„Druge godine Nebuhadnezarovog carovanja, Nebuhadnezar je usnio snove, i duh mu se uznemirio, pa više nije mogao oka sklopiti. Zato je car naredio da se pozovu sveštenici koji se bave magijom, oni koji prizivaju duhove, vračari i Haldejci da kažu caru šta je sanjao.“ (Danilo 2:1,2)
Natprirodne objave u snu
Prije nego se upustimo u kraće istraživanje fenomena sanjanja, odmah na početku treba konstatovati dvije veoma važne činjenice:
i) Područje čovjekove duhovnosti, psiholoških aspekata i funkcija ličnosti nedovoljno je istraženo i uglavnom se bazira na hipotetičkim postavkama.
ii) Sam čovjek zbog problema grijeha i opšte degradacije nalazi se u stanju oštećene fizičke, mentalne i duhovne prirode, te se može konstatovati da nijesmo sasvim „svoji“ u budnom stanju a kamoli u stanju spavanja.
Spavanje je stanje promijenjene (redukovane) svijesti, kada organizam odmara i miruje. Spavanje svodi većinu tjelesnih funkcija na minimum, uključujući i nervni sistem. Psihička aktivnost tokom spavanja takođe je smanjena i značajno promijenjena, a javlja se u obliku povremenih snova.
Ako negiramo uticaj natprirodnih faktora na snove, naći ćemo se u ćorsokaku ateizma. S druge strane, ako snovima pridajemo natprirodni značaj kada ga nema, najvjerovatnije ćemo završiti u okultizmu. Okultizam možemo definisati i kao duhovnu narkomaniju, odnosno upuštanje u svijet skrivenog znanja o magiji, astrologiji, hermetizmu, okultnoj medicini, alhemiji, kao i raznim vrstama proricanja odnosno tumačenja, uključujući i snove.
Upravo u jednom takvom okruženju nalazio se vavilonski car koji je osjećao da je taj osobiti san koji mu je ujutro iščezao iz sjećanja bio jako važan.
Ovdje dolazimo do još jedne potvrde tačnosti i neprikosnovenosti Biblije koja nam otvara riznice pravog znanja i dovodi u poznanje istine koja je mjerilo za sve pojave s kojima se susrećemo u životu, uključujući i one u domenu psihologije. Svaka teološki pismena osoba – poznavalac Biblije – zna da Tvorac zabranjuje sve okultne aktivnosti koje nas mogu dovesti do izloženosti uticaju duhovnih bića, pobunjenih anđela ili demona, svemirske bande koja je svoje uporište u borbi protiv Boga našla na planeti Zemlji i među njenim stanovnicima takođe navedenim na pobunu.
„Ako se među vama pojavi neki prorok ili čovjek koji sanja snove i on ti pokaže neki znak ili učini neko čudo, pa se taj znak obistini ili se dogodi čudo o kom ti je govorio, i on ti kaže: ‘Hajde da idemo za drugim bogovima, koje ne poznaješ, i da njima služimo’, ne slušaj riječi tog proroka ni čovjeka koji je sanjao taj san, jer vas Gospod, vaš Bog, iskušava da bi znao da li volite Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom. Za Gospodom, svojim Bogom, idite i njega se bojte, njegovih se zapovijesti držite i njegov glas slušajte, njemu služite i njega se držite.“ (5. Mojsijeva 13:1-4)
Ovo upozorenje pomaže nam u razlikovanju dva moguća natprirodna faktora koji utiču na kakvoću naših snova, od kojih jedan može biti demonski. Međutim, Bog ne isključuje mogućnost davanja posebnih uputa putem snova preko Njegovih oruđa.
„I reče im: Čujte sada riječi moje: prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u viziji i govoriću s njim u snu.“ (4. Mojsijeva 12:6)
Biblija nas, dakle, uči kako da testiramo da li san za čiji uzrok, sadržaj i značenje možemo razložno zaključiti da su natprirodnog porijekla, dolazi od Boga ili demona.
Putem sna Bog ne daje samo proročka viđenja (1. Mojsijeva 37:5-11, Danilo 2:4,7) već takođe opominje, obavještava, savjetuje, upozorava (vidi Matej 1:20; 2:12, 13; 1. Mojsijeva 20:3-7; 1. Carevima 3:5-15), ohrabruje (Sudije 7:13-15)…
Biblija nam takođe pomaže da bolje shvatimo svrhu i ulogu snova.
„Bog govori jedanput, i dvaput – iako čovjek na to pažnju ne obraća – u snu, u vizijama noćnim, kada dubok san padne na ljude, kada na postelji drijemaju.“ (Jov 33:15) San od Boga isto je što i noćna vizija.
Snovi takođe mogu biti posljedica fizičkih i mentalnih aktivnosti, što se savršeno slaže sa zaključcima koje smo ranije izveli (vidi takođe Isaija 29:8).[1]
„Jer san dolazi od velikog posla, a bezuman govor od mnoštva riječi.“ (Propovjednik 5:3)
Pretenzije i prevara okultizma
„Tada im car reče: ‘Usnio sam jedan san i moj se duh uznemirio, jer hoću da saznam šta sam sanjao.’ Na to su Haldejci rekli caru na aramejskom: ‘Caru, da si živ dovijeka! Ispričaj san svojim slugama, a mi ćemo ti otkriti njegovo značenje.’“ (Danilo 2:3,4)
Najprije treba da znamo zašto se ovdje koristi termin „Haldejci“ u opisu grupe sveštenika, mudraca, vračara i astrologa. Sama riječ „haldu“ označava vještinu konstruisanja astronomskih mapa. Ali astronomija kao nauka nije primarni cilj te discipline, već predviđanje budućnosti čovjeka. Današnji horoskopi vuku korijen iz vavilonske astronomije, tačnije rečeno astrologije. Vavilonjani su vjerovali da kretanje nebeskih tijela određuje čovjekovu budućnost. Cijela ta misterija zapravo se sastoji u maskiranju demonskih duhova iza navodnog uticaja nebeskih tijela i sudbine.
Bog u Bibliji zabranjuje astrologiju i kvalifikuje je kao gadost, zajedno sa drugim okultnim aktivnostima.
„Neka se kod tebe ne nađe niko ko bi svog sina ili svoju kćer provodio kroz vatru, ni koji gata, ni koji se bavi magijom, ni koji proriče po zvijezdama [astrolog], ni vračar, ni koji baca čini, ni koji priziva [prijateljske] duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve [nekromant]. Jer ko god tako nešto čini odvratan je Gospodu, i zbog takvih gadosti Gospod, tvoj Bog, tera te narode ispred tebe.“ (5. Mojsijeva 18:10-12)
„Umorila si se od mnoštva svojih savjetnika. Neka sad ustanu i neka te spasu pretskazivači koji posmatraju nebesa, koji gledaju u zvijezde, koji u vrijeme mladog mjeseca proriču šta će te snaći. Gle, postaće kao strnjika, vatra će ih spaliti. Neće izbaviti svoju dušu od siline plamena. Neće od njih ostati ni ugljevlje da se ljudi ugriju, niti ognjište da pred njega sjednu. Takvi će biti oni koji ti čaraju, oko kojih se trudiš od svoje mladosti.“ (Isaija 47:13-15)
Dakle, haldejci koji su izišli pred cara bili su iznenada suočeni sa jednim posebnim zahtjevom – ne samo da protumače san nego i da otkriju šta je car sanjao. Ako su zaista bili moćni kako su se predstavljali i u dosluhu sa natprirodnim to ne bi trebalo da im predstavlja problem. U isto vrijeme carevo zaboravljanje sna postaje kriterij koji će mu pomoći da prosudi kompetentnost ili sposobnost onih koji tumače snove da kažu činjenice, a ne vještinu izmišljanja. Elita okultnih savjetnika se našla u ćorsokaku i stoga su morali tražiti od cara da im prvo ispriča san.
Ali Nebuhadnezar je kao pragmatična i sumnjičava osoba prepoznavao obmanu i zato je riješio ići do kraja.
„Car je odgovorio Haldejcima: ‘Objavljujem riječ: Ako mi ne kažete šta sam sanjao i šta san znači, bićete raskomadani, a vaše kuće biće pretvorene u smetlišta. Ali ako mi otkrijete san i njegovo značenje, dobićete od mene darove i poklone i veliku čast. Zato mi otkrijte san i njegovo značenje.’
Na to su mu oni po drugi put odgovorili: ‘Neka car ispriča san svojim slugama, a mi ćemo otkriti njegovo značenje.’“ (Danilo 2:5-7)
Već na početku prepoznali smo Nebuhadnezara kao pragmatičnu i relativno humanu osobu. U ovoj situaciji on postaje isključiv, ali je jasno da je želio istjerati situaciju na čistinu pa je ponudio i nagradu u slučaju rješavanja svog problema. Car je želio istinu, a ona je uvijek unikatna i specifična!
„A car je rekao: ‘Znam zasigurno da biste da dobijete na vremenu, pošto ste primijetili da je stvar zajemčena kod mene. Ako mi ne kažete šta sam sanjao, čeka vas samo jedna presuda. A vi ste se dogovorili da preda mnom govorite laž i prevaru da biste dobili na vremenu. Zato mi kažite san, pa ću znati da možete otkriti njegovo značenje.’“ (Danilo 2:8,9)
Svojim ultimatumom i raskrinkavanjem lukavstva, car ih je doveo u mat poziciju kada su morali priznati da su prevaranti.
„Haldejci su odgovorili caru: ‘Nema na zemlji čovjeka koji bi to mogao otkriti caru. Zato nijedan veliki car niti vladar nije tražio tako nešto ni od jednog sveštenika koji se bavi magijom, ni od onih koji prizivaju duhove, ni od Haldejca. Ono što car traži teško je, i nema nikoga ko to može otkriti caru, osim bogova, koji ne borave među ljudima.’“ (Danilo 2:10,11)
Ovo priznanje razljutilo je cara, jer je shvatio da cijeli taj sistem u koji su Vavilonjani toliko ulagali počiva na obmani.
„Zbog toga se car naljutio i silno se razgnjevio, pa je naredio da se pogube svi vavilonski mudraci.“ (Danilo 2:12)
Može se konstatovati da okultisti koriste sličnu metodologiju obmanjivanja ljudi kao sami njihovi duhovni mentori, Sotona i pali anđeli. Naime, oni prikupljaju informacije i podešavaju i utiču na događaje koji mogu dovesti do ispunjenja njihovih projekcija. Osim toga, važna karakteristika okultnih predviđanja je misterioznost i dvosmislenost tumačenja. Tipičan primjer za ovo su tzv. Nostradamusova proročanstva. Horoskopi takođe funkcionišu po istom obrascu uopštenih predviđanja od kojih se neka čak i po zakonu vjerovatnoće moraju ispuniti.
Demonski projektovani snovi i vizije takođe mogu sadržati viđenja nekih događaja iz budućnosti (ovo je moguće kad demoni kontrolišu više osoba u određenom okruženju i predvide njihov kontakt i interakcije). Takvi sanjači su obično „kontaminirani“ demonskim uticajem, bilo kroz upražnjavanje magije ili nekog oblika okultizma, čitanjem okultne literature, držanjem okultnih predmeta i relikvija na sebi ili u svome domu, sudjelovanjem u nemoralu bilo direktno ili indirektno putem mašte, preko audio-vizuelnih sredstava satanističke sadržine (muzika, filmovi, video igre, nemoralni materijali na Internetu i sl.), kroz druženje sa okultistima ili na neki drugi način koji odvaja čovjeka od Boga. Oni koji padnu dublje mogu da dožive tzv. astralne projekcije (navodna vantjelesna iskustva), izrazito košmarne snove i noćne more (paralize spavanja) koje izazivaju demoni tlačitelji u namjeri da što više izmuče čovjeka, raspamete ga i dovedu u beznadežno stanje. Poznati su i slučajevi tzv. kliničke smrti koje demoni takođe u nekoj vrsti prividnog vantjelesnog živopisnog putovanja koriste za objavu izopačenih duhovnih poruka, čiji cilj je zavođenje na stranputicu od jasne nauke Božje Riječi. Takve priče obiluju spiritualnim susretima sa navodnim anđelima, samim Bogom, viđenjima raja, pakla, čistilišta i sl.
Mudrost pobožnih ljudi na djelu
„Kada je naredba bila izdata i kada je trebalo da mudraci budu pogubljeni, potražili su Danila i njegove drugove, da i njih pogube. Tada se Danilo mudrim i razumnim riječima obratio Ariohu, zapovjedniku careve tjelesne straže, koji je izašao da pogubi vavilonske mudrace. On je upitao Arioha, carevog zapovjednika: ‘Zašto je car izdao tako strogu naredbu?’ Tada je Arioh ispričao Danilu o čemu se radi. A Danilo je otišao i zamolio cara da mu da vremena, pa će caru otkriti značenje sna.“ (Danilo 2:14-16)
Da bi razobličio obmanu promotera lažne religije, Bog u svom proviđenju nije Danila i drugove odmah eksponirao pred carem, a razlog za to nalazimo i u činjenici da su oni bili još vrlo mladi te svakako nijesu imali status kao „mudraci“ seniori na dvoru.
Razlog za molbu upućenu šefu carevog obezbjeđenja i samom caru Danilo je izvjesno vidio u mogućoj Božjoj pomoći. On je sigurno bio upoznat sa slučajevima koje je Bog rješavao u prošlosti preko svojih izabranih oruđa kao što je bio Josifov takođe u stranoj zemlji (vidi 1. Mojsijeva 41:14-16)!
„Posle toga Danilo je otišao svojoj kući i sve ispričao svojim drugovima Hananiji, Mišaelu i Azariji, kako bi se u vezi s ovom tajnom molili za milost Bogu nebeskom, da Danilo i njegovi drugovi ne bi bili pogubljeni sa ostalim vavilonskim mudracima.“ (Danilo 2:17,18)
Samo Bog je mogao riješiti ovaj problem i Danilo se stoga sa svojim drugovima obratio Njemu, konkretnoj Ličnosti za konkretnu pomoć, za razliku od Haldeja kod kojih se sve dešavalo u horizontalnoj ravni, ovdje na zemlji.
„Tada je Danilu bila otkrivena tajna u noćnoj viziji. Zato je Danilo blagoslovio Boga nebeskog. Danilo je rekao: ‘Neka je blagoslovljeno Božje ime oduvijek i zauvijek, jer njegova je mudrost i moć! On mijenja vremena i razdoblja, obara i postavlja careve, daje mudrost mudrima i znanje razboritima. On otkriva ono što je duboko i sakriveno, zna šta je u tami i kod njega prebiva svjetlost. Tebi, Bože mojih praočeva, zahvaljujem i hvalim te, jer si mi dao mudrost i moć. I obznanio si mi ono za šta smo te molili, obznanio si nam ono što je car tražio.’“ (Danilo 2:19-23)
Pobožan i razuman čovjek je uvijek svjestan da sve duguje Bogu i da Njemu pripada sva hvala. Sada je Danilo bio spreman da izađe pred cara.
„Zato je Danilo otišao kod Arioha, koga je car odredio da pogubi vavilonske mudrace. Otišao je i ovako mu rekao: ‘Nemoj pogubiti vavilonske mudrace. Odvedi me pred cara da otkrijem caru šta san znači.’“ (Danilo 2:24)
Očekivano, šef obezbjeđenja je ovo vidio kao priliku i za sopstvenu promociju pred carem, kao da je on bio zaslužan što se našao čovjek koji može riješiti problem.
„Tada je Arioh brzo odveo Danila pred cara i ovako mu rekao: ‘Našao sam među Judinim izgnanicima jednog čovjeka koji može caru kazati šta san znači.’“ (Danilo 2:25)
„Na to je car upitao Danila, koji se zvao Beltešazar: ‘Da li zaista možeš da mi kažeš san koji sam usnio i njegovo značenje?’“ (Danilo 2:26)
Danilov odgovor otkriva veliku razliku između okultista i prevaranata koji natprirodne moći pripisuju sebi i mističnoj sili i Božjih istinskih oruđa koji jasno identifikuju Boga kao izvor natprirodnih objava i pomoći.
„Danilo je odgovorio caru: ‘Tajnu za koju car pita ne mogu caru otkriti mudraci, oni koji prizivaju duhove, sveštenici koji se bave magijom ni astrolozi. Ali postoji Bog na nebu koji otkriva tajne, i on obznanjuje caru Nebuhadnezaru šta će se desiti u poslednjim danima.’“ (Danilo 2:27,28)
Povrh toga, Danilo se jasnim riječima ogradio od svake pomisli da on sam posjeduje neku natprirodnu silu i mudrost i predočio caru svrhu Božje objave u snu.
„Tebi su, care, na postelji došle misli o tome šta će se desiti u budućnosti, i Onaj koji otkriva tajne obznanio ti je šta će se desiti. A meni ova tajna nije otkrivena zato što sam mudriji od svih živih, nego zato da se caru obznani značenje i da saznaš misli svoga srca.“ (Danilo 2:29,30)
Smjena svjetskih imperija do kraja istorije pobune
„Ti si, care, vidio jedan ogroman kip. Taj kip, koji je bio velik i izuzetno sjajan, stajao je pred tobom i izgledao je zastrašujuće. Glava tog kipa bila je od čistog zlata, grudi i ruke od srebra, stomak i bedra od bakra, noge su mu bile od gvožđa, a stopala dijelom od gvožđa, a dijelom od gline. Dok si gledao, odvalio se jedan kamen, a da ga nisu dotakle ljudske ruke, i udario je kip u stopala od gvožđa i od gline i smrvio ih. Tada se najednom smrvilo gvožđe, glina, bakar, srebro i zlato, i sve je postalo kao pljeva na gumnu u ljeto, i vjetar je sve odnio bez traga. A kamen koji je udario u kip postao je velika gora i ispunio je cijelu zemlju.“ (Danilo 2:31-35)
Izraz „vidio“ spominje se dva puta i prirodno dijeli viziju iz carevog sna na dva dijela: prvi o kipu gigantskih proporcija, sastavljenom od četiri metala, čija se vrijednost postepeno smanjuje, počevši od zlatne glave do stopala od gvožđa i gline (2:31-33). Nakon toga slijedi drugi dio sna koji sadrži opis uništenja kipa, u koji udara kamen i satire ga. Kamen postaje velika planina koja ispunjava cijelu Zemlju (2:34,35).
Vizija iz sna sadrži pogled u budućnost kojom će teći istorija poslije Nebuhadnezara i njegovog carstva.
Drevna blisko-istočna kultura često je koristila kipove ljudskog oblika da bi predstavila zamišljenu budućnost svijeta tako da je cijela vizija bila bliska carevom poimanju.
Vavilonsko carstvo (605 – 539. prije n.e.)
„To je san, a njegovo značenje reći ćemo caru. Ti, care, car nad carevima, kome je Bog nebeski dao carstvo, moć, silu i dostojanstvo, i kome je u ruke predao zvijeri poljske i ptice nebeske gdje god žive sinovi ljudski, i koga je postavio za vladara nad svima njima, ti si ona glava od zlata.“ (Danilo 2:36-38)
Riječ glava na hebrejskom i aramejskom znači prvi ili početak. Stoga Nebuhadnezaru nije bilo teško zaključili da je njegovo carstvo glava ili prvo carstvo. Zlato je bilo najcjenjeniji metal u Vavilonu u širokoj upotrebi (vidi Jeremija 51:7). Titula „car nad carevima“ bila je zvanična titula korištena na dvoru Vavilona.
Medo-Persija (539 – 331. prije n.e.)
„Posle tebe podignuće se drugo carstvo, slabije od tvoga…“ (Danilo 2:39; vidi takođe 2:32).
To drugo carstvo je carstvo Medijanaca i Persijanaca. Uprkos većem geografskom prostranstvu kojim su vladali Medijanci i Persijanci, njihovo carstvo je po kulturi bilo manje vrijedno od vavilonskog. U stvari, Medijanci i Persijanci su usvojili vavilonsku civilizaciju koja je bila naprednija i složenija od njihove. (Vavilon nije bio razrušen i zadržana je društvena i državna struktura.) Srebro je zaista bilo glavna karakteristika sljedećeg carstva. Persijanci su koristili srebro u svom poreskom sistemu. Po Herodotu, satrapi[2] su morali plaćati danak u srebru. Standardna monetarna vrijednost za Persijance bilo je srebro.
Grčka (331-168. prije n. e.)
„…pa treće carstvo, od bakra, koje će vladati cijelom zemljom.“ (Danilo 2:39)
Bakarna bedra predstavljaju carstvo Grčke. Metal bakar bio je karakterističan za to carstvo. Prorok Ezekijel ukazuje na bakar kao valutu koju su koristili Grci (Ezekijel 27:13). Grčka vojska bila je naročito poznata po upotrebi bakarnih štitova, kaciga, pa i oružja. Tekst takođe kaže da će „vladati cijelom Zemljom“. Grci su osvojili Fenikiju, Palestinu, Egipat. Granice Grčke su se protezale preko Persije do Indije. Grčka kultura je preuzeta od strane cijelog svijeta. Grčki jezik se proširio po cijelom civilizovanom svijetu, a grčka kultura značajno uticala na savremenu kulturu.
Rimska imperija (168. prije n. e. – 476. n. e.)
„A četvrto carstvo biće jako kao gvožđe. Jer kao što gvožđe sve mrvi i satire, tako će i ono, poput gvožđa koje razbija, smrviti i razbiti sva ta carstva.“ (Danilo 2:40)
Ono što je bakar bio za Grke, to je gvožđe bilo za Rimljane. Rimska vojska je zaista bila gvozdena armija: mačevi od gvožđa, štitovi od gvožđa, kacige od gvožđa i koplja od gvožđa!
Rimsko carstvo nije odlikovala samo vojna sila koja „satire i lomi“, već i snaga državnog aparata i administrativnog uređenja pomoću kojeg su kontrolisali geografski vrlo prostrane teritorije.
Podijeljeno carstvo – prirodni izdanci Rima
„A to što si vidio da su stopala i prsti dijelom od grnčarske gline, a dijelom od gvožđa, znači da će carstvo biti razdijeljeno, ali će imati nešto od čvrstoće gvožđa, jer si vidio gvožđe pomiješano s vlažnom glinom. To što su prsti na stopalima dijelom od gvožđa, a dijelom od gline, znači da će carstvo dijelom biti jako, a dijelom krhko. A to što si video gvožđe pomiješano s vlažnom glinom, znači da će se pomiješati s ljudskim potomstvom, ali neće se držati zajedno, jedno s drugim, kao što se ni gvožđe ne može pomiješati s glinom.“ (Danilo 2:41-43)
Proročko objašnjenje podijeljenog Rimskog carstva postaje zaista fascinantno za sve proučavaoce Biblije i istorije svijeta. Treba zapaziti da gvožđe nije nestalo već se miješa sa glinom, što znači da kasnija evropska carstva karakteriše prožimanje i smjene jačine i slabosti. Naslednici Rimske imperije činili su deset razjedinjenih carstava koja se nikad u kasnijoj istoriji nijesu opet sjedinila, uprkos naporima koji se vjekovima ulažu u obnovi „Svete Rimske imperije“. Ti napori uključuju bračne i krvne veze vladajuće elite (Dan. 2:43).
Glina u Bibliji označava oblikovanje. Istorijski gledano, to znači da će nakon raspada Rimske imperije, nova sila koja će stupiti na svjetsku scenu biti religijska sila, koja će imati i političke elemente naslijeđene od gvozdenog Rima. Ta religijsko-politička sila treba da postoji i danas, pošto nam proročki tekst govori da će ona postojati sve do kraja vremena. Kamen koji će udariti lik, upravo će udariti u njegova stopala od željeza i gline. To je vrijeme kraja. Sve to ukazuje da ova sila stvarno postoji i u naše vrijeme. Kasnije ćemo se baviti njenom identifikacijom.
Prema većini jevrejskih komentatora, ova neobična političko-religijska sila nije niko drugi nego hrišćanstvo. To je religija koju je usvojila Rimska imperija. To je religija koja je postala državna religija Rima.[3]
Mi danas živimo u svijetu koji pokušava da se ujedini u različitim sferama. Nikada u istoriji nije ulagano toliko napora za jedinstvom. To je jedna od tipičnih i najistaknutijih karakteristika moderne politike. Po prvi put, sile svijeta osjećaju potrebu zbližavanja i ujedinjenja.
Alijanse i savezi ohrabruju se u svim sferama:
a) Politički: NATO, UN i njene različite agencije
b) Ekonomski: EU i sl.
c) Religijski: Ekumenski pokret
d) Razne globalne organizacije za životnu okolinu, energiju, finansije, trgovinu, medicinu, pravni sistem, edukaciju, kulturu i ideologiju i dr.
Nova globalistička politika je prihvatila ideju o novom svjetskom poretku.
I, prema Danilovom proročanstvu, Bog će intervenisati upravo u vrijeme tih završnih globalnih poteza.
Velika Stijena potire svjetska carstva
„U danima tih careva Bog će nebeski podići carstvo koje nikada neće propasti. I to carstvo se neće ostaviti drugom narodu. Ono će smrviti i uništiti sva ona carstva, a samo će stajati dovijeka, jer si vidio da se kamen odvalio od gore, a da ga nisu dotakle ljudske ruke, i da je smrvio gvožđe, bakar, glinu, srebro i zlato.“ (Danilo 2:44,45)
U objašnjenju prvog dijela sna, koji se odnosi na svjetska carstva zaključno sa stopalima od gline i željeza, Danilo započinje izrazom „Bog nebeski“ (2:37). Drugi dio sna koji govori o kamenu takođe započinje akcijom „Boga nebeskog“ (2:44). U prvom dijelu, carstva su data palom čovjeku na upravu; u drugom dijelu sam Bog uspostavlja carstvo na Zemlji!
Kamen i stijena predstavljaju carstvo Božje, a metali predstavljaju ljudska carstva. Carstvo Stijene dolazi s Neba.
Stijena ili kamen udara u kip. Glagol udariti (2:34) izražava sukob između dva poretka koje predstavljaju kip i stijena. Carstvo koje Bog uspostavlja nije ogranak ili nastavak čovjekovog carstva. Sva ljudska carstva su smrvljena u paramparčad (2:35) i potpuno uništena (2:44). Ona iščezavaju ne ostavljajući ni traga za sobom (2:35). Novo carstvo, novi poredak nema nikakve veze s prethodnim carstvima. Čak je i glina uništena zajedno sa gvožđem (2:35,45). Zemaljska carstva su bila privremena, i sva su najzad propala. Posljednje carstvo će biti vječno carstvo, uspostavljeno bez ikakve pomoći palog čovjeka, što je saznanje od ključne važnosti zbog različitih vjerskih zabluda koje se poturaju svijetu.
Nebuhadenazarovo polovično priznanje
„Veliki Bog obznanjuje caru šta će se desiti u budućnosti. San je pouzdan, a njegovo tumačenje vjerodostojno.“ (Danilo 2:44)
Ali car je još bio daleko od istinskog priznanja sile i vlasti Boga nebeskog.
„Tada je car Nebuhadnezar pao ničice, poklonio se Danilu i naredio da mu prinesu dar i kad. Zatim se car obratio Danilu: ‘Vaš Bog je zaista Bog nad bogovima, Gospodar nad carevima i Onaj koji otkriva tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu.’“ (Danilo 2:46,47)
Car još nije shvatao da Danilov Bog nije samo jedan među lokalnim bogovima. On se zato usredsređuje prema Danilu kao čovjeku, umjesto k Bogu. Uvijek je lakše imati posla sa nosiocem religije (čovjekom ili ustanovom), svejedno prave ili lažirane, nego sa samim njenim Davaocem. Linija manjeg otpora pale ljudske prirode.
„Tada je car uzvisio Danila, i dao mu mnogo velikih darova, pa ga je postavio za vladara nad cijelom vavilonskom pokrajinom i za glavnog nastojnika nad svim vavilonskim mudracima.“ (Danilo 2:48)
Danilova munjevita promocija u carstvu omogućila mu je da se zauzme i za svoje drugove.
„A na Danilovu molbu car je nad upravom vavilonske pokrajine postavio Sedraha, Misaha i Abednega, dok je Danilo ostao na carevom dvoru.“ (Danilo 2:49)
Tako se pozitivni uticaj ovih pobožnih mladića na imperiju efektivno proširio od samog dvora do različitih pokrajina.
___________________
[1] Za dalje biblijske reference o snovima vidi: Jeremija 23:28; Danilo 1:17; Zaharija 10:2; Postanje 41:15, 16; 46:2; Djela 16:9…
[2] Kraljev namjesnik, upravitelj provincije (satrapije) u staroj Persiji.
[3] Nosson Scherman and Meir ZIotowitz, eds., Daniel, Art Scroll Tanach Series (Brooklyn: Mesorah Pubns., 1979), p. 105.
Stvarno do u detalje. 🙂