Izbor knjiga

Sukob u odnosu um – tijelo

Biblijski izveštaj o stvaranju čovjeka otkriva sledeće: „Gospod Bog je oblikovao čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života, i čovjek je postao živa duša.“ (Postanje 2:7)

Dakle, učimo da se čovjek sastoji od tijela i daha ili vjetra/duha. Koja je veza između ova dva elementa – tijelo i duh ili tijelo i um? Jako puno literature je proizvedeno u odgovoru na ovo pitanje.

Jedno od centralnih pitanja u psihologiji (a i filozofiji), a koje se odnosi na problem um/tijelo glasi: da li je um dio tijela ili je tijelo dio uma? Ako su um i tijelo različiti, kako onda uzajamno djeluju?

Testiramo ova pitanja pomoću oba obrasca o kojima smo govorili.

U božanskom obrascu (Izvor → kanal = život) lako je identifikovati elemente kada primijenimo obilježja vidljivo i nevidljivo. Jasno je da je um nevidljiv, a da je tijelo vidljivo.

Ako primijenimo bitna obilježja ovog principa, vidjećemo da je um „glava“ ili direktor tijelu. Tijelo je kanal kroz koji se „vidi“ um. Misli koje se nalaze u umu se otkrivaju kroz glas i pokrete tijela. Apostol Pavle je izrazio ovu vezu između uma i tijela kada je rekao:

„Nego krotim svoje tijelo i držim ga u pokornosti kao sluge, da ne bih kako propovijedajući drugima i sam bio diskvalifikovan.“ (1. Korinćanima 9:27)

Tijelo je stavljeno u potčinjen položaj u odnosu na um. Ipak, u ovom momentu moramo biti pažljivi da se čvrsto držimo za sva obilježja božanskog obrasca. Um štiti tijelo u smislu da um traži da dobro jede, vježba i da dobije odgovarajući odmor za tijelo. Ovo je u suprotnosti sa platonskim pojmovima koji su doveli do potiskivanja tijela i do porasta monaštva i fizičkog mučenja (ispaštanja) tijela. Otkrićemo da je ova ideja jedan od prirodnih plodova obrasca koji je stvorenje izmislilo. U ovom modelu vidimo:

1. Um→ Život ← Tijelo (Dualizam) ILI
2. Um/Tijelo (Monizam)

Ako neko misli da su um i tijelo dva entiteta koja su dva ko-jednaka izvora, on će se truditi da ova dva suprotstavljena elementa dovedu u harmoniju. Jedna od najčešćih ljudskih situacija koja je rezultat ovog obrasca života je sledeća: kako riješiti problem gladi? Kada tijelo počne da šalje signale da je gladno, a ako ima ko-jednak status sa umom, ko će onda odlučiti koliko i šta bi trebalo pojesti? Drugim riječima, kada tijelo signalizira glad da li je to molba ili komanda? Ako ovo posmatramo kroz božanski obrazac, onda je to molba koja se upućuje umu. Tada um procjenjuje da li će molba naškoditi ili učiniti dobro tijelu i onda izdaje komandu. Ako su tjelesne funkcije potčinjene umu, onda, ako um kaže „ne“, sukob neće nastati, ali ako tijelo, i pogotovo niži djelovi mozga, nijesu potčinjeni gornjem frontalnom dijelu, nastaće rat u umu da li da se jede ili ne jede. Ovaj rat se odvija u većim razmjerama svuda po svijetu, vidimo to u problemima sa gojaznošću i u mnogim bolestima uzrokovanim hedonističkim načinom života koje nastaju zbog toga što je um degradiran u drugorazrednu poziciju u odnosu na tijelo. U božanskom obrascu harmonija između uma i tijela je u tome da um kontroliše tijelo. Um brine o tijelu i štiti ga. Um njeguje tijelo i otkriva i pokazuje njegove misli i šta je njegova volja. Sve dok god um i tijelo funkcionišu u skladu sa velikom izvor – kanal formulom, težiće da funkcionišu prema ovom poretku, što će spriječiti rat unutar duše i to će donijeti odmor. Osobine Sina Božjeg, velikog Kanala univerzuma, su te koje osiguravaju odmor, kao što nas je Isus i naučio:

„Hodite k Meni svi koji ste umorni i natovareni i Ja ću vas odmoriti.“ (Matej 11:28)

Harmonija između uma i tijela može da poteče onda kada dozvolimo Hristovom principu da uđe u naš život i da izvrši uticaj na ovaj aspekat koji se odnosi na kanal. Ishod ove harmonije je šabat ili odmor za dušu.

 

Razum i osjećanja

Ako ovu temu o umu i tijelu još više proširimo, dobijamo vezu između razuma i osjećanja. Još jednom ćemo primijeniti obje formule. Naš trag koji vodi ka božanskom obrascu je taj da je razum nevidljiv, a za osjećanja je vezana određena vidljiva mimika i gestikulacija.

Razum → osjećanja = život

Suprotno od ovoga, u obrascu „sam svoj bog“, koji je stvoreno biće izmislilo, ovo postaje:

1. Razum → Život ← Osjećanja

2. Dominacija razuma (racionalizam) ILI
2. Dominacija osjećanja („Neka te tvoja osjećanja vode“)

Ako budete proučavali o razumu i osjećanjima, šta god da proučavali o tome, naći ćete puno savjeta o tome kako ih dovesti u harmoniju. Ako se na razum i na emocije gleda kao na dva izvora i dva suprotstavljena principa, tada između ovo dvoje postoji unutrašnji rat za dominaciju. Platon je konstatovao da su ovo bijeli i crni konj koji vuku naše kočije kroz život. Za njega, razum je bio bijeli konj, a osjećanja crni konj, što sugeriše da postoji suprotstavljanje u vezi između ovo dvoje.

Bijela i crna, suprotstavljene strane, na istoku su napravile korak dalje i to u Jin i Jang principu, gdje bijela strana ima crno srce, a crna strana ima bijelo srce. Još jednom nalazimo da se ova filozofija promoviše u filmskom serijalu Ratovi zvijezda u kome je srž etike džedaja bila izražena kroz smirenu, sračunatu disciplinu vođenu osjećanjima.

Neko bi mogao da kaže da je srž osjećanja razum, ali onda ovo pravi jedan zatvoreni i u potpunosti dijalektički krug koji osobu vodi u mistično, neshvatljivo iskustvo u kome de se vrtjeti u krug. Oni koji su „prosvetljeni“ kažu da ako postavljate pitanja da to pokazuje da ste novajlija u tome i da, jednostavno, morate srcem prihvatiti ono što vaš um ne može shvatiti. „To je misterija, jednostavno to prihvatite.“

Sve ove zbrke, sukobi i rat mogu biti okončani kroz prihvatanje božanskog obrasca, kroz prihvatanje da je veza između razuma i osjećanja sledećeg tipa: vođstvo (rukovođenje) – pokoravanje i da osjećanja uveličavaju (proslavljaju) um, da su sjajnost slave uma. Jedinorodni Sin nas poziva da jedemo veliki Hljeb života da bi obnovili istinsku harmoniju i donijeli odmor našim tijelima i umovima.

 

Uzvisivanje u luciferijanskom i ponižavanje u božanskom sistemu vrijednosti

Paraglajderski (padobranski) skokovi spadaju u ekstremne sportove, skače se sa veoma visokih i opasnih mjesta, a onda, prije nego se skakač prizemlji, treba da se otvori padobran. Padobranci govore o strahu koji se mora nadvladati ako osoba želi da skoči. Prelazak sa obrasca boga ovoga sveta na božanski obrazac je sličan ovom procesu. Ako prikažemo formulu božanskog obrasca u kontekstu Božje svete gore na kojoj Bog prebiva na njenom vrhu, vidimo sledeće:

Biblija nam o Ocu kaže sledeće:

„Jer ovako kaže Visoki i Uzvišeni, koji živi u svu vječnost i čije je ime sveto: ‘Na visini i na svetom mjestu ja živim…“ (Isaija 57:15)

Otac prebiva na vrhu gore i svaki pristup ka Njemu ide kroz Njegovog Sina. Sin Božji je ponizan i poslušan svome Ocu. Sin je naslijedio sve što Njegov Otac ima, ali ostaje pokoran i pod autoritetom svoga Oca. Lucifer, koji je postao Sotona nakon svoga pada, je želio da se popne u visine nad oblake i postane kao Svevišnji.

„A govorio si u svom srcu: ‘Do nebesa ću se podići. Iznad Božjih zvijezda podići ću svoj presto i sješću na zbornu goru na krajnjem sjeveru. Podići ću se iznad oblaka. Izjednačiću se sa Svevišnjim.’“ (Isaija 14:13,14)

Sindrom samouzvisivanja Lucifer je prenio ljudskom rodu. Samouzvišenje uvijek i bez izuzetka počiva na platformi bolesne ambicije za isticanjem putem moći i dostignuća koji nemaju pokriće u realnosti. Samouzvišenje je parada ljudskog ega, nakinđurena golotinja.

U Mateju 23:5-12, Isus je prikazao ove principe na primjeru sveštenstva i zaključio:

„Ko samog sebe uzdiže, biće ponižen, a ko samog sebe ponizuje, biće uzdignut.“

Drugim riječima, uzvisivanje je poslednje što nam je potrebno u stanju u kojem se nalazimo. Nama je neophodno samoodricanje da bismo se vratili božanskom obrascu života.

„Ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj krst i ide za mnom. Jer, ko hoće da spase svoj život, izgubiće ga; a ko izgubi svoj život radi mene, naći će ga. Šta vrijedi čovjeku ako dobije cio svijet, a svom životu naudi?“ (Matej 16:24-26)

„Neka u vama bude tendencija koja je u Hristu Isusu, koji, iako je bio u Božjem obličju, nije se grabio da bude jednak sa Bogom, već se odrekao samog sebe i uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima. Osim toga, kad je po obličju postao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na krstu.“ (Filib. 2:5-8)

Samo oni koji shvate da je bogohulno i duhovno pogibeljno težiti za uzvišenom pozicijom će imati želju da se ponize. Dok smo u našem „prirodnom“ stanju mi ne vidimo problem koji postoji u ovoj situaciji, jer nas je bog ovoga svijeta oslijepio svojim konceptom grozničave trke za moćima i dostignućima u vlastitoj sili.

Božji Zakon upozorava:

„Nemoj imati drugih bogova ispred mene.“ (2. Mojs. 20:3)

Jurisdikcija Zakona je obustavljena blagodaću Plana spasenja, jer čovječanstvo je prevareno i nesvjesno realnosti: „Oče, oprosti im, ne znaju šta čine.“

Hrist za nas posreduje pred Ocem da bi nam dao vremena da bismo mogli uvidjeti naš stvarni položaj i grijeh satanizma. Naš um može biti osvjedočen u ovo kroz Božji zakon jedino ako nijesmo slijepci i tada nas nagoni da pobjegnemo Njemu u ruke i da dozvolimo da budemo razapeti zajedno sa Njim i začeti u novi život. Tada ćemo se zateći, isto kao što su i naši prvi roditelji pokorno stajali, u poniznosti čekajući da budu pozvani gore, obučeni u haljine Kanala, haljine Sina Božjeg.

Zbog sveobuhvatne obmane grijeha put u život poređen je sa ulaskom na uska vrata:

„Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu.“ (Matej 7:13)

Za većinu ljudi je teško naći ali i ući kroz uska vrata. Teško ih je naći zbog toga što prirodno ne osjećamo potrebu da treba ući. Kada ih pronađemo, uzan ulaz zahtijeva od nas da ostavimo sve iz ovog života da bi mogli proći kroz vrata. Moramo biti voljni da budemo kao kamila koja želi da prođe kroz iglene uši. „Iglene uši“ su bile uzan, veoma malen otvor u zidu, ulaz, u grad Jerusalim. Kada su glavne kapije bile zatvorene, ovo je bio jedini ulaz kroz koji se moglo ući. Trgovci su morali sasvim skinuti sva bogatstva koja su bila natovarena na kamilu, tada je kamila morala da klekne i da se provuče kroz otvor u zidu. Ovo je razlog zašto je bogatom čovjeku (onome ko je ponosan, ko se uzvisuje, ko se drži svih „stvari“ – ovo je njegovo samovrednovanje) teško da uđe kroz uska vrata. (Matej 19:24)

Opčinjavajuća laž da je svako sam svoj izvor (svoj bog) uzrokuje da se mnogi počnu rugati ovakvim upozorenjima govoreći da su izmišljotina napravljena da bi ljudi plašili i kontrolisali one ljude koji su slabići. Drugi ljudi uče da Zakon više nije bitan pošto je ispunjen i dovršen na krstu, da je Ono što je Hrist uradio na krstu gotova stvar, da mi treba samo da vjerujemo jer smo neopozivo pod milošću. Govore da mi ne treba da se ponizimo i pokajemo na jedan takav način koji slama srce. Zbog ovakvih i sličnih stvari uska vrata su sakrivena i ovaj svijet ne može ih vidjeti.

Iznova i iznova je Sin Božji dozivao ovce koje su izgubljene u svom lutanju po zemaljskim uzvisinama, išao je daleko da bi ponovo sakupio zalutale ovce, ali one nijesu željele da čuju. Njihov odgovor je glasio: „Ne želimo da ovaj Čovjek vlada nad nama“.

Dok se upoznajemo sa Riječju Božjom djeluje nam kao da ćemo sigurno propasti i umrijeti ako se odreknemo sebe, ali Isus nas uvjerava u suprotno:

„Ko voli dušu svoju, uništiće je, a ko mrzi dušu svoju u ovom svijetu, sačuvaće je za vječni život.“ (Jovan 12:25)

Samo Bog kroz svoju Riječ i osvjedočenje Duha može da nam otvori oči kako bismo mogli uvidjeti opakost vjerovanja u sopstveni, lični izvor života. Ali mi se iskustveno možemo uvjeriti u istinu na osnovu posmatranja pokidanih veza i unutrašnjih ratova, da virus ovog obrasca koje je stvorenje izmislilo, hara ne samo našim umom i tijelom već uzrokuje sve druge sukobe na svijetu.

Isus nam pokazuje put blagoslova.

„I On poče da ih uči govoreći:

(3) Blago siromašnima duhom, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko.

(4) Blago žalosnima, jer oni će se utješiti.

(5) Blago krotkima, jer oni će naslijediti zemlju.

(6) Blago gladnima i žednima pravednosti, jer de se nasititi.

(7) Blago milosrdnima, jer njima će biti iskazano milosrđe.

(8) Blago onima čista srca, jer oni će gledati Boga.

(9) Blago mirotvorcima, jer oni će se zvati Božiji sinovi.

(10) Blago progonjenima zbog pravednosti, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko.

(11) Blago vama kad vas vrijeđaju i progone i lažući govore svako zlo protiv vas, zbog mene.

(12) Radujte se i kličite jer je velika vaša nagrada na nebesima. Tako su progonili i proroke koji su bili prije vas.“ (Matej 5:2-12)

Isus kaže:

„Hodite k Meni svi koji ste umorni i natovareni, i Ja ću vas odmoriti.“ (Matej 11:28)

„Sve što mi Otac daje doći će k meni, i onoga ko dođe k meni neću istjerati napolje.“ (Jovan 6:37)

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka