Izbor knjiga

Sve od Isusove smrti, naš neprijatelj je pokušavao da izopači ono što je Hrist završio svojim utjelovljenjem i misijom na Zemlji, posebno u smislu značaja Spasiteljevog života i smrti za nas. I pošto Sotona ne može učiniti ništa oko onoga šta je Hrist zaista postigao, ono što on može najbolje je da promoviše vjerovanje da Sin Božji u stvarnosti nije umro na Golgoti, te da su „tri lica Božanstva“ samo preuzeli uloge Oca, Sina i Svetog Duha u Planu spasenja. Prema učenju o trojstvu, Bog je poslao samog sebe da umre na krstu pošto ta dogma uči da su sva trojica jedan bog. Ali ovo vodi u drugi problem jer Bog ne može umrijeti. Odatle proističe druga tvrdnja da je umrla samo ljudska priroda. Ali kazati da Sin Božji nije mogao umrijeti je daleko od biblijskog učenja kao tama od svjetlosti. Mogli bismo pitati trinitarce kojoj od te dvije prirode dugujemo za iskupljenje. Odgovor je onoj koja je umrla i prolila krv za nas.

Sotona takođe ima za cilj da izvrne koliko je Boga stajalo žrtvovanje Njegovog Sina. Prema dogmi o trojstvu, može se pretpostaviti da Otac nikad ništa nije rizikovao predajući svog Sina, jer oni tvrde da Hrist nije ni mogao sagriješiti. On je po toj teoriji bio neka vrsta Supermena koji se skrivao u ljudskom obličju i mogao kad hoće upotrijebiti svoje super moći. Zato nije bilo ni stvarnog rizika. Ako je samo ljudska priroda stradala i umrla, tada je božanski Hrist ostao nepovrijeđen. A pošto Bog ne može umrijeti, Hrist nikad ne bi mogao umrijeti ni pod kakvim okolnostima. Sam Isus, pak, kaže: „Bio sam mrtav, i evo živim u vjekovima vjekova.“ (Otkrivenje 1:18)

Skoro svi hrišćani će izjaviti da je „Isus Sin Božji“, ali postoje različita značenja koja se pripisuju ovim riječima. Tužna realnost je da mnogi hrišćani po imenu ne vjeruju da je Isus Sin Božji ako pristaju uz kreda svojih crkava. Jehovini svjedoci kažu da je Isus Sin Božji, ali kad ih pitate da to objasne, kažu da je Isus bio prvi anđeo kojeg je Bog stvorio i da se nije razlikovao od Lucifera ili drugih anđela. Rimokatolici kažu da je Isus Sin Božji, ali kad daju objašnjenje kako to, pozivaju se na frazu da je Bog Otac, Bog je Sin i Bog je Sveti Duh, a ipak nema tri boga već jedan Bog. Drugi tvrde da je Isus su-vječni ortak Božji kojeg je Bog proglasio svojim Sinom, premda On nije zaista Njegov Sin, dok unitarijanci tvrde da Isus nije postojao prije svog utjelovljenja. Drugi će, pak, reći da je Isus postao Sin Božji kad se rodio u Betlehemu i da nije bio Sin Božji u bilo kakvom drugom smislu. Svako od ovih objašnjenja ima isti ozbiljan problem koji nije slučajan. Oni svi na neki način poriču da je Isus doslovni Sin Božji, što je tačno ono što Sotona želi.

Doktrina o trojstvu kaže da postoje:

  • 3 bića koja su su-vječna;
  • 3 bića koja su sva besmrtna;
  • 3 bića koja su svemoćna, sveznajuća, itd.;
  • 3 bića koja su vrijedna obožavanja i hvale;
  • 3 bića od kojih svako igra različitu ulogu.

Dakle, ako su sva tri člana Božanstva su-vječna, onda nikad nije bilo vremena kad oni nijesu postojali, i oni svi moraju biti iste beskonačne dobi. Ako je ovo istina, onda zvanja koja posjeduju prosto odražavaju uloge koje su preuzeli da odigraju u planu iskupljenja. Ona se ne mogu uzeti u doslovnom smislu. Na primjer, Sin Božji onda nije stvarni Božji Sin, On je član Božanstva koji igra ulogu Sina. Sveto Pismo nas, pak, uvijek iznova uči da je Bog dao svog Sina, ali dogma o trojstvu nam kazuje da Isus nije zaista Božji Sin, On je član Božanstva koji igra ulogu Sina. Trinitarci tipično tvrde da se Isus pominje kao Božji Sin zbog svog rođenja u Betlehemu. Ali Biblija konstatuje da je Isus proistekao prije nego što je sve bilo stvoreno. Tako ako je Isus „uvijek“ postojao, tada je nemoguće da je On Sin Božji. I ako Hrist nije doslovni Sin, onda ni Bog ne može biti doslovni Otac. Tako doktrina o trojstvu uništava ličnost Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista našeg Gospoda.

I pošto ova doktrina poriče Oca i Sina, što takođe čini učenjem da su Otac, Sin i Sveti Duh jedan isti Bog, onda je to poricanje i Oca i Sina na više načina, za koje 1. Jovanova 2:22,23 konstatuje da je antihrist. Zapazite da Jovan ništa ne kaže o poricanju Svetog Duha. Prema trinitarcima ispada da više od 100 stihova koji konstatuju da je Isus Sin Božji u stvari uopšte ne znače to što govore. Da li vam je poznata ijedna druga doktrina koja izvrće toliko jasnih tekstova Svetog Pisma? Ako prihvatate dogmu o trojstvu, tada Isus ne može biti Sin Božji. A ako ne prihvatate Isusa kao Sina Božjeg, tada ne možete imati vječni život! Sa ovim činjenicama na umu, pažljivo razmotrite sledeće citate iz Svetog Pisma i zapitajte se da li se tiče vašeg vječnog života poricanje ko su zaista Otac i Sin. Ako je doktrina o trojstvu od Sotone, nije teško vidjeti kakav je njegov plan ako otvorite oči.

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče Isusa kao Hrista? To je Antihrist, onaj koji poriče Oca i Sina. Ko god poriče Sina, nema ni Oca. Ko priznaje Sina, ima i Oca.“ (1. Jovanova 2:22,23)

„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.“ (Jovan 17:3)

„Ko vjeruje Sina, ima vječni život. Ko [tvrdoglavo] odbija Sina, neće vidjeti život, nego Božji gnjev ostaje na njemu.“ (Jovan 3:36)

„A ova su zapisana da biste vjerovali da je Isus zaista Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život vječni u imenu njegovom.“ (Jovan 20:31)

Dakle, najbitnije od svega je da ova doktrina može biti pitanje spasenja, što možda previđamo dok duboko ne proučimo ovaj predmet i shvatimo sve njegove implikacije. Šta je sa Svetim Duhom? Ako je doktrina o trojstvu pogrešna, onda je Sveti Duh kao zasebno biće prije tvorevina Sotone a ne Duh od Oca i Sina. A ako je treće biće izmislio Sotona, kao pretendent na Božji presto, koga zapravo obožavamo? Čiji duh imamo? Kao što konstatuju gornji stihovi, poznavanje ko su tačno Otac i Sin je ključ vječnog života. Ali razumijevanje identiteta Svetog Duha takođe je nešto što ne možete dozvoliti da bude krivo shvaćeno.

Možemo se zapitati zašto nam Biblija nikad ne govori da se „molimo“ ili „obožavamo“ Svetog Duha ako je on su-vječno božansko biće kao što tvrdi doktrina o trojstvu. Rečeno nam je da se molimo „za“ Duha, ali nikad Duhu. Ipak sa jačanjem intenziteta promocije dogme o trojstvu u crkvi, mnogi počinju da rade upravo suprotno učenjima Svetog Pisma.

Ko bi bio četvrto najveće biće na Nebu prije pada čovjeka (prije grijeha) ako je Sveti Duh treće su-vječno biće prema dogmi o trojstvu? To bi bili Otac, Sin, Sveti Duh i Lucifer. Ko je želio da bude poput Najvišega, da prima obožavanje i molitve kao Bog? (Isaija 14:12-14) Šta ako Sveti Duh nije treće doslovno biće. Ko bi onda bio treće najveće biće? Lucifer! Dakle, ako Sveti Duh nije treće doslovno biće, odvojeni Bog, ko bi onda odgovarao na naše molitve ako se molimo „Duhu“? Ko bi se postavio kao treći „bog“ vrijedan hvale i obožavanja? Da li je Sotona uspio da postigne svoj cilj da se uključi kao božanstvo? Ako vjerujemo da se Sveti Duh može obožavati i moliti mu se kao Ocu i Sinu, ko u stvarnosti prima naše obožavanje? Ako Sveti Duh nije treće biće, čiji onda duh imamo prema našem vjerovanju i kome upućujemo svoje obožavanje?

„Među stanovnicima Neba, Sotona, sledeći do Hrista, bio je jednom najpoštovaniji od Boga i najveći u sili i slavi.“ (Ellen G. White, The Signes of the Times, July 23, 1902). Duh proroštva potvrđuje da je Sotona bio treće najveće biće na Nebu, ne treće biće zvano Sveti Duh kako tvrdi dogma o trojstvu.

Vezano za dogmu o trojstvu koja tvrdi da je Isus takođe jedan Bog, jedan adventistički autor iz 19. vijeka je pisao: „Vjerovati u tu doktrinu, kad čitamo Sveto Pismo mi moramo vjerovati da je Bog poslao samog sebe na svijet, umro da pomiri svijet sa samim sobom, sam ustao iz mrtvih, vaznio samog sebe na nebo i moli se pred samim sobom na nebu da pomiri svijet sa samim sobom, i da je jedini posrednik između čovjeka i samog sebe… Moramo takođe vjerovati da se u [Getsimanskom] vrtu Bog molio samom sebi da Ga, ako je moguće, mimoiđe čaša koju je namijenio sam sebi, i hiljade drugih takvih apsurdnosti.“ (J.N. Loughborough)

Neke od tih drugih apsurdnosti su učenje da je Isus besmrtni Bog ali da je umro, da je nevidljivi Bog ali je bio viđen, da je svemoćni Bog ali ipak jačan od anđela, da je sveznajući Bog ali da nije znao dan svog povratka, da je velik kao Njegov Otac ali da je Otac veći od Njega, da je jednak sa Ocem ali On je ipak Otac, da je Sin ali iste dobi kao Otac, da je Sin koji ima Oca i Bog koji nema Oca, da je rođeni Sin i nerođeni Bog, da je zaista Bog i zaista čovjek, izašao sam od sebe, molio se samom sebi, dao silu samom sebi, zahvaljivao samom sebi, nosio svjedočanstvo sam sebi, vratio se samom sebi, da sjedi s desne strane samom sebi, da je svoj vlastiti Otac i svoj vlastiti Sin, da je napustio Nebo pa ipak bio tamo sve vrijeme… Postoje neke stvari koje je teško razumjeti u Bibliji, ali možete biti sigurni da Bog nikad ne bi očekivao od vas da vjerujete u takve kontradikcije i nemogućnosti koje su svojstvene okultizmu i teškim atacima na zdravi razum.

Mnogo puta ste čuli da je Jevanđelje tako jednostavno da ga i malo dijete može razumjeti. Složićemo se naravno s tim. Ali kako to može biti slučaj sa učenjem o trojstvu? Ne samo da djeca neće ništa shvatiti, već i najbolji teolozi ga ne mogu objasniti bez posezanja za sofizmom, manipulacijama i pozivanjem na nebiblijske izvore. Međutim, misao da je Bog poslao svog Sina na ovu zemlju da umre za vas i za mene je laka za shvatiti kad vjerujemo jednostavnoj biblijskoj konstataciji da je Isus uistinu Sin Božji, a ne jedan od tri misteriozna bića koja čine „jednog Boga“! Kako je moguće vjerovati da Isus NIJE rođeni Sin vječnog Boga i dijeliti stih u Jovanu 3:16 sa drugima u nadi da ih pozovemo da prime udio u vječnom spasenju? Da li Jovan 3:16 postaje laž u momentu kad poreknete da je Isus Božji Sin? Metafora nije poslala metaforu da nas spase. Otac je poslao Sina da nas spase.

„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16)

„Neka s nama bude blagodat, milosrđe i mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista, Očevog Sina, u istini i ljubavi.“ (2. Jovanova 1:3)

 

Zašto je trojstvo pitanje spasenja?

Oni koji nijesu proučavali doktrinu o trojstvu nikad ne uviđaju da je to pitanje spasenja jer ne shvataju tačno šta ona iziskuje i brojne implikacije. Tako obično nemaju pojma da je to u stvari najveća i najstrašnija obmana od svih koja se takođe veoma tiče žiga zvijeri i Dana odmora.

Podsjetimo se da doktrina o trojstvu uči o 3 u 1 i 1 u 3 bogu. To jest, 3 boga koja su su-jednaka, su-vječna a koji nijesu 3 boga već 1 bog. 1+1+1=Jedan. Tri boga koja su navodno uvijek postojala i otuda nemaju početak. Kako, dakle, Isus može biti doslovni Sin ako je uvijek postojao uporedo sa Ocem? I kako Otac može biti Otac ako Isus u stvarnosti nije Njegov Sin? Tako doktrina o trojstvu i druga slična vjerovanja poput unitarizma poriču da je Isus doslovni Sin Božji na jedan ili drugi način.

Ako ne priznajete da je Isus Sin Božji tada se odvajate od Boga. „Ko god priznaje da je Isus Hristos Sin Božji, Bog nastava u njemu i on u Bogu.“ (1. Jovanova 4:15) I opet: „Ko pobeđuje svijet, ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji?“ (1. Jovanova 5:5)

I ako poričete da je Isus Sin Božji i da je Bog dao svog doslovnog Sina, tada Boga gradite lažovom i nemate vječni život. „Ko vjeruje u Sina Božjeg, prihvata svjedočanstvo koje mu je dato. Ko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, jer ne vjeruje u svjedočanstvo kojim Bog svjedoči o svom Sinu. A u ovome je to svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život, i taj život je u njegovom Sinu. Ko ima Sina, ima život, a ko nema Sina Božjeg, nema život.“ (1. Jovanova 5:10-12)

„A ova su zapisana da biste vjerovali da je Isus zaista Hristos, Sin Božji, i da vjerujući imate život vječni u imenu njegovom.“ (Jovan 20:31)

Sveto Pismo nam, dakle, govori da jedino priznavanjem da je Isus Sin Božji možemo biti spaseni i imati pristup k Ocu. Ako poričete da je Isus doslovni Sin Božji (ili možda koristite to kao frazu dok u stvarnosti vjerujete da je metafora ili antropomorfizam), tada je takođe nemoguće da Bog bude doslovni Otac. Tako se odriče i od Oca i od Sina, što je Jovan nazvao antihristom, jer oponira Hrista kao istinskog i doslovnog Sina Božjeg. To je poricanje da je doslovni Sin Božji došao u tijelu i umro na krstu.

Biblija iznova otkriva da su oni stvarni Otac i Sin. Ali doktrina o trojstvu kaže ne. Danas možete čuti propovjednike koji će na pitanje da li je Isus Sin Božji odgovoriti „ne, On je samo jedan Bog koji igra ulogu Sina.“ Ali nigdje u Svetom Pismu nema ni najmanje naznake da oni samo igraju uloge i da nijesu zaista Otac i Sin. Bog je donio svog Sina na svijet, a Sotona se veoma trudi da sakrije ovu činjenicu. Kako uopšte možemo cijeniti nešto što ne razumijemo i što atakuje na zdravi razum?

I ako je doktrina o trojstvu pogrešna, tada je Sveti Duh kao zasebno biće u stvari tvorevina Sotone. Itekako je važno da li se klanjamo tvorevini Sotone tj. njemu samom preko predstavništva ili imamo ispravan stav prema Duhu od Oca i Sina. Sveto Pismo nas obavještava da Sotona želi da bude obožavan kao Bog najviši. Da li je on uspio u postizanju svog cilja uključivanja u božanstvo? Sve je više vjernika u današnje vrijeme koji prihvataju obožavanje Svetog Duha, što nam Biblija nikad ne kaže da radimo. Ako vjerujemo da se Sveti Duh treba obožavati poput Oca i Sina, ko prima ovo obožavanje? Isti onaj „Veliki Duh“ pagana odnosno sam Sotona! Mislite li da to nije važno Ocu i Sinu? Treba li objašnjavati takve stvari?

Otkrivenje 13:17 konstatuje: „I da niko ne može ni kupovati ni prodavati osim onoga ko ima žig ili ime zvijeri ili broj njenog imena.“

Da li ste zapazili da se pominju tri stvari? Nije samo žig zvijeri, već takođe ime i broj njenog imena koje je 666. Pagansko porijeklo trojstva otkriva da 666 dolazi od prvobitne doktrine o trojstvu i obožavanja sunca i Sotone!

Postavljeno je pitanje u katoličkom Katehizmu: „Šta je nedjelja…“ Odgovor je da je nedjelja „dan posvećen od apostola u čast najsvetijeg Trojstva.“ (Review and Herald, vol. 5, no. 24, p. 86)

Interesantna izjava koja otkriva da „nedjeljna služba“ i „doktrina o trojstvu“ oboje dolaze od obožavanja sunca i Sotone u Vavilonu, i da je oboje unijeto u hrišćanstvo od strane Katoličke crkve koju Bog naziva Vavilonom! Takođe je i jedno i drugo povezano sa obožavanjem koje Otkrivenje 13. i 14. glava identifikuje kao žig zvijeri. Dakle, obožavamo li jedinog istinskog Boga na Njegov sveti dan ili paganskog katoličkog 3 u 1 boga? I šta je sa pečatom Božjim? Koji Bog treba da nas zapečati za spasenje? Jedini pravi Bog Otac ili paganski katolički 3 u 1 bog? Ovo izvjesno objašnjava zašto Otkrivenje kaže da će mnoštvo biti obmanuto i poginuti na kraju.

„Poruka trećeg anđela poslata je svijetu, upozoravajući ljude protiv primanja žiga zvijeri ili njenog lika na svojim čelima ili rukama. Primiti ovaj žig znači doći do iste odluke kao što je uradila zvijer i zastupati iste ideje, u direktnoj suprotnosti sa riječju Božjom.“ (Ellen G. White, Review and Herald, July 13, 1897)

Elen Vajt kaže da ima još toga što će se otkriti: „Svjetlost koju imamo o trećoj anđeoskoj poruci je istinska svjetlost. Žig zvijeri je upravo ono što je objavljeno da jeste. Nije još sve shvaćeno u pogledu ovog predmeta niti će biti shvaćeno dok se ne odvije svitak.“ (Ellen G. White, 6 Testimonies 17.1, 1900)

Hrist je bio Sin Božji prije dolaska na zemlju. „Hrist je bio jedinorođeni Sin Božji, a Lucifer, taj slavni anđeo, pokrenuo je rat po ovom pitanju, dok nije bio zbačen na zemlju.“ (Ellen G. White, Manuscript 86, Aug 21, 1910)

Sotona mrzi Sina Božjeg i želi da ga se mi odreknemo ne samo radi vlastitog zadovoljstva. Jednom kad budete potpuno shvatili ovaj predmet nećete imati problema da uvidite da je doktrina o trojstvu djelo Sotone kroz Katoličku crkvu sa svrhom krađe vašeg spasenja. Da li se onda treba čuditi što Sotona ima toliko radnika koji ulažu sve moguće napore da zadrže hrišćane u zamci ove satanske doktrine. To nije samo najgora moguća prevara, već takođe i njegova najveća obmana na kraju vremena koja se tiče žiga zvijeri.

Print Friendly, PDF & Email

1 odgovor na Implikacije trojstva (6)

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka