Izbor knjiga

Nakon što se suočimo sa realnostima izvorne biblijske teologije o Ocu i Sinu i oslobodimo indoktrinacije dogme o trojstvu, susrećemo se sa dodatnim opasnostima od gajenja pogrešnih gledišta o identitetu Isusa Hrista.

Stoga je veoma važno odgovoriti na pitanja: „Da li je Isus Bog?“ i „Kako razumjeti Hristovo božanstvo?“

Da bismo došli do pravih odgovora, moramo razmotriti ono što Sveto Pismo zaista govori o tom predmetu. Za početak, evo nekoliko tekstova koji jasno razdvajaju ličnosti Oca i Sina.

„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6)

Ovaj tekst ne samo što nam pomaže da jasno razdvojimo dvije zasebne Ličnosti, već postavlja neprikosnovenost jednog Boga kao Izvora svega. Bog je samopostojeći entitet, jedini te vrste, apsolut svih zakona, vrijednosti i istine, što je potpuno logično. Za Isusa Hrista je rečeno da je jedan Gospod kroz kojega je sve, što znači da je On Kanal života. Kao što je od Boga Oca kroz Hrista djelo stvaranja taj isti princip je primijenjen na djelo iskupljenja.

„On [Hrist] je slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvorenja. Jer je kroz njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo da su to prestoli ili uprave ili poglavarstva ili vlasti. Sve je stvoreno kroz njega i za njega. On je prije svega, i sve je u njemu objedinjeno.“ (Kološanima 1:15-17)

„U početku bješe Riječ, i Riječ beše kod Boga, i Bog bješe Riječ. Ona bješe u početku kod Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo… I Riječ je postala tijelo i prebivala u nama i gledali smo njenu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca, punu blagodati i istine.“ (Jovan 1:1-3,14)

„Bog… u ovim poslednjim danima obratio se nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i eone stvori… Jer kome je od anđela ikada rekao: ‘Ti si moj sin, ja te danas rodih?’ I još: ‘Ja ću biti njegov otac, a on će biti moj sin?’“ (Jevrejima 1:1-6)

„A ti, Betleheme Efrato, koji si premalen da budeš među hiljadama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji izlasci su od prije vremena, od eonskih dana.“ (Mihej 5:2) Izraz „izlasci“ („motsa-ah“ na hebrejskom) označava familijarno poreklo!

„Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5)

Od naše pravilne spoznaje ovog božanskog odnosa zavisi kompletna teologija i vjersko stanovište koje ćemo zauzeti. Pogledajte sledeći stih:

„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.“ (Jovan 17:3)

Zapazimo da sam Isus naziva Oca „jedinim istinitim Bogom“ (vidi: 5. Mojsijeva 6:3,4). I ovo uopšte nije izolovan stih. Pogledajmo još neke:

„Onoga ko pobijedi učiniću stubom u hramu mog Boga i on više neće izaći odatle. Napisaću na njemu ime mog Boga i ime grada mog Boga, novog Jerusalima koji silazi s neba od mog Boga, i moje novo ime.“ (Otkrivenje 3:12)

„Oko devet sati povika Isus veoma glasno: ‘Eli, Eli, lama azavtani?’ (‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’)“ (Matej 27:46)

„Isus joj reče: ‘Nemoj me doticati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi mojoj braći i reci im: Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu.’“ (Jovan 20:17)

Dakle, ako bi bila tačna dogma o trojstvu, imali bismo paradoks da jedan ravnopravni bog obožava drugog ravnopravnog boga. Ili u najboljem slučaju da se obojica pretvaraju i glume „iz pedagoških razloga“. Da li Hrist zaista obožava svog Oca?

„‘Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice i pokloniš mi se.’ A Isus mu reče: ‘Odlazi, Sotono! Jer, zapisano je: Klanjaj se Gospodu, svome Bogu, i njemu jedinom služi.’“ (Matej 4:9,10)

Sam Otac potvrđuje da je Bog svom Pomazaniku:

„Ti voliš pravednost i mrziš zlo. Zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.“ (Psalam 45:7; uporedi sa Jevrejima 1:9)

Šta je suština hrišćanske vjere?

„Ta tajna je Hristos u vama, iščekivanje slave.“ (Kološanima 1:27)

„Sa Hristom se razapeh. Ne živim više ja, nego Hristos živi u meni. Jer život koji sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjeg, koji me je volio i predao sebe za mene.“ (Galatima 2:20)

Postavlja se pitanje: ako kao hrišćani živimo vjerom Sina Božjeg i ta vjera ima svoj fokus u Bogu koji je Njegov Otac, tada, kada Isus uđe u naše srce i budemo privučeni da obožavamo Boga, kojeg Boga ćemo obožavati? Trojedinog boga, tri su-vječne osobe, ili Boga Isusa Hrista? Odgovor je jasan sam po sebi.

Otac je jedini pravi Bog, Isus je to sam konstatovao. Otac je svome Sinu dao nasleđe, koje uključuje i božansko zvanje, jer Hrist je Očev predstavnik, Očevo ime je u Njemu.

Sin Božji je proistekao od Oca, u vječnosti, prije početka vremena i stvaranja i razumljivo je da kao takav dijeli sa Bogom Njegovu prirodu po nasleđu u beskonačnosti. Po istom tom nasleđu i kroz stvaranje, Sin Božji ima pravo da bude Gospod nad svima. Takvo shvatanje ćemo uočiti u svim poslanicama gdje apostoli blagoslove ili zahvale uvode riječima „od Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista“. Pogledajte kako je to lijepo sažeto u ovom pasusu:

„Neka u vama bude tendencija koja je u Hristu Isusu, koji, iako je bio u Božjem obličju, nije se grabio da bude jednak sa Bogom, već se odrekao samog sebe i uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima. Osim toga, kad je po obličju postao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na krstu. Zato ga je Bog i uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog imena, da se u Isusovo ime savije svako koleno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom, i da svaki jezik prizna Isusa Hrista za Gospoda, na slavu Boga Oca.“ (Filipljanima 2:5-11)

Vidimo da Pavle ovdje najprije govori o pre-egzistenciji Sina Božjeg na Nebu. On koristi frazu da je Isus bio u „Božjem obličju“. To je krucijalno važno da uvidimo. Isto tako kad se utjelovio, Isus je „po obličju postao čovjek“! Kao što je dijelio sa Ocem božansku prirodu, tako je podijelio sa nama ljudsku prirodu! Zbog toga se u oba slučaja koristi izraz „obličje“.

Sada možemo lakše razumjeti i jednu izjavu iz Duha proroštva:

„Gospod Isus Hristos, jedinorođeni Sin Božji, jeste uistinu Bog u beskonačnosti, ali ne i u ličnosti.“ (The Upward Look, p. 367)

Već smo vidjeli iz biblijskih citata da je Isus Bog u beskonačnosti. Hristova priroda zaista jeste beskonačna, zato što je ima po dva osnova: i) nasleđu od Oca, i ii) poslanju od Oca:

„Jer u njemu [Hristu] živi svaka punina Božanstva tjelesno.“ (Kološanima 2:9; uporedi sa Matej 1:23; Jovan 1:14; Kološanima 1:19; 1. Timoteju 3:16)

Elen Vajt je pisala:

„…Načinjena je savršena žrtva, jer je ‘Bog tako volio svijet, da je dao svoga jedinorodnoga Sina’ – ne sina po stvaranju, kao što su bili anđeli, niti sina usvojenog, kao što je grešnik kome je oprošteno, nego Sina rođenog prema jasnoj slici Očeve osobe i u svoj svjetlosti Njegovog veličanstva i slave, jednakog sa Bogom u autoritetu, dostojanstvu i božanskom savršenstvu. U Njemu je stanovala sva punina božanstva tjelesno.“ (Signes of the Times, May 30, 1895, par. 3)

Ovdje nam Duh proroštva kaže da je Isus Hrist jednak Ocu u autoritetu, dostojanstvu i božanskom savršenstvu, i pošto je Otac beskonačan u svim pomenutim aspektima, to znači da je i Sin beskonačan u istim.

Ali šta znači da On ipak nije Bog u ličnosti? Ko je Isus Hrist u svojoj ličnosti?

Pogledajmo sledeći citat:

„Sveto Pismo jasno ukazuje na srodstvo između Boga i Hrista i isto tako jasno predočava ličnost i osobitost i Jednog i Drugog… Bog je Otac Hristov; Hrist je Sin Božji.“ (8 Testimonies, p. 268)

Dakle, u Bibliji su nam vrlo jasno otkrivene ličnosti Boga i Hrista. Ona kaže da je Bog Otac Bog u ličnosti. Isus Hrist u svojoj ličnosti nije Bog nego je Božji Sin. Dogma o trojstvu ovdje čini kardinalnu grešku, tvrdeći da su Otac, Sin i Sveti Duh, svi bogovi u svojim ličnostima i time uskraćuju istinu Pisma o ličnosti Isusa kao jedinog doslovnog Božjeg Sina. Poricanjem istine da je Isus Božji Sin ova doktrina poriče i istinu da je Bog Isusov Otac. Apostol Jovan kaže da je to doktrina Antihrista.

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče Isusa kao Hrista? To je Antihrist, onaj koji poriče Oca i Sina. Ko god poriče Sina, nema ni Oca. Ko priznaje Sina, ima i Oca.“ (1. Jovanova 2:22,23)

Elen Vajt na drugom mjestu kaže:

„Hrist je jedno s Ocem, ali Hrist i Bog su dvije različite ličnosti.“ (Review and Herald, June 1, 1905)

Možemo zaključiti da Biblija govori, a Duh proroštva potvrđuje, jasnu istinu o Bogu Ocu kao o „jedinom pravom Bogu“ (Jovan 17:3; Efescima 17:3, Efescima 4:6; 1. Jovanova 5:20; Juda 1:25). On je Bog u prirodi (beskonačnosti), ali i u ličnosti; Izvor života i vrhovni Autoritet univerzuma (1. Korinćanima 8:6).

„Pradavni je Bog Otac. Psalmista kaže: ‘Prije nego što su se gore rodile, prije nego što si zemlju i plodno tlo sazdao, od vijeka do vijeka ti si Bog.’ Psalam 90:2. Onaj koji je začetnik svega života i izvor svih zakona predsjedavaće na ovome sudu.“ (The Great Controversy, p. 479)

„Samo Bog je predstavljen kao Veliki… On (Bog) je otkriven kao monarh svemira, spreman da uspostavi Svoje vječno kraljevstvo – Pradavni, živi Bog, Izvor svake mudrosti, Upravitelj prošlosti, Otkrovitelj budućnosti.“ (16 Manuscript Releases, p. 334)

„Kao Jehova, vrhovni Upravitelj, Bog nije mogao lično da komunicira sa grešnim čovjekom, ali On je tako mnogo volio svijet da je poslao Isusa u naš svijet da bi otkrio Sebe.“ (9 Manuscript Releases, p. 122)

Zbog božanskog nasleđa, prirode i poslanja, proročanstva su i najavila kad „djevica zatrudni“ ime Sina, Spasitelja, biće Emanuel, koje znači „Bog sa nama“ (Isaija 7:14; Matej 1:23).

„A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom kroz Isusa Hrista i dao nam službu pomirenja, da objavljujemo da je Bog bio u Hristu i pomirio svijet sa sobom.“ (2. Korinćanima 5:18,19)

Kako se divne biblijske istine savršeno slažu kad ne robujemo indoktrinaciji!

Biblija isto tako uči veoma jasno da je Isus Hrist jedinorođeni Sin Božji. U svojoj prirodi On je potpuno Bog na isti način na koji je sin jednog čovjeka, u svojoj prirodi ljudsko biće. Budući Sin, Isus je primio od Svog Oca sve što ima: božansku prirodu, život, autoritet, snagu, itd.

„Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi. I dao mu je vlast da sudi, jer je Sin čovečiji.“ (Jovan 5:26,27)

„Hrist je sve primio od Boga, ali je uzeo da bi dao. Tako u nebeskim dvorovima, u svojoj službi za sva stvorena bića: kroz ljubljenog Sina Očev život izliva se na sve; a preko Sina život se vraća, u hvali i radosnoj službi, kao plima ljubavi, velikom Izvoru svega. I tako kroz Hrista krug dobročinstava se zatvara, predstavljajući karakter velikog Darodavca – zakon života.“ (The Desire of Ages, p. 21)

„Bog je Otac Hristov; Hrist je Sin Božji. Hristu je bio dat uzvišen položaj. On je bio izjednačen sa Ocem. Svi savjeti Božji bili su dostupni i Njegovom Sinu.“ (8 Testimonies, p. 268)

„Naš veliki Primjer je bio uzdignut da bude jednak sa Bogom.“ (2 Testimonies, p. 426)

„Veliki Stvoritelj je sakupio svu nebesku vojsku da bi u prisutnosti svih anđela mogao odati posebnu počast svome Sinu. Sin je bio postavljen na prijesto sa Ocem, i mnoštvo svetih anđela se sakupilo oko njih. Otac je tada objavio da je to bila Njegova odredba da Hrist, Njegov Sin, bude jednak sa Njim, tako da gdje god da je prisutan Njegov Sin, to je isto kao da je On Sam prisutan. Riječi Sina trebalo se pokoravati isto kao i riječi Oca. Njegov Sin je zaodjenut autoritetom da zapovijeda nebeskom vojskom. Njegov Sin je naročito trebao raditi u jedinstvu sa Njim na predviđenom stvaranju zemlje i svega živog što će postojati na zemlji. Njegov Sin će sprovoditi Njegovu volju i Njegove namjere ali neće ništa činiti od sebe samog. Očeva volja imala se ispuniti u Njemu.“ (The Story of Redemption, p. 13)

„Neki od anđela su saučestvovali sa Sotonom u njegovoj pobuni, a drugi su se odlučno borili za čast i mudrost Božju priznajući autoritet Njegovog Sina. Tako je među anđelima izbio sukob. Težnja Sotone i njegovih saučesnika bila je da se izmijeni Božja vladavina. Željeli su da zavire u Njegovu nedokučivu mudrost i da doznaju sa kakvom namjerom je uzvisio Isusa i dao Mu tako neograničenu silu i vlast. Nisu htjeli da priznaju autoritet Sina.“ (Early Writings, p. 146)

Napokon, na pitanje „Da li je Isus Bog“, odgovaramo u skladu sa objavom Svetog Pisma: „Da, u prirodi i nasleđu, kao jedinorođeni od Oca, ali ne u ličnosti, već Sin Božji.“

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka