijeta sve do kraja istorije pobune na Zemlji i uspostavljanja Božje vječne vladavine!
„A kad je prošlo vrijeme nakon kog je po nalogu kralja trebalo da budu dovedeni pred njega, glavni dvoranin ih je izveo pred Nebuhadnezara. Kralj je razgovarao s njima i među svima njima nije se našao nijedan kao Danilo, Hananija, Mišael i Azarija. I tako su oni ostali da služe pred kraljem. Kad god bi ih kralj pitao za nešto za šta treba imati mudrosti i razboritosti, ustanovio bi da su u cijelom njegovom kraljevstvu deset puta bolji od svih okultista i astrologa. I Danilo je ostao tamo do prve godine kralja Kira.“ (Danilo 1:18-21)
Činjenica da je sam kralj provjeravao uspješnost obuke opet svjedoči u prilog svestranosti i sposobnostima tog vladara. Pored toga, Nebuhadnezar je bio u stanju da donese objektivan sud, što nije svojstveno današnjim vlastodršcima i obrazovnom sistemu koji zatvara svaku mogućnost spoznaje Božje mudrosti, nebeskih načela i vrijednosti. Nasuprot tome, kralj Nebuhadnezar nije imao predrasuda da prizna zasluge i vrijednost, ma gdje ih vidio, bez obzira na vjeru i nacionalnost njihovih nosilaca.
__________________________
[1] Svi biblijski navodi uzeti su iz Biblije Novi revidirani prevod, osim ako nije drugačije naznačeno.
Na sta se odnosi 70 godina ?
–
Jeremija 25:11-12-Dominacija Babilona kao svetske sile 609-539
Vec sam o tome pisao ali evo da dodam
Treba primetiti tri stvari:
1. Da ce zemlja judina biti opustosena,ali se ovde ne govori da ce pustos trajati 70 godina
2.da se 70 godina iz Jeremijinog prorocanstva odnosi ne samo na Izraelce i zemlju Judinu vec i na ostale okolne narode -stih 9
Treba zapaziti da sluzenje babilonskom kralju ne znaci njegovo unistenje i deportaciju. Narodi zajedno sa Izraelcima koji su se povremeno bunili su ziveli u svojoj zemlji ali su sluzili babilonskom kralju. To se jasno vidi u Jeremiji 27:7,8,11 gde je objasnjeno da je sluzenje babilonskom kralju znacilo uzeti njegov jaram,cime su bili postedjeni od unistenja i deportacije iz zemle. To je bila i poruka Jeremije da se sacuva Izraelski narod i Jerusalem-Jeremija 27.17
Izraelci su se ipak pobunili i nisu sluzili babilonskom kralju te se na njih ne odnosi onih 70 godina jer je prema Jeremijinom prorocanstvu na njih dosla kazna i deportacija. Onih 70 godina sluzenja vredi za ostale narode koji su nastavili sluziti babilonskom kralju sto je bila glavna Jeremijina poruka
3.da se 70 godina zavrsava padom Babilona u oktobarskoj noci 539.p.n.e ispunilo se Jeremija 25:12 ubiven je kralj Baltazar kada se pojavio rukopis na zidu i to isto Svedoci i Danijel.
Dakle tada se zavrsava 70 godina za Babilon nikako prije i nikako kasnije.
Jos da pojasnim Danijel9:1-2
Danijel 9:1-2 se referira na Jeremijino prorocanstvo u trenutku pada Babilona. Danijel ne tvrdi da je on iz Jeremijinog prorocanstva zakljucio da ce Jerusalem biti razrusen 70 godina naime Jeremija to apsolutno nigde ne tvrdi-vec kako je vec pokazano Jeremija tih 70 godina povezuje s dominacijom Babilona i sluzenje okolnih naroda Babilonu vec Danijel dovrsuje 70 godina Babilonu- vidi Jeremija 29 poglavlje- vec Danijel povezuje s donkocavanjem rusevina Jerusalema Kralj babilona otvara perspektivu za povratak iz babilonske ropstva i obnovu Jerusalema i to se prema biblijskom izvestaju desilo 538.godine p.n.e.Ovo je najednostavnije objasnjenje u svetlu Jeremijine poslanice
Dakle kao sto se vec i ranije napomenuo Babilonsko ropstvo uopste nije postojalo 70godina izuzev mozda Danijela jer je deportovan 605.p.
n.e. bio je ziv 539 .znamo da je ostao u babilonu slobodno i od 539 godine pa do njegove smrti vise nije u babilonskom ropstvu vec je slobodan covek slicno recimo moj deda je bio u nemackom zarobljenistvu od 1941. do1945 ali je kuci dosao 1946 godine Dakle on je sa Kapitulacijom Nemacke vec bio slobodan covek slicna je prica i sa danijelom Nakon pada babilona