Zle žene u Bibliji | Institut za izučavanje religije
Izbor knjiga

Problematika ličnosti oba pola prisutna je od samog kušanja i pada u grijeh. Ako se upustimo u analizu ženske profilacije ličnosti, priča će uvijek ostati nedovršena, budući svjesni čuvenog nikad u potpunosti odgovorenog pitanja „Kako razumjeti žene“. U potrazi za pomoći brzo ćemo uvidjeti da su spoljni (vanbiblijski) resursi šturi sa relevantnim informacijama, nepouzdani, kontradiktorni i najčešće nebulozni u svom pristupu i pretpostavkama. Tako ćete naići na brojne radove koji ističu „presudni“ uticaj astrološkog (horoskopskog) znaka i mjeseca rođenja na karakter žene (za dame rođene u „znaku ovna“ koristi se diplomatski izraz „ovnica“), te procjene karaktera po boji kose, frizuri, usnama pa čak i obliku poprsja. Za stanje u kojem se nalazimo i izbore koje pravimo odgovorne su „zvijezde“, sudbina, razni spoljni faktori, samo da nijesmo mi sami. Nevjerovatna je količina gluposti i površnosti u svjetovnom načinu razmišljanja i začuđujuće spremnosti da se osoba (samo)ponizi na račun lakomislenih i sujeti ugodnih priča. Takođe se upadljivo preferira prikazivanje žene kao seksualnog objekta i koje njene karakteristike ili tačnije atributi su traženi od strane „pravih“ muškaraca (vizura „pravog muškarca“ je priča za sebe). Žene se danas popularišu kao „ribe“, „mačkice“, „tigrice“, „lavice“, a savremeno doba donosi nam dodatne ljudsko-životinjske kombinacije sa „ukrašavanjem“ životinjskim ušima, njuškama i slično. Interesantno je zapaziti da niko ne koristi majmunske atribute, što bi bilo fer prema „najbližem čovjekovom pretku“ na „evolucionoj ljestvici“. Šta reći? Stari ljudi našeg podneblja imali su jednu poslovicu: Niko ne može nagrditi čeljade do ono samo sebe.

 

Biblija o polovima, braku i porodici

Za razliku od sekularne misli, Biblija pitanju polova, braka i porodice prilazi na razuman, praktičan i jasan način. Biblija postavlja čvrstu platformu koja ima jasno definisana sva suštinska pitanja, počevši od našeg identiteta do smisla i svrhe života, odgovornosti i prava. Ako se ova platforma ukloni, ne ostaje ništa što može ljude držati u realnosti i smislenosti života osim sve slabijih vlastitih reakcija na krhotine Božjeg obličja koje se negira i pripisuje „majci prirodi“ ili stihijama slučajnosti. U takvoj situaciji, čovjek sve proglašava relativnim, moralnost vrednuje na osnovu lične percepcije i sklonosti, gdje je vodeći princip izražen u satanističkoj maksimi „Čini kako ti je volja biće sav zakon.“ Urušavanje moralnosti i čak nametanje nemoralnih i devijantnih ideologija i oblika ponašanja silom zakona pod izgovorima demokratije, ljudskih prava i sloboda ili članstva u klubove „bogatih, razvijenih i moćnih“ država, postali su svakodnevna priča.

U Bibliji brak prije svega služi kao slika stvaranja po Božjem obličju, po obličju Oca i Sina, gdje je otac glava i izvor a žena kanal blagoslova. Brak je takođe simbol bliskog odnosa između Boga i Njegovog naroda (Jeremija 3; Ezekijel 16; Osija 1-3). Ljudi su društvena bića, rođena sa čežnjom da žive u zajedništvu s drugim ljudskim bićima (vidi: 1. Mojsijeva 2:18) – najuži oblik tog zajedništva je porodica i život u domu. Ljubav koja objedinjuje najsvetiji od svih odnosa uzdiže mentalne, fizičke i duhovne kvalitete odabranog druga suprotnog pola, izražavajući ujedno i odluku da se cijeni i poštuje izabrana osoba i da se s njome ostane u trajnom zajedništvu sve do kraja života.

Porodica takođe ima svoju reproduktivnu ulogu (1. Mojsijeva 1:28), čime je roditeljima ukazana prednost da sarađuju s Bogom u produženju stvaranja bića po Božjem obličju. Međutim, ovdje se ne radi samo o običnom biološkom procesu rađanja. U ovu odgovornost je uključena i (a) radost posmatranja kako se udružene osobine oba bračna druga ponavljaju u njihovom potomstvu, (b) ona obuhvata i obnovljeno strahopoštovanje i divljenje prema Bogu koji je svojom stvaralačkom veličinom omogućio ponavljanje života roditelja u njihovim potomcima.

Prema Bibliji, seksualno zadovoljenje nalazi svoj legitimni izražaj jedino u okviru braka. To pravilo je izraženo u biblijska vremena posebnim zabranama seksualnog bluda i preljube (2. Mojsijeva 20:14; Priče 6:24-32; Matej 5:27-30; Otkrivenje 22:14,15). Božje poznavanje psihološke i fiziološke građe ljudskih bića potvrđuje pravilnost te zabrane. Seksualni odnos sa osobom koja nije bračni drug nije samo suprotan Božjoj volji; on je problematičan i u odnosu na obje povrijeđene strane i za društvo u cjelini. Seksualni odnos izvan braka ili „tuđi jaram“ dovodi do obilja emocionalno neprihvatljivih posljedica, kao što su laganje, gnjev, nepoštovanje, ljubomora, krivica, gubljenje samopoštovanja, te napokon do žetve teških veneričnih i drugih bolesti. Kao što su Božja uputstva protiv seksualnih odnosa izvan bračne zajednice data radi naše zaštite i sreće, tako su i Njegove odredbe za seksualno zadovoljenje u okviru bračne veze namijenjene istom cilju.

Djeca su „nasledstvo od Gospoda“ (Psalam 127:3), i zato su roditelji posebno odgovorni pred Bogom za njih.

Porodica je grupa ljudi sjedinjenih krvnim i bračnim vezama ili adopcijom, koji imaju istu kulturu i obično žive u istom domaćinstvu. Dom je podignut da osigura sigurnost svojim pripadnicima i predstavlja luku utočišta od opasnih prijetnji spoljnog društva.

Biblijska načela braka mogu se sumirati na sledeći način: i) načelo jedinstva; ii) načelo međuzavisnosti; iii) načelo endogamije (brak unutar iste grupacije; vidi: 2. Korinćanima 6:14); načelo monogamije; iv) načelo trajnosti (Matej 19:6); i v) načelo privatnosti.

Muž i otac ima nekoliko značajnih uloga. On djeluje kao sveštenik (1. Mojsijeva 18:19; 5. Mojsijeva 6:7-9), snabdjevač (1. Mojsijeva 3:19; 1. Timoteju 5:8), zaštitnik (1. Mojsijeva 32:22-24), roditelj, ljubavnik i prijatelj.

Majka ima ulogu roditeljke i hraniteljke, domaćice, partnerke u braku.

Odnos između muža i žene, najznačajniji odnos nastao sklapanjem bračne veze, odnos od kojega i najviše zavisi, vrlo je precizno kodificiran u Božjoj Riječi. Radni opis te zajednice „jedno tijelo“ (1. Mojsijeva 2:24; Efescima 5:21) ukazuje na zajednicu namjera i misli, kao i Bogom dati poredak (Efescima 5:21-33; vidi takođe 1. Korinćanima 11:3,7-9,11,12).

Djeca su primarno podređena vaspitanju u roditeljskom domu (Efescima 6:1). Biblija ukazuje da se djeca prema roditeljima odnose s poštovanjem (2. Mojsijeva 20:12), sa zahvalnošću (Jovan 19:26), da se staraju o njima (1. Timoteju 5:4), i da im budu poslušna (Efescima 6:1; Kološanima 3:20). Međutim, ne smije se zaboraviti da i djeca imaju svoja prava. Ona imaju pravo na društvo i vrijeme svojih roditelja, pravo na izdržavanje i njihovu podršku, pravo da njihov pravilan primjer, pravo na njihovu nesebičnu ljubav i pravo da ne budu zlostavljana (Efescima 6:4), vrijeđana i izazivana riječima ili djelima svojih roditelja. Solomonove riječi: „Odgajaj dijete prema putu kojim treba da ide, pa neće odstupiti od njega ni kad ostari“ (Priče 22:6) ne predstavljaju apsolutnu garanciju da će pravilno vaspitanje sigurno pomoći čovjeku da kasnije živi u skladu s Božjom voljom. Međutim, one se oslanjaju na zakon vjerovatnoće i na trajni uticaj roditeljskog vaspitanja na čovjekov karakter i njegovu sadašnju i vječnu dobrobit.

 

Zamka traženja sreće u pogrešnom pravcu

U svijetu vladavine grijeha i zla, žena, koja je prirodno slabiji pol, postala je naročit predmet manipulacije.[1] Tačno je da je patrijarhat zloupotrebljavan na štetu žena u prošlosti, ali moramo biti svjesni da to nijesu izvorni božanski principi i namjera za ženu i porodicu. Ali takođe je tačno da su žene danas daleko više izmanipulisane i ponižene, što se lukavo kompenzuje udovoljavanjem sujeti, strastima i materijalističkim prohtjevima.

„Ko će vrsnu ženu naći? Ona vrijedi mnogo više od bisera.“ (Priče Solomonove 31:10)

Vrijednost vrsne žene može pravilno vrednovati samo muškarac vođen biblijskim načelima koja smo prethodno izložili. U dubini duše i dok smo još relativno neiskvareni svi mi znamo da to zaista jesu prave vrijednosti i svi težimo idealu one velike i prave ljubavi. Ali onda zbog „čari“ ovog svijeta postepeno isključujemo tu spoznaju, isključujući usput i sam zdravi razum, i snižavamo kriterijume do mjere prilagođenosti prevladavajućoj društvenoj paradigmi. U protivnom, stvara se utisak da rizikujemo da ne postignemo ciljeve i ne budemo „popularni“ i prihvaćeni i društvu.

U potrazi za srećom, ljudi upadaju u grozničavu trku sa vremenom, naročito ako njihova ideološka uvjerenja nijesu utemeljena na božanskoj objavi kakva je data u Bibliji. Zbog moralnog problema u svojoj paloj egocentričnoj prirodi, trka za srećom postaje iracionalna i nesvrsishodna stvarnim potrebama čovjeka, te se tako stvaraju lažni standardi vrijednosti, snažno gurani obmanom da je život samo ovo što sada živimo. Na taj način, i muškarci i žene postaju predatori, grabljivci, zainteresovani prije svega za zadovoljenje svojih sebičnih prohtjeva. Sve se posmatra kroz prizmu materijalnog i tjelesnog. Izgradnja identiteta i imidža, sračunatog primarno na spoljašnost, postaju opterećenje i konstantni stres. Uz to, dominacija se smatra jako važnim elementom „uspjeha“. Ne treba naglašavati da je sve to potpuno suprotno božanskom karakteru i sistemu vrijednosti.

 

Primjeri zlih žena u biblijskoj istoriji

Pogrešne pretpostavke rađaju pogrešne i zle misli i trasiraju zle puteve. Da ženska zloća može biti ravna muškoj okrutnosti, premda se metodologija postizanja (zlih) ciljeva razlikuje, svjedoče neki drastični primjeri koje nalazimo u Bibliji.

Dalila. – Lijepa Filistejka, lakog morala, koju je volio Samson, izuzetno snažni ali nagli mladić iz Danovog plemena, čiji burni život je opisan u knjizi o Sudijama 13-16. poglavlje. Priča o odnosu između Samsona i Dalile otkriva njenu istrajnu namjeru da zloupotrijebi njegovu privrženost za sopstvene interese i interes Filistejaca kao tlačitelja Izraela u to vrijeme.

Irodijada i njena ćerka. – Irodijada je bila unuka Iroda Velikog, kralja Judeje na prelazu dvije ere, koja se udala prvo za Filipa I a zatim Iroda Antipu, njegovog brata. Kao ambiciozna i okrutna žena, ona je mrzjela Jovana Krstitelja zbog ukoravanja incesta u kraljevskoj porodici, te iskoristila rođendansku zabavu i svoju ćerku Salomu da ubijedi muža da pogubi Jovana, što je ovaj obavezan zakletvom i učinio.

Jezebela. – Feničanska princeza koja se udala za Ahaba, jednog od najgorih kraljeva u istoriji Izraela. Izrazita paganka i obožavateljka Bala koja nije prezala da upotrijebi najgrublju silu i ubistva uticajnih ljudi u cilju konverzije Izraelaca u svoju religiju. Iako je ova na svaki zločin spremna žena dočekala vrlo ružan kraj, zanimljivo je zapaziti da je poslednje trenutke svog života provela sređujući frizuru i šminkajući se u naporu da ostavi što jači vizuelni utisak na Jehua (2. Kraljevima 9:30). Beskrupuloznim osobama pokvarenog karaktera i sa izraženom ambicijom za dominacijom i moći, spoljašnji imidž veoma je važan u svrhu lažnog prikazivanja realnosti. Jezebelino bavljenje magijom i vračarstvom uzima se kao metafora i negativan primjer koji se koristi u poslednjoj knjizi Biblije – Otkrivenju (Otk. 2:20-23) gdje se njene aktivnosti poistovjećuju sa duhovnim bludom prema Gospodu (nevjerstvo i odbacivanje Boga prethodi svakom grijehu).

Atalija. – Ćerka Ahaba i Jezebele, najzločestija kraljica u Bibliji. Udala se za judejskog kralja i postala paranoična nakon njegove smrti, pobivši svoje unuke kako bi osigurala prijesto. Zavjere i intrige pratile su ove problematične „plemićke“ porodice, da bi na kraju i sama Atalija postala žrtva zavjere te konačno bila zbačena i pogubljena izvan hrama u Jerusalimu.

Petefrijeva žena. – Petefrije (ili Potifar) je bio visoko rangirani Egipćanin u vrijeme Josifovog zarobljeništva u Egiptu, zapovjednik lične faraonove garde. Ona je zloupotrijebila povjerenje muža u čestitog mladog Jevreja koji joj se svidio zbog svog naočitog izgleda pa je pokušala odvući ga u krevet. Kad je odbijena, nije prezala da otpuži Josifa za pokušaj silovanja, zbog čega je nevini mladić završio u tamnici a ne pogubljen samo zahvaljujući sumnji Petefrija u vjerodostojnost njene priče.

Vještica iz Endora. – Ova žena koja je živjela u vrijeme izraelskog kralja Saula bila je tipični medijum, navodni posrednik sa svijetom duhova, uključujući duhove umrlih, što Božji Zakon strogo zabranjuje jer je to jedan od načina stupanja u komunikaciju i posjednutost od demonskih duhova. Vrlo je vjerovatno da je ta žena zarađivala za život prizivajući duhove mrtvih radi predviđanja budućnosti, što je bila ilegalna aktivnost u Izraelu, rizična po život. Ironično je da je kao klijenta primila baš prerušenog kralja Saula, noć prije njegove smrti, koji je tražio njene usluge ne bi li saznao ishod bitke sa svojim neprijateljima Filestejima. Da bavljenje magijom ne podrazumijeva obavezni prateći zli karakterni profil, pokazuje i gostoprimstvo koje je ova žena ukazala Saulu (vidi: 1. Samuelova 28. glava). Vračari i medijumi se i danas uglavnom predstavljaju kao „dobri ljudi“ koji posjeduju natprirodne darove i „pomažu“ drugima.

Lotova žena. – Lot je bio Avramov bliski rođak koji se privučen materijalnim prosperitetom odlučio naseliti u Sodomu, gradu koji je postao legendarno poznat po svom nemoralu. Kad je Gospodnji anđeo uputio Lota i njegovu užu porodicu da se brzo sklanjaju sa tog lokaliteta, Lotova žena je ignorisala upozorenje da se ne osvrću i obratila se u stub od soli. Iako ovaj dio priče može zvučati kao legenda, salanitet u Mrtvom moru od 300 do 400 promila ukazuje da se tu moralo dogoditi nešto zaista strašno i neobično. Vrlo je vjerovatno da se ova očigledno materijalistički profilisana osoba predomislila oko bjekstva u (s njene tačke gledišta) neizvjesnost i odlučila vratiti u grad.

Gomera, žena proroka Osije. – Ovo je specifičan slučaj Gospodnjeg proviđenja u prikazivanju otpadništva Božjeg naroda kroz blud jedne žene. Prorok Osija (Hošea) je oženio Gomeru i s njom dobio dijete, da bi ga ona napustila kako bi se bavila odnosima sa više ljubavnika. Njen raskalašni način života na kraju je doveo do finansijskog kraha i bila je prinuđena da se proda u ropstvo kako bi otplaćivala svoje dugove. Uprkos njenoj preljubi i izdaji, Osija je izbavio podmirivši njene dugove i dočekavši je kući sa dobrodošlicom. Razuzdana žena koja je naučila značenje prave ljubavi, čija priča služi kao živa parabola, na bolan i upečatljiv način prikazuje Božji plan iskupljenja i Njegovu ljubav prema narodu koji je počinio duhovnu preljubu idući za lažnim bogovima i služeći im.

Evu ćemo namjerno izostaviti iz ovog pregleda zbog specifičnosti njenog slučaja iako je ona prvobitna začetnica posezanja za onim što je fatalno i suprotno svrsi života.

 

Suptilni biblijski primjeri problematičnih žena

Pored izrazitih primjera problematičnih žena, postoje i oni naoko prikriveni koji se teže zapažaju.

Kao jedan od njih možemo pomenuti ženu patrijarha Jova. Kad se Jov našao izložen teškim iskušenjima, pogođenim različitim nesrećama i problemima, ovaj izuzetno karakterni i pobožni čovjek nije pao u iskušenje da okrivi Boga za takvu situaciju, što ogromna većina ljudi lako čini u svojoj zabludi i ogorčenju. Međutim, njegova žena nije bila na tom nivou.

„Tada mu njegova žena reče: ‘Zar si još postojan u svojoj dobroti? Prokuni Boga, pa umri!’ Ali on joj reče: ‘Govoriš kao bezumna žena. Zar da od Boga primamo samo dobro, a zlo da ne primamo?’ [Jov nije bio svjestan nevidljive realnosti i ko u stvari proizvodi zlo] U svemu tome Jov nije sagriješio svojim usnama.“ (Knjiga o Jovu 2:9,10)

Prisustvo zla navodi ljude na ideju da je rješenje odmazda, odgovor zlom na zlo ili u primjeni strategije mješavine dobra i zla. Ovo je jedno od najvećih iskušenja koja dolaze na čovjeka u uslovima vladavine grijeha.

Za drugi primjer možemo uzeti Mojsijevu ženu Seforu. Dok je Gospod pripremao Mojsija za vođu u misiji izvođenja Izraela iz egipatskog ropstva, jedan neobičan slučaj dogodio se dok su Mojsije i Sefora sa sinovima bili na prenoćištu (2. Mojsijeva 4:24-26). Očito je bio problem sa zanemarivanjem obrezanja za mušku djecu po Gospodnjem nalogu. Seforino agresivno ponašanje ukazuje da se ona nikako nije slagala sa tim činom i za to je krivicu prebacivala svome mužu. Njen stav otkriva suženu vizuru kratkoročnih interesa koja ne uzima u obzir Gospodnje planove i dugoročne dobre namjere kroz Plan spasenja za čovječanstvo.

 

Rahava kao primjer obraćanja od zla na dobro

U vrijeme ulaska Izraelaca u hanansku zemlju, Rahava iz Jerihona, po zanimanju prostitutka, odlučila je da spasi živote dvojici uhoda koje je na taj zadatak poslao izraelski vođa Jošua Nunov. Ona je bila upoznata sa izraelskim Bogom kroz priče koje su se širile od njihovog izvođenja iz egipatskog ropstva. Ta spoznaja izvjesno je uključivala i visoki etički kodeks Božjeg naroda. Ona je bila osvjedočena u izvjesnost predstojećeg uništenja i odlučila napraviti prekretnicu u svom životu i spasti sebe i porodicu (Jošua 2. glava).

Iz genealoškog izvještaja o Isusu Hristu u jevanđelju po Mateju 1. glava, saznajemo da se Rahava nalazi u liniji Mesijinih zemaljskih predaka kao žena Salmona i majka Boza, čovjeka koji je takođe oženio obraćenu paganku, Rutu Moabku! Apostol Pavle u Jevrejima poslanici ističe Rahavu kao jednog od heroja vjere: „Vjerom bludnica Rahava nije poginula zajedno s nepokornima, jer je miroljubivo primila uhode.“ (Jev. 11:31)

Pavle Simović i Vanja Marinović

___________________________

[1] Vidi članak pod naslovom „Žena kao predmet manipulacije“, autora Vlatka Lackovića.

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka