Institut za izučavanje religije (IIR) je nevladino i neprofitno udruženje, osnovano septembra 2017. godine, radi dokazivanja i promovisanja religije koja se zasniva na učenju Biblije te potvrđivanja autentičnosti Biblije i biblijskog kontinuiteta izvornog hrišćanstva, kao i proučavanja drugih religijskih i ideoloških koncepata, kroz povezivanje religije i nauke. Institut za izučavanje religije nastavlja kontinuitet rada Instituta za religijska istraživanja (IRI) koji je osnovan 2012. godine, te je tako promjena imena samo formalno-pravnog karaktera.

Biblijska religija je koncept zasnovan na objavi Svetog Pisma i životu i učenju Isusa Hrista, istorijski i naučno dokumentovan u spisima koji su objedinjeni u Bibliji koja se smatra autentičnom Božjom riječju. Biblija predstavlja glavni i neprikosnoveni izvor nadahnutih i tačnih informacija koje se prepoznaju kao Božja objava i zato se izvorna biblijska religija zasniva na onome što je zapisano u Bibliji.

Osnivač i ovlašćeno lice za zastupanje Instituta za izučavanje religije je Pavle Simović. Suosnivači su Vanja Marinović i Branimir Kristović.

Institut je odvojen od svih vjerskih organizacija i njegovi osnivači ne promovišu nijednu crkvu, sektu, kult ili bilo koju religijsku ustanovu u svijetu. Ali to ne znači da ne vrednujemo, cijenimo i baštinimo pozitivno religijsko i ljudsko nasleđe iz prošlosti.

IIR zastupa ideologiju koja ima praktično mjerljive rezultate u unapređuju čovjeka na individualnom, porodičnom i društvenom planu. Međutim, IIR se ne bavi učlanjenjem ili vrbovanjem ljudi u svoju organizaciju, već prije svega javnom teološkom i opštom edukacijom i informisanjem iz oblasti znanja za koja smatramo da su najviše zapostavljena ili izmanipulisana – promocijom biblijskih istina. Sve publikacije su usmjerene ka objektivnom i nepristrasnom istraživanju i utvrđivanju činjenica, potvrđivanju ispravnosti ili razotrkivanju pogrešnosti različitih koncepata, a nikako u zloj namjeri prema drugim ljudima, što bi moglo da se kvalifikuje kao „govor mržnje“.

Međutim, mi ne tvrdimo da smo neutralni, naša platforma i standardi su utemeljeni na biblijskom pogledu na svijet.

Ideološka uvjerenja osnivača nastala su kao plod dugogodišnjeg nezavisnog proučavanja i utvrđivanja činjenica iz religije, nauke, istorije, filozofije i drugih oblasti istraživanja. Sav rad IIR je javan i transparentan, što znači da ne postoje nikakva skrivena znanja, nauke ili radnje koje se ne publikuju ili koje nijesu dostupne javnom uvidu. IIR promoviše najveće etičke vrijednosti i slobodu savjesti kao neotuđivo pravo svakog pojedinca.

Na sajtu Instituta se nalaze brojna istraživanja, analize, publikacije, članci, knjige, video i audio materijali koji mogu biti od velike koristi svim ljudima na njihovom putu do otkrivanja najvećih životnih istina i misterija. Stavovi različitih autora na sajtu ne moraju biti nužno i stavovi Instituta.

Na sajtu su obuhvaćene i obrađene ključne teme za čovjekov život, počevši od dokaza za postojanje Boga, Stvoritelja svemira, planete Zemlje i čovjeka, kao i dokaza o autentičnosti Biblije kao autentične Božje riječi. Posjetioci mogu da se informišu o najvažnijim biblijskim istinama, dokazima za centralnu ličnost u Bibliji – Isusa Hrista, Sina Božjeg, Njegovom životu i učenju, Božjem planu spasenja čovjeka od grijeha i smrti, proročanstvima i budućim događajima, antihristu, tajnim društvima, okultizmu, zdravlju…

Biblijske istine daju odgovor na najvažnija čovjekova pitanja, od toga kako je čovjek nastao, šta je smisao života, zašto umiremo, šta su uzroci zla i patnje u svijetu, koji su to zakoni i načela po kojima čovjek treba da živi, ko vlada svijetom, najveće prevare kroz istoriju i danas, lažne religije, kakva je budućnost planete Zemlje i čovječanstva…

Posjetioci mogu da daju svoje komentare i postavljaju pitanja, kao i da se uključe u diskusiji na forumu, i moći će da računaju, u skladu sa mogućnostima, na brze i kvalitetne odgovore. Odgovore će davati osnivači i podržavaoaci Instituta koji su specijalizovani za ono što posjetioce najviše bude interesovalo.


Prednosti nepristranog proučavanja religije

Osnovni argument kojim se služe vjerske organizacije u pokušaju da ospore validnost poštenog proučavanja religije jeste da na to imaju pravo samo sveštenici ili teolozi (teologija je nauka o Bogu). U pitanju je proizvoljan stav koji nema uporište u Bibliji, niti u zdravom razumu i logici, a koji služi za duhovni monopol nad vjernicima. Drugim riječima, sveštenici i teolozi polažu pravo na ekskluzivnost „čuvara vjere“ i pozivaju se na tradiciju i crkvene kanone. Zašto? Da li su njihovi primarni ciljevi čuvanje i odbrana Božjeg integriteta i ispravne religije kao i čovjekovo spasenje ili interesi ustanova za koje rade?

Najmjerodavnije svjedočanstvo o tome daju nam upravo Biblija i poznata istorija. Praksa je pokazala da je svaka vjerska vlast ili jurisdikcija zloupotrijebljena. To je čak bio slučaj i pod teokratijom koju je osnovao sam Bog u drevnom Izraelu. Nije prošlo dugo vremena kada su Izraelci, umjesto Boga, poželjeli kralja po uzoru na narode u okruženju (1. Samuelova 8. glava). Zatim su obrednu službu pretvorili u nešto što joj nikad nije bila svrha, proroke su ubijali ili ignorisali, da bi na kraju odbacili i ubili samog Mesiju – Isusa Hrista, Sina Božjeg.

Hrišćanska zajednica pogođena je na još teži način. Kad progonstva, mučenja i ubijanja Božjeg naroda nijesu dala očekivane rezultate, podmetnuta je lažna ustanova crkve u sprezi sa državom, zasnovana na ideji ekumenizma, koja je postepeno uvela kompletno nasleđe vavilonske misterijske religije (paganizam) u svoje obrede i različite službe, a istinske vjernike stavila van zakona kao jeretike i sektaše. Naravno, Biblija je bila zabranjena i nedostupna narodu da ne bi otkrili prevaru.

Protestantska reformacija donijela je značajne boljitke, ljudi su počeli da shvataju važnost Biblije i vjerske slobode. Ali na žalost i naslednici reformatora su pali u zamku osnivanja ustanova/crkvi pod svjetskim sistemom koje su se brzo kvarile i poistovjećivale sa opšteprihvaćenom religijom ili paradigmom.

Dakle, nije teško zaključiti da crkve rade za svoje interese, praktično funkcionišući kao kompanije koje vode biznis i kontrolišu zone svoga uticaja. Stoga je i obrazovanje u njihovim teološkim školama usmjereno ka sticanju vještina i znanja potrebnih za čuvanje interesa ustanove kojoj pripadaju, zadržavanje postojećih i pridobijanje novih vjernika. Koliko je takvo djelovanje u neskladu sa izvornom biblijskom naukom, najveći dokaz je teološka nepismenost i indoktriniranost ogromne većine ljudi, uključujući i one koji redovno idu u crkvu. Sam Isus Hrist nije se školovao u zvaničnom sistemu svog vremena, iako se morao obrazovati kao svaki drugi čovjek. Ali On je primao pouke direktno iz Božje riječi, od nebeskog Oca, u prirodi i od svojih pobožnih zemaljskih roditelja.

Koje su prednosti nepristranog proučavanja religije?

1) Ne nalazite se pod kontrolom ili uticajem nijedne crkve.

2) Imate slobodu da istražujete sva pitanja i formirate stavove koji odgovaraju realnosti.

3) Možete da prepoznate i izabarete najbolja i mjerodavna učenja i tumačenja iz zaostavštine Bogu vjernih osoba iz prošlosti (njihovu usklađenost sa izvornom Božjom objavom i držanjem sadašnje istine).

4) Svaki iskreni i pošteni čovjek koji stekne pravo teološko znanje i vjerom primi dar spasenja, podijeliće sa drugima svoja saznanja o Bogu, bez namjere da vrbuje ljude ili ih iskoristi na bilo koji način.

Nepristrano proučavanje nosi sa sobom i neke konkretne opasnosti:

1) Naša nezavisnost nikada ne smije postati nezavisnost od pravilnog i objektivnog vrednovanja i tumačenja osnovnih istina Biblije (selektivan i nepošten odnos, subjektivna mišljenja, povodljivost za lažnim učenjima) niti od vođstva i nadahnuća Božjeg duha.

2) Udaljavanje od objektivnosti i strogog poštenja u istraživanju Božje riječi i svih relevantnih religijskih pitanja.

3) Opasnost od fanatizma svake vrste, duhovne oholosti i neuravnoteženosti.

4) Duštvena nepoželjnost (istina nikad nije bila popularna i opšteprihvaćena; vidi Jovan 16:33) i izloženost pritisku od strane predstavnika „priznatih“ vjerskih zajednica, koje mogu, shodno sopstvenoj procjeni koliko im „ugrožavate interese“, preduzeti razne protiv mjere u cilju vaše diskreditacije ili čak, što je bila česta praksa kroz Srednji vijek, eliminacije.