Nebuhadnezar II, sin Nebopolasara, vladao je od 605. do 562. godine prije nove ere. Njegovo ime na akadskom jeziku znači „Nebu,[1] sačuvaj mog prvorođenog sina.“ Ovom kralju istorija pripisuje kako čuvene Viseće vrtove tako i razaranje jerusalimskog hrama.
Neo vavilonska imperija je ideološki naslednik Nimrodovog koncepta centralizacije vlasti i religijsko-političke tiranije vladajuće samoproglašene elite. Od pada čovjeka u grijeh, sistem zemaljske uprave suprotstavljen je Božjem poretku i nimalo ne ide u prilog spoznaji i sistemu vrijednosti koje bi Bog želio da ljudi prime. Na neki čudan način putem različitih mehanizama ljudskih poslova i sile grijeha čovjek uspijeva da hipnotiše i opčini samog sebe, da se samouzdigne i uzoholi bez ikakvog pokrića. Ovo utoliko prije ukoliko se nađe na pozicijama odlučivanja, vlasti i uticaja nad drugim ljudima. Ne postoji primjer da svjetski vladari nijesu na neki način zloupotrijebili svoj moć. Odatle ne treba da nas iznenađuje što Isus Hrist nije imao nikakvih pretenzija prema zemaljskoj vlasti ili čak involviranju u sistem, iako se to poklapalo sa (pogrešnim) očekivanjima o Mesiji, projektovanim od strane otpalih religijskih vođa tog vremena.
Ego trip nije zaobišao ni Nebuhadnezara, iako je ovaj vladar, za razliku od mnogih, makar imao osnova za hvalisanje. Ali Bog je želio da ga nauči nečem mnogo uzvišenijem i važnijem.
Vizija o ogromnom drvetu nasred zemlje
„Kralj Nebuhadnezar svim narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji: Neka vam se umnoži mir! Našao sam za dobro da objavim znakove i čuda koja je Bog Najviši učinio na meni. Kako su samo veliki njegovi znakovi i kako su moćna njegova čuda! Kraljevstvo je njegovo kraljevstvo vječno, i vlast je njegova iz naraštaja u naraštaj.“ (Danilo 4:1-3)
Ova kraljeva poslanica u samom početku otkriva da se kod ovog čovjeka desila velika promjena. On sada poziva na mir i ukazuje na Boga Najvišeg. Očito je riječ o retrospektivi i tekst u nastavku treba da nam otkrije kako je došlo do takvog obrta.
„Ja, Nebuhadnezar, živio sam spokojno u svom domu i srećno u svom dvoru. Tada sam usnio san koji me je uplašio. Viđenja koja sam imao na svojoj postelji i vizije koje su mi prolazile glavom ispunile su me strahom. Zato sam izdao naredbu da se pred mene dovedu svi vavilonski mudraci, da mi kažu šta znači taj san.“ (Danilo 4:4-6)
Kralj je opet imao specifičan san i noćne vizije i ponovio se sličan scenario kao i prvi put sa okupljanjem mudraca od kojih se očekivalo tumačenje sna.
„Tada su došli sveštenici koji se bave magijom, oni koji prizivaju duhove, Haldejci i astrolozi. Ispričao sam im san, ali nisu mogli da mi kažu šta on znači. Na kraju je pred mene došao Danilo, koji se zove Beltešazar, po imenu mog boga i u kome je duh svetih bogova, i ja sam mu ispričao san: ‘Beltešazare, ti si poglavar mudraca i dobro znam da je u tebi duh svetih bogova i da nijedna tajna tebi nije teška. Kaži mi vizije koje sam imao u snu i njihovo značenje.’“ (Danilo 4:7-9)
Ovdje možemo opravdano postaviti pitanje zašto kralj odmah nije pozvao Danila, poučen prethodnim iskustvom. Očigledno ga je izbjegavao, budući svjestan da ga božanska istina uznemiruje. Nebuhadnezar, iako priznaje da je u Danilu „duh svetih bogova“, i dalje se ne odriče „imena svog boga“ kojeg je dotle smatrao moćnijim iz „praktičnih razloga“, jer Vavilonjani su bili ti koji su pokorili Judeju a ne obrnuto.
„A u vizijama koje su mi na postelji mojoj prolazile glavom vidio sam usred zemlje jedno drvo ogromne visine. To drvo je izraslo i postalo jako, i vrh mu je dopirao do nebesa, i moglo se vidjeti s krajeva sve zemlje. Lišće mu je bilo lijepo, a rod obilan, i na njemu je bilo hrane za sve. Pod njim su zvijeri poljske tražile hlad, na njegovim su granama boravile ptice nebeske i od njega se hranilo svako stvorenje.
Vidio sam u vizijama koje su mi na postelji mojoj prolazile glavom svetog stražara [posmatrača] kako silazi s nebesa. On je silno povikao: ‘Posjecite drvo i odsjecite mu grane! Otresite mu lišće i razbacajte njegove plodove! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s njegovih grana! Ali mu panj s korjenjem ostavite u zemlji, u gvozdenim i bakarnim okovima, u poljskoj travi! Neka ga kvasi nebeska rosa i sa zvijerima neka dijeli zemaljsko rastinje! Neka mu se promijeni srce ljudsko, i neka mu se da srce životinjsko, i neka sedam vremena prođe preko njega. To je odluka koju su prenijeli stražari i presuda koju su objavili sveti, kako bi živi znali da Najviši vlada nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome hoće i da nad njim postavlja najnižeg od ljudi.’“ (Danilo 4:10-17)
Drvo koje doseže do neba i nadvija se do krajeva zemlje i vizija njegove čudne sudbine.
„‘To je san koji sam sanjao ja, kralj Nebuhadnezar. A ti, Beltešazare, reci šta on znači, jer nijedan drugi mudrac u mom kraljevstvu ne može mi reći šta on znači. Ali ti možeš, jer je u tebi duh svetih bogova.’
Tada je Danilo, koji se zove Beltešazar, na tren ostao zapanjen i njegove misli su ga uplašile.
Na to mu je kralj rekao: ‘Beltešazare, nemoj da te plaši san i njegovo značenje.’
Beltešazar mu je odgovorio: ‘Gospodaru moj, neka se ovaj san ispuni na onima koji te mrze i njegovo značenje na tvojim protivnicima.
Drvo koje si video, koje je izraslo veliko i postalo jako, čiji je vrh dopirao do nebesa i koje je moglo da se vidi po svoj zemlji, čije je lišće lijepo, a rod obilan, na kome ima hrane za sve, pod kojim borave zvijeri poljske i na čijim granama prebivaju ptice nebeske, to si ti, kralju, jer si postao velik i jak, i tvoje se veličanstvo uzvisilo i doprlo je do nebesa, a tvoja vlast do kraja zemlje.
A to što je kralj video svetog posmatrača, kako silazi s nebesa i govori: ‘Posjecite drvo i uništite ga, ali mu panj s korjenjem ostavite u zemlji, u gvozdenim i bakarnim okovima, u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i sa zvijerima poljskim neka bude dok sedam vremena ne prođe preko njega’, znači ovo, kralju, i to što će se dogoditi mom gospodaru kralju, jeste odredba Najvišeg. Ti ćeš biti prognan od ljudi, živjećeš sa zvijerima poljskim i davaće ti da jedeš travu poput goveda. Kvasiće te rosa nebeska i sedam će vremena proći preko tebe, dok ne spoznaš da Najviši vlada kraljevstvom ljudskim, i daje ga kome hoće.
A to što su rekli da se drvetu ostavi panj s korjenjem, znači da će tvoje kraljevstvo opet pripasti tebi nakon što spoznaš da nebesa vladaju. Zato, kralju, neka ti bude ugodan moj savjet i ukloni od sebe svoje grijehe čineći pravedna djela, i svoje bezakonje pokazujući milosrđe prema siromašnima. Možda će ti se tada produžiti blagostanje.’“ (Danilo 4:18-27)
Simbol drveta nije bio stran Nebuhadnezaru. Poznati istoričar Herodot piše o slučaju brata Nebuhadnezarove sestre po imenu Astijaga. Astijag je takođe sanjao drvo koje je simbolizovalo njegovu vlast nad jednim dijelom svijeta.[2]
Ponos je glavna odlika opisa tog drveta. San o drvetu koje je u punoj snazi slika je ponosnog kralja.
Ezekijel koristi istu metaforu da bi opisao asirski ponos (Ezekijel 31:3-10).
Što se samoga kralja tiče, on vrlo jasno shvata da to drvo predstavlja njega. Zato se on prvo obraća astrolozima, jer želi izbjeći Danila. Kad Danilo najzad izađe na scenu, kralj mu iznosi san i ovog puta odmah dobija odgovor. Duh Božji rasvjetljuje proroka u istom trenutku!
Drugi dio vizije karakteriše akcija nebeskog Stražara. Ovo se bez sumnje odnosi na anđela posmatrača. Nebesko biće nema ime, ali se naglašava njegova služba i funkcija. Ovo je jedino mjesto u cijeloj Bibliji koje opisuje takvo nebesko biće (Danilo 4:13,17,23). Izraz svetac ili sveci je opis koji se često pripisuje anđelima (Jov 5:1; 15, 15; Psalam 89:7).
Po prvoj naredbi Stražara (4:23), drvo će izgubiti svoje grane, lišće i plodove, te će stoga prestati njegova funkcija zaštite i prehranjivanja. Ta naredba znači da će kralj biti „prognan između ljudi“ (4:25). Ali panj sa korjenjem trebalo je ostaviti u okovima (4:23), što ukazuje na jednu vrstu zatočeništva. Kraljeva priroda i srce biće promijenjena u životinjsku (4:25). U proročkoj viziji preciziran je i period koliko će sve to trajati – sedam vremena ili sedam doslovnih godina (4:25). (Ova terminologija će nam kasnije biti od pomoći kad se budemo bavili vremenskim proročanstvima.) Cijeli ovaj božanski tretman imao je za svrhu kraljevo poniženje do spoznaje Božje vladavine nad svijetom.
Ipak, postojala je mogućnost da se ova drastična božanska vaspitna mjera ne dogodi, ukoliko kralj posluša Danilov savjet (4:27). Opcije za kralja su bile otvorene. Rješenje drame se nalazi na religijskom području i tiče se Nebuhadnezarovog odnosa prema Bogu. Rješenje takođe ima i etičku stranu i tiče se njegovog odnosa prema ljudima. Od njega se očekuje da bude pravedan i milostiv. Prema tome, pokajanje uključuje vertikalnu i horizontalnu dimenziju. Jedino priznavanjem da je Bog iznad njega, Nebuhadnezar će biti sposoban da uvažava potrebe siromašnih i da bude pravedan i milostiv. Svijest o Onome koji je izvan i iznad nas čini da možemo poštovati druge. Takođe, svijest da nas Bog promatra štiti čovjeka od nanošenja nepravde bližnjima i obavezuje da bude pravedan. To je moralna komponenta zbog koje ateisti tako grčevito brane svoju iracionalnu ideologiju i zbog koje pseudo religije nameću svoj monopol.
„Njegovo veličanstvo“ čovjek spušta se na nivo životinje
Prošla je jedna godina i kralj je ponosno uživao u svojim graditeljskim dostignućima, zaboravljajući na Božju opomenu.
„Posle dvanaest mjeseci, kada je hodao po krovu kraljevskog dvora u Vavilonu, kralj je rekao: ‘Nije li ovo Vavilon Veliki, koji sam ja sagradio svojom silnom moći da bude kraljevska prestonica i na slavu moga veličanstva?’
I dok su te riječi još bile u kraljevim ustima, s neba je došao glas: ‘Tebi se govori, kralju Nebuhadnezare: Kraljevstvo ti se oduzima. Bićeš prognan od ljudi, i živjećeš sa zvijerima poljskim. Davaće ti da jedeš travu poput goveda i sedam će vremena proći preko tebe, dok ne spoznaš da Najviši vlada kraljevstvom ljudskim i daje ga kome hoće’.
Istog časa ta riječ se ispunila na Nebuhadnezaru. Bio je prognan od ljudi i jeo je travu poput goveda, i nebeska rosa kvasila mu je tijelo, a kosa mu je porasla kao perje orlovo i nokti kao ptičje kandže.“ (Danilo 4:29-33)
Prorečena metamorfoza se dogodila. Današnja psihijatrija ima posebnu dijagnozu za Nebuhadnezarovo ponašanje. Ono se smatra jednim oblikom paranoidne šizofrenije. Iako je ova bolest rijetka, ona se pojavljivala tokom istorije. Simptomi su uvijek isti: oboljela osoba je uvjerena da se pretvorila u vuka ili neku drugu životinju (psa, leoparda, zmiju, krokodila). Takva osoba se ponaša kao i ta životinja i to u skoro najmanjim detaljima. Iluzija pacijenta je toliko potpuna da i sam pogled na samoga sebe izaziva bolesno ponašanje.
Tri vijeka nakon smrti Nebuhadnezara, vavilonski sveštenik Berosus, navodi ovaj detalj o kralju: „Nakon četrdeset tri godine vladanja, Nebuhadnezar se razbolio na zidovima palate, poslije čega je i umro.“[3] Grčki istoričar Abidenus (3. vijek prije n.e.) svjedoči da je Nebuhadnezar bio „opsjednut veličinom božanstva ili nečim sličnim tome, te se popeo na balkon kraljevske palate, izgovorio riječi proricanja budućnosti i potom naglo nestao.“[4] Godine 1975. arheolog i asirolog A. K. Grejson objavio je tekst zapisan na glinenim pločicama koje se trenutno nalaze u britanskom muzeju i koji ukazuje na Nebuhadnezarovo ludilo. Taj tekst glasi: „… njegov život je izgledao kao da nema vrijednosti. On je davao besmislene i protivrječne naredbe. Nije osjećao ništa prema svome sinu i kćerki, nije prepoznavao druge niti je učestvovao u gradnji Vavilona i hramova.“[5]
I baš kao što je bilo prorečeno, kraljevo stanje niko nije mogao promijeniti do on sam.
„A posle tih dana, ja, Nebuhadnezar, podigao sam oči prema nebesima i razum mi se vratio. I blagoslovio sam Najvišeg, hvalio sam i slavio onoga koji živi vječno, jer je vlast njegova vlast vječna i kraljevstvo njegovo iz naraštaja u naraštaj. Svi što žive na zemlji za njega nisu ništa, i po svojoj volji postupa s vojskom nebeskom i sa onima što žive na zemlji. I nema nikoga ko može zaustaviti ruku njegovu ili mu reći: ‘Šta to radiš?’
U isto vrijeme vratio mi se razum, i na slavu moga kraljevstva vratilo mi se veličanstvo i sjaj. Moji visoki službenici i velikaši odano su me tražili, i ponovo sam bio postavljen nad svojim kraljevstvom i veličanstvo je moje mnogo poraslo.
Sada ja, Nebuhadnezar, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskog, jer su sva njegova djela istina i njegovi su putevi pravda, i on može poniziti one koji su ponosni.“ (Danilo 4:34-37)
Dimenzija ljudskog bića kralju se vratila kad je pogledao iz prašine poniženja prema Nebu, kad je postao svjestan svojih ograničenja i realnosti. Crni pokrov samoljublja zemaljskog lažnog boga se maknuo (vidi 2. Korinćanima 4:3,4). Kraljev pogled i misli sada su bili upravljeni i vođeni zahvalnošću Bogu. Vječne vrijednosti bile su otvorene pred njim.
Sada je bio u stanju da pravilno vrednuje svoj razum i veličanstvo. Monarh je napokon doživio iskustvo obraćenja. Bog je poznavao njegov potencijal i umiješao mu se u život, što se završilo na najbolji mogući način po Nebuhadnezara.
Možemo s razlogom pretpostaviti da svjetski orjentisanim savremenicima Nebuhadnezara i kasnijim istoričarima on od tada nije bio značajan kao ranije, te zato i izvještaji koje smo naveli upućuju na njegov skori kraj nakon neobične bolesti. Kolika je samo razlika između svjetovne i biblijske istorije.
____________________________
[1] Nebu (Nabu) je vavilonski bog mudrosti.
[2] Herodot 1. 108.
[3] Josephus Against Apion 1. 146.
[4] Vidi Jacques Doukhan, The Secrets of Daniel, p. 70.
[5] A. K. Grayson, Babylonian Historical-Literary Texts (Toronto/Buffalo: 1975) str. 87-92.
Interesantno je to da u svojoj knjizi Odredjena vremena naroda svedski pisac Carl Olof Jonnson koji se iskljucivo bavio Navuhodonozorovim aktivnostima nigde ne moze naci 7 godina njegove neaktivnosti ali je normalan zakljucak da je to bilo pred kraj njegovog zivota i sada kada se sve to analiticki sabere da li su tih sedam vremena oznacavala manji period od 7 godina u armejskom se vreme takodje oznacavalo za godisnja doba leto -zima -prolece -jesem Takodje za mesec dana itd Postoji mogucnost da se 7vremena moze primeniti na 7 puta 3 21 ili na 7 meseci ali napominjem strogo bez biblijskog dokaza ne smemo spekulisati