Izbor knjiga

Riječ Bog se koristi na dva različita načina u Svetom Pismu. Prvo, pojam Bog se upotrebljava vezano za Vrhovno Biće univerzuma koje je konačni izvor svega. Svaki put kad Biblija pominje jedinog pravog Boga, to se odnosi na vrhovno biće, Onoga koji je bio prije svega drugog i od kojeg je sav život potekao. U ovom smislu niko drugi nije Bog. Ali riječ Bog se takođe koristi vezano za nekog ko posjeduje atribute božanstva ili karakteristike Boga.

Na mnogo mjesta Biblija uči da je Isus Hrist jedinorođeni Sin jedinog pravog Boga Oca, i budući da je Sin, On posjeduje iste atribute i karakteristike kao Njegov Otac. Očigledna je činjenica da svaki sin nasleđuje prirodu svog oca. I pošto je Hrist izašao od Oca, On je iste suštine kao Njegov Otac te otuda ima istu Božju prirodu Njegovog Oca pošto rođenjem posjeduje sve atribute i karakteristike svog Oca. U stvari, Jevrejima 1:3 kaže da je On „jasno obličje Njegove [Očeve] ličnosti“. Sin uvijek i punopravno uzima ime očevo pa tako i Hrist kao jedinorođeni Sin Božji punopravno ima isto ime. Zapazite da Jevrejima 1:1-9 kaže da je Isus naslednik koji je nasleđem stekao vrsnije ime od anđela, a to ime je Bog! Dakle, Isus je naslijedio Očevo ime, karakter i božansku prirodu na isti način na koji svaki sin nasleđuje ljudsku prirodu od svojih roditelja.

Dakle, Isus može biti Bog zato što je Sin Božji. Ali On nije i ne može biti „Bog Otac“. On je „Sin Božji“ baš kao što Biblija jasno konstatuje više od stotinu puta. On je Božji doslovni Sin. Kazati da je Isus Bog Otac je isto što i reći da je „Sin Otac“, što znači da Sin nije zaista Sin i Otac nije zaista Otac. Ili da postavimo to na drugi način, kazati da je Isus Otac zato što On ima istu božansku prirodu kao Njegov Otac, ne se razlikuje od nebuloze da pošto je moj otac čovjek i ja sam čovjek stoga ja moram biti moj otac! To je svakako pogrešna logika ili teologija i to odjednom obezvređuje i obesmišljava stotine stihova u Svetom Pismu da zapravo ne znače ono što jasno govore. Bog je Otac Hristu; Hrist je Sin Božji. Biblija nikad ne naziva Isusa „Bogom Sinom“ kao što čine trinitarci i to sa vrlo dobrim razlogom. Uvijek je „Sin Božji“ jer je to ono što On jeste.

Sotonin plan je da se odreknemo Oca i Sina i to je ono što je Jovan nazvao antihristom (1. Jovanova 2:22,23). On se ne brine ako je vaše vjerovanje trinitarsko, unitarijansko ili slično sve dok poriče Isusa kao doslovnog Sina Božjeg, što takođe poriče Boga kao Oca. Priznanje da je Isus Sin Božji je naš put k Ocu, kao što i poricanje tog fakta ima vječne konsekvence.

U zaključku, Isus nije još jedan Bog ili Bog u smislu jedinog samopostojećeg Boga, već Bog samo po prirodi kroz nasleđe budući da je Sin. Isus je božansko biće ali On nije Vrhovno biće. Otac je Vrhovno biće i Izvor svega, a život od Oca teče kroz Sina i dalje na sve. Isus je kanal kroz koji sve dolazi i zato je Otac sve predao u Njegove ruke. Samo Otac se opisuje kao Onaj „od koga je sve“. On je veliki Izvor svega. Isus nije još jedan izvor „od koga je sve“. To bi Ga načinilo drugim Bogom. Isus se stoga opisuje kao Onaj „kroz koga je sve“. Otac je dao Hristu autoritet da vlada nad svime ali to ne uključuje samog Oca. Otac je veći autoritet i uvijek će to biti. Pogledajte kako to sjajno opisuje apostol Pavle: „Jer Bog je sve pokorio pod njegove [Hristove] noge. A kad kaže da je sve pokoreno, jasno je da je pokoreno sve osim onoga koji mu je sve pokorio [ili osim samog Boga]. A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve svima.“ (1. Korinćanima 15:27,28)

Bog Otac je izvor svega uključujući Njegovog Sina. Tako sve proističe od Oca; uključujući samog Hrista, ali Ocu je bilo ugodno da u Njemu prebiva sva punoća (Kološanima 1:19). Kad, dakle, kažemo „Isus je Bog“, moramo biti oprezni da izrazimo tačno ono što mislimo. Hrist je božansko biće, ali nije vrhovno biće. Kad govorimo o Vrhovnom Biću, postoji samo jedna takva Ličnost, a to nije Isus.

Dakle, postoji samo „jedan“ Bog. Isus nije Bog, On je Sin Božji. On nosi „ime“ Božje vrlinom svog „nasleđa“. I zato što je Sin Božji, On je „jednak“ sa Bogom.

„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6)

„Jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i u svima vama.“ (Efescima 4:6)

Pogledajte sada ove citate iz pera Duha proroštva:

„Bog je Otac Hristov; Hrist je Sin Božji. Hristu je dat uzvišeni položaj, On je načinjen jednakim sa Ocem. Svi savjeti Božji su otvoreni Njegovom Sinu.“ (Ellen G. White, 8 Testimonies 268.3)

„Samo jedno biće u univerzumu pored Oca nosi ime Božje, a to je Njegov Sin, Isus Hrist.“ (James E. White, The Coming King, p. 33)

„On [Hrist] nije bio Otac ali u njemu prebiva sva punoća Božanstva tjelesno.“ (Ellen G. White, Letter 8a, July 7, 1890)

„Čovjek Hristos Isus nije bio Gospod Bog Svemogući, pa ipak Hrist i Otac su jedno.“ (Ellen G. White, Manuscript 140, 1903)

„Jedinstvo koje postoji između Hrista i Njegovih učenika ne uništava ničiju ličnost. Oni su jedno u namjeri, u umu, u karakteru, ali ne u ličnosti. Na taj način su Bog i Hrist jedno.“ (Ellen G. White, 8 Testimonies 269.4, 1904)

„Hrist je jedno s Ocem, ali Hrist i Bog su dvije različite ličnosti.“ (Ellen G. White, Review and Herald, June 1, 1905)

„Gospod Isus Hristos, jedinorođeni Sin Božji, jeste uistinu Bog u beskonačnosti, ali ne i u ličnosti.“ (Ellen G. White, The Upward Look, p. 367)

„Sveto Pismo jasno ukazuje na srodstvo između Boga i Hrista i isto tako jasno predočava ličnost i osobitost i Jednog i Drugog… Bog je Otac Hristov; Hrist je Sin Božji.“ (Ellen G. White, 8 Testimonies, p. 268)

Biblija iznova fizički odvaja Oca i Sina. Dok je Hrist bio na zemlji, On se obraćao „Ocu koji je na nebesima.“ (Matej 10:32) On je uvijek upućivao svoje molitve u pravcu Neba k Ocu i konstatovao da i On sam i Otac imaju svoju individualnu volju: „Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene. Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja.“ (Luka 22:42) „U deveti sat Isus je povikao na sav glas: ‘Eli, Eli, lama savahtani?’, što znači: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’“ (Marko 15:34) „Isus je povikao iz sveg glasa: ‘Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh!’ Kad je to rekao, izdahnuo je.“ (Luka 23:46) Zatim nakon što je umro i opet ustao, On je uzašao „s desne strane Bogu“ (Rimljanima 8:34). Samo Bog zna čas povratka svog Sina. „A o tom danu ili času niko ne zna, ni anđeli na nebu ni Sin, već Otac.“ (Marko 13:32) Jovan često upućuje na Oca i Sina kao odvojena bića. „A naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom.“ (1. Jovanova 1:3) Isto čini Pavle: „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5) „Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6) I Stefan: „A on je, pun Svetog Duha, upro pogled u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji s desne strane Bogu.“ (Djela 7:55) Ovi i mnogi drugi tekstovi dokazuju da Otac ima odvojeno postojanje.

Ne samo što imamo pregršt tekstova iz Svetog Pisma koji otkrivaju da Isus nije jedini pravi Bog i da je jasno odvojen, već možemo i postaviti pitanje kako neko može kazati da je Isus jedan Bog kad nijedan čovjek nije vidio Boga? „Boga nikada niko nije vidio. Ako volimo jedni druge, Bog ostaje u nama i njegova je ljubav savršena u nama.“ (1. Jovanova 4:12) Samo Hrist je vidio jedinog pravog Boga Oca. „To ne znači da je iko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga, on je vidio Oca.“ (Jovan 6:46)

U stvari, Isus je rekao da On nije Otac više od 80 puta. Dok uvijek ostaju jedno u namjeri, Isus i Otac su dva jasno odvojena i zasebna bića. I više nego jednom prilikom, Otac se obraćao Isusu s neba: „A glas sa neba reče: ‘Ovo je moj voljeni Sin, koji je po mojoj volji!’“ (Matej 3:17) Ili su Isus i Otac dva odvijena individualna bića ili je Isus bio ekspert trbuhozborac.

 

Pokušaj manipulacije trinitaraca sa primjenom imena Jehova

Pošto Bog Otac preko Hrista realizuje Plan spasenja, kroz Bibliju možemo uočiti da se ime „Jehova“ primjenjuje i za Oca i za Sina.

„Tada Bog reče Mojsiju: Ja sam Onaj koji Jeste [JHVH]“ (2. Mojsijeva 3:14). Doslovno, ovo bi trebalo prevesti kao „Biću ono što ću biti“. Ovo se odnosi na pravog Boga.

Ali i na Sina Božjeg u Starom Savezu je primjenljivo ime Jehova jer je izvršni božanski realizator Plana iskupljenja i jedno po prirodi, osobinama, vlasti, autoritetu, cilju, namjeri, djelovanju… sa Ocem. Sin je Jehova isto kao što je i Otac Jehova. Naravno ovo je nešto što će trinitarci rado iskoristiti u prilog njihovoj dogmi o jednakosti Oca i Sina. Ali postoje biblijski tekstovi koji prave razliku: „Tada je Gospod [Jehova] na Sodom i Gomor pustio kišu od sumpora i vatre od Gospoda [Jehove], s nebesa“ (1. Mojsijeva 19:24). Kao što vidimo iz ovog izvještaja, dok je jedan „Jehova“ djelovao konkretno na zemlji, drugi „Jehova“ je pustio vatru s nebesa. Iz prethodnog 18. poglavlja jasno se vidi da je jedan od tri anđela koji su Avramu došli u ljudskom obličju Gospod Isus Hrist i da sam Avram pravi razliku među njima oslovljavajući ga imenom Jehova, dok su se kasnije u Sodomu pojavila samo dva anđela (1. Mojs. 19:1; ref. 18:22).

U Starom Savezu takođe postoje izvještaji u kojima „anđeo Jehovin“ govori o „Jehovi“ u trećem licu, gdje je opet očito da se radi o Sinu kao Arhanđelu (Zapovjedniku anđela; vidi: 2. Mojsijeva 33:2; Danilo 10:13; 12:1; 1. Solunjanima 4:16) i Jehovi, Vrhovnom Biću: „Gospodnji anđeo ju je kasnije našao kod jednog izvora vode u pustinji, kod izvora na putu za Sur. Tada ju je upitao: Agara, Sarina sluškinjo, odakle si došla i kuda ideš? Ona odgovori: Bježim od svoje gospodarice Sare. Gospodnji anđeo joj reče: Vrati se svojoj gospodarici i ponizi se pred njom. Zatim joj Gospodnji anđeo još reče: Umnožiću tvoje potomstvo toliko mnogo da neće moći da se izbroji. Gospodnji anđeo još joj reče: Evo, trudna si i rodićeš sina i daćeš mu ime Ismailo, jer je Gospod čuo za tvoju nevolju… Tada je ona prizivala ime Gospoda, koji je s njom govorio, i rekla je: Ti si Bog koji vidi…“ (1. Mojsijeva 16:1-13; uporedi sa 1. Mojsijeva 22:9-16;  1. Mojsijeva 31:11-13; i 2. Mojsijeva 23:20-22). U Mojsijevom slučaju nalazimo sličan primjer: „Tada mu se pojavio Gospodnji anđeo u ognjenom plamenu iz grma. On se zagledao, a grm je gorio ali nikako nije sagorijevao. Mojsije je rekao: Idem da pogledam ovo veliko čudo, zašto grm ne sagorijeva. Kad je Gospod Bog vidio kako prilazi da bolje pogleda, pozvao ga je iz grma: Mojsije! Mojsije! A on je odgovorio: Evo me. Tada mu reče: Ne prilazi ovamo. Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja. Zatim reče: Ja sam Bog tvog oca, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. Tada je Mojsije zaklonio svoje lice, jer se bojao da gleda u Boga…“ (2. Mojsijeva 3:2-6; uporedi sa 2. Mojsijeva 21:9-11).

Apostol Pavle jasno otkriva identitet božanskog vođe Izraela: „Ne želim, braćo, da budete u neznanju o ovome: Naši praočevi su svi bili pod oblakom i svi su prošli kroz more i svi su se krstili u Mojsija kad su pod oblakom prošli kroz more i svi su jeli istu duhovnu hranu i svi su pili isto duhovno piće. Jer su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena je bila Hristos.“ (1. Korinćanima 10:1-4; uporedi sa 1. Korinćanima 10:9)

 

Da li je Isus stvoren?

Biblija konstatuje da Hrist nije bio stvoren već da je kroz Njega sve stvoreno. Čitamo u Jovanu 1:3: „Sve je kroz Nju [Riječ tj. Hrista] postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo.“ Ovaj stih ima dvije direktne konstatacije. Prva je da je Isus postojao prije i da je kroz Njega sve stvoreno, i druga da bez Njega ništa nije načinjeno što postoji. Da li ste zapazili da Jovan kaže da ne samo što je sve stvoreno kroz Njega, već takođe da ništa nije načinjeno bez Njega?

Pavle takođe potvrđuje ono što je Jovan pisao: „Jer je kroz njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo.“ On nastavlja sa još većom jasnoćom kako bi bio siguran da razumijemo šta podrazumijeva pod svime: „Sve je stvoreno kroz njega i za njega. On je prije svega, i sve je u njemu objedinjeno.“ (Kološanima 1:16,17)

Ako je kroz Isusa sve stvoreno, onda On nikako ne može biti stvoreno biće. Pavle to jasno naglašava u 17. stihu. Ako je kroz Hrista stvoreno sve što je ikad stvoreno, a On postojao prije svega stvorenog, evidentno je da sam Hrist nije među stvorenim stvarima. On je iznad sve tvorevine, ne dio nje. Ideja da je Hrist stvoreno biće poriče Njegovo Božanstvo. Niko ko drži ovaj pogled nije u stanju da ima ispravnu koncepciju o uzvišenom položaju koji Hrist zaista zauzima.

Ni Duh proroštva ne izjednačava rođenje sa stvaranjem kao što neki sugerišu. „Bog je tako volio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina – ne sina stvaranjem, kao što su bili anđeli, niti sina usvojenjem, kao što je grešnik kome je oprošteno, već Sina rođenog po tačnom obličju Očeve osobe.“ (Ellen G. White, The Signes of the Times, May 30, 1895)

„Posvećivanje prvorođenog ima svoje porijeklo u najranijim vremenima. Bog je obećao da će dati Prvorođenog sa nebesa da spase grešnika.“ (Ellen G. White, Desire of Ages, p. 51)

Print Friendly, PDF & Email

Pitaj ili komentariši

Arhiva članaka