Sredinom 19. vijeka, u vrijeme jedne od najvećih prekretnica u istoriji čovječanstva, kada je i sam hrišćanski svijet krenuo putem hedonizma i počeo da osporava važnost i vječnost Božjeg zakona, te da sebični ljudski sentiment proglašava pojmom ljubavi, a užitak smislom života, i kada su sile zla lansirale posebne ideologije osmišljene da diskvalifikuju ljude iz okrilja Božje spasonosne milosti, kao što su teorija evolucije, sekularni humanizam i druge, Bog je ponovo podigao svjetlost reformacije kroz djelovanje Adventnog pokreta, čija posebna misija se sastojala u objavi trostruke anđeoske vijesti (Otkrivenje 14:6-12).

U to vrijeme, nadahnuta Božjim Duhom, Elen Guld Vajt (1827-1915) je napisala više od 40 djela velike duhovne, teološke, proročke, medicinske i edukativne vrijednosti.

Sve knjige Elen Vajt na donjim linkovima su u pdf formatu.

 

DODATAK

 

ZLOUPOTREBA SPISA ELEN G. VAJT I RAZUMIJEVANJE NADAHNUĆA

 

Napomene
1) Pošto Elen Vajt u svojim spisima vrlo često koristi termin „crkva“, suštinski je važno znati šta je ona podrazumijevala pod tim pojmom: „Bog ima crkvu. To nije velika katedrala, niti je nacionalna ustanova, niti su to razne denominacije; to je narod koji voli Boga i drži Njegove zapovijesti. ‘Gdje su dva ili tri sabrana u moje ime, ondje sam ja među njima’ (Matej 18:20). Gdje je Hrist čak i među nekolicinom najskromnijih, ovo je Hristova crkva, jer prisutnost Najvišeg i Svetog koji prebiva u vječnosti jedino može ustanoviti crkvu.“ {The Upward Look, p. 315}

Mi se ne spasavamo kao sekta; nijedno denominacijsko ime nema vrline koja bi nas mogla dovesti u naklonost Bogu. Spasavamo se pojedinačno kao vjernici u Gospoda Isusa Hrista. „Tom blagodaću spaseni ste kroz vjeru. I to nije od vas, dar je Božji.“ Mi možemo imati naša imena zapisana u knjigama najduhovnije od crkava, a ipak ne pripadati Hristu, i naša imena možda nisu zapisana u Jagnjetovoj knjizi života. Hrist je rekao: „Ja sam put, istina i život: niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene.“ {Ellen G. White, Review and Herald, February 10, 1891, par. 6}

2) Crkva Adventista sedmog dana nastala je iz Adventnog pokreta ali se udaljila od svojih korjena prilagođavajući se svijetu koji sebe naziva hrišćanskim. Institut za izučavanje religije ne podržava crkvu Adventista sedmog dana već je smatra integralnim dijelom svjetskog kontrolisanog sistema crkava koji Biblija označava kao savremeni, duhovni Vavilon (za više informacija pogledati ovdje).