Izbor knjiga

Pitanjem (ne)postojanja porodice na obnovljenoj Zemlji, dakle po realizaciji Plana spasenja, bavili smo se u jednom članku prošle godine. Možemo ukratko ponoviti logički redosled razmišljanja koji nam pomaže da steknemo pravilan uvid u ovu tematiku.

1) Čovjek je stvoren po Božjem obličju (Postanje 1:26,27).
To podrazumijeva ne samo moralno i kreativno obličje slobodnog i odgovornog bića, već takođe i obrasce po kojima funkcioniše božanska Porodica: Otac i Sin. Otac je Izvor svega, Sin je Kanal kroz koga je sve. Zemaljska porodica oslikava taj obrazac tako što je muškarac stvoren prvi kao glava, a žena je proistekla od muškarca (Postanje 2:21,22). Na taj način dva bića istog reda su tvorila savršeno jedinstvo (Postanje 2:23,24). Od Adama (izvor) kroz Evu (kanal) postalo je kompletno čovječanstvo (Postanje 3:20).

2) Brak i porodica su, prema tome, prva Božja ustanova na Zemlji. Bog sve radi planski i savršeno (Postanje 1:31). Kompletna tvorevina na Zemlji bila je podređena planu za čovjeka (Postanje 1:28).

 

Značaj porodice posle pada u grijeh

Premda je grijeh ugrozio i pokvario prisne odnose i nesebičnu ljubav kakvu je Bog dizajnirao u „jednom tijelu“, uloga porodice posle Pada nije izgubila na značaju. Naprotiv:

1) Porodica je jedina ustanova koja ima kapacitete da očuva čovječanstvo od potpunog zastranjivanja i moralne propasti.

2) Što je zdravija porodica, to su šanse za očuvanje zdrave religioznosti veće, toliko neophodne u stanju odvojenosti od Boga u kojem se čovječanstvo nalazi.

3) Porodica je osnovna društvena vaspitna jedinica.

4) Porodica je nužna za skladan razvoj svakog djeteta, što se odnosilo i na samog Isusa.

5) Porodica je neophodna da bi osigurala tople i zbrinjavajuće odnose za kojima čezne ljudsko srce.

6) U porodičnom krugu se zadovoljavaju duboke i trajne potrebe za pripadanjem, ljubavlju i prisnosti.

7) U porodičnom intimnom krugu razvijaju se najranija i najtrajnija stanovišta pojedinca prema odnosima i prenose vrijednosti s jednog naraštaja na drugi.

8) Porodica je jedina ustanova koja garantuje spregu pružene i uzvraćene ljubavi. Samo Božja ljubav je na kvalitativno uzvišenijem nivou.

 

„O uskrsenju se ljudi neće ni ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli Božiji na nebu“

Ova Isusova izjava, zabilježena u Mateju 22. glava, uzrok je zabune o postojanju porodice na obnovljenoj Zemlji.

Ako ne pratimo i ne poštujemo pravila proučavanja Biblije nego izvlačimo tekstove iz konteksta u kojem su dati, praktično bismo mogli dokazivati šta god nam odgovara.

Evo fakata koji nam pomažu da shvatimo Isusov odgovor:

1) Pitanje su uputili sadukeji, grupacija ljudi koje možemo porediti sa današnjim deistima. Oni nijesu vjerovali u uskrsenje i njihovo hipotetičko pitanje bilo je sračunato na pokušaj negiranja uskrsenja. Dakle, predmet rasprave je bilo uskrsenje, a ne brak i porodica.

2) Stoga se Isusov odgovor zadržava u domenu njihovog pitanja. Isus se bavi potvrđivanjem uskrsenja i ne ide dalje od toga. On svojim oponentima najprije kaže da ne poznaju ni Sveto Pismo ni Božju silu. Zatim navodi da prilikom uskrsenja i na Nebu neće biti sklapanja braka nego će spaseni živjeti kao anđeli u tom periodu. Ukoliko ne poznajemo sve faze Plana spasenja, bićemo skloni, kao većina hrišćanskog svijeta, da spasenje vežemo samo za Hristovu misiju na zemlji i uskrsenje. Međutim, Biblija uči da posle drugog Hristovog dolaska slijedi period poznat kao milenijum koje vrijeme će spaseni provesti na Nebu prije povratka na Zemlju, nakon čega slijedi izvršni Božji sud (vidi Otkrivenje 20. glava) i obnova naše planete i univerzuma. Božji Izrael TADA prima svoje konačno i vječno nasleđe. Tada će sva Božja obećanja biti konačno ispunjena. Otuda nije teško zaključiti da neposredno nakon uskrsenja i u periodu milenijuma na Nebu nije ni vrijeme ni mjesto za uspostavljanje bračnih veza i porodice. Na Nebu ljudi će se baviti stvarima predviđenim za taj period koji će takođe poslužiti za potpunu duhovnu i fizičku rehabilitaciju kako bi spremni naslijedili Zemlju.

3) Treći bitan faktor za razumijevanje ovog predmeta vezan je za obličje u kojem će ljudi biti uskrsnuti tj. podignuti u život. Isusovo uskrsenje, kao i drugi primjeri u Bibliji, jasno nam ukazuju da će ljudi biti uskrsnuti u nepropadljivom tijelu ali onakvi kakvi jesu i bez tragova prokletstva grijeha. Muškarci će biti muškarci, žene i dalje žene, a djeca takva kakva jesu rođena.

 

Biblijska proročanstva o porodici na novoj Zemlji

Nema, dakle, nikakvog biblijskog osnova za vjerovanje da će ljudi na obnovljenoj Zemlji biti bespolna bića. Pogledajmo sada neka proročanstva:

„Vuk će boraviti s jagnjetom, leopard će ležati s jaretom, tele i mladi lav i uhranjena životinja zajedno će biti, a mali dječak vodiće ih. Krava i medvjedica zajedno će jesti, a njihovi mladunci zajedno će ležati. Lav će jesti slamu kao bik. Dijete koje sisa igraće se nad kobrinom rupom, dijete koje je prestalo da sisa stavljaće ruku na rupu zmije otrovnice. Zlo se više neće činiti niti će se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna znanja o Gospodu kao što je more puno vode.“ (Isaija 11:6-9)

Vrlo je važno da primijetimo da se u ovom viđenju ne pominju samo mala djeca, već takođe i mladunci životinja! Sve to nedvosmisleno govori da se Božja prvobitna namjera sa životom na Zemlji nije promijenila. No evo još jednog logičkog dokaza: Nemoguće je da posle milenijuma provedenog na Nebu postoje djeca među spasenima pri povratku na Zemlju.

„Oni će graditi kuće i stanovaće u njima, sadiće vinograde i ješće njihov rod. Neće oni graditi, a neko drugi se naseliti, neće oni saditi, a neko drugi jesti. Jer će dani mom narodu biti kao dani drvetu, i moji će izabranici uživati u plodovima svojih ruku. Neće se uzalud truditi niti će rađati djecu koju će nevolja snaći, jer su oni potomstvo koje je Gospod blagoslovio, oni i njihovi potomci. Prije nego što me prizovu, ja ću im se odazvati; dok još budu govorili, ja ću ih uslišiti.“ (Isaija 65:21-24)

 

Konsekvence ideje o nepostojanju porodice na novoj Zemlji

1) Sve prednosti i blagoslovi koje je Bog namijenio ustanovi braka i porodice bili bi poništeni (izloženi u prethodnom izlaganju).

2) Ljudski život bio bi obesmišljen i lišen kreativnog obnavljanja Božjeg obličja.

3) Međuljudski odnosi bili bi lišeni napretka u radosti novog života i novih ciljeva.

4) Nasleđe čovječanstva postalo bi „fiksno“ i obesmišljeno.

5) Sama ličnost i karakter, za koje znamo da se prenose na Nebo, bili bi drastično modifikovani primanjem bespolnosti. Ta ideja zapravo je bliska satanističkoj filozofiji koja se bori protiv porodice i polnih razlika.

6) Sam Bog bi u pretpostavljenom novom poretku bez porodice i braka „priznao“ da eksperimentiše sa čovječanstvom, te da prvobitni koncept nije bio dobar. To bi takođe moralo povući za sobom preuređenje cijelog poretka vezanog za Zemlju i naš univerzum. Ne može biti slučajno da je Bog stvorio praktično nepregledni univerzum, već je logično da je Zemlja trebala biti baza za dalji progres i naseljavanje planeta, kao što je Edenski vrt bio prvobitna baza za naseljavanje Zemlje.

 

Postojanje porodice i Božji Zakon

Nakon sažetog osvrta koji smo napravili, konačno možemo ući u problematiku odnosa porodice i Božjeg Zakona.

Slaganje mozaika istine moramo početi od stvaranja po Božjem obličju. Ono što Bog, što Otac i Sin predstavljaju po svom karakteru ljubavi, pravednosti, milosrđa i dobrote proizvodi definiciju poretka života koju nazivamo i poznajemo kao Božji Zakon u moralnom aspektu. Otac i Sin stvaraju po svom obličju i prenose obrazac svog karaktera na slobodna moralna bića. Stoga je osnovna funkcija Božjeg Zakona definisanje poretka na najvišem duhovnom i moralnom nivou kome su podređeni svi ostali zakoni, koji je istovremeno namijenjen za čuvanje odnosa između Boga i stvorenih bića.

Za sve one koji vole da konsultuju nadahnuto svjedočanstvo Duha proroštva, evo nekoliko navoda koji jasno izlažu vječnu validnost, značaj i ulogu Božjeg Zakona:

„Nakon što je Bog uredio svijet i stvorio čovjeka na zemlji, On je načinio Subotu za čovjeka. Po Adamovom grijehu i padu ništa nije oduzeto od Božjeg zakona. Načela deset zapovijesti postojala su prije pada, i bila su od karaktera pogodnog za sveti poredak bića. Nakon pada, načela ovih propisa nijesu promijenjena, već su dati dodatni propisi koji odgovaraju čovjeku u palom stanju [vidi Galatima 3:19! – prim. aut.] (3 Spiritual Gifts, p. 295; 1 Bible Commentaries 1104.3)

„Jehovin zakon koji datira unazad do stvaranja, bio je sažet u dva velika načela: ‘Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom. Drugi sličan ovom je: Voli svog bližnjeg kao samog sebe. Većeg nauka od ovih nema.’ Ova dva velika načela obuhvataju prve četiri zapovijesti, pokazujući dužnost čovjeka prema Bogu, i poslednjih šest koje pokazuju dužnost čovjeka prema njegovim bližnjima. Ta načela su još eksplicitnije izložena čovjeku nakon pada, i formulisana na način koji odgovara slučaju pale inteligencije. To je bio neophodan ishod za umove ljudi zaslijepljene prestupom.“ (The Signs of the Times, April 15, 1875; 1 Bible Commentaries 1104.4)

„Zakon Božji je postojao prije stvaranja čovjeka ili u protivnom Adam ne bi mogao sagriješiti. Nakon Adamovog prestupa, načela zakona nijesu bila promijenjena, već jasno uređena i izražena na način koji odgovara čovjeku u njegovom palom stanju. Hrist je, u savjetu sa svojim Ocem, ustanovio sistem žrtvenih prinosa tako da se smrt, umjesto da odmah pohodi prestupnika, mogla prenijeti na žrtvu koja je bila predslika velikog i savršenog prinosa Sina Božjeg.“ (The Signs of the Times, March 14, 1878; 1 Bible Commentaries 1104.5)

„Kao rezultat kontinuiranog prestupa, moralni zakon bio je ponovljen u strašnoj veličini sa Sinaja. Hrist je dao Mojsiju religijske propise koji su trebali upravljati svakodnevni život. Ove pisane uredbe bile su eksplicitno date da čuvaju deset zapovijesti. One nijesu bile sjenke i tipovi koje su trebale nestati sa smrću Hristovom. Namijenjene su da obavezuju ljude u svakom dobu sve dok vrijeme traje. Ove zapovijesti bile su opunomoćene silom moralnog zakona, te jasno i određeno objašnjavale taj zakon.“ (The Signs of the Times, April 15, 1875; 1 Bible Commentaries 1104.6)

„Bog nebeski je položio blagoslov na one koji drže zapovijesti Božje [Isaija 58:13,14]. Hoćemo li stajati kao osobiti narod Božji, ili ćemo pogaziti zakon Božji i kazati da on ne obavezuje? To bi bilo upravo kao kad bi Bog mogao ukinuti samog sebe. U zakonu svaka pojedinost predstavlja karakter beskonačnog Boga.“ (Manuscript 12, 1894; 1 Bible Commentaries 1104.7)

Nakon Adamovog grijeha i pada, ništa nije oduzeto od zakona Božjeg. Načela deset zapovijesti postojala su prije pada, i bila su od karaktera pogodnog za prilike svetog poretka bića. Nakon pada, načela ovih propisa nijesu se promijenila, već su dati dodatni propisi koji odgovaraju čovjeku u palom stanju.“ (1 Spirit of Prophecy, 261.2)

Imajući ovo na umu, možemo da se vratimo vezi između Zakona i porodice. Trajnu važnost jedinstva koju predstavlja zajednica muškarca i žene verifikovao je sam Isus Hrist:

„‘Zar niste čitali, odgovori im on, da Onaj koji ih je u početku stvorio muško i žensko stvori. I da je rekao: Zato će čovjek ostaviti oca i majku i sjediniće se sa svojom ženom, i dvoje će biti jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Neka, dakle, čovjek ne rastavlja ono što je Bog sjedinio.’“ (Matej 19:4-6)

Da li je onda logično da sam Tvorac bude taj koji će ukinuti i razjediniti porodicu po realizaciji Plana spasenja? Pa On ih je sjedinio i načinio ovu ustanovu!

Sada je trenutak da pogledamo kako bi ukidanje porodice hipotetički obesmislilo sam Božji moralni Zakon ili tačnije neke od uputa.

„Poštuj svog oca i svoju majku da ti se produže dani na zemlji koju ti daje Gospod, tvoj Bog.“ (2. Mojsijeva 20:12)

Poštovanje prema autoritetima oca i majke analogno je poštovanju nebeskih autoriteta Oca i Sina. U biblijskoj misli, otac je uvijek glava i sin ne može biti veći od oca. Stoga je poštovanje prema roditeljima posebno dizajnirano od Boga da se razvija i nadopunjuje uporedo sa poštovanjem Oca i Sina. To je zdrava hijerarhija koju je Bog uspostavio.

„Ne učini preljubu.“ (2. Mojsijeva 20:14)

Čitajući biblijske istorijske izvještaje, na mnogo mjesta naći ćete da se duhovna preljuba odnosno nevjerstvo i prestup porede sa preljubom u braku. To znači da sličnu analogiju možemo povući kao u slučaju petog Božjeg uputa. Čuvanje integriteta i svetosti bračnog odnosa odgovara čuvanju integriteta našeg odnosa sa Bogom!

„Ne svjedoči lažno protiv svog bližnjeg.“ (2. Mojsijeva 20:16)

Unošenje bilo kakvog oblika laži i manipulacije kvari odnos jedinstva koji je Bog dizajnirao, stvara atmosferu nepovjerenja, sumnji, straha, međusobnog optuživanja i prebacivanja krivice. I opet, odnos sa bližnjima na zemlji se projektuje na naš odnos sa Bogom.

„…Ne poželi ženu svog bližnjeg…“ (2. Mojsijeva 20:17)

Ovaj uput ide toliko daleko do prevencije svakog oblika grijeha iz sebičnosti. Oholost i sebičnost bili su prvi rodovi nepravednosti manifestovani kod Lucifera. On je poželio Hristovu poziciju. Ukoliko začnemo sebičnu želju, rod je grijeh, a počinjen grijeh donosi smrt (Jakov 1:14). Od grešne želje kao uzroka, posledični slijed stvari biće kršenje svih Božjih uputa. Zato je krug jedinstva kakav čini zajednica dvoje ljudi u braku svet i nepovrediv, baš kao što treba biti svet i nepovrediv naš odnos sa Bogom.

Možemo zaključiti da ustanova braka zaista predstavlja stvaranje po Božjem obličju, usko povezano sa poretkom, smislom i zakonima života, od krucijalne važnosti za razvoj svetosti karaktera i odnosa sa Bogom i bližnjima.

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka