Neki kažu da se Isus neprekidno rađao od Boga u danima vječnosti na osnovu Psalma 2:7 u kojem stoji: „Objaviću odredbu Gospodnju, a on mi je rekao: ‘Ti si moj sin, danas te rodih.’“ Ali ovo je proročanstvo o budućeg događaju i naravno da ta pretpostavka nije tačna. U Djelima 13:23 nalazimo objašnjenje: „Da ga je Bog u potpunosti ispunio nama, njihovoj djeci, time što je podigao Isusa, kao što je napisano u drugom psalmu: ‘Ti si moj sin, danas te rodih.’“ U važnom pasusu Djela 13:16-41, Pavle nam kazuje priču o našem Gospodu i Spasitelju, kako je On došao i umro za naše grijehe, ali je bio podignut iz mrtvih od strane Njegovog Oca na nebesima i nije vidio propadanje. Tako ovaj pasus objavljuje da se to ispunilo u uskrsenju Hristovom iz mrtvih. On je bio rođen iz mrtvih, i Bog koji Ga je podigao pokazao je da je On Njegov Sin. Ovo takođe podržava Otkrivenje 1:5: „I od Isusa Hrista, koji je Vjerni svjedok, Prvjenac [prvorođeni] iz mrtvih.“
Dakle, kad Biblija kaže da je Hrist donesen ili rođen od Oca? U Izrekama 8:23-26 čitamo: „Nalivena sam još od davnina, od početka, od vremena prije nego što je zemlja nastala. Rođena sam kad još nije bilo bezdana vodenih, kad nije bilo izvora obilnih voda. Rođena sam prije nego što su gore utvrđene, prije nego što su brda nastala, kad još nije načinio zemlju, ni polja, ni prva zrna plodne zemlje.“ Hrist je nastao od Oca prije nego je zemlja bila stvorena u danima prije mjerljivih vremena. I naravno, ako je Hrist nastao, to onda potvrđuje da Njegova ličnost ima porijeklo. Riječ koja se na hebrejskom koristi za „davninu“ u 23. stihu je „olam“ i ona može imati nekoliko mogućih značenja. Prevodi se na različite načine prema kontekstu i onome što prevodioci smatraju da je ispravno. Može značiti „tačku nestajanja“, „vrijeme izvan poimanja – prošlo ili buduće“, „davno vrijeme“ i „početak svijeta“, između ostalog. Evo nekoliko drugih prevoda koji demonstriraju rečeno.
Izreke 8:23 CJB: „Postavljena sam prije svijeta, prije početka, prije zemljinih početaka.“
Izreke 8:23 HCSB: „Oblikovana sam prije drevnih vremena, od početka, prije nego je zemlja počela.“
Izreke 8:23 NLT: „Postavljena sam u prošlim dobima, na samom početku, prije nego je zemlja počela.“
Izreke 8:23 NLV: „Izdvojena sam odavno, od početka, prije nego je zemlja bila.“
Izreke 8:23 RSV: „Vjekovima ranije bila sam uspostavljena, isprva, prije početka zemlje.“
Izreke 8:23 Ivan Šarić: „Bila sam postavljena prije vjekova, prije početka, prije postanja svijeta.“
Na koga se „mudrost“ odnosi u Izrekama 8. glava pošto neki kažu da se ne odnosi na Hrista? 1. Korinćanima 1:23,24,30: „Mi propovijedamo Hrista raspetog, koji je Judejcima kamen spoticanja, a neznabošcima ludost, ali pozvanima – i Judejcima i Grcima – Hrista, koji je Božja sila i Božja mudrost… Iz kog ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga i pravednost i posvećenje i iskupljenje.“ Mudrost u sledećem stihu takođe se odnosi na Hrista: „Zato je Božja mudrost i rekla: ‘Poslaću k njima proroke i apostole…’“ (Luka 11:49)
„Preko Solomona Hrist je objavio: ‘Gospod me imao na početku svog puta, prije njegovih djela od starine. Nalivena sam još od davnina, od početka, od vremena prije nego što je zemlja nastala. Rođena sam kad još nije bilo bezdana vodenih, kad nije bilo izvora obilnih voda. Rođena sam prije nego što su gore utvrđene, prije nego što su brda nastala.’“ (Ellen G. White, The Signes of the Times, Aug 29, 1900)
Neki takođe imaju pogrešan koncept o riječi „početak“ u Svetom Pismu. Bog naravno nema početak i riječ početak znači „porijeklo“ i izvor nečega. Jedan primjer iz Oksfordskog rječnika za „početak“ glasi: „Pozadina ili porijeklo osobe ili organizacije.“ Ako je Hrist bio su-vječan sa Ocem, tada On, poput svog Oca, ne bi imao početak. Septuaginta iz koje je Isus citirao kaže: „On me postavio na početku, prije vremena, prije nego je načinio zemlju.“ Tako faktički svi prevodi Biblije u Izrekama 8:23 kažu da je Hrist imao porijeklo!
Solomon je koristio hebrejski paralelizam u 23. stihu koji izražava misao na jedan način, a zatim pomoću komplementarne misli izrazi to na drugi način. Tako poslednje dvije fraze ovog stiha kazuju isto što i prva fraza ali na drugačiji način. Ovo daje enormnu jasnoću na vrijeme koje pisac ima na umu. Biblijski pisci nijesu razumjeli nauku kao mi i mjerili vrijeme po sferama na nebu koje nije postojalo dok Bog kroz Hrista nije stvorio sve. Dakle, Hrist je uspostavljen u početku (Postanje 1:1) prije nego je zemlja načinjena, što je bilo prije vremena, pošto još nije bilo ničega za mjerenje vremena. Tako znamo da je početak bio kad su načinjeni zemlja i univerzum gdje nije ništa postojalo za mjerenje vremena pa je otuda bilo prije vremena. Fraze „od vječnosti“, „od prije vremena“, „od eonskih dana“, „od početka“ i „prije nego je zemlja bila“ sve označavaju isto. Sasvim jednostavno, prije nego je zemlja i sve bilo stvoreno. Mihej 5:2 nas takođe informiše da je Hrist imao porijeklo i da je rođen prije mnogo vremena. Tu se takođe koristi hebrejska riječ „olam“ kao u Izrekama 8:23 i ima istu prevodilačku širinu. Fraza „izlasci“ označava porijeklo te se stoga ta riječ i koristi u nekim prevodima.
Mihej 5:2 NRP: „A ti, Betleheme Efrato, koji si premalen da budeš među hiljadama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji izlasci su od prije vremena, od eonskih dana.“
Mihej 5:2 NIV: „A ti Betleheme Efrato, iako si malen među klanovima Judinim, iz tebe će izaći za mene onaj koji će biti vladar nad Izraelom, čije porijeklo je od starine, od drevnih vremena.“
Neki su takođe u zabuni da riječi „Tvoj je presto, Bože, u vijek vijeka“ u Jevrejima 1:8 znače da je Njegov presto uvijek (vječno) postojao ali tu se koristi ista grčka riječ kao u Otkrivenju 22:5 koja označava ono što dolazi naprijed u vremenu tj. eonu kad ćemo uvijek postojati.
„I mada možemo pokušati prosuđivati vezano za našeg Stvoritelja, koliko dugo je On [Hrist] postojao, gdje je zlo prvo ušlo u naš svijet, i sve te stvari, mi možemo rasuđivati o njima dok ne klonemo od iznemoglosti u istraživanju kad ima još beskonačnost iza.“ (Ellen G. White, 7 Bible Commentaries 919.5)
„Postojalo je vrijeme kad je Hrist proistekao i došao od Boga, iz naručja Očevog (Jovan 8:42; 1:18), ali to vrijeme je tako daleko u danima vječnosti da je ono za ograničeno shvatanje praktično bez početka.“ (E.J. Waggoner, Christ and His Righteousness, p. 21, 1890).
Oba pisca se slažu da je Hrist proistekao od Boga prije mnogo vremena.
Mi možemo nazvati „mjerljivim vremenom“ protok vremena poznat nama na Zemlji od Stvaranja. Premda nas logika upućuje da gdje god postoji prostor, pa tako i u Božjem prvobitnom okruženju, tu mora proticati i vrijeme, mi i dalje ne samo što nemamo predstavu i ne možemo naslutiti kako je to sve bilo uređeno, već takođe moramo biti svjesni činjenice da za Boga, koji je vječan, vrijeme nema nikakav ograničavajući efekat, a, razložno je pretpostaviti, ni prostor. To su stvari koje zaista ne možemo shvatiti sa sadašnjim kapacitetima i iz ove perspektive. Postoje nagađanja da je Bog „van vremena i prostora“ ali ako je zaista tako kako to da će Božji i Hristov presto biti na obnovljenoj Zemlji nakon realizacije Plana spasenja, dakle u prostoru i vremenu (Otkrivenje 21:1-3; 22:1-3).
Hrist je bio Sin Božji prije nego je poslat na Zemlju i bio otrgnut iz naručja Njegovog Oca. „Vječni Otac, nepromjenljivi, dao je svog jedinorođenog Sina, otrgao iz naručja Onoga koji je bio načinjen po tačnom obličju Njegove ličnosti, i poslao ga dolje na zemlju da otkrije koliko je mnogo volio ljudski rod.“ (Ellen G. White, Review and Herald, July 9, 1895)
Zapazite da je priroda Boga i Njegovog jedinorođenog Sina zapravo ilustrovana u maloj mjeri sa Adamom i Evom. „Adam je uživao u društvu Boga i njegovih anđela… Ljubav, zahvalnost, lojalnost Tvorcu – sve je bilo nadjačano ljubavlju prema Evi. Ona je bila dio njega samog.“ (Ellen G. White, Patriarchs and Prophets, 56.2)
Na isti način na koji je Eva bila dio Adama, Hrist je dio Boga. „Božja ljubav prema svijetu nije se manifestovala zato što je On poslao svog Sina, već zato što je volio svijet On je poslao svog Sina u svijet da bi božansko zaogrnuto ljudskošću moglo dotaći čovječanstvo, dok se božansko hvata za beskonačno. Premda je grijeh proizveo ponor između čovjeka i Boga, božanska dobrota je pripremila plan da premosti taj ponor. I koji materijal je On upotrijebio? Dio samog sebe. Sjaj Očeve slave došao je na svijet sav usahnuo i ukaljan prokletstvom, i u Njegovom vlastitom božanskom karakteru, u Njegovom vlastitom božanskom tijelu, premostio ponor i otvorio kanal komunikacije između Boga i čovjeka.“ (Ellen G. White, Letter 36a, Sept 18, 1890)
Tako otkrivamo da je Hrist otrgnut iz naručja Njegovog Oca te je otuda bio dio Njega samog, što je nešto što trinitarci nikad neće kazati. Sin Božji je potekao od Oca i stoga je iste suštine kao Njegov Otac. Ali ličnost Hristova imala je početak iako ono od čega se Hrist sastoji nije. Tako nije nužno nekorektno kazati da je Hrist uvijek postojao prije nego je bio rođen iz perspektive da je postojao u biću Njegovog Oca.
Razumijevanje Hristovog utjelovljenja
Iz percepcije dogme o trojstvu, mi nikad nećemo zaista razumjeti Hristovo utjelovljenje. Tek kad shvatimo pravu poziciju Sina Božjeg i Njegovo božanstvo po nasleđu od Oca, i uz saznanje da je On ne samo božanski Kanal kroz koga je sve stvoreno, već i jedini mogući Posrednik između Boga i ljudskog roda – tada nam se otvara um za razumijevanje Njegovog utjelovljenja na natprirodni način. Ovaj predmet, slično kao i uskrsenje, je kamen spoticanja za mnoge, iz razloga što u stvari ne vjeruju u Boga niti mogu razložno vjerovati pošto im niko nije objasnio koncept utjelovljenja. Dakle, da bi Sin Božji postao naš stvarni Mesija, Izbavitelj, On se morao naći na terenu gdje je čovjek izgubio bitku i pao u grijeh i u toj istoj prirodi pobijediti. Ali takvo utjelovljenje nije moglo biti nelegitimno niti fiktivno. Dok je, s jedne strane, Sin Božji sačuvao svoj identitet u natprirodnom začeću (ili grubo rečeno transferu koji je Bog obavio), On je kroz ženu istovremeno postao i Sin čovječji u punom smislu tog izraza (Galatima 4:4,5; uporedi sa 1. Mojsijeva 3:15; 49:10; Danilo 9:24; Jovan 1:14; Efescima 1:10; Jevrejima 2:14,15)! Tako je Isus stekao pravo i na zemaljsku genealogiju! To je apsolutno jedini način na koji je mogao biti kvalifikovan za Mesiju i posredničku opštu Žrtvu u korist palog ljudskog roda. Isto tako, On je zahvaljujući tim predispozicijama i naravno zahvaljujući tome što je uspješno obavio svoju misiju na zemlji, mogao dalje biti punopravno kvalifikovan za našeg antitipskog Prvosveštenika u nebeskoj Svetinji do Njegovog Drugog dolaska. Pisac poslanice Jevrejima je objasnio Hristov primat i seniorstvo u odnosu na levitsko sveštenstvo.
Ako razumijemo ovo pitanje, nikad nećemo imati problem sa utjelovljenjem, a ni sa lažnim mesijama na koje je Isus upozorio svoje učenike.