Da bismo se uspješno bavili proučavanjem kompleksnog sistema uspostavljenog od Boga u svrhu prikaza Plana spasenja, Božjeg udijela i udijela palog čovjeka u tom planu, prvo što moramo razumjeti su osnovni koncepti i biblijska terminologija. Zatim moramo odvojiti tematske cjeline i razmotriti ih zasebno i u međusobnoj vezi. Kao rezultat takvog sistematskog proučavanja, dobićemo ukupnu sliku Božjeg plana za spasenje čovjeka.

Osnovne karakteristike biblijske tipologije proističu iz biblijskih tekstova u kojima novosavezni pisci izričito označavaju svoje tumačenje Starog saveza riječju „tip“ i ispunjenje kao antitip (vidi Rimljanima 5:14; 1. Korinćanima 10:6, 11; Jevrejima 8:5; 9:24; 1. Petrova 3:21). Tipologiju možemo definisati kao proučavanje ustanova, događaja, pojedinosti i lica određenih od Boga u istoriji da proročanski unaprijed prikažu antitipsko eshatološko ispunjenje Plana spasenja u Hristu i stvarnostima povezanim sa Njegovom službom pomirenja.

Tip je ustvari sjenka ili predslika, a antitip je nešto što odgovara u stvarnosti prikazanom tipu.

„Zato neka vas niko ne osuđuje zbog jela i pića, bilo kao dio praznika ili mladina ili šabata, jer je to samo sjenka onoga što dolazi, tijela Hristova.“ (Kološanima 2:16, 17)

Tipologija ima nekoliko značajnih obilježja:

(1) Tipologija je ukorijenjena u istoriji. Ona se veže za karakteristike ustanova, lica, događaja (npr. izlazak Izraelaca iz Egipta i putovanje u Obećanu zemlju) i službi.

(2) Tip ukazuje na buduću stvarnost. Ovo je suprotno simbolu koji je sam po sebi prikaz istine neograničen vremenom.

(3) Tip predskazuje buduću stvarnost, ali ne određeno ili verbalno. On se razlikuje od proročanstva. Oboje, tipologija i proročanstva govore o budućnosti: tip nijemo (kao obred, ustanova ili lice), a proricanje verbalno. Tipologija i verbalno proricanje idu ruku pod ruku, budući da je svaki tip kao takav poistovjećen s nekim verbalnim pokazateljem u Svetom pismu.

(4) Tipologija podrazumijeva jaču podudarnost – antitip je veći od tipa (vidi Matej 12:6,41,42). Tip nije isto što i uzor, dobar primjer (1. Petrova 3:1-6). Sara je primjer, model ponašanja, ali nije tip.

(5) Tip je božanski određen da djeluje kao prikaz antitipa. Riječ „tip“ biblijski pisci koriste za istorijske stvarnosti božanski određene da budu nagovještaj njihovog antitipskog ispunjenja.

Novosavezni pisci jednostavno najavljuju antitipsko ispunjenje onoga na što su starosavezni pisci već ukazali.

Kako i na šta su ukazivale žrtve i žrtveni sistem pod Starim savezom? Šta je predstavljao model zemaljskog svetilišta, namješta i službe u njemu? Ko su Božji sveštenici? Kako proljećni i jesenji praznici definišu ključne faze Plana spasenja? Zašto su brojevi bitni u Bibliji i šta oni znače – 12 plemena Izraela. Pečaćenje 144.000 na spasenje, tipologija ulaska u Obećanu zemlju i konačno ispunjenje svih Božjih obećanja.

Ova vrlo značajna tematika detaljno je obrađena u niže linkovanoj knjizi. Uz to, možete pogledati i kakva je bila struktura Solomonovog hrama.