Izbor knjiga

Brojni istraživači biblijskog originalnog teksta bavili su se pitanjem da li je trojstvena formula u jevanđelju po Mateju 28:19 autentična ili nije. Jedan od njih je Stendford Rajvs (Standford Rives) koji u knjizi Originalno Jevanđelje po Mateju (Original Gospel of Matthew), izdatoj 2012. godine, izlaže dokaze da prvobitni tekst nije imao trinitističku formulu krštenja. Rajvs je pravnik i takođe klasični jezički skolar latinskog i grčkog. On je prikupio varijante Jevanđelja po Mateju iz širokog asortimana izvora i nakon opsežnog i napornog istraživanja njegova konačna najpribližnija rekonstrukcija teksta u Mateju 28:19 glasi: „Zato idite i naučite sve narode u moje ime.“

Kao što možemo zapaziti on izostavlja „krsteći ih“ u ovom nalogu, što izvjesno ne može biti sporno jer krštavanje (uronjavanje pod vodu) u ime Gospoda Isusa Hrista je praksa koju bilježe Djela apostolska i ostali novosavezni spisi i koja počiva na utemeljenoj teološkoj platformi (vidi: Rimljanima 6:3-11). Ono što je za nas bitno je da se SVI ozbiljni i nepristrasni istraživači slažu u zaključku da trinitističke formule u originalnom jevanđelju po Mateju nije bilo te da je ovaj tekst naknadno preuređen.

U Dodatku J svoje knjige: Trinitistička krštenička formula, Stendford navodi:

 

Nesklad kršteničke formule u Novom Zavjetu

Trinitistička krštenička formula pojavljuje se samo na jednom mjestu u Novom Zavjetu: u kanonskom grčkom Mateju 28:19. Paralelni tekst u Marku 16:15 je inače identičan osim što nedostaje ikakva trinitistička krštenička formula.

Uistinu, svaki preostali grčki manuskript Mateja 28:19 ima trinitističku formulu. Jedini ne-grčki tekstovi koji imaju varijantu koja je izostavlja su Šem-Tovov hebrejski Matej i neki stari latinski i sirijski tekstovi. Da li je moguće da je Matej 28:19 namjerno krivotvoren radi odbrane trinitizma pošto po svoj prilici svaki preživjeli grčki tekst Mateja datira od 340. godine n.e. ili kasnije? Jasno je da je mogao biti preuređen da niko i ne opazi štetu. Samo navodi crkvenih otaca iz ranijeg vremena mogli bi odati istinu. I zaista, postoji sedamnaest takvih citata i svaki od njih izostavlja trinitističku kršteničku formulu u svojim direktnim navodima Mateja 28:19.

Koliko je, dakle, jak ovaj dokaz? Postoji konsenzus najkonzervativnijih skolara da je trojstvena formula u Mateju 28:19 dodata originalnom tekstu znatno kasnije, nakon usvajanja doktrine o trojstvu. Knjiga Djela apostolska i Pavlove poslanice iznova pokazuju da je prvobitna krštenička formula bila u Isusovo ime (vidi: Djela 2:38; 8:16; 10:43; 19:5; Galatima 3:27; Rimljanima 6:3; 1. Korinćanima 1:13-15).

Protestantski autoritet Nova Šaf-Hercogova Enciklopedija religijskog znanja (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, Funk & Wagnalls, 1908) na strani 435 slaže se da je trinitistička formula u Mateju 28:19 lažni dodatak:

„Isus, međutim, nije mogao dati Njegovim učenicima ovaj trinitistički nalog za krštenje posle svog uskrsenja; jer Novi Zavjet poznaje samo jedno krštenje u ime Isusovo (Djela 2:38; 8:16; 10:43; 19:5; Gal. 3:27; Rim. 6:3; 1. Kor. 1:13-15), koje se još uvijek praktikuje u drugom i trećem vijeku, dok se trinitistička formula javlja samo u Mat. 28:19, i zatim opet samo u Didahi[1] 7:1 i Justinovoj Apologetici 1:61… Konačno, izrazito liturgijski karakter ove formule… je čudan; nije bilo svojstveno Isusu da daje takve formule… Formalna autentičnost Mat. 28:19 mora se osporiti…“

Još jedan jednako važan protestantski autoritet se slaže oko ovog predmeta. Međunarodna standardna biblijska enciklopedija (The International Standard Bible Encyclopedia, Vol. 4, 1915) na strani 2637 u podnaslovu „Krštenje“ kaže:

„Matej 28:19 u jednom dijelu kanonizuje samo kasniju crkvenu situaciju… i njegova trinitistička formula strana je Isusovim ustima.“

Čak i Rimo-katolička Jerusalimska Biblija (N.Y., 1966) priznaje u napomeni na strani 64:

„Moguće je da je ova formula [tj. trinitistička krštenička formula u Mateju 28:19] što se tiče punine njenog izraza, odraz liturgijske upotrebe uspostavljene kasnije u primitivnoj zajednici. Treba se podsjetiti da Djela govore o krštavanju u ime Isusovo…“

Katolički skolar Bernard Henri Kuneo u svom Gospodnjem nalogu za krštenje: Istorijsko kritičko istraživanje (The Lord’s Command To Baptize: An Historical Critical Investigation, Catholic University:1923) na strani 27 kaže:

„Pasusi u Djelima i Pismima sv. Pavla… izgleda da ukazuju na najraniju formu krštenja u ime Gospodnje… Da je Hrist dao takav nalog [u ime trojstva], nesumnjivo bi ga Apostolska crkva slijedila, i trebali bismo imati neke tragove ove poslušnosti u Novom Zavjetu. Ne mogu se naći takvi tragovi.“

Isto tako, Enciklopedija Britanika (1911) Vol. 26, objašnjava da Matej 28:19 očito nije prvobitno imao trinitističku kršteničku formulu koju nalazimo danas u Bibliji:

„Postoje naznake u Novom Zavjetu da se kršteničko priznanje obavljalo jednostavno u ime Hristovo (1. Kor. 1:13; Rim. 6:2; čak i poslednji dio Djela 8:37), ne u ime trojstva. Povrh toga, tekstualni kriticizam ukazuje da je rani tip čitanja Mateja 28:19 bio bez trostruke formule.“ (str. 774)

Navešćemo još citata iz relevantnih izvora:

„Kršteničku formulu je promijenila Katolička crkva od imena Isusa Hrista u riječi Oca, Sina i Svetog Duha u drugom vijeku.“ (Britannica Encyclopedia, 11th edition, Vol 3, pp. 365-366)

„Svugdje u najstarijim izvorima se konstatuje da se krštenje obavljalo u ime Isusa Hrista.“ (Britannica Encyclopedia, Vol 3, p. 82)

„Rana crkva je uvijek krštavala u ime Gospoda Isusa do razvoja doktrine o trojstvu u 2. vijeku.“ (Canney Encyclopedia of Religion, p. 53)

„Hrišćansko krštenje se obavljalo koristeći riječi ‘u ime Isusovo.’“ (Hastings Encyclopedia of Religion, Vol 2, p. 377)

„Upotreba trinitističke formule bilo koje vrste ne sugeriše se u ranoj istoriji crkve.“ (Ibid, Vol. 2. p. 378)

„Krštenje je uvijek bilo u ime Gospoda Isusa do vremena Justina Mučenika kad se koristila formula trojedinog.“ (Ibid, Vol. 2, p. 389)

„Termin ‘trojstvo’ potiče od Tertulijana, rimo-katoličkog crkvenog oca.“ (New International Encyclopedia, Vol 22, p. 477)

Koliko daleko unatrag možemo naći trinitističku kršteničku formulu u pisanim izvorima? Ona se može naći samo u onim spisima koji datiraju nakon crkvenog prihvatanja dogme o trojstvu u 300-im godinama. Ali u ranijim spisima možemo naći naznake drugačijeg čitanja spornog teksta upravo do istog perioda – 300-ih godina. Kao što je istaknuto u Metodističkom Pregledu (Methodist Review, Vol. 88, January 1906), na strani 148:

„I postoji razlog za vjerovanje da se prvobitna zapovijest u Mateju odnosila samo na krštenje u ime Hristovo. Ovo čitanje [tj. nedostatak trinitističke formule], koje se može pratiti sve do četvrtog vijeka, odgovara činjenici da se u apostolskom dobu i kasnije krštenje obavljalo u ime Hristovo.“

Kenijeva Enciklopedija religije (Canney Encyclopedia of Religion, 1921) na strani 53 objašnjava da je promjena u Mateju 28:19 slijedila a ne prethodila promjenama u doktrini:

„Isprva su ljudi bili krštavani u ‘ime Isusa Hrista’ (Djela 2:38, 48) ili u ‘ime Gospoda Isusa’ (Djela 8:16; 19:5). Nakon toga, sa razvojem doktrine o Trojstvu, oni su krštavani u ime Oca, Sina i Svetog Duha.“

Ne postoje ranije sačuvani tekstovi Mateja od onih posle 325. godine n.e. Prije 4. vijeka postoje samo neki fragmenti papirusa grčkog jevanđelja po Mateju.

Osim Šem-Tova, dva stara ortodoksna latinska i sirijska teksta potkrjepljuju činjenicu da 28:19 nije imao trinitističku formulu. Čitamo u Enciklopediji religije i etike (Encyclopedia of Religion and Ethics): „U svim postojećim [grčkim] verzijama taj tekst se nalazi u tradicionalnom obliku, premda se moramo podsjetiti da u starim afričkim latinskim i starim sirijskim verzijama postoji manjak na ovoj tački.“ To znači da pomenute verzije izostavljaju trinitističku kršteničku formulu.

Ona se isto tako ne nalazi u Marku 16:15.

„Formula koja se koristila bila je ‘u ime Gospoda Isusa Hrista’ ili neka srodna fraza; nema dokaza o upotrebi trostrukog imena… Najranija forma, predstavljena u Djelima apostola, bila je jednostavno uronjavanje… u vodu, upotreba imena Gospodnjeg i polaganje ruku. Tome je dodato u različitim vremenima i mjestima koja se ne mogu sa sigurnošću identifikovati trostruko ime (Justin)…“ (Encyclopedia of Religion and Ethics, 1951, II, 384, 389)

„Dokazi… upućuju da se krštenje u ranom hrišćanstvu obavljalo ne u trostrukom imenu, već u ‘ime Gospoda Isusa.’“ (Interpreters Dictionary of the Bible, 1962, I, 351)

„Isprva se kršenje obavljalo u ime Isusovo, ali postepeno u ime trojedinog Boga: Oca, Sina i Svetog Duha.“ (A History of Christian Thought, Otto Heick, 1965, I, 53)

„Trinitistička krštenička foruma… zamijenila je staro kršenje u ime Hristovo.“ (A History of the Christian Church, Williston Walker, 1947, p. 58)

„Novi Zavjet poznaje samo krštenje u ime Isusovo… koje se i dalje obavlja čak u drugom i trećem vijeku.“ (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, 1957, I, 435)

„Prirodno je zaključiti da se u najranijim vremenima krštenje obavljalo ‘u ime Isusa Hrista’, ili ‘u ime Gospoda Isusa’. Ovo gledište potvrđuje činjenica da su najranije forme kršteničkog vjeroispovjedanja bile u jednom – ne u trojici, što je bila kasnija vjeronauka.“ (Encyclopedia Biblica, 1899, I, 473)

„Trinitistička formula i trojno uranjanje nijesu se jednoobrazno koristili od početka… Krštenje u ime Gospodnje bila je redovna formula novog Zavjeta. U 3. vijeku krštenje u ime Hristovo i dalje je bilo toliko široko rasprostranjeno da je papa Stefan, nasuprot Kiprijanu iz Kartagine, objavio da je ono punovažno.“ (Encyclopedia Britannica, 11th edition, 1910, Vol 2, p. 365)

 

U Rajvsovoj knjizi na drugim mjestima dati su i dodatni dokazi o spornosti trinitističke formule u Mateju 28:19. Mnogi skolari insistiraju, čak i rimokatolički, da je crkva krivotvorila ovaj stih i dodala trinitističku formulu.

Konačno, Euzebije u 320-im godinama se poziva na hebrejsko Jevanđelje: „Oni su išli svim narodima, učeći svoju poruku u sili Hristovoj, jer On je zapovijedio, govoreći, ‘Idite i načinite učenicima sve narode u Moje ime.’“ (Eusebius, Eccl. Hist., 3.5.2.)

Euzebije je prije 325. godine sedamnaest puta potpuno citirao ovaj pasus, i svaki put nije bilo trinitističke kršteničke formule. Međutim, njegovi citati posle 325. i sabora u Nikeji svi sadrže trinitističku formulu. To ukazuje da je Euzebije i sam imao učešća u toj krivotvorini. Profesor Tabor komentariše: „Nedostatak trinitističke formule u Mat. 28:19-20 je jedinstven [u Šem-Tovu] ali izgleda i kodeksima koje je Euzebije pronašao u Cezareji: on navodi (H.E. 3.5.2): ‘Oni su na svom putu išli svim narodima učeći njihovu poruku u sili Hristovoj jer On im je rekao: ‘Idite i načinite učenicima sve narode u Moje ime.’“

Euzebije koji je živio u Cezareji se u svojim ranijim (pre-trinitističkim navodima) očito oslanjao na hebrejski original jevanđelja po Mateju (izvjesno je da je Matejevo jevanđelje pisano na hebrejskom), a Euzebije pominje Pamfilija kao svoj izvor za Mateja. Pamfilije je bio taj koji je prikupio citate iz originalnog jevanđelja po Mateju i čuvao ih u biblioteci u Cezareji. To potvrđuje Jerom oko 400. godine.

Velika vjerovatnoća da je Matejevo jevanđelje originalno pisano na hebrejskom jeziku i kasnije prevođeno na grčki jezik, dodatno upućuje na sumnje u manipulaciju sa Hristovim nalogom u Mateju 28:19.

Biblijski činjenično je dokazivo u Djelima apostolskim da se krštenička formula postojano razlikuje od one u tradicionalnim verzijama Mateja 28:19. U Djelima 19:3-5 navodi se prvobitno učenje o krštenju: „Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospoda Isusa.“ Isto tako, u Djelima 2:38 Petar uči: „Pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grijeha, i primićete dar Svetog Duha.“ U Djelima 8:16 stoji: „…nego su samo bili kršteni u ime Gospoda Isusa.“ U Djelima 10:48 čitamo: „Tako ih je uputio da se krste u ime Isusa Hrista.“ Dakle, ako je krštenička formula u tradicionalnom grčkom tekstu Mateja 28:19 zaista validna, to bi značilo da apostoli i prvi hrišćani nijesu poštovali Isusov nalog i da su nepravilno krštavali ljude samo u Isusovo ime. Odatle se mora zaključiti da je trinitistička formula krajnje upitna i da je svaki pokušaj njene odbrane na osnovu biblijskih i relevantnih istorijskih dokaza iz perioda ranog hrišćanstva (prije uspostavljanja dogme o trojstvu) prosto neodrživ.

Priredio: Pavle Simović

________________________________

[1] Anonimna sažeta rasprava ranih hrišćana o Učenju dvanaest apostola.

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka