Izbor knjiga

„Sotona se dugo pripremao za svoj poslednji napor da obmane svijet. On je postavio temelje svome radu obećanjem koje je dao Evi u Edenu: ‘Ne, sigurno nećete umrijeti. Jer Bog zna da će vam se onog dana kada ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao bogovi, znajući dobro i zlo.’ 1. Mojsijeva 3:4,5. Malo po malo je pripravio put za svoje najveće djelo prevare u razvoju spiritizma. Još nije postigao potpuno ostvarenje svojih namjera; ali će ih ostvariti u poslednjem ostatku vremena… Izuzev onih koje će Božja sila vjerom u njegovu Riječ sačuvati, cio svijet će biti uvučen u ovu prevaru. Narod uljuljan u kobnu sigurnost probudiće se tek onda kada se na njega bude počeo izlivati Božji gnjev.“ (Ellen G. White, The Great Controversy 561)

Sotonina velika prevara je direktno izgrađena na laži, „Nećete vi umrijeti.“ Kao što smo već rekli, ova laž stvara automatsku pretpostavku da svaka individua ima u sebi svoj sopstveni urođeni izvor života. Ova temeljna pretpostavka čini nemogućim da razumijemo istinu o Božjem kraljevstvu.

Ova laž ne utiče samo na stav o Zakonu, Suboti, stanju mrtvih i Svetinji, već utiče i na stav o Božjem Sinu. Hrist je istina, i svaka druga doktrina je jednostavno Njegova refleksija. Ako gledamo na sve ove doktrine kroz razmišljanje zasnovano na učinku, zar nemamo onda i razmišljanje zasnovano na učinku i o samom Hristu? Zapazite sledeće:

„Upućena sam na ove stihove kao one koji se posebno odnose na moderni spiritizam. Kol. 2:8: ‘ Pazite da vas neko ne odmami filozofijom i praznom prevarom, prema ljudskoj tradiciji, na načelima ovog svijeta, a ne po Hristu.’ Pokazano mi je da su hiljade iskvarene kroz filozofiju frenologije i životinjskog magnetizma i odvedeni su u nevjerstvo. Ako um počne da razmišlja u ovom pravcu, sasvim sigurno gubi balans i potpada pod kontrolu demona. ‘Prazna prevara’ puni glave jadnih smrtnika. Takvi misle da u sebi imaju takvu silu da mogu da čine velika djela, da ne shvataju da im je potrebna viša sila. Njihova načela i vjera su ‘prema ljudskoj tradiciji, na načelima ovog svijeta, a ne po Hristu.’ Isus ih nije učio ovoj filozofiji. Ništa slično se ne može naći u Njegovim učenjima. On nije upućivao umove sirotih smrtnika ka njima samima i sili koju ne posjeduju. On je uvijek upravljao umove ka Bogu, Tvorcu vasione, kao izvoru njihove snage i mudrosti. Posebno upozorenje je dato u 18-om stihu: ‘Neka vas ne dovedu u zabludu oni što u dobrovoljnoj poniznosti i obožavanju anđela, zastupaju svoje vizije i bez razloga se ponose svojim tjelesnim razmišljanjem.’ Spiritistički učitelji će se ulagivati i obmanjivati vas da vas prevare i ako slušate njihove priče, bićete prevareni od strane neprijatelja pravednosti i sasvim sigurno ćete izgubiti svoju nagradu. Kada vas jednom uticaj Sotone nadvlada, otrovani ste i njen smrtonosni uticaj prlja i uništava vašu vjeru u Hrista kao Božjeg Sina i prestajete da zavisite od zasluga Njegove krvi.“ (4 Spiritual Gifts, p. 88, 1864)

Bez potpunog iskorjenjivanja ove filozofije o nekoj moći koju čovjek posjeduje (što se najjasnije vidi u doktrini o besmrtnoj duši) ili neke moći sadržane kroz načelo jednakosti zasnovanoj na sili, (kao što je evidentno u adventizmu) nema vam pomoći. Otrov je isti i taj otrov je ono što nas sprječava da pojmimo Hrista kao Božjeg Sina.

Sa takvim otrovom, naravno da je nemoguće vidjeti da je Isus sam ključ razumijevanja Božjeg kraljevstva. Ali prirodu samog Božjeg kraljevstva će odrediti to kako razumijemo Hristov odnos sa Ocem. Zato je Isus kamen od ugla. Zato Isus ima ime slavnije od svakog imena, jer nam pokazuje kako Otac konstituiše svoje kraljevstvo, kako se rukovode odnosi. Božji Sin nije voljen i prihvaćen od Oca zato što je urođeno jednak. Nije smatran vrijednim Božanstva zbog svog vječnog postojanja. Nije jednak sa Bogom zato što ima „prave sastojke“, On je Bog jer je Očev Sin. To je on.

Ovo je Božja mudrost kao što je rečeno u 1. Korinćanima 1:30. Otac nije napisao svoju mudrost na papiru, On ju je postavio u osobu, a ta osoba je Njegov Sin. Načelo poštovanja Boga diktira da će oni koji poštuju Boga biti kao onaj koga obožavaju. Pošto je Otac nezavisan, sam po sebi dovoljan i ne podliježe nijednom autoritetu, ovo načelo će prihvatiti svako stvorenje koje On direktno stvara. Stoga je u svojoj mudrosti rodio svog Sina, koji će stvoriti sve stvari. Božji Sin demonstrira ključna načela pokoravanju autoritetu i u tom smislu Hrist je iznad svakog imena. On je naš primjer u svemu. On je PUT i ISTINA i ŽIVOT. On je mudrost od Boga koja donosi Božju silu (1. Kor 1:24).

Ako Hrista vidimo jednakog Ocu zato što je jednak njemu, svemoguć, samopostojeći, nezavisan, i kao samonastala druga ličnost Božanstva, onda smo osuđeni da sve naše odnose vodimo na toj osnovi jednakosti moći (koja formira suštinske sastojke otrova koji nas sprječava da vidimo Hrista kao istinitog Božjeg Sina). Ako Bog ovo čini sam, onda ćemo definitivno pratiti Njegov primjer. Možemo reći da druga ličnost Božanstva demonstrira načela pokornosti, ali u stvarnosti to nije On u Svom identitetu, to nije stvarnost.

Ako vidimo Hrista jednakog sa svojim Ocem JER je primio sve od Njega i ispunjen je svojim Ocem i samo On ima um koji može razumjeti Očevo srce, onda smo naišli na samu srž moći po odnosu. Shvatamo da su svi odnosi vođeni na principu toka života i nasleđa. Shvatamo da je Otac veliki izvor svega, a Njegov Sin je krunski dragulj razumijevanja Božjeg srca i kraljevstva. Ova istina je svjetleći metak koji pogađa srce Vavilona. Ona je kamen u Davidovoj praćki koja pogađa Golijata u čelo i uništava sam centar njegove laži – „Nećete vi umrijeti.“

Sotona ne želi da znamo ko je Hrist, jer je Hrist u sebi i od sebe, u svom sopstvenom identitetu i odnosu sa Ocem, uništitelj Sotoninog kraljevstva. Sama Hristova ličnost viče sa najviših planina da je Vavilon pao. Božji Sin ne mora da izusti riječ, Njegov identitet je uništitelj Sotoninog kraljevstva. Možemo li početi da shvatamo zašto je Sotona morao da uništi Hrista. Hristov odnos sa Ocem dokazuje da je Sotona lažov.

Zastanimo na sekund i razmislimo o nečemu. Pošto je Otac izvor života, On je stoga izvor i sva sila dolazi od Njega. Usled ovakvog redosleda misli, Bog Otac može biti shvaćen u modelu vrijednosti po učinku. On je samopostojeća sila i život. On se može razumjeti u kontekstu zasnovanom na učinku. U Božjem Sinu, koji je rođen u Očevom obličju, vidimo Očevu vrhovnu demonstraciju sebe. U Hristu vidimo Očevo srce, vidimo Boga koji se zasniva na odnosu. U uzdizanju svog Sina da bude jednak Njemu, vidimo Božju mudrost u uzdizanju odnosa iznad urođene moći.

U poštovanju jedinorodnog Sina, mi poštujemo Boga odnosa. Svaka nit našeg bića treba da zadrhti od radosti pri pomisli na ovu divnu istinu. Da li ćete vidjeti Hrista kao ime iznad svakog imena, kao dragulj u Očevoj kruni, kao kamen od ugla? Ovo je Bog koga ćemo obožavati u duhu i istini. U ovom otkrivenju Hrista možemo da razgovjetno prepoznamo glas moćnog anđela koji govori „Pade, pade Vavilon.“ Možemo postati slobodni od strašnih laži koje su bile pretežak teret da nosimo.

Veoma je važno da razumijemo ispravni odnos Sina sa Ocem. Zapazite:

„Kao i naš Spasitelj, mi smo na ovome svijetu da bi služili Bogu. Mi smo tu da postanemo kao Bog po karakteru i da kroz život službe otkrijemo Njega svijetu. Da bismo bili saradnici sa Bogom, da bi postali kao On i da otkrivamo Njegov karakter, moramo ga dobro poznavati. Moramo ga spoznati onakvim kakvim On otkriva sebe.

Poznavanje Boga je temelj svakog ispravnog učenja i svake ispravne službe. Ono je jedini pravi zaštitnik od iskušenja. Jedino ovo nas može učiniti po karakteru sličnim Bogu.“ (Ellen G. White, Ministry of Healing 409)

Kako se Bog otkriva?

„Kao lično biće, Bog se otkrio u svom Sinu. Sjaj Očeve slave i ‘obličje Bića Njegovog.’…

Bog je vidio da je jasnije otkrivenje od same prirode potrebno da oslika Njegovu ličnost i Njegov karakter. Poslao je svog Sina na ovaj svijet da manifestuje, koliko to može da podnese ljudsko biće, prirodu i atribute nevidljivog Boga.“ (Ellen G. White, Ministry of Healing, pp. 418,419)

Elen Vajt jasno izjavljuje da se Bog otkriva kroz Svog Sina. On je sjaj Očeve slave. Ovako se Bog otkriva. Zar ovo ne možemo jasno da vidimo?

Nigdje u Bibliji se ne govori da su Otac, Sin i Sveti Duh tri bića iste vječnosti koja su odlučila da uzmu uloge koje sada zauzimaju. Bog nije dao takvu sliku otkrivenja o sebi. Nijedna riječ inspiracije ne podržava ovu tvrdnju. Tvrdnja da se članovi božanstva iskazuju kroz formu Oca, Sina i Svetog Duha, pada pod uticaj platonske jeresi „formi“. Ovaj koncept uči da se Bog može otkriti kroz formu, ali ta forma nije ono ko je on stvarno, to je samo reprezentacija Njega.

Ovakvo razmišljanje je dovelo mnoge u položaj da dovode u pitanje mnoge aspekte učenja o Svetinji. Šta olakšava ovo spiritualizovanje Svetinje na nebesima? Ono olakšava uklanjanje dva odjeljenja Svetinje kao nečega što nije moguće. Jednom kada su dva odjeljenja uklonjena, neki teolozi su ohrabreni da poreknu nauku o Istražnom sudu. Ništa od ovog ne bi bilo moguće da je Svetinja prihvaćena kao doslovna, JER NAM JE TAKO BOG OTKRIVA!

Da se vratimo na izjavu Elen Vajt iz knjige Služba iscjeljenja. Ako moramo dobro poznavati Boga, da li to uključuje i ispravno poimanje veze Sina i Oca? Elen Vajt daje dublju izjavu kasnije u poglavlju u svojim naporima da pruži ovo ispravno poznanje:

„Učenici nijesu još razumjeli Hristove riječi po pitanju Njegovog odnosa sa Bogom. Veliki dio Njegovih učenja im je još bio zatamnjen. Hrist je želio da imaju jasnije, razgovjetnije poznanje Boga.

‘Ovo sam vam govorio u poređenjima. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poređenjima, nego ću vam otvoreno govoriti o Ocu.’ Jovan 16:25

Kada je na dan Pedesetnice Sveti Duh izliven na učenike, jasnije su razumjeli istine koje im je Hrist govorio u pričama. Mnoga učenja koja su im bila misterija bila su razjašnjena. Ali čak ni učenici nijesu dobili potpuno ispunjenje Hristovog obećanja. Primili su sve poznanje Boga koje su mogli da ponesu, ali potpuno ispunjenje Hristovog obećanja da će im jasno pokazati Oca je tek trebalo da se desi. Tako je i danas. Naše poznanje Boga je djelimično i nesavršeno. Kada se borba završi i čovjek Isus Hrist prizna pred Ocem svoje vjerne radnike, koji su u grešnom svijetu bili Njegovi istiniti svjedoci, onda će jasno razumjeti ono što im je sada misterija.“ (Ellen G. White, Ministry of Healing, p. 420)

Izvodi iz knjige Adriana Ebensa „Povratak Ilije“ (adapatirano)

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka