Izbor knjiga

Bog Otac – jedan Bog

Novi Savez posebno otkriva Boga kao našeg ličnog Oca kroz vjeru u Hrista (Mat. 7:11; Jak. 1:17; Jev. 12:5-11; Jovan 15:16; 16:23; Ef. 2:18; 3:15; 1 Sol. 3:11). Bog kao „Otac“ objavljuje se 15 puta u Starom Savezu i čak 245 puta u Novom Savezu.

Šta Biblija podrazumijeva pod izrazom „jedan Bog“? 

„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6)

Pavle je izričit da „postoji samo jedan Bog“ i da je taj Bog Otac. Za razumijevanje ovog teksta nije potrebno nikakvo tumačenje, treba samo da prihvatimo upravo onako kako piše. Međutim, u Bibliji postoje i tekstovi koje ne možemo prihvatiti doslovno i moramo potražiti simboličko značenje. Ali za stvaranje ukupne slike o određenom predmetu prvo se moraju uzeti u obzir eksplicitne izjave koje imaju doslovno značenje. Ne možemo tumačiti eksplicitne izjave, kao što je ova, na osnovu manje očiglednih, odnosno dvosmislenih izjava gdje moramo biti upoznati sa različitim faktorima  tumačenja i konteksta u kojem su date da bismo shvatili pravo značenje.

Pogledajmo još neke biblijske izjave.

„Oče, došao je čas. Proslavi svog Sina, da tvoj Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svim ljudima da vječni život svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.“ (Jovan 17:1-3)

Sam Isus kaže da je Otac jedini istiniti Bog. I ne samo to. Isus kaže da je poznavanje Oca život vječni. Isus je na drugim mjestima rekao da je on došao da nam otkrije Oca. „Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene.“ (Jovan 14:6) Isus jasno identifikuje Boga kao svog Oca.

Ova Isusova izjava savršeno se uklapa sa Pavlovom izjavom da mi imamo samo jednog Boga, Oca, ali zapazimo da Pavlova kvalifikacija jednog Boga u 1. Korinćanima tu i ne završava, nego još kaže za Oca „od koga je sve“, dok za Isusa kaže da je „kroz koga je sve“.

„A znamo da Sin Božji dođe, i dao nam je razum da upoznamo Boga Istinitog, i da budemo u istinitom Sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istiniti Bog i život vječni.“ (1. Jovanova 5:20)

Jovan u njegovoj poslanici izjavljuje isto što i Isus, da je Otac istiniti Bog i da je poznavanje tog istinitog Boga život vječni.

„Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5)

Pavle, u pismu Timoteju, ponovo naglašava da je jedan Bog i jedan posrednik između tog Boga i ljudi. U skladu sa poslanicom Korinćanima, ali i sa ostatkom Biblije, mi samo možemo zaključiti da je taj Bog Otac, jer Isus posreduje između nas i Oca. I ova izjava, ako je prihvatimo upravo onako kako piše, je potpuno u skladu, sa prethodnim izjavama.

„Jedno je tijelo i jedan duh – kao što je i jedna nada na koju ste pozvani – jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i u svima vama.“ (Efescima 4:4-6)

Ponovo Pavle govori o jednom Bogu, Ocu, koji je nad svima, kroza sve, i u svima nama. Kako je Otac u svima nama, ako nas doktrina o trojedinom Bogu uči da je Sveti Duh u nama, dok je Otac negdje drugdje. Vidimo da, uzimajući Sveto Pismo onako kako piše, svi stihovi do sada su u savršenoj harmoniji. Pavle potvrđuje izjavu iz 1. Korinćanima da je sve od Oca, i da je Otac nad svima, što je savršeno u skladu sa Isusovom izjavom da je Otac jedini istiniti Bog.

U Tori, u knjizi Ponovljenog Zakona stoji sledeća izjava:

„Čuj, Izraele: Gospod Bog naš, Gospod je jedini.“ (5. Mojsijeva 6:4)

„Š’ma Jizrael JHVH Eloheinu JHVH Ehad.“

Sam Isus je verifikovao ovu izjavu:

„Isus je odgovorio: ‘Prvi nauk ispred svih je: Čuj, Izraele, Gospod Bog naš, Gospod je jedini, i Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom. Drugi sličan ovom je: Voli svog bližnjeg kao samog sebe. Većeg nauka od ovih nema.’ Književnik mu je rekao: ‘Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: On je jedan i nema drugog osim njega.’“ (Marko 12:29-32)

Isus citira izjavu iz 5. Mojsijeve i primjenjuje je na Boga, Oca, u jednini. Argument koji, pogrešno, tvrdi da 5. Mojsijeva dokazuje više osoba jednog Boga se zasniva na pogrešnom vezivanju riječi Eḥad za Eloheinu (množina), umjesto za YHWH. Ali Isus citira ovu istu rečenicu, i primjenjuje je samo na Oca.

Pogledajmo još jednu biblijsku izjavu o jednom Bogu.

„Različiti su darovi, ali je isti Duh. I različite su službe, ali je isti Gospod. I različita su djelovanja, ali je isti Bog koji na različite načine djeluje u svima.“ (1. Korinćanima 12:4-6)

Ako se „Bog“ odnosi na Trojstvo onda je to dvojstvo, jer onda nema Oca jer su samo Duh i Gospod nabrojani. Ali tekst imenuje Oca, sa ISTI BOG koji djeluje u svima.

 

Jedinorodni Sin (Monogenes Huios)

Biblija je prepuna referenci na Isusa kao „jedinorodnog Sina Božjeg“.

„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16)

Biblija ovdje govori o Sinu, monogenes huios, te prema tome tumačenje značenja riječi monogenes mora biti vezano za značenje riječi huios – sin. Riječ sin određuje porodični odnos između dva bića, sin je potomak svog roditelja, te stoga tumačenje riječi monogenes mora biti u skladu sa tim odnosom. Izvorna riječ ginomai nedvosmisleno govori o dolasku u postojanje, te stoga riječ sin takođe govori o porodičnom odnosu.

Riječ monogenes koristi se četiri puta u Novom savezu za sina jedinca ili kćerku jedinicu (vidi: Luka 7:12; Luka 8:42; Luka 9:38; Jevrejima 11:7).

 

Prvorođeni (Prototokos)

„Prvorođeni“ je izraz koji se u Bibliji na nekoliko mjesta koristi za Isusa Hrista.

„On je slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvorenja.“ (Kološanima 1:15)

„On (Isus) je glava tijela, zajednice pozvanih, koji je početak, prvorođeni iz mrtvih, da u svemu bude prvi.“ (Kološanima 1:18)

Prvi stih kaže „prvorođeni prije svih stvorenja,“ a prije toga se kaže „On je slika nevidljivog Boga,“ što upućuje na kontekst da je Sin Božji rođen od Oca prije svega stvorenog.

Ovo je saglasno sa tekstovima u Pričama Solomonovim i Psalmima:

„Gospod me imao na početku svog puta, prije njegovih djela od starine. Postavljena sam još od davne prošlosti… Rođena sam kad još nije bilo bezdana vodenih… Rođena sam prije nego što su gore utvrđene…“ (Priče 8:22-26).

„Ja sam od njega postavljen na Cionu, na svetoj gori njegovoj. Objaviću odredbu Gospodnju, a on mi je rekao: ‘Ti si moj sin, danas te rodih’“ (Psalmi 2:6-7).

Evo kako su apostoli primijenili ovaj tekst:

„I mi sad vama objavljujemo dobru vijest o obećanju datom našim praočevima, da ga je Bog u potpunosti ispunio nama, njihovoj djeci, time što je podigao (uskrsnuo) Isusa, kao što je napisano u drugom psalmu: „Ti si moj sin, danas te rodih.“ (Djela 13:32-33).

Pogledajmo još neke primjere:

„Ko je podigao sve krajeve zemaljske? Znaš li kako mu je ime i kako je ime sinu njegovom?“ (Priče 30:4).

„On će sagraditi dom mom imenu, a ja ću dovijeka utvrditi presto njegovog kraljevstva. Ja ću biti njegov otac, a on će biti moj sin.“ (2. Samuelova 7:13-14)

„Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim poslednjim danima obratio se nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i svijet stvori. Koji budući sjajnost slave i obličje bića Njegovog, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha naših, sjede s desne strane prestola veličanstva na visi-ni, i postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovog imena. Jer kome je od anđela Bog ikada rekao: Ti si moj sin, ja te danas rodih? I još: Ja ću biti njegov otac, a on će biti moj sin?“ (Jevrejima 1:1-5).

„A o vremenu kad opet uvodi svog Prvjenca u svijet kaže: Neka mu se poklone svi Božji anđeli…“ (Jevrejima 1:6).

Sam Isus potvrđuje ovo na više mjesta:

„Tada im je Isus rekao: Kad bi Bog bio vaš Otac, voljeli biste mene, jer sam ja od Boga došao i sad sam ovdje.“ (Jovan 8:42)

„Naime, sam Otac vas voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali ste da sam ja izašao od Boga. Izašao sam od Oca i došao na svijet. Sada napuštam svijet i odlazim k Ocu.“ (Jovan 16:27-28)

„Jer riječi koje si dao meni ja sam dao njima, i oni su ih primili i zaista su spoznali da sam izašao od tebe, i povjerovali su da si me ti poslao.“ (Jovan 17:8)

 

Utjelovljenje Sina Božjeg – doslovan događaj

„Evo, zatrudnjećeš i rodićeš sina. Daj mu ime Isus. On će biti velik i zvaće se Sin Svevišnjega… Marija reče anđelu: ‘Kako će to biti, kad još ne znam za muža? Anđeo joj reče: Sveti Duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjeniće te. Zato će dijete koje ćeš roditi biti sveto, Božji Sin.“ (Luka 1:31-35)

„Ali kad se vrijeme navršilo, Bog je poslao svog Sina, rođenog od žene i rođenog pod Zakonom.“ (Galatima 4:4; vidi 1. Mojsijeva 3:15; 49:10; Jovan 1:14; Jevrejima 2:14)

 

Ko je Jehova (YHWH)?

U Bibliji se za Boga koriste brojna imena ali postoji jedno koje se koristi najčešće – Jahve ili Jehova (YHWH).

„Tada Bog reče Mojsiju: Ja sam Onaj koji Jeste (YHWH).“ (2. Mojsijeva 3:14)

„Tada Bog reče Mojsiju: Ja sam Onaj koji Jeste. I još reče: Ovako kaži Izraelovim sinovima: Onaj koji Jeste poslao me je k vama. Tada Bog još jednom reče Mojsiju: Ovako kaži Izraelovim sinovima: Gospod [Jahve], Bog vaših praočeva, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev, poslao me je k vama. To je moje ime dovijeka i to je moj spomen iz naraštaja u naraštaj.“ (2. Mojsijeva 3:14-15)

Jahve ili Jehova je izraz koji predstavlja Boga kao Onoga koji je uzrok svega, kao Onoga koji Jeste, što ukazuje na Njegove atribute samopostojećeg i vječnog, dok riječ Elohim označava Boga Stvoritelja kao množinu veličanstva, ali ima i druga značenja koja se ne odnosena pravog Boga. Zato se značenje riječi Elohim određuje u skladu sa kontekstom.

Da li se Isus identifikovao ovim imenom Jehova?

„Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ako ne vjerujete da JA JESAM, umrijećete u svojim grijesima. Tada su ga upitali: Ko si ti? A Isus im je odgovorio: Početak, kao što vam rekoh.“ (Jovan 8:24-25)

„Na to su mu Judejci rekli: Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Avrama? Isus im je rekao: Zaista, zaista, kažem vam: JA SAM prije nego što se Avram rodio.“ (Jovan 8:57-58; uporedi sa 2. Mojsijeva 3:14)

„Već sada vam to govorim, prije nego što se dogodi, da biste, kad se dogodi, vjerovali da sam ja ono što kažem da JESAM.“ (Jovan 13:19)

Mesijanska proročanstva identifikuju Isusa kao Jehovu:

„Slušajte! Neko viče u pustinji: Raščistite put Gospodu [Jehovi]! Poravnajte kroz pustu zemlju stazu našem Bogu.“ (Isaija 40:3)

„A Jovan (Krstitelj) je onaj o kome je govorio prorok Isaija kad je rekao: Glas onoga koji viče u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnajte mu staze.“ (Matej 3:3)

„Ali ja sam Gospod (Jehova), tvoj Bog, još od egipatske zemlje. Nisi poznavao drugog Boga osim mene i nije bilo drugog spasitelja osim mene.“ (Osija 12:4)

U izvještajima Starog saveza možemo da vidimo da postoje dva Jahvea, što potvrđuje da Otac djeluje kroz Sina:

„Tada je Gospod (Jehova) na Sodom i Gomor pustio kišu od sumpora i vatre od Gospoda (Jehove), s nebesa.“ (1. Mojsijeva 19:24)

„Gospodnji anđeo ju je kasnije našao kod jednog izvora vode u pustinji, kod izvora na putu za Sur. Tada ju je upitao: Agara, Sarina sluškinjo, odakle si došla i kuda ideš? Ona odgovori: Bježim od svoje gospodarice Sare. Gospodnji anđeo joj reče: Vrati se svojoj gospodarici i ponizi se pred njom. Zatim joj Gospodnji anđeo još reče: Umnožiću tvoje potomstvo toliko mnogo da neće moći da se izbroji. Gospodnji anđeo još joj reče: Evo, trudna si i rodićeš sina i daćeš mu ime Ismailo, jer je Gospod čuo za tvoju nevolju… Tada je ona prizivala ime Gospoda, koji je s njom govorio, i rekla je: Ti si Bog koji vidi…“ (1. Mojsijeva 16:1-13).

„Tada mu se pojavio Gospodnji anđeo u ognjenom plamenu iz grma. On se zagledao, a grm je gorio ali nikako nije sagorijevao. Mojsije je rekao: Idem da pogledam ovo veliko čudo, zašto grm ne sagorijeva. Kad je Gospod Bog vidio kako prilazi da bolje pogleda, pozvao ga je iz grma: Mojsije! Mojsije! A on je odgovorio: Evo me. Tada mu reče: Ne prilazi ovamo. Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja. Zatim reče: Ja sam Bog tvog oca, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. Tada je Mojsije zaklonio svoje lice, jer se bojao da gleda u Boga…“ (2. Mojsijeva 3:2-6)

„Gospodnji anđeo je došao iz Galgala u Vokim i rekao: Izveo sam vas iz Egipta i doveo sam vas u zemlju za koju sam se zakleo vašim praočevima. Još sam rekao: Neću nikada raskinuti svoj savez s vama.“ (Sudije 2:1)

„Tada Mojsije reče narodu: Sjećajte se ovog dana u koji ste izašli iz Egipta, iz doma robovanja, jer vas je snagom svoje ruke Gospod izveo odande.“ (2. Mojsijeva 13:3)

„Gospod, naš Bog, sklopio je s nama savez na Horevu.“ (5. Mojsijeva 5:2)

„Na kraju su stigli do mjesta koje mu je Bog pokazao. Avram je tamo podigao oltar, naslagao drva, svezao svom sinu Isaku ruke i noge i položio ga preko drva na oltaru. Tada je Avram pružio ruku i uzeo nož da ubije svog sina. Ali ga Gospodnji anđeo pozva s nebesa i reče: Avrame! Avrame! A on odgovori: Evo me! Zatim mu reče: Ne diži ruku na dijete i ne čini mu ništa, jer sada znam da se bojiš Boga kad nijesi odbio da mi daš svog sina jedinca… Gospodnji anđeo je još jednom s nebesa pozvao Avrama i rekao: Zaklinjem se samim sobom, govori Gospod…“ (1. Mojsijeva 22:9-16)

„Tada mi je u snu anđeo Božji rekao: Jakove! A ja sam odgovorio: Evo me. On je zatim rekao: Podigni oči i vidi da su svi jarci koji skaču na koze prugasti, pjegavi i šareni, jer sam vidio sve što ti Laban čini. Ja sam Bog Bet-Ela, gdje si uljem pomazao stub i gdje si mi se zavjetovao.“ (1. Mojsijeva 31:11-13)

„Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni Sin, koji je Ocu u naručju, on ga je obznanio.“ (Jovan 1:18; uporedi sa 1. Korinćanima 10:4)

Sin Božji se poistovjećuje sa Anđelom ili Zapovjednikom anđela, Mihaelom:

„Ali kad je arhanđeo Mihailo imao spor s Đavolom…“ (Juda 1:9)

„Ali knez persijskog carstva stajao mi je nasuprot dvadeset i jedan dan, i gle, Mihailo, jedan od najviših knezova, došao je da mi pomogne.“ (Danilo 10:13)

„A na nebu je izbio rat: Mihailo i njegovi anđeli borili su se sa aždajom. A borila se i aždaja i njeni anđeli, ali nije pobijedila. I za njih više nije bilo mjesta na Nebu.“ (Otkrivenje 12:7-8)

„…Jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i mrtvi u Hristu ustaće prvi.“ (1. Solunjanima 4:16)

 

Otac i Sin: Prvi i poslednji

„…Ja sam prvi i ja sam poslednji, osim mene nema Boga.“ (Isaija 44:6)

„…Ja sam Prvi i Posljednji i živ sam. Bio sam mrtav, i evo živim u vjekovima vjekova, i imam ključeve od smrti i hada.“ (Otkrivenje 1:18)

 

Sin Božji kao stvaralačka Riječ

„U početku bješe Riječ, i Riječ bješe kod Boga, i Bog bješe Riječ.“ (Jovan 1:1)

„Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo njenu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca, punu blagodati i istine.“ (Jovan 1:14)

 

Sin Božji kao „Otac vječni“

„Jer nam se rodilo dijete, dobili smo sina, kome će kneževska vlast biti na ramenu. Ime će mu biti Divni Savjetnik, Moćni Bog, Vječni Otac, Knez Mira.“ (Isaija 9:6)

Da bismo ispravno razumjeli ovo proročanstvo, moramo ga posmatrati u kontekstu u kojem je napisano – Sin Božji postaje Čovjek, Sin Čovječiji, u utjelovljenju, ali On je predstavnik cijelog ljudskog roda, drugi Adam, na božanskom nivou (vidi: Rimljanima 5:4; 1. Korinćanima 15:45). U tom smislu čovječanstvo može da primi posinaštvo u Hristu kroz odnos:

„Evo, ja i djeca koju mi je Gospod dao u Izraelu, mi smo znak i čudo od Gospoda nad vojskama, koji prebiva na gori Cion.“ (Isaija 8:18)

„I još: Evo, ja i djeca koju mi je Gospod dao.“ (Jevrejima 2:13)

 

Sin – vidljiva slika Oca

„Ko je vidio mene, vidio je i Oca.“ (Jovan 14:9)

„On je slika nevidljivog Boga…“ (Kološanima 1:15)

„Da ste upoznali mene, upoznali biste i mog Oca. Od sada ga poznajete i vidjeli ste ga. A Filip mu reče: Gospode, pokaži nam Oca i to nam je dovoljno. Isus mu reče: Već sam toliko vremena s vama, a ti me, Filipe, još nisi upoznao? Ko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako onda kažeš: Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe, nego Otac koji stoji u meni čini svoja djela. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i da je Otac u meni, ako ne inače, vjerujte zbog samih djela.“ (Jovan 14:7-11).

 

Božji Duh, Sveti Duh, Utješitelj

i) Sveti Duh je Božji Duh (Postanje 6:3; 41:38; 1. Samuelova 11:6; Isaija 42:1; 48:16; 63:7-14; Zaharija 7:12; Psalam 51:11; Matej 10:19-20; Luka 4:18-19; 1. Korinćanima 2:11-12; 1. Solunjanima 4:8…). Duh Božji je bio aktivan prilikom Stvaranja (1. Mojsijeva 1:2).

ii) Otac i Sin imaju isti Duh koji proističe od Oca, izvora svega (Djela 2:33; Matej 18:20; 28:20; Filipljanima 1:18-19; Rimljanima 8:9; Galatima 4:6; Otkrivenje 2:8,11,18,29 ref. 1:11-18).

iii) Identitet obećanog Utješitelja (Jovan 14:16-26): Djela 2:33; Rimljanima 8:9; 1. Korinćanima 1:6; 6:19; 12:4-13; 2. Korinćanima 3:17; 1. Jovanova 2:1; Jevrejima 2:18; Matej 28:20; Kološanima 1:24-27; Jovan 14:23.

iv) Hristov Duh je svjedočio i generacijama pred Potop (1. Petrova 1:10,11; 3:18-20) i uopšte pod Starim savezom (1. Korinćanima 10:4).

v) Sveti Duh se nikada nije pojavio kao ličnost: Matej 3:16,17; Djela 2:2-4,15,17 (ako je Duh zaista treće lice Božanstva, onda Bog krši Njegov vlastiti Zakon, pokazujući se kao golub ili materijalne stvari); Luka 4:18,19; Isaija 11:1,2; 42:1; Efescima 2:22; Djela15:8.

vi) Sveti Duh se opisuje kao ličnost jer je Duh živog Boga: 1. Kraljevima 22:24; 1 Petrova 1:21; 1. Timoteju 4:1,2; 1. Korinćanima 2:11,13; 12:11; Djela 5:9; 9:31; Efescima 4:30; Jevrejima 10:29. Vidi takođe: 1. Korinćanima 6:19; 2. Korinćanima 6:16. Izvučeni iz konteksta ovi stihovi mogu izgledati kao podrška dogmi o trojstvu.

vii) Krštenje među ranim hrišćanima se nikada nije obavljalo u trojstvenoj formuli, već samo u ime Isusa Hrista (Djela 2:38; 8:16; 10:48; 19:5; 22:16; Rimljanima 6:3-6). Da li su Isusovi učenici zaista zaboravili nalog svog Gospodara, ili se nešto desilo unutar otpale crkve radi pomirenja vavilonske misterijske religije i hrišćanstva? Prva Jovanova poslanica postavlja stvari na svoje mjesto o Ocu i Sinu i istinskoj vjeri, dajući takođe riječi upozorenja protiv lažnih učenja koja poriču Oca i Sina. Ako je dogma o trojstvu istinita, onda Božanstvo igra određene uloge kao holivudski glumci. Ništa nije stvarno, posebno ne Hristova smrt. Dogma o trojstvu je bezdana jama obmane, bez izlaza.

viii) Šta je hula na Svetog Duha (Matej 12:9-32)? To je poricanje Hristovog djela u Duhu Božjem (Matej 12:28).

ix) Kome su Ananija i Sapfira slagali (Djela 5:3,4)? Izvučeno iz konteksta, možda trećem licu Božanstva, ali… „Tada joj je Petar rekao: Zašto ste se dogovorili da iskušate Gospodnji Duh?“ (Djela 5:9; vidite takođe 2. Petrova 1:21). Nosavezni pisci Gospodom nazivaju Isusa Hrista.

x) Ko je vodio rane hrišćane, Hrist ili Sveti Duh kao zasebna osoba (Djela 13:2; 16:6,7; 20:28)? Zapazite šta je Hrist rekao o Pavlu: Djela 9:15; vidi još Jovan 15:1-5; Ezekiel 36:26-27. Sam Bog je Duh (Jovan 4:24).

xi) Blagoslovi u poslanicama su uvijek davati u ime Oca i Sina, nikad od Svetog Duha (1. Korinćanima 1:3; 2. Korinćanima 1:2-3; Galatima 1:3; Efescima 1:2,3; 6:2; Filipljanima 1:2; Kološanima 1:2,3; 1. Solunjanima 1:1; 1. Timoteju 1:2; Titu 1:4; Filemonu 1:3; Jakov 1:1; 2. Petrova 1:2).

xii) Na Božjem prestolu pominje se prisustvo samo dvije osobe: Oca i Sina (Otkrivenje 7:19; Danilo 7:9-13; Djela 7:55,56). I nakon realizacije Plana spasenja, prorok je vidio samo dvije Osobe (Otkrivenje 22:1, 22). Treća (bog u pokušaju) je prethodno okončao svoje djelo u ognjenom jezeru.

Ovaj pregled možemo zaključiti konstatacijom da Duh predstavlja Božju aktivnu prisutnost i silu tamo gdje Otac i Sin nijesu lično prisutni i jednako je osoba kao što je Bog osoba, jer Božji Duh nije vezan za svoj oblik i uistinu predstavlja Božju sveprisutnost, ali NIJE zasebna ličnost.

 

Odnos Oca i Sina – slika odnosa Boga i čovjeka

„Zatim Bog reče: Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju, sličnog nama… I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je.“ (1. Moj. 1:26,27)

„Neka mi načine svetilište jer ću prebivati među njima.“ (2. Moj. 25:8)

„Ja ću prebivati među Izraelovim sinovima i biću njihov Bog. I oni će znati da sam ja Gospod, njihov Bog, koji ih je izveo iz egipatske zemlje da prebiva među njima. Ja sam Gospod, njihov Bog.“ (2. Moj. 29:45,46)

„Vjeridbom ću te dovijeka vezati za sebe, vjeridbom ću te vezati za sebe u pravednosti, u pravdi, u milosti i milosrđu. Vjeridbom ću te za sebe vezati u vjernosti i poznaćeš mene, Gospoda.“ (Osija 2:19,20)

„A ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana, govori Gospod. Svoj zakon staviću u njih i upisaću ga u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod.“ (Jeremija 31:33)

„Sveti Oče, čuvaj ih zbog svog imena koje si mi dao, da budu jedno, kao što smo i mi.“ (Jovan 17:11; uporedi sa Jovan 10:30)

„Ostanite u meni i ja ću u vama. Kao što loza ne može sama od sebe da donese plod ako ne ostane na čokotu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, a vi ste loze. Ko bude u meni i ja u njemu, on donosi mnogo ploda, jer bez mene ne možete činiti ništa.“ (Jovan 15:4,5; uporedi sa Filipljanima 4:13)

„Jer revno se brinem za vas kao što to Bog čini, jer sam vas obećao jednom mužu, Hristu, kako bih vas doveo pred njega kao čestitu djevicu.“ (2. Korinćanima 11:2)

„Da izgrađujemo Hristovo tijelo, dok ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta punoće Hristove.“ (Efescima 4:12,13)

„Ja ću klicati Gospodu. Moja će se duša veseliti mom Bogu. Jer me je on obukao u haljine spasenja, ogrnuo me je plaštem pravednosti, kao mladoženju koji, poput sveštenika, stavlja pokrivalo na glavu, i kao nevjestu koja se ukrašava nakitom.“ (Isaija 61:10)

„Šta vidjesmo i čusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom.“ (1. Jovanova 1:3)

„Neka blagodat Gospoda Isusa Hrista i Božja ljubav i zajednica Svetog Duha budu sa svima vama.“ (2. Korinćanima 13:13)

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka