Nauka i naši pogledi na svijet i život

Najrašireniji pogled na svijet je laički ili „zdravorazumski“. Većina ljudi ne dolazi do objektivne istine iz nekoliko razloga: 1) Polaženje od sopstvenog čulnog iskustva ili oslanjanje na takva ograničena iskustva iz društva ili tradicije; 2) Površnost koja se zadržava na pojavnom i ne pokušava shvatiti suštinu i koja ni ne želi istinu; 3) Nekritičnost tj. vjerovanje u određene stavove, mišljenja i prakse bez njihove analize i provjere; 4) Nemetodičnost odnosno nedostatak metodologije za utvrđivanje činjenica; 5) Nesistematičnost tj. nepostojanje integrisanog sistema znanja u logično povezanu cjelinu.

Da bismo shvatili objektivu stvarnost moramo imati određenu platformu odnosno standarde na kojima gradimo. To se zove ideološka predkoncepcija. Drugim riječima, mi moramo prepoznati validne standarde koji nisu uslovljeni našim čulnim iskustvima ili karakternim slabostima. I tu nam pomaže nauka kao primijenjena logika. Neko inteligentan je morao da stvori inteligentno organizovan svijet i kosmos. Iza zakona mora postojati Zakonodavac. Samo Onaj koji posjeduje životodavnu silu mogao je da podari život svemu živom. Stvaranje i Stvoritelj su realnosti koje trebamo prihvatiti.

U drugom koraku provjeravamo šta je istina o Tvorcu u odnosu na ljudski rod i gdje se ta istina otkriva. Neprikosnoveni standard kako sa aspekta istine tako i moralne superiornosti nalazimo u knjizi koju nazivamo Biblija ili Sveto Pismo. Autoritet onoga ko govori prepoznajemo i priznajemo zato što shvatamo da je to istina, te po smislenosti i logici stvari koje se sve zajedno mogu uklopiti i sistematizovati u jedan veliki mozaik znanja i istine. Tako dolazimo do pozitivne religije. Religija je pozitivan odnos između apsolutnog subjekta (Boga) koji je davalac otkrivenja, i relativnog subjekta (čovjeka), koji je primalac otkrivenja, te je ona dakle zasnovana najprije na Bogom danom otkrivenju (koje sam čovjek nikad ne bi otkrio) i čovjekovom ličnom odnosu sa Bogom (iskustvom). Ako je Bog davalac otkrivenja, ako je Bog stvaralac svijeta i u isto vrijeme davalac otkrivenja u kojem je saopštio neke prirodno-naučne činjenice o svijetu koji je stvorio, onda ne bi trebalo da bude suprotnosti između religije i nauke. Potencijalni konflikt nastaje iz pogrešnih pretpostavki iz domena religije (iskonstruisanih dogmi) ili pogrešnih pretpostavki iz domena nauke. Vrlo je važno zapaziti da religija pokriva viši ideološki domen naših pogleda na svijet i život, moralnost i duhovnost, dok je nauka progresivna, nije sveznajuća i nije sposobna da riješi sve probleme, prosto zato jer je ograničena ljudskim ograničenjima i (ne)sposobnostima.

Ali i Biblija i nauka su izvori naših informacija. Kako definišemo odnose među njima? Prvo sa aspekta Biblije: a) informacije su date ili otkrivene u Bibliji; b) određene informacije su neotkrivene u Bibliji. U odnosu na nauku, stvari mogu biti: a) dostupne naučnoj metodologiji; b) nedostupne naučnoj metodologiji. Kada ukrstimo ovu podjelu, dobijamo 4 domena: 1) Dato u Bibliji, a dostupno naučnoj metodologiji; 2) Nedostupno naučnoj metodologiji, a dato ili otkriveno u Bibliji; 3) Nije otkriveno u Bibliji, a dostupno naučnoj metodologiji (legitimni domen nauke); 4) Nije otkriveno u Bibliji, a nedostupno je i naučnoj metodologiji.

Legitimni domen nauke je onaj dio realnosti koji sadrži problematiku za čije je rješavanje nauka mjerodavna. Naučnom metodologijom se može prodrijeti u određeni dio realnosti gdje Biblija ne daje odgovore. Naravno ne zato što ih nadahnuće nije moglo dati, već što se ona prevashodno bavi spasenjem čovjeka. Drugim riječima, pravilno shvaćene, i Biblija i nauka imaju svrhu za nas. Nauka nam takođe otkriva Stvoritelja, pomaže da bolje upoznamo čudesa stvaranja. Koristeći naučna otkrića možemo da unapređujemo organizaciju društva i kvalitet života. Razvoj nauke nam pomaže i da bolje shvatimo interakcije u stvorenom svijetu, tako da mu prilazimo sa više odgovornosti. Dakle, legitimni domen nauke pokriva pitanja koja nisu ekstremno važna za religiju, ali su značajna za nauku. Kao što su recimo: od čega se sastoji voda, kako funkcioniše ćelija, kako rastu embrioni, itd. Od nauke se očekuje da bude objektivna, zasnovana na primijenjenoj logici i potvrđenim činjenicama. (Problem je ako nauka insistira na ideološkoj pozadini kao što su ateizam i teorija evolucije koje apriori isključuju inteligentni dizajn.) Napokon, nauka mora da bude humana, posvećena dobrobiti čovjeka, da bi imala legitiman domen.

Imajući u vidu ovu platformu, možemo razmišljati o nekim fascinantnim naučnim činjenicama.

Uzročno-posledični poredak stvari

Materija i energija ne nastaju same po sebi. Svijet i svemir ne mogu nastati samo po sebi. Život ne može nastati sam po sebi. Sve ima svoje porijeklo. Sve što postoji ima uzrok svoga postojanja. Ljudsko iskustvo ne poznaje činjenicu da ni iz čega samo po sebi može nešto postati. Svijet postoji, dakle mora postojati Stvoritelj svijeta – entitet koji svoje postojanje ne duguje nikome, koji je uzrok svih uzroka dok je sam bez uzroka (Bog).

Teorija vjerovatnoće za postojanje života

Prema teoriji vjerovatnoće postojanja života, mi ne bismo trebali da pоstојimо. Dаnаs pоstојi оkо 200 poznatih kritеriјumа zа pоstојаnjе života na nekoj planeti koji svi moraju biti ispunjeni bez izuzetka, inаčе – rаspаšćе sе sаv sistеm. „Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku njegovih nebeski svod govori. Dan za danom oni govore, iz noći u noć znanje otkrivaju.“ (Psalam 19:1,2)

Složenost svijeta i života

Složenost svijeta je toliko velika da je matematički potpuno dokazivo da nije moguće da je sve postalo slučajno. Zakon vjerovatnoće kaže da mogućnost da stvari krenu na bolje same po sebi je: 1/260e. e je prirodni broj, 2,718…. Ovo je funkcija koja najbrže raste u matematici. Procijenjeno je da je ovaj broj veći od ukupnog broja atoma u svemiru.

Drugi zakon termodinamike

Procesi u izolovanim sistemima se uvijek odvijaju u smjeru povećanja entropije (mjere neuređenosti, haosa sistema). Sve što je prepušteno samo sebi odvija se u smjeru većeg haosa. To je najuniverzalniji zakon koji važi u čitavom svemiru. Sve propada i kvari se samo po sebi. Neko je morao da uloži izuzetan napor da bi sve usmjerio u pravom smjeru i stvorio red. Bez ovakvog napora red nije moguć.

Zakon života

Omne vivum ex vivo (sve živo od živog). Živa bića nastaju samo od živih roditelja. Ko je stvorio prve roditelje? Izvor žive prirode mora biti Neko ko ima život. To može biti samo Stvoritelj.

Porijeklo čovjeka

Nauka objektivno ne može znati ništa o čovjekovom nastanku, ali složeno, svrhovito i razumno ustrojstvo čovjekove duše i tijela, svjedoče da čovjek nije mogao nastati slučajno, nego kao proizvod nekog razumnog Uzročnika.

Da li je čovjek stvoren ili je evoluirao?

Odgovor je veoma jednostavan. Složenost ljudskog organizma, čak i na ćelijskom nivou, pojedinačna kompleksnost različitih organa našeg tijela, te njihova povezanost, međuzavisnost i interakcija, nedvosmisleno ukazuju da je čovjek mora biti stvoren odjednom kao kompletno potpuno funkcionalno biće, sposobno i prilagođeno za život. Savršeni dizajn, nesvodiva složenost, sklad i funkcija čovjekovih čula – vida, mirisa, dodira, sluha i ukusa, kao i složenih i besprekornih organa u tijelu poput mozga, srca, jetre, bubrega, polnih organa i drugih, predstavljaju snažne dokaze koji potvrđuju postojanje Stvoritelja. Biblija potvrđuje to kao činjenicu.

Šta je starije, jaje ili kokoška?

Logičan odgovor je kokoška, jer samo kokoška može snijeti jaje radi dalje reprodukcije. Ako insistirate da je prvo nastalo jaje pa kokoška, moraćete odgovoriti na pitanje kako to da je jaje bilo oplođeno i ko ga je oplodio. Korake unazad do „(samo)nastajanja“ jajeta ne bismo mogli da zamislimo kao realnost ni pomoću najfantastičnije evolucionističke mašte.

Genetika i zajednički preci

Nedavna istraživanja iz oblasti genetike pokazuju da naše porijeklo vodi do jednog zajedničkog pretka, nazvanog u nauci „hromozomski Adam“ i „mitohondrijska Eva“. Hromozomski Adam je najstariji zajednički predak u genetici po očevoj liniji. Idući unazad naučnici su došli do jednog zajedničkog pretka. Kada je u pitanju mitohondrijska Eva, naučnici su išli unazad prateći mitohondrijsku DNK koju nasleđujemo od majke kojeg god da smo pola. Istraživači su našli tri vrste mitohondrijske DNK, između kojih postoje vrlo male varijable, što ukazuje na njihovu vremensku bliskost. Ovo se potpuno slaže sa biblijskom istorijom o razvoju populacije posle Potopa od tri Nojeva sina (isti Y hromozom) i tri mitohondrijske DNK loze od njihovih žena.

Čudesni DNK

Svaka od milijardi ćelija u ljudskom organizmu sadrži DNK (dezoksiribonukleinska kisjelina), a u DNK se nalaze informacije za produkciju svih djelova čovjekovog tijela i za svaku funkciju čovjekovog organizma u cjelini. Ukoliko bismo pokušali zapisati informacije šifrovane u DNK, tada bi to značilo da ćemo sastaviti biblioteku koja sadrži 900 tomova enciklopedije, od kojih svaka ima 500 stranica. Ova nevjerovatno velika količina informacija je šifrovana u djelovima DNK koji se zovu „geni“. DNK je najveća baza podataka koja je poznata čovjeku. U čijem umu je nastala složena informacija zapisana u genima?

Moralne dileme i savjest
Čovjek ima etičke ili moralne dileme. Kada se čovjek nalazi u dilemi da učini ili ne učini nešto, potrebno je da napravi takav izbor koji može postati univerzalni izbor svih ljudi. Šta to znači? Ako postoje univerzalni izbori, onda postoji i univerzalno biće. Postoji dakle Bog.„Ukoliko je čovjekova savjest jedini dokaz postojanja Boga onda je on dovoljan,“ rekao je Imanuel Kant.
Ljudski mozak

Mozak je najsloženija struktura koju čovječanstvo poznaje i on predstavlja stanište našeg misterioznog uma. Složenost mozga je teško opisati. Svako od nas posjeduje na desetine milijardi nervnih ćelija (neurona) u mozgu. Oko 400.000 kilometara nervnih vlakana spaja ove ćelije međusobno. Nervna vlakna se mnogo puta ponovo granaju povezujući se sa drugim nervnim ćelijama. Procjenjuje se da ljudski mozak ima 100 hiljada milijardi veza. Mozak primi i pošalje najmanje 100.000 poruka u minuti. On vrši selekciju tih informacija, upoređuje ih, analizira, dešifrira, izvlači zaključke iz njih i šalje ih na skladištenje u memoriju. Mada je složenost čovjekovog mozga teško analizirati, proces mišljenja je još veća misterija, što samo potvrđuje da postoji Stvoritelj koji je savršeno dizajnirao čovjeka i njegov mozak.

Od čega se sastoji čovjek?

Biblija govori o tome da je Bog načinio čovjekovo tijelo od praha zemaljskog i udahnuo mu životni princip, duh, koja ga oživljava (Postanje 2:7). Nauka kaže da hemijska analiza svjedoči da se u čovjekovom tijelu nalaze iste materije kao i u zemljinoj kori. Preko 95% tijela čovečijeg čine kiseonik, ugljenik, vodonik i azot, a ostatak svi ostali elementi. Posle smrti čovjekovo tijelo se pretvara u zemlju (prah), a u toku života ono se hranilo „iz zemlje“.

Atomi

Vazduh, voda, planine, životinje, biljke, naše tijelo, stolica na kojoj sjedimo, ukratko, sve što vidimo, dodirujemo i osjećamo, od najtežeg do najlakšeg, formirano je od atoma. Atomi su toliko sićušne čestice da ih je nemoguće vidjeti čak i uz pomoć najsnažnijih mikroskopa. Prečnik atoma je svega reda veličine jednog milionitog dijela milimetra. Svaki atom sačinjen je od jezgra i izvesnog broja elektrona koji se po orbitama kreću na velikim rastojanjima od jezgra. Unutar jezgra postoje druge čestice koje se zovu protoni i neutroni. Četiri osnovne sile omogućavaju formiranje materijalnog svemira kroz savršeno raspoređivanje snage: 1) jaka nuklearna sila – ogromna snaga u jezgru; 2) slaba nuklearna sila – sigurnosni pojas atoma; 3) elektromagnetna sila – sila koja održava elektrone u orbiti; 4) gravitaciona sila – sila koja drži svemir zajedno. Savremena nauka otkrila je mnogo manje čestice od atoma, na granici fizičkog postojanja, zvane kvarkovi. Na putu do materijalnog svijeta molekuli su drugi korak od atoma, i oni određuju hemijske osobine materije, stvarajući različita jedinjenja. Atom ugljenika je najznačajniji gradivni blok života. Možemo još pomenuti i čudesni molekul H2O zvani voda. Atomi su gradivni blokovi živih organizama isto kao i neživih predmeta. Potpuno je jasno da materija sama po sebi ne može nastati, a još manje oživjeti tako što će atomi sami od sebe formirati molekule DNK ili proteine. Samo Tvorac može dati život!

Živa bića se razmnožavaju unutar svoje vrste

Biblija kaže da je Bog stvorio sva živa bića, svako prema svojoj vrsti (Postanje 1) – hebrejski „min“, što znači genetski prototip sa mogućnošću varijacija ali i ograničenjem unutar vrste koje varijacije ne mogu da pređu. Nauka nam upravo to i pokazuje. Nigdje ne možemo da pronađemo fosile koji pokazuju tranziciju od jedne vrste ka drugoj jednostavno zato što to ne postoji. Nauka pokazuje prilagođavanje odnosno varijacije unutar vrsta (mikroevolucija) ali ne i evolutivnu tranziciju od jedne vrste ka drugoj (makroevolucija). Ovo se dakle slaže sa Biblijom.

Ljudska reprodukcija

Mnogi smatraju apsurdnim da je cio ljudski rod nastao od samo dvoje ljudi, Adama i Eve. Međutim, ljudska reprodukcija je vidljiva i može da se podvrgne testiranju. Muškarac i žena mogu da stvore treću osobu i tako dalje i tako dalje, sve dok se ne dobije veća populacija. Nauka ovo potvrđuje, kao i rast broja stanovnika na zemlji tokom poznate istorije.

Imuni sistem

Mehanizmi imunog sistema su najsavršenija, najdisciplinovanija, najsloženija i najuspješnija vojska svijeta. Odbrambene ćelije koje štite ljudsko tijelo od napadača, kao što su bakterije, virusi i slični mikroorganizmi, opremljene su izuzetnim sposobnostima. Obrasci inteligencije, napora i požrtvovanja, koje ove ćelije prikazuju tokom rata koji vode u tijelu, zapanjuju svakoga ko uči o njima. Počevši od kože kao zaštitnog oklopa našeg tijela, zaštite disajnih organa, zaštite u sistemu za varenje, odbrambenih mehanizama od virusa i bakterija, inteligentnih antitijela, limfocita, te raznih drugih odbrambenih funkcija ćelija i međusobne komunikacije u ljudskom organizmu, sve to čini nevjerovatno složeni sistem koji je mogao nastati samo dizajnom super inteligentnog Bića.

Rad srca

Znate li da tokom prosječnog života srce ispumpava gotovo 1,5 miliona barela krvi što je dovoljno za punjenje 200 vagona-cisterni?

Kako su živjeli prvi ljudi?

Biblija govori o tome da su Adam i Eva stvoreni sa potencijalom vječnog života (Postanje 2:8-15), bez bolesti i smrti. To stanje besmrtnosti čovjek je izgubio zbog svog pada u grijeh – prestupa Božjeg poretka života (Postanje 3:1-24), čime se odvojio od svog Tvorca i navukao na sebe prokletstvo, propadanje i napokon smrt. Nauka o tom stanju prvog čovjeka ne zna ništa, niti može znati, jer se tako nešto nalazi van oblasti naučnog ispitivanja i van mogućnosti prirodnog provjeravanja. Ljudski razum takvu tvrdnju Biblije može da primi samo zato što ona logički nužno proističe iz teze da čovjek nije slučajna pojava evolucije, nego da ga je Bog stvorio, i da Bog u Svetom Pismu daje istinitu istoriju, jer je On jedino može i dati.

Kako je čovjek razvijao svoju kulturu i civilizaciju?

Ateistička nauka tvrdi da je čovjek postepeno evoluirao od primitivnih vrsta do „homo sapijensa“, ali to ne može tačno, prosto zato što je biološki nemoguć prelazak iz vrste u vrstu. Biblija kaže da se nakon pada u grijeh čovjek našao u sasvim novim okolnostima, prinuđen da mukotrpno radi na svom izdržavanju i organizuje društveni život. Logično, sve što možemo objektivno znati o razdoblju prije Potopa može se naći samo u Svetom Pismu, iako postoje brojne legende među svim starim narodima. Poznata vanbiblijska istorija bilježi uspon ljudskih civilizacija i kultura na području Srednjeg Istoka od prije otprilike 4.500 godina, što se poklapa sa Biblijom i biblijskom hronologijom nakon globalnog Potopa. Tačno je da su ljudi morali da stvaraju od ničega, akumulirajući iskustvo na iskustvo, i znanje na znanje, kao i civilizacijsku i kulturnu baštinu.

Antropologija i porast ljudske populacije

Nevjerovatno je što nam osnove matematike mogu pokazati o starosti Zemlje. Možemo izračunati godine ljudskog postojanja s udvostručenjem populacije svakih 150 godina (vrlo konzervativan proračun) kako bi se dobila procjena svjetske populacije nakon izvjesnog vremenskog razdoblja. Biblijska starost Zemlje (oko 6.000 godina) u skladu je s brojevima dobijenim iz takvog proračuna. Za razliku od toga, čak i konzervativna evolucijska starost od 50.000 godina dolazi na zapanjujuću, nevjerovatno visoku brojku od 10 na 99-tu potenciju – što je veće od broja atoma u svemiru.

Oblik Zemlje i poredak u svemiru

Biblija spominje „zemaljski krug“ (Isa. 40:22; Jov 26:10) daleko prije nego što je to uradio Galileo kada su ljudi još mislili da je zemlja ravna. I prije nego što su ljudi razumjeli astronomiju, Biblija je rekla da je Bog postavio Sunce, Mjesec i zvijezde na nebu sa određenom svrhom i u poretku koji je podložan zakonima nebeske mehanike. Daleko prije nauke, Sveto Pismo konstatuje da se Zemlja ne drži ni na čemu (Jov 26:7), da se zvijezde ne mogu izbrojiti, itd. Upravo je pretpostavka o svemiru koji je Bog uredio bila polazna tačka nauke za mnoge velike naučnike kao što je na primjer Isak Njutn (Isaac Newton). Sile i njihov raspored su vidljive ali šta je to što ih je stvorilo? Naučnici danas pokušavaju da dođu do velike jedinstvene teorije na terenu, do teorije koja bi spojila kvantnu fiziku i astrofiziku pod jednu teoriju sile. Ali sam Bog je onaj koji je polje ujedinjenja koje traže. On je taj koji odlučuje da li će pojave na makro nivou funkcionisati različito od onih na mikroskopskom. Zato su mnogi naučnici zbunjeni i pokušavaju stvarima da daju smisao ali ne uspijevaju jer im Bog nije referentna tačka. Čak i pored otkrivene sile koja objašnjava stvari (poput gravitacije) još uvijek ostaje pitanje kako tj. odakle je sila dospjela tamo.

Krv kao tekućina života

Biblija konstatuje da je život svakog tijela u krvi (Lev. 17:11,14). Savremena nauka razumije i prihvata ovu činjenicu.

Sanitarne prakse

Sve donedavno ljudi nisu razumjeli potrebu za primjenom sanitarnih praksi i higijene, što je uzrokovalo mnoge zarazne bolesti. Kako to da je Biblija „znala“ šta treba činiti još prije 3.500 godina (vidi: 5. Mojs. 23:12,13)!?

Razumijevanje bakterija

Faktički sve do polovine 19. vijeka, medicinski radnici nisu shvatili potrebu za dezinfekcijom u ljekarskoj praksi i mnogi pacijenti su umirali. Ipak, u starozavjetnim zakonima o hrani i čistoći, postoji jasno razumijevanje bakterija (vidi: 3. Mojs. 5:2,3; 7:19,21; 4. Mojs. 19:11,12). Ova uputstva su od Boga došla hiljade godina prije nego što je čovjek uopšte razumio kako se bakterije prenose ili čak šta su to uopšte bakterije.

Karantin

Ovaj standard za sprečavanje širenja zaraznih bolesti vjekovima nije shvaćen. Međutim, Biblija propisuje mjere karantina za zarazne i venerične bolesti (3. Mojs. 13:46; 15:1-32)!

Drevna vještina brodogradnje

Bog je naložio Noju da gradi ogromni brod prije oko 4.700 godina. Prema dimenzijama navedenim u Bibliji, ovaj plovni objekat imao je proporcije 30 x 5 x 3. Tek polovinom 19. vijeka brodograditelji su počeli praviti teretne brodove koristeći slične proporcije i shvatili da su idealne za brodove te namjene!

Otisci stvaranja

Američki fizičar Robert V. Dženti (1933-2020) pronašao je u granitnim stijenama zemljine kore tzv. polonijumske oreole, što je neoborivi dokaz za mladu Zemlju i da su one stvorene skoro trenutno, nasuprot teoriji evolucije koja zagovara postepeno formiranje od magme koja se hladila milionima godina. Ovi oreoli mogu se porediti sa mjehurićima od šumeće tablete u vodi koji bi ostali uhvaćeni nakon iznenadnog zamrzavanja.

Geološki dokazi globalnog Potopa i katastrofizma

Geološki slojevi mogli su nastati samo u uslovima katastrofizma kakav je bio globalni Potop opisan u Bibliji. To je uočljivo po cijeloj Zemlji.

Fosilni zapis

Fosili ne nestaju u normalnim uslovima, koliko god vremena im dali. Postojanje ogromnih količina fosila u različitim geološkim slojevima na svim kontinentima takođe je ubjedljivo svjedočanstvo o velikom Potopu koji je dogodio 1656. godine od Stvaranja. Nemoguće je drugačije objasniti fosile morskih organizama pronađene na vrhovima planina, zaleđene mamute u Sibiru, fosile dinosaurusa, ptica, itd. Isto tako, sa aspekta egzaktnih nauka, besmisleno je tražiti tzv. prelazne forme koje bi navodno podržale teoriju evolucije u fosilnim zapisu, kao što se pokazalo besmisleno i datiranje starosti zemlje na osnovu pronađenih fosila u različitim geološkim slojevima.

Čudo stvaranja biljaka

Postojanje biljaka je neophodno za opstanak živih organizama na Zemlji. Ravnotežu osnovnih potreba za održavanje života kao što su kiseonik, voda i ishrana, obezbjeđuju biljke. One su sposobne da proizvode sopstvenu hranu i istovremenu su jedini proizvođači hrane na Zemlji! Sistemi biljaka su veoma složeni, a njihov struktura posebno dizajnirana. Različiti načini razmnožavanja među biljka i njihova sjemena su čudesa za sebe. U sjemenu se nalazi kompletna informacija o budućoj biljki. Šišarka bora, primjera radi, može sačuvati sjeme u požaru! Ovi sistemi su toliko savršeni da je slučajnost njihovog nastanka apsolutno nemoguća.

Zapanjujuća čuda u životinjskom svijetu

Navešćemo samo nekoliko primjera tehnologije u prirodi.

a) Pčela je jedno od čuda prirode. Osim što je njezin najdjelotvorniji oprašivač, pčele medarice proizvode izvrsnu i zdravu hranu koju ljudi jedu vjekovima. Hiljade jedinki učinkovito je programirano tako da svaka pčela u zajednici tačno zna šta mora raditi u svakom danom trenutku i u svakoj nastaloj situaciji. Sposobnost orjentisanja i komunikacije između pčela je fascinantna.

b) Delfini su najinteligentnija morska stvorenja i prijateljski nastrojeni prema ljudima. Imaju savršen dizajn tijela. Za snalaženje u dubinama oni emituju zvučne talase putem čijeg eha kojih identifikuju objekte, njihovo kretanje i brzinu. To je nalik sonarima kakve koriste podmornice. Isti sistem oni koriste za međusobnu komunikaciju i slanje poruka na velike udaljenosti. Oblik tijela i koža delfina koja se uvija prilikom plivanja omogućavaju mu brzo i tiho plivanje, sa minimalnim otporom vode.

c) Slonovi i kitovi komuniciraju putem emisije ultrazvučnih talasa niskih frekvencija, nečujnih za ljudsko uho.

d) Svijet mrava je čudo za sebe. Mravi žive u savršeno funkcionalnim i kompleksnim kolonijama. Vratni zglob mrava može izdržati težinu i do 5000 puta veću od sopstvene. Mrav može nositi hiljadu puta veći teret od njega samog. Oni pretežno komuniciraju putem proizvodnje hemikalija koje nose poruke zvanih feromoni, zatim putem dodira („antena“) i zvuka.

e) Dabrovi su Božji prirodni graditelji brana koje im služe kao sklonište i da prežive zimu u dovoljno dubokoj vodi riječnog korita bez opasnosti od zamrzavanja.

Majčino mlijeko prilagodljivo polu bebe

Majčino mlijeko nije istih nutritivnih vrijednosti za dječake i djevojčice. Mlijeko majki dječaka više sadrži proteina i masti, dok mlijeko majki djevojčica više sadrži kalcijuma.

Čudesno slanje matičnih ćelija

Naučnici su u srcu majki nad kojima su rađena istraživanja našli matične ćelije beba. Dokazano je da beba majci šalje matične ćelije kako bi pomogla njenom srcu da izdrži. Trudnoća sama po sebi je opterećenje za majčino srce.

Pčelinji otrov kao lijek

Otrov pčelinjeg ujeda (apitoksin) doprinosi smanjenju ćelija tumora. Najistaknutije supstance koje se nalaze u pčelinjem otrovu su melitin, apamin i adolapin, i sve tri posjeduju protivupalna svojstva, od kojih je melitin jedan od najsnažnijih prirodnih sredstava sa antiinflamatornim dejstvom.

Post i rad mozga

Neurotrofni faktor izveden iz mozga stvara se u stanju posta. Igra važnu ulogu u preživljavanju i rastu (neurogenezi) nervnih ćelija kao modulator nervnih signala i učestvuje u neuroplastičnosti (sposobnošću mozga da se mijenja) koja je neophodna za učenje i pamćenje, obnavljanje funkcije otpornosti na stres, djeluje neuroprotektivno zbog čega i dolazi do njegove produkcije u stanjima smanjenih energetskih vrijednosti. Naučnici izdvajaju ovaj faktor uključujući ga u proces liječenje teških neuroloških oboljenja.

Ugljenik u našem tijelu

Ljudsko tijelo sadrži dovoljno ugljenika za devet hiljada olovaka.

Porodične veze među kitovima

Kitovi su vrlo osjećajni i imaju visoko razvijene i složene društvene strukture i hijerarhije. Orke obično žive u grupi (takozvanoj „školi“) od pet do trideset članova, koju vodi iskusna ženka, poput babe ili prababe. Ona mladim orkama prenosi sve svoje znanje i iskustva. Potomci ostaju u bliskoj vezi sa svojim majkama cijelog života. Štaviše, veza između grbavih kitova, to jest majke i mladunčadi, izrazito je jaka – majka dnevno mora da doji mladog kita s oko 350 litara mlijeka, čak i ako sama mjesecima nije jela. To je nevjerovatan izraz ljubavi, upornosti i predanosti.

Kitovi proizvođači gvožđa

Kad kitovi konzumiraju željezom bogate račiće, izlučuju većinu gvožđa (Fe) natrag u vodu i time gnoje okean te započinju cijeli lanac prehrane iznova. Gvožđe je ključni element za rast algi koje koriste ugljen-dioksid dok rastu, a južni okeani su postali posebno anemični nažalost. Jedna trećina svjetskih okeana ima vrlo nisku količinu gvožđa.