Izbor knjiga

Biblijski post se definiše kao potpuno uzdržavanje, u prvom redu od jela i pića, a potom, u granicama mogućeg, od svakodnevnih aktivnosti kojim je čovjek prezasićen.

„Zatim sam tamo, na rijeci Avi, oglasio post da bismo se ponizili pred našim Bogom i da bismo od njega tražili da nam pokaže pravi put za nas, za našu djecu i za sve naše blago.“ (Ezra 8:21)

 „Ovako kaže Gospod nad vojskama: Post četvrtog, post petog, post sedmog i post desetog mjeseca za Judin dom postaće veselje, sreća i radosne svečanosti. Zato volite istinu i mir.“ (Zaharija 8:19)

Čitajući Bibliju dobijamo informaciju da je post dobar u cilju postizanja boljeg osvjedočenja u istinu i posvećenosti, ponekad i odluka stanja tuge kad su velikani vjere imali potrebu za zajednicom sa Bogom i izdizanjem iznad želje zadovoljenja apetita. Istinu bismo mogli da definišemo kao ono što jeste jer potiče od Onoga koji Jeste.

„Tada Bog reče Mojsiju: ‘Ja sam Onaj koji Jeste.’ I još reče: ‘Ovako kaži Izraelovim sinovima: Onaj koji Jeste poslao me je k vama.’“ (Druga knjiga Mojsijeva ili Izlazak 3:14)

Jednostavno su znali da popuštanje željama dovodi do manje usredsređenosti i veće mogućnosti greške. U prilog ovome govore izvještaji iz Biblije da kad se popuštalo apetitu dešavale su se greške nekih ljudi, dok su neki svojim stalnim popuštanjem svom apetitu bili negativci. Zato što su jeli i pili? Ne samo zato, već i zato jer je post sjajan dio integrativnog procesa izgradnje karaktera koji posjeduju hrišćani, primjer na kakav nas je Božji Sin uputio. Post nas uči odricanju, postavljanju prioriteta i odvajanju nebitnog od bitnog.

„‘Zapisano je, odgovori mu Isus, ‘Čovjek ne živi samo od hljeba, nego i od svake objave koja izlazi iz Božijih usta.’“ (Jevanđelje po Mateju 4:4; vidi takođe 5. Mojsijeva 8:3)

Da li postoji vrijeme neprikladno za post?

Subota (Šabat) nije dan kada treba postiti, već dan koji se svetkuje, posvećen od Boga na kraju sedmice stvaranja. Svetkovanje je izraz radosti i posvećenja, odavanja zahvalnosti i poštovanja Stvoritelju, koji je i sam počinuo na taj dan. Izraelci su u petak na dan pripreme dok su boravili u pustinji dobijali od Gospoda duplo više hljeba koji se nazivan mana.

„Ne zaboravite da vam je Gospod dao subote. Zato vam šestog dana daje hljeba za dva dana. Neka svako ostane na svom mjestu. Sedmog dana niko da ne odlazi sa svog mjesta. I narod je počivao sedmog dana.“ (Druga knjiga Mojsijeva ili Izlazak 16:29,30)

Ovo nam dodatno objašnjava da Subota nikako nije dan za post niti je to po Božjoj volji.

 

Stav medicinske nauke prema postu

Ćelija je osnovna funkcionalna jedinica organizma. Unutar svake ćelije postoje organele – djelovi ćelije – deminutivni oblik od riječi organ. Najvažnija organela kad je u pitanju energija koju trebamo je mitohondrija, ona prestavlja „energetsku centralu“ bez koje ne bi bilo moguće uzeti ono što nam hrana daje. Ukoliko ne bi imali mitohondrije prestale bi sve ćelijske funkcije, na taj način ni naš život ne bi bio moguć. Mitohondrije su još i „pluća“ ćelije i uz pomoć kiseonika sagorijevaju glukozu dajući energiju za rad ćelije. Slično kao kad je vatri potrebno prisustvo kiseonika za sagorijevanje najčešće drveta, tako i za sagorijevanje glukoze potreban je kiseonik ovoj maloj „elektrani“. Ukoliko jedemo lošu hranu (industrijski šećer, masnu hranu, puno mesa, sira) dolazi do oslobađanja velikog broja radikala unutar mitohondrija, zatim stres dovodi do grešaka na nivou DNK mitohondrija jer su one osjetljive na stres, što za posledicu ima starenje (recimo gubitak pigmenta kose, sijedimo) i na kraju nakuplina grešaka DNK lanca vodi u smrt. Zamislite jedan organ koji stalno radi bez odmora koji mu možemo dati, on je uvećan njegov efekat rada je slabiji, raspolaže sa umornim ćelijama, i mogućnost da se desi greška je veća.

Privremeno gladovanje dovodi nas u povoljnu poziciju da se organizam bukvalno posveti sebi, promijeni djelove koji ne valjaju ili su dotrajali tako što ukida energiju za dotrajale ćelije i pravi mjesta za nove, i spremnije.

Stanje restrikcije hrane ima sledeće procese:

  • Dolazi do pada glukoze (šećera) u krvi i potrošnje rezervi glikogena (rezervi glukoze) iz jetre i mišića u koje se taloži šećer kad nisu aktivni.
  • Smanjuje se količina insulina i na taj način post sprječava rizik od šećerne bolesti tipa II. Insulin je hormon koju unosi unutar ćelije šećer da ne bi taj šećer kružio slobodan i na taj način oštetio organizam, šećerna bolest je primjer toga, a ljudi koji su gojazni zapadaju u stanje otpornosti na insulin to znači da iako on nudi ćeliji glukozu ona je neprijemčiva ne dozvoljava ulazak insulina, te tako šećer slobodno pliva izvan ćelije a pankreas još više dodaje insulina, i tako povlači još više šećera, što je veoma tragična situacija. Ćelije su u stanju kad vide glukozu da odreaguju sa „ne mogu više, dosta mi je“.
  • Metabolizam se usmjerava ka potrošnji masti koja je nataložena onda kad uzimamo više hrane nego nam je potrebno. Pomenuti insulin dovodi do taloženja masti u organizam i gojenja jer je njemu prioritet šećer koji treba da se dijeli ćelijama, princip prioriteta. Kada nema velike količine insulina mogu se trošiti masti. Masti su dobar rezervoar za taloženje otrovi, zato nam kažu da pijemo mlijeko kada postoji trovanje jer mlijeko sadrži masti i tako upija otrove. Kada postimo, trošimo masti koje su nas činile punijima, a sa njima se oslobađamo nakupline otrova. Organizam iz masti dobija energiju sagorijevanjem kada potroši rezerve glukoze.
  • Organizam se posvećuje sebi, dotrajale ćelije i djelove ćelija mijenja novima, uviđa potrebe organizma i greške, ne propušta priliku za obnavljanjem. Nove ćelije imuniteta su najbitnije, što pospješuje imuni odgovor, matične ćelije se bude i daju nove ćelije imuniteta leukocite. Tada naš organizam ima obnovljenu vojsku koja ne daje svim onim napadačima imunog sistema da prođu neopaženo. Svakog dana makar jedna ćelija krene u razvoj neprimjerenog izgleda, koja kada bi se namnožila rezultirala bi karcinomom, ali ukoliko imamo jak imuni sistem ova nenormalnost biva uništena tako što nenormalna ćelija izgubi svoju „ličnu kartu“ (histokompatibilni glavni kompleks koji se nalazi na površinu ćelija i tako pokazuje da je kompatibilna sa organizmom kojem pripada) i „policajac“ imuna ćelija to zapazi i uništi ćeliju raka ili bilo kojeg uljeza od kojeg se branimo. Na ovaj način naš život je svakako kvalitetniji, ako ne i duži kad ima ko da čisti uljeze. U nekim klinikama post se primjenjuje nakon teških terapija (hemoterapija) koje daju štetne efekte kako bi digli imuni sistem i opšte stanje pacijenta bilo bolje.
  • Naši organi izuzev mozga za vrijeme posta se smanjuju u veličini, što znači da odmaraju, da mitohondrije efektnije sagorijevaju energiju. Više je antioksidanasa unutar ćelija, a to su enzimi koji imaju za cilj da nađu i neutrališu slobodne radikale u ćeliji. Drugi naziv za post je operacija bez noža.
  • Mentalne koristi od gladovanja su možda najveće iznenađenje. Gladovanje povećava produkciju nekoliko molekula uključujući i protein poznat kao mBDNF (neurotrofni faktor izveden iz mozga), čiji se uticaj ne odnosi samo na mozak. Neurotrofni faktor izveden iz mozga igra važnu ulogu u preživljavanju i rastu (neurogenezi) nervnih ćelija kao modulator nervnih signala i učestvuje u neuroplastičnosti (sposobnošću mozga da se mijenja) koja je neophodna za učenje i pamćenje, obnavljanje funkcije otpornosti na stres, djeluje neuroprotektivno zbog čega i dolazi do njegove produkcije u stanjima smanjenih energetskih vrijednosti. Ukoliko imamo smanjenu količinu ovog faktora naučnici kažu da smo pod rizikom za Parkinsonovu bolest, Alchajmerovu bolest, Huntingtonovu bolest, multiplu sklerozu i ostale teške neurodegenerativne bolesti. Manjak ovog faktora je u vezi sa šizofrenijom, dijabetesom, depresijom. Klinički značaj je još i da se koristi kao detektor za dijagnozu autizma ukoliko je u manjku. Njegovo davanje pacijentima se sugeriše kod gojaznosti, epilepsije i svih gore navedenih bolesti u cilju liječenja. Sad je jasnije zašto se oni koji praktikuju post osjećaju bolje i bistrijih misli.
  • Gladovanje doprinosi da se pomalo otupljeno čulo ukusa povrati, naročito osjetljivost na slane i slatke ukuse, što znaju svi koji su postili.
  • Organi za varenje imaju priliku da se odmore; nije isto forsiramo li organizam da se zamara hranom ma koliko god bila kvalitetna ili pružamo vrijeme odmora. Pravo je čudno kako mučimo naš organizam nekad do iznemoglosti, a on nam i dalje služi kako treba.

Ovo bi bio kratak osvrt na povoljnosti posta, o kojima bi se moglo govoriti puno detaljnije. Post je sa naučne strane gledišta sinonim za regeneraciju u stepenu mogućeg. Fanatičan stav nije dobar nizašto, pa ni za pitanje posta; oni koji poste treba da prate svoj organizam i budu razumni bez forsiranja pogotovo ukoliko nekome post teško pada. Post je lična stvar.

„A kad postite, ne budite namrgođeni kao licemjeri jer oni izobličuju svoja lica, da ljudima pokažu da poste. Istinu vam kažem: dobili su svoju nagradu. Nego, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ljudi ne primijete da postiš, nego samo tvoj Otac, koji je u skrovitosti. Tada će ti uzvratiti tvoj Otac, koji gleda u skrovitosti.“ (Jevanđelje po Mateju 6:16-18)

Ko je naš Primjer?

Isus je postio i molio se četrdeset dana u pustinji, uzdignut iznad ljudskih slabosti. Umjesto nas pobijedio je najteže iskušenje. Nas radi pokazao je samosavladavanje jače od gladi i smrti. Hristov dugi post u pustinji treba da nam bude pouka, da imamo ohrabrenje protiv iskušenja neumjerenosti. Taj dugi Spasiteljev post ojačao ga je da istraje. Pokazao nam je da otpočinjanje procesa pobjede nad grijehom počinje tamo gdje je naš pad počeo – u apetitu. Znao je da će popuštanje donijeti slabost tijela i umrtviti moć opažanja onog što je vječno i sveto, predao se Bogu i ozbiljnom molitvom i savršenim potčinjavanjem volji svoga Oca izašao je kao pobjednik. Svi koji ispovijedamo istinu tj. ono što jeste treba da se ugledamo na veliki Primjer koji nam daje snage i čisti nas od svake nepravednosti.

„Dakle, pošto smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku i istrajno trčimo trku koja je pred nama. Pri tom uprimo pogled u Začetnika i Usavršitelja vjere, Isusa. Zbog radosti koja je stajala pred njim podnio je krst ne mareći za sramotu i sjeo je s desne strane prestola Božjeg.“ (Jevrejima poslanica 12:1,2)

Možemo zaključiti da Bog brine o nama puno više nego što mi to možemo shvatiti, svaki uput je za naše dobro, pokoravanje volji Božjoj znači obezbijediti sebi ono što je najbolje moguće.

Riječ je tvoja svjetiljka nozi mojoj, i svjetlost stazi mojoj.“ (Psalmi 119:105)

Apostol Pavle je dobro poznavao brigu za nas, naše pripadanje Bogu i rekao:

„U stvari, čak sve smatram gubitkom u poređenju sa nenadmašnom vrijednošću poznavanja Hrista Isusa, mog Gospoda. Radi njega sam pristao da sve izgubim i sve to smatram nevažnim, samo da dobijem Hrista.“ (Filipljanima poslanica 3:8)

Vanja Marinović

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka