Razlog je isti kao u odgovoru na pitanje zašto većina svetkuje nedjelju umjesto sedmog dana Subote. Stotine denominacija sada zna da je Katolička crkva promijenila subotu na nedjelju upravo pred mračne vjekove ili period od 1260 godina kada je Papska crkva vladala kao duhovna i svjetovna sila i progonila hrišćane koje su nazivali jereticima. To je uključivalo držaoce Subote koji su se radije pokoravali Bogu nego ljudima. Sa dolaskom štamparija u 15. vijeku i eksplozijom Biblija postalo je očito da je Katolička crkva bila sila identifikovana u Svetom Pismu.
„Džon Viklif, Vilijam Tindejl (koji je preveo Tindejl Bibliju), Martin Luter, Žan Kalvin, Tomas Kranmer; u sedamnaestom vijeku, Banjan, prevodioci King Džejms Biblije i ljudi koji su radili na Vestminsterskom i Baptističkom priznanju vjere; ser Isak Njutn, Džon Vesli, Vitfild, Džonatan Edvards; i skorije Spurdžen, biskup DŽ.S. Rajl i dr Martin Lojd-Džons; ovi ljudi među bezbroj drugih, svi su vidjeli papski ured kao antihrista.“ (Michael de Semlyen, All Roads Lead to Rome, Dorchestor House Publications, p. 205, 1991)
Ovo saznanje rezultiralo je u protestantskoj Reformaciji kad su mnogi shvatili da je Katolička crkva antihristova sila. Istinska Subota je gotovo potpuno bila istisnuta iz postojanja do ovog vremena i tako su svi novi hrišćani koji su potekli iz vremena Reformacije nastavili držati nedjelju u neznanju, zbog čega ona i danas ima tako jako uporište. Crkve će po prirodi svoje ustanove najteže priznati neku zabludu ili neće uopšte po bilo kojoj cijeni.
Ali nije samo držanje nedjelje proisteklo iz protestantske Reformacije već takođe i doktrina o Trojstvu. Kao što smo vidjeli, Konstantin je odigrao ulogu kod obje ove ustanove. On je uspostavio prvi nedjeljni zakon 321. godine, nazvavši nedjelju skladno svom vjerovanju „časnim danom sunca“, a trojstvo 325. godine na saboru u Nikeji. Za samo četiri godine zvanično su uvedene dvije ustanove koje potiču iz istog sistema obožavanja sunca. Tako i doktrina o trojstvu i svetkovanje nedjelje potiču od obožavanja sunca i Sotone u Vavilonu i oboje je unijeto u hrišćanstvo od strane Katoličke crkve koju Bog naziva duhovnim Vavilonom.
Nedjelja je Sotonin falsifikat istinskog Dana odmora a doktrina o trojstvu je Sotonin falsifikat Božanstva. „Kao fundamentalne zablude, sa ovim falsifikovanim šabatom možemo ocijeniti druge zablude koje su protestantni unijeli iz Katoličke crkve, kao što je šrkopljenje na krštenju, trojstvo.“ (James S. White, Review and Herald, September 12, 1854, p. 36)
Da se još jednom podsjetimo pitanja u katoličkom Katehizmu: „Šta je nedjelja…“ Odgovor je da je nedjelja „dan koji su posvetili apostoli u čast najvestijeg Trojstva.“ (Review and Herald, vol. 5, no. 24, p. 86)
Tako su obje ove doktrine u uskoj vezi sa istim porijeklom. Dakle, kad je protestantska Reformacija počela, sve nove protestantske crkve nastavile su sa nedjeljnim bogosluženjem i dogmom o trojstvu u neznanju, a veoma malo ljudi je to dovodilo u pitanje. Kao rezultat, većina crkava sada drži nedjelju i vjeruje u dogmu o trojstvu, a na svakog ko pokuša da podijeli istinu o ovim predmetima gleda se kao na jeretika radije nego kao na osobu koja je proučavala i pronašla istinu. Ustanovljeni sistem uvijek radi protiv pojedinaca, jer sistem povlači za sobom cijelu mašineriju jedne ustanove ili uhljebljenog (samozvanog) klera koji su vojnici svojih crkava, a ne vojnici Hristovi.
Adventistička crkva je bila prva crkva koja je imala istinu o Suboti i doktrini o trojstvu. Ali nakon što su pomrli pioniri Adventnog pokreta, jezuiti i drugi agenti su se infiltrirali u crkvu i polako i gotovo neprimjetno uveli dogmu o trojstvu, koristeći pri tome i citate Elen Vajt koji se lako mogu pogrešno protumačiti ako ne gledate kontekst i druge stvari koje je pisala. Kao rezultat, adventisti danas misle da je ona postala trinitarac zbog sporadične upotrebe nekih fraza kao što su „nebeski trio“ ili nazivanja Svetog Duha osobom. Ali ona je u stvari imala na umu svetog Duha Hristovog a ne treće biće. Danas nalazimo na popisu rastuću brojku od preko 550 denominacija držalaca Subote od kojih su većina još uvijek u zamci trinitizma. Pogledajte sledeća dva navoda od Katoličke crkve koji konstatuju da nijedno nije zasnovano na Bibliji.
„Većina hrišćana pretpostavlja da je nedjelja biblijski odobren dan bogosluženja. Katolička crkva protestvuje jer je ona prenijela hrišćansko bogosluženje sa Subote na nedjelju tako da je svaki pokušaj sporenja i dokazivanja da je ta promjena napravljena u Bibliji i nepoštena i poricanje katoličkog autoriteta. Ako protestantizam želi da zasniva svoja učenja samo na Bibliji, treba da služi Bogu subotom.“ (Rome’s Challenge, www.immaculateheart.com/maryonline, Dec 2003)
„Naši oponenti ponekad tvrde da nijedno vjerovanje ne treba držati dogmatski koje nije eksplicitno navedeno u Svetom Pismu… Ali protestantske crkve su same prihvatile takve dogme, kao Trojstvo, za koje nema preciznog autoriteta u Jevanđeljima.“ (Assumption of Mary, Life magazine, Oct 30, 1950, p. 51)
Da li su apostoli vjerovali u Trojstvo?
Do sada bi odgovor na ovo pitanje trebao biti očigledan ali svakako ćemo se time pozabaviti. Riječ „trojstvo“ potiče od Tertulijana, katoličkog teologa, oko 200. godine n.e. Ovaj pojam nema veze sa Svetim Pismom i došao je od platonskog termina „trias“ koje je filozofsko u svom porijeklu, a Biblija ne uči grčku filozofiju. Važno je zapaziti da Tertulijan nije učio da je Sveti Duh treće biće i nikad nije učio o bogu 3 u 1 kao današnja doktrina o trojstvu. Tako znamo da se ova doktrina razvijala u fazama i nije mogla postojati prije 200. godine.
Oko 225 godina nakon smrti apostola na Nikejskom saboru (325. godine) pod pritiskom imperatora Konstantina odlučeno je u korist Atanasijevog viđenja Božanstva. Predlagači su bili Arije koje je vjerovao da su Otac i Sin dva različita bića i Atanasije koji je zastupao boga 3 u 1. Većina arijanaca nije se usudila da izazovu Konstantina odbijajući da potpišu novi kredo ali Arije jeste zbog čega je bio prognan. Međutim, Konstantin je kasnije promijenio mišljenje u korist Arija i dozvolio mu da se vrati. Ali Arije je bio ubijen na putu, za šta neki skolari sumnjaju da je uredio Atanasije. U svakom slučaju, Atanasije je sada bio prognan. Izabrani pogled se mijenjao decenijama shodno vladajućem pogledu zasnovanom na tome ko je bio na poziciji moći i njihovim preferencijama.
Oko 280 godina nakon smrti apostola, 381. n.e. Sveti Duh je zvanično proglašen trećim bićem Božanstva. Doktrina o trojstvu sada je bila u potpunosti uspostavljena kakvu znamo i danas. Zapaženi trinitarski istoričar Adolf Harnak primjećuje da je do 325. godine većina hrišćana insistirala da Sveti Duh nije treće biće. Dakle, ni apostoli niti njihovi sledbenici koji su ih nadživjeli, čak ni njihovi navodni naslednici (tzv. očevi rane crkve) nijesu vjerovali u trojstvo.
Doktrina o trojstvu je ljudska dogma iz Katoličke crkve koja je oformljena u dva dijela. Prvi dio je sačinjen 325. godine koji iznosi tezu o bogu 3 u 1. Drugi i konačni dio je dovršen 381. godine. Ovaj završni dio konstatuje da je Sveti Duh treće biće. Mnogi ljudi odbacuju doktrinu o bogu 3 u 1 ali i dalje prihvataju dio o Svetom Duhu, iako je oboje proizvelo papstvo. Ako i pored svega insistirate da vjerujete u ovu ljudsku dogmu, onda ili prihvatite oba dijela ili odbacite oba dijela. Kako možete biti pola trinitarac a pola ne-trinitarac?
Bitka oko različitih pogleda nastavila se decenijama prema politici Imperije sa tucetom održanih sabora koji su pokušavali da riješe sporenja. Kad su arijanci bili dominantni, progonjeni su trinitarci, a kad su trinitarci bili dominantni, progonjeni su arijanci. Krv je tekla ulicama. Do 8. vijeka, arijanizam je gotovo bio iskorijenjen. Trinitarci su se pokazali efikasnijim u ubijanju arijanaca. Da su arijanci bili uspješniji u ubijanju, tada doktrina o trojstvu vjerovatno ne bi danas postojala. Konačan ishod nije bio rezultat racionalne debate i pobožnog učeništva, već sile, politike, podaništva vlastima, kompromisa sa paganizmom i prolivanja krvi.
Dakle, apostoli nijesu vjerovali u trojstvo niti su to mogli i da su kojim slučajem htjeli. Za njih je bilo nemoguće da vjeruju ili pišu o ljudskoj dogmi koja nije postojala za oko tri životna vijeka nakon njihove smrti. Tako ako mislite da Sveto Pismo otkriva boga 3 u 1 i da je Sveti Duh još jedno biće, razmislite ponovo. To je samo jedna pogrešna ideja s kojom ste indoktrinirani pošto apostoli nijesu ni mogli pisati o nečemu što nije čak ni postojalo u njihovo vrijeme. Uskoro ćemo se baviti pravom istinom o Svetom Duhu i razobličavanjem obmana. Istina je mnogo bolja od laži.